Page 2 of 2 FirstFirst 12
Results 26 to 46 of 46

Thread: Prvi pomeni Njeguskog plemena i Njegusa

  1. #26
    Join Date
    Apr 2008
    Posts
    496
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Zemlja na Ledincu (Njegusima)

    Jedan Dobrosav Kodanov(Dobrosav je brat Nenojev i \Dapkov) pominje se u Kotorskim spisima 1336, kao sudionicar zemlje na Ledincu(Njegusima), koji je bio podlzoen Kotoru isto kao Grbalj.Njegova je kci Dobrusa imala dvije dionice zemlje u Grblju< u kojoj je zemlja izdijeljena izmedju kotorskih gradjana
    Last edited by junackopleme; 15-06-09 at 13:58.

  2. #27
    Join Date
    Apr 2008
    Posts
    496
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Najstariji poznati stanovnici Njegusa iz 1334.godine

    Najstariji poznati stanovnici Njegusa iz 1334-5.godine su: Miloje Banovic, Bogoje Radostin Domazet i Radic Radenovic.Tu su svakako bar jedno vrijeme zivjeli i njihovi ocevi, Ban,Radosta i Raden, koji su tada bili u zivotu, jer bi se pomenuli kao pokojni.

  3. #28
    Join Date
    Apr 2008
    Posts
    496
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    U dubrovackim izvorima pominje se 1381.godine Bojko Ivanovic Ceklic iz Ledinca (Njegusa) nad Kotorom.
    Njegovo zavicajno mjesto uvedeno je svakako po njegovom kazivanju.

    U to vrijeme (1446.) javlja se dosta stanovnika Kotora i okoline, iz Dobrote, Lozice, Kavca, Grblja, Krtola, Lustice i drugih sela, doseljenih iz Crne Gore, ponajvise iz Njegusa, Ceklica i Cuca. Oni se obicno kazuju po plemenu.Sudeci po tome, grbaljski Njegusevici prozvali su se po plemenu.

  4. #29
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default 10. 04. 2006.

