Mr Branko Marković - Crnoj Gori, kao izrazito nerazvijenoj zemlji, neophodan je dinamičan razvoj, tj. godišnja stopa privrednog rasta od najmanje 5% sa osmišljenim razvojnim konceptom i impulsom do šok terapije



LIBERALNI SAVEZ CRNE GORE
mr Branko Marković
Veliki Kabinet LSCG
Podgorica, 10. Februar 2004 god.

(Podgorica, www.lscg.cg.yu, 10. Februar 2004. godine) - Rezultat petnaestogodišnje vladavine aktuelne vlasti je katastrofalno stanje u svim oblastima društvene reprodukcije. To se prvenstveno ogleda u drastičnom pogoršanju svih relevantnih pokazatelja društvenog, ekonomskog i socijalnog razvoja.

Neobjektivna i nepouzdana metodologija utvrđivanja i iskazivanja ekonomskih i socijalnih pokazatelja ne može prikriti naš očigledan sunovrat, niti prestavljati realnu osnovu za adekvatno definisanje i ostvarivanje razvojne i tekuće politike. U takvim uslovima - sa veoma niskim nivoom i minimalnim ekonomskim rastom - o aktivnostima aktuelne vlasti ne može se govoriti kao o osmišljenom i dinamičnom dugoročnom razvoju i izlasku iz duboke krize, već samo kao o kratkoročnim i parcijalnim mjerama i pokušajima ublažavanja katastrofalnog stanja u smislu sastavljanja kraja sa krajem od danas do sjutra na veoma niskom nivou.

Sadašnji društveni proizvod u Crnoj Gori iznosi samo nešto više od 50% društvenog proizvoda iz 1989. godine. Znači, veoma smo daleko od adekvatnog društveno - ekonomskog razvoja i približavanja nivou razvijenosti od prije 15 godina.

Aktuelna vlast promoviše tzv. koncept laganog ekonomskog razvoja i reformi, što u stvari prestavlja "koncept" nedefinisanog, nerazrađenog i nedinamičnog razvoja bez razvojnog impulsa i strategije izlaska iz krize. Naime, aktuelna vlast operiše sa nekim opštim razvojnim ciljevima - koji predstavljaju samo polazne, strateške i dugoročne osnove društvenog i ekonomskog razvoja, ali ne i konkretan i razrađen koncept našeg dugoročnog razvoja i na njemu zasnovane tekuće politike.

Proces tranzicije društva i privatizacije privrede - formalnog a ne suštinskog karaktera - je spor, nedosljedan i neefikasan, tj. praćen je brojnim negativnim pojavama i tendencijama nezakonitog i društveno štetnog karaktera i pogoršanjem svih relevantnih pokazatelja društvene reprodukcije. Oskudna domaća akumulacija, značajna sredstva od privatizacije privrede i velika inostrana finansijska pomoć nenamjenski i neefikasno su korišćeni u smislu zanemarivanja razvoja, pokrivanja tekućih deficita i održavanja aktuelne vlasti. Jedino je siva ekonomija doživjela prosperitet, tj. uzela je takvog maha i došla do takvog nivoa od oko 40% društvenog proizvoda da ozbiljno ugrožava funkcionisanje i razvoj društvene reprodukcije - izazivajući oštre društvene, ekonomske i socijalne probleme i protivurječnosti.

Ostvarene stope ekonomskog rasta u Crnoj Gori od oko 1% u zoni veoma izražene stagflacije - najniže stope rasta uz najveću inflaciju u regionu - su nedovoljne za izlazak iz duboke krize. Osnovni planski razvojni pokazatelj za 2004 god - rast bruto društvenog proizvoda od 2,7% - nažalost je nizak, ali zbog postojećeg stanja i nerealan i neostvariv. Planirane inostrane investicije od 120.000.000 € i razvoj baziran na njima su neostvarivi, prvenstveno zbog niskog rejtinga Crne Gore u međunarodnim ekonomskim i političkim krugovima, naše nenamjenske i neefikasne upotrebe investicija i nepovoljnosti ukupnog ambijenta.

Tako nizak rast društvenog proizvoda i za visoko razvijene zemlje bi predstavljao zonu recesije. Crnoj Gori - kao izrazito nerazvijenoj zemlji - neophodan je dinamičan razvoj, tj. godišnja stopa privrednog rasta od najmanje 5% sa osmišljenim razvojnim konceptom i impulsom do šok terapije.