    UGOSTITELJSKI OBJEKAT “KOD PERA NA BUKOVICU” OSNOVAN 1881. GODINE

    Najstarija kafana u Crnoj Gori



    ~Na Bukovicu je često svraćao i sam knjaz Nikola u društvu svojih kćeri

    ~Kažu da se ovdje točila najbolja medovina

    Na putu Cetinje - Kotor, koji su krajem 19. vijeka izgradili Austrougari, u mjestu Bukovica, pored Njeguša, nalazi se kafana “Kod Pera na Bukovicu”, otvorena 1881. godine. Ovo je, po riječima njenog vlasnika, Branislava Miloševića trenutno najstariji ugostiteljski objekat u Crnoj Gori.
    Kafanu na Bukovici, koja se tada zvala prosto “Krčma”, otvorio je Branislavov pradjed Krsto, pošto je izgrađen put. Umjesto klasičnog poreza uslov da radi je bio da u krčmi uvijek bude hrane za kočijaše i konje putničke kočije koja je saobraćala na putu Cetinje - Kotor. Krsto je bio putar, a u to vrijeme čovjek nije mogao držati kafanu, ako je imao državni posao, pa je vođenje krčme preuzela njegova žena. Na Bukovicu je često svraćao i sam knjaz Nikola u društvu svojih kćeri. Kažu da se ovdje točila najbolja medovina.
    Branislavova prababa je vodila porodični posao sve do 1903. godine, kada je kafanu naslijedio njen sin Pero. Prvih nekoliko decenija rada, Pero nije imao sreće sa krčmom zbog čestih ratova za vrijeme kojih nije mogao da radi. A onda se konačno završio i posljednji rat, 1945. i kafana je ponovo otvorena. Čest gost u to vrijeme bio je i predsjednik Crne Gore Blažo Jovanović. Komunistička vlast 1948. je donijela odluku da se svi privatni ugostiteljski objekti zatvore, tako da je Pero bio prinuđen da ponovo zaključa kafanu. Branislav se sjeća anegdote koju mu je ispričao djed, vezane za vrijeme ove “crnogorske prohibicije”. Blažo Jovanović je svratio u svoju omiljenu krčmu u narodu poznatu kao “Kafana kod Pera”, koju je u to vrijeme porodica Milošević koristila kao prostoriju u kojoj je živjela. Pero je iznio na sto pred Jovanovića čuvenu njegušku pršutu i sir, pečenje, a ovaj se zahvalio i pitao Pera ima li u kafani svoje na daleko poznate medovine. Ovaj mu je na to odgovorio da nema, jer nema ni kafane. Predsjednik se iznenadio i pitao zašto nema kafane. “Pa ti si mi je zatvorio”, rekao mu je gazda. Čim se vratio u Podgoricu, Blažo Jovanović je naložio da Perovoj kafani dozvole rad. Kako je to bilo vrijeme jednakosti, poslije pola godine otvorene su i ostale kafane, ali ipak je prva bila predsjednikova omiljena “Kod Pera na Bukovicu”.
    Partija je 1969. donijela zakon po kojem niko ko nije imao položen konobarski ispit nije moga da se bavi ugostiteljsvom, već je morao da naknadno da ga polaže. Pero je tada imao sedamdest i nešto godina i jedini njegov komentar na novo pravilo bio je, sjeća se Branislav:
    - U školu ga Pero više neće ić`!”
    Tako je i bilo, starac nije otišao u školu, već je jednostavno stavio ključ u bravu. Ipak, Branislavova majka Zorka nije dozvolila da se tradicija, ali i posao, prekine, već je položila ispit i ponovo otvorila krčmu. Držala ju je do 1986. kada je Branislav preuzeo ključeve.
    - U to vrijeme bio sam na studijama u Beogradu. Prolazeći svakog dana kroz Knez Mihailovu ulicu i gledajući ljude kako nekud žure, shvatio sam da takav život nije za mene. Jednostavno nikada nijesam volio da trčim. Odlučio sam da se vratim kući i nastavim porodični posao - ispričao je Branislav.
    Danas je ova kafana omiljeno i obavezno svratište turista iz cijelog svijeta. I pored činjenice da je doživjela bitne promjene u odnosu na prethodni izgled, ipak je zadržala nešto starog šmeka. Banak i police sa pićem iza njega, postavljeni početkom 19. vijeka i dalje su tu. Pored njih tu je i slika najpoznatijeg gazde u porodici, po kom kafana i nosi ime, Pera.
    Gosti i dalje dolaze na medovinu, spravljenu na isti način na koji ju je spremao i Krsto, meze pršutu i sir, isti koji je jeo i kralj Nikola. I miris u krčmi se, kažu, nikada nije promijenio. On uspješno zamjenjuje muziku koje nema na ovom mjestu. I umjesto lakih nota ljudi uživaju u mirisu starog, dobrog i narodnog...

    Veliki ljudi

    Za vrijeme dok je Pero držao kafanu vezane su mnoge zanimljive priče.
    Krsto je napravio mala ulazna vrata, tako da su svi preko metar i devedest prinuđeni da se saginju kad uđu.
    Ulazio jednom u krčmu neki čovjek, visok preko dva metra, zaboravi da se sagne i udari glavom.
    - Pero, što napravi ovako mala vrata - rekao je zavijajući od bola.
    - I viši ljudi od tebe su, čoče, ođe ulazili - odgovorio mu je Pero.

    Pršute za 50 para

    Pitao neki šaljivdžija Pera može li dobiti pršute za 50 para, na šta mu je ovaj odgovorio da može. Uzeo je jedno parče, stavio ga šaljivdžiji pod nos i rekao:
    - Evo ti, pomiriši!

    Najljepši hljeb

    Čest gost kafane su princ Nikola Petrović i njegova supruga. Oni ovdje dolaze da bi uživali u posebnom ukusu domaćeg hljeba koji peče Branislavova supruga. Noć prije svakog polaska za Pariz, supruga princa Nikole, naručuje hljeb, koji sa sobom nosi u Francusku.


    V. D. RAČIĆ



    http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...tum=2006-04-10

  5. #30
    Join Date
    Apr 2008
    Posts
    496
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Priloznicki natpis u crkvi sv. Gospodja na Njegusima

    Mr Rajko Vujicic “Nekoliko nepoznatih djela bokokotorskog ikonopisca Maksima Tujkovica”

    ...Prikupljajuci gradju o bokokotorskoj slikarskoj skoli, evidentirali smo nekoliko do sada nepoznatih djela Maksima Tujkovica, koja svakako dopunjuju dosadasnja saznanja o tom zanimljivom domacem slikaru-ikonopiscu.
    U Crkvi Sv. Gospodje u Njegusima nalaze se dvije prestone ikone, Isus Hristos s apostolima (76,5 x 113 cm) i Bogorodica sa Hristom i prorocima, datirane 1720 godine.Na prvoj u centralnom dijelu s lucnim zavrsetkom, sjedi Hristos na prijestolu u odezdi arhijereja, desmom rukom blagosilja, a u lijevoj drzi otvoreno Jevandjelje s tekstom (Mt.25,34). Njemu, sa strane su simetricno rasporedjeni simboli citiriju jevandjelista, dok prijesto pridrzavaju dva heruvima i dva serafina. Iynad Hristove glave nazire se segment sa sv. Duhom, prikazan u vidu goluba povise kojeg ceitiri krilata heruvina pridrzavaju osmokraku zvijezdu sa poprsjem Starca Dana, sto sve zajedno po vertikali predstavlja sv. Trojicu. Lijevo i desno od Starca Dana (signiran kao “Vedhi Denmi” i “Savaot”) su arhandeli Mihailo i Gavilo, a do njih Bgorodica i Jovan Krstitelj u deisisnoj varijanti. Oni su, kao i apostoli, rikazani dopojasno i smjesteni u medaljonima od dvije stilizovane lozice. Na nesto izdignutoj okvirnoj traci na lijevoj strani, odozgo prema dolje, su apostoli: Petar, Materj, Marko, Simon, Jakov i Filip, a na desnoj strani apostoli: Pavle, Jovan, Luka, Andrej, Vartolomej i Toma. Slabo vidljive signature svetitelja ispisane su na po dva stilizovana lista izmedju svakog medaljona. Tri svetitelja na sredini donjeg dijela se zbog ostecenosti ne mogu identifikovati.
    Uz donji rub sredisnjeg dijela ikone u crkvi sv. Gospodje na Njegusima je priloznicki natpis:
    “Siju ikonu pisase sinovi Stanise popova, Vukosav, pop Vuko, Iovo i Marko usapsemu ocu Stanisi i materi Stani...B(og) da ih prosti”.Natpis je ispisan kaligrafskim slovima svijetlim okerom na maslinasto tamnoj poledjini i sa izuzetkom jedne rijeci, dobro je citljiv.
    Popa Vuka Stanisina sa Njegusa, koji se u natpisu nabraja medju priloznicima, pominju i mletacki izvori. Njemu je 1722.godine dozvoljena ispasa na ostvu Stradioti(danas Sv.Marko) u Boki Kotorskoj (Istorija Crne Gore, knj. Treca;tom prvi, Titograd, 1975. 235). Pominje se i kao serdar Vuko prilikom izrazavanja odanosti Veneciji. Umro je u aprilu 1742. godine u Njegusima, kada se njegov sin Stanko Stanisic Radonjic( guvernadur) preporucuje vanrednom providuru Kveriniju (o.c., 299)

  6. #31
    Join Date
    Dec 2006
    Location
    at your place, wrecking havoc
    Posts
    2,260
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    3
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by junackopleme View Post
    Osnovna škola u Njegušima
    *
    SVI ĐACI PRVACI

    Attachment 27113
    *


    SVE OVO LIJEPO STOJI NA NEKOM SAJTU I LIJEPO PISE, NO JA LJETOS USLIKAH TU SKOLU RALUPANIH PROZORA I NE MOGU POVJEROVATI DA JE TO ISTA SKOLA U PITANJU.
    Evo i te slike kako je ja vidjeh:

    Attachment 27114
    ne radi se o istoj zgradi. to sto si ti slikao je stara skola. nastava se zadnjih 15tak godina odvija u zgradi mjesne zajednice.
    rano se sjetih da ti odgovorim :o

  7. #32
    Join Date
    May 2006
    Location
    Split
    Posts
    1,542
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    a ziv li si
    Haec olim meminisse ivvabit
    http://1944killingfields.co.uk

  8. #33
    Join Date
    Dec 2006
    Location
    at your place, wrecking havoc
    Posts
    2,260
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    3
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by ni na nebu ni na zemlji View Post
    a ziv li si
    ja imam jedan "beeper" koji se aktivira kad se negdje na netu pojavi rijec "Njegusi", pa zato dodjoh xaxaxa

  9. #34
    Join Date
    Apr 2008
    Posts
    496
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Detalj iz crkve sv.Gospodja na Njeguse

    Quote Originally Posted by junackopleme View Post
    Mr Rajko Vujicic “Nekoliko nepoznatih djela bokokotorskog ikonopisca Maksima Tujkovica”