Agenda Vlade RCG predstavlja određeni pokušaj relativnog dinamiziranja srednjoročnog ekonomskog razvoja, ali bez neophodnog teorijskog i praktičnog utemeljenja. Naime, Agenda nedovoljno i neadekvatno uvažava našu stvarnost, naučna saznanja o društveno - ekonomskom razvoju i uzročno - posljedične veze i odnose društvene reprodukcije. Zato Agenda sadrži više konfliktnih, protivurječnih i međusobno isključujućih ciljeva:

a) relativno visok srednjoročni ekonomski rast od oko 16%, isključuje mogućnost stabilnosti cijena i primarnost svođenja inflacije na evropske standarde od oko 2%;
b) značajno smanjenje nezaposlenosti na 17% uz otvaranje 20.000 novih radnih mjesta - prvenstveno protivurječi niskom nivou zaposlenosti i funkcionalnosti postojećih kapaciteta, velikom tehnološkom višku radnika, veoma izraženoj neefikasnosti i nelikvidnosti privrede i nedostatku akumulacije;
c) ostvarivanje suficita platnog bilansa od 35.000.000 E je konfliktno sa visokom uvoznom zavisnošću, visokim spoljnotrgovinskim i platnim deficitom, nemogućnošću značajnijeg dinamiziranja izvoza roba i usluga i neophodnošću bržeg ekonomskog razvoja.

Nažalost, Agenda je realno nesprovodiva, a Crnoj Gori je za izlazak iz duboke krize potreban znatno dinamičniji razvoj od razvoja predviđenog Agendom.

Uredba Vlade o poreskim olakšicama za novozaposlene radnike, tj. legalizacija postojećih radnih mjesta, je problematična i neefikasna.

Mada Vlada ima ovlašćenje da, u cilju sprovođenja tekuće ekonomske politike, može donositi uredbe u izvršavanju zakona - ovom Uredbom se narušava pravno - administrativno poresko načelo koje podrazumijeva zakonsko regulisanje poreske obaveze, olakšica, osloba|anja i stimulansa - a ne uredbama i drugim podzakonskim aktima. Takva Uredba ne doprinosi izvršavanju zakona, već privremenoj izmjeni i narušavanju zakona i osnovnih poreskih načela.

Ova Uredba ugrožava ravnopravnost subjekata privre|ivanja- a više će se svesti na formalnu legalizaciju radnih mjesta nego na ostvarivanje trajnijeg zapošljavanja, značajnije povećanje budžetskih prihoda i suštinsko suzbijanje sive ekonomije u ovoj oblasti.

Strategijom razvoja i smanjenja siromaštva u Crnoj Gori se došlo do sljedećih podataka o siromaštvu naroda : drastično siromašno oko 5%, siromašno oko 10% sa mjesečnom potrošnjom od 115 € i ugroženo siromaštvom oko 33% sa mjesečnom potrošnjom od 165 € po stanovniku.

Međutim, imajući u vidu poznate ocjene i pokazatelje naše teške ekonomske i socijalne situacije, nameće se zaključak da je siromaštvo u Crnoj Gori u svim stepenima siromaštva mnogo više izraženo nego što to pokazuju rezultati istraživanja ove Strategije. Naime, realna je procjena da se u Crnoj Gori u raznim stepenima siromaštva nalazi najmanje dvije trećine naroda.

Zato su ocjene Strategije o siromaštvu naroda pretežno proizvoljne i paušalne, jer su date bez kompleksnog i objektivnog definisanja stvarnog stanja, njegovih uzroka i puteva prevazilaženja. Isticanje ekonomskog razvoja, kao puta za prevazilaženje siromaštva, je samo načelan stav - čija je realizacija u našim uslovima, kako je već istaknuto, otežana i problematična zbog prisustva složenih koncepcijskih i praktičnih problema i ograničenja.

Prioriteti aktuelne vlasti su: prikrivanje i zaborav katastrofalnog rezultata njene petnaestogodišnje vladavine; legalizacija režultata monopolizacije, korupcije i sive ekonomije; odbrana i produžetak sopstvenih interesa. Da je to tako pokazuje i najnoviji pokušaj aktuelne vlasti - prikazujući se kao reformatori i spasioci - da spriječi ispitivanje kredibiliteta novopečenih bogataša, da izbriše svoju odgovornost za stvoreni sunovrat i da za to okrivi njene žrtve, tj. radnike štrajkače i uopšte osiromašeni narod, kojima je aktuelna vlast ugrozila minimum egzistencije, njihovu sadašnjost i budućnost. Nijesu štrajkači i osiromašeni narod okov Crne Gore – već je Crna Gora okovana aktuelnom vlašću i njenim katastrofalnim rezultatima, koji se ogledaju u osiromašenom narodu i brojnim i masovnim štrajkovima radnika.

Podgorica, www.lscg.cg.yu, 10. Februar 2004. godine