    ...Prikupljajuci gradju o bokokotorskoj slikarskoj skoli, evidentirali smo nekoliko do sada nepoznatih djela Maksima Tujkovica, koja svakako dopunjuju dosadasnja saznanja o tom zanimljivom domacem slikaru-ikonopiscu.
    U Crkvi Sv. Gospodje u Njegusima nalaze se dvije prestone ikone, Isus Hristos s apostolima (76,5 x 113 cm) i Bogorodica sa Hristom i prorocima, datirane 1720 godine.Na prvoj u centralnom dijelu s lucnim zavrsetkom, sjedi Hristos na prijestolu u odezdi arhijereja, desmom rukom blagosilja, a u lijevoj drzi otvoreno Jevandjelje s tekstom (Mt.25,34). Njemu, sa strane su simetricno rasporedjeni simboli citiriju jevandjelista, dok prijesto pridrzavaju dva heruvima i dva serafina. Iynad Hristove glave nazire se segment sa sv. Duhom, prikazan u vidu goluba povise kojeg ceitiri krilata heruvina pridrzavaju osmokraku zvijezdu sa poprsjem Starca Dana, sto sve zajedno po vertikali predstavlja sv. Trojicu. Lijevo i desno od Starca Dana (signiran kao “Vedhi Denmi” i “Savaot”) su arhandeli Mihailo i Gavilo, a do njih Bgorodica i Jovan Krstitelj u deisisnoj varijanti. Oni su, kao i apostoli, rikazani dopojasno i smjesteni u medaljonima od dvije stilizovane lozice. Na nesto izdignutoj okvirnoj traci na lijevoj strani, odozgo prema dolje, su apostoli: Petar, Materj, Marko, Simon, Jakov i Filip, a na desnoj strani apostoli: Pavle, Jovan, Luka, Andrej, Vartolomej i Toma. Slabo vidljive signature svetitelja ispisane su na po dva stilizovana lista izmedju svakog medaljona. Tri svetitelja na sredini donjeg dijela se zbog ostecenosti ne mogu identifikovati.
    Uz donji rub sredisnjeg dijela ikone u crkvi sv. Gospodje na Njegusima je priloznicki natpis:
    “Siju ikonu pisase sinovi Stanise popova, Vukosav, pop Vuko, Iovo i Marko usapsemu ocu Stanisi i materi Stani...B(og) da ih prosti”.Natpis je ispisan kaligrafskim slovima svijetlim okerom na maslinasto tamnoj poledjini i sa izuzetkom jedne rijeci, dobro je citljiv.
    Popa Vuka Stanisina sa Njegusa, koji se u natpisu nabraja medju priloznicima, pominju i mletacki izvori. Njemu je 1722.godine dozvoljena ispasa na ostvu Stradioti(danas Sv.Marko) u Boki Kotorskoj (Istorija Crne Gore, knj. Treca;tom prvi, Titograd, 1975. 235). Pominje se i kao serdar Vuko prilikom izrazavanja odanosti Veneciji. Umro je u aprilu 1742. godine u Njegusima, kada se njegov sin Stanko Stanisic Radonjic( guvernadur) preporucuje vanrednom providuru Kveriniju (o.c., 299)
    Attachment 33358
    Detalj iz crkve Sv.Gospodja iz Njegusa

  10. #35
    Join Date
    Apr 2008
    Posts
    496
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Crkve u Njeguse

    Crkva Svetoga Đorđija, selo Raićevići, Njeguši, opština Cetinje, i
    Crkva Svete Bogorodice, selo Raićevići, Njeguši,

    Napomena: Pored ovih crkava u kojima se obavljaju bogosluženja i vjerski obredi, služiće se i u sljedećim crkvama (koje su Njeguši vrnuli pod okrilje Crnogorske pravoslavne crkve):

    Crkva Sveti Đorđije, selo Erakovići, Njeguši
    Crkva Sveti Sava, selo Erakovići, Njeguši
    Crkva Sveta Neđelja, selo Erakovići, Njeguši
    Crkva Sveti Arhanđel Mihailo, selo Raićevići, Njeguši
    Crkva Sveta Petka, selo Vrba, Njeguši,
    Crkva Sveti Đorđije, selo Vrba, Njeguši,
    Crkva Sveti Đorđije, selo Mirac, Njeguši,
    Crkva Sveti Nikola, selo Dugi Do, Njeguši,
    Crkva Sveti Jeremija, selo Žanjev Do, Njeguši,
    Crkva Sveti Nikola, selo Kopito, Njeguši,
    Crkva Sveti Vračevi, selo Veliki Zalazi, Njeguši,
    Crkva Sveti Jovan, selo Mali Zalazi, Njeguši,
    Crkva Svetoga Preobraženja, Ivanova Korita, Njeguši,

  11. #36
    Join Date
    Apr 2008
    Posts
    496
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Guvernadurova kuca na Njegusima, neka vrsta magacina

    -Nepozeljno i uvijek opasno austrijsko mijesanje u crnogorske unutrasnje stvari sastojalo se u davanju guvernaduru Vukolaju Radonjicu "zita i drugih potreba da dijeli Crnogorcima", tako da je njegova kuca na Njegusima bila "neka vrsta magacina, gdje je ponekad bilo i po "dvjesta tovara zita i suve ribe", -izvjestava vladiku njeguski pop Jovan (16.IV 1816.)

  12. #37
    Join Date
    Apr 2008
    Posts
    496
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by junackopleme View Post
    Attachment 33358
    Detalj iz crkve Sv.Gospodja iz Njegusa
    Ikona i natpis na ikonostasu u crkvi na Njegusima "Sv.Gospodja"

    http://www.servimg.com/image_preview...148&u=12169839

    http://www.servimg.com/image_preview...150&u=12169839
    Last edited by junackopleme; 17-11-09 at 20:18.

  13. #38
    Join Date
    Apr 2008
    Posts
    496
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Zbog neke svadje, neki Radonjici i neki Petrovici bili su osudjeni od strane kuluka da plate globu ostecenima. Zbog toga je u Njeguse posla jedna izvrsna ekspedicija. Petrovici su se pokorili sudskoj odluci, a Radonjici, pod uticajem guvernadurske politike, nijesu htjeli da prihvate ovu odluku suda, nego su se usprotivili i doslo je do oruzane borbe. Tom prilikom bilo je nekoliko mrtvih i ranjenih s jedne i s druge strane.Izmedju ostalih bio je UBIJEN I BRAT GUVERNADUROV, DJURETA RADONJIC.

  14. #39
    Join Date
    Apr 2008
    Posts
    496
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by junackopleme View Post
    Inace ovaj, umjetnicki izuzetno vrijedni ikonostas crkve Sv.Gospodja na Njegusima (Rajicevici) koja je i tada bila saborna crkva svih Njegusa ,sredinom osamdesetih godina prosloga vijeka je zamijenjen novim – kicastim u izvedbi Srpske crkve u Crnoj Gori.
    O sudbini starog ikonostasa se nista ne zna, cak ni u republickom Zavodu za zastitu spomenika kulture, iako je crkva Sv. Gospodja “Zakonom zasticena”.

    Je li slucajno sto je mozda i posljednji materijalni trag guvernadura Radonjica (izuzimajuci u arhivima sacuvanu prepisku i to ne svu) unisten?

  15. #40
    Join Date
    Apr 2008
    Posts
    496
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default ...ti Petrovići i ti Prorokovići prema starosedeocima Njegušima samo “priselice”

    S prilično kritičkog naboja piše Ilarion Ruvarac:... Ilustrujući to na primjeru Njeguša, koji očigledno hoće da budu nešto što nijesu, stranci u svojoj zemlji, Ruvarac piše: “Ja kažem, da su Njeguši staro crnogorsko pleme, po nepobitnim pismenim svedodžbama već u početku XV vijeka a zacelo i pre živeli su tu, gde i danas žive i životare; i ako današnji Herakovići i Raičevići, Radonjići i Bogdanovići, Petrovići i Prorokovići neće i ne priznaju, da potiču od tih starih Njeguša, već u silu Boga hoće, da uvere ostali svet, da su njihovi čukundedi Herak i Raič, ili u drugoj polovini XV-og veka ili u prvoj polovini XVI-og veka doselili ispod one planine Negoš ili Njegoš zvane u Hercegovini u Crnu Goru, i nastanili u planinskom kotlu na obronku Lovćena pod Štirovnikom, i da se oni po toj hercegovačkoj planini zovu Njeguši, i suviše, da se još i danas, kao što uverava M. Medaković na jednom mestu, ponose svojim Herakom i Raičem (ne znam samo što znadu oni o Heraku i Raiču pričati i povediti, da se mogu njima ponositi); onda – e onda su i ti Petrovići i ti Prorokovići prema starosedeocima Njegušima samo “priselice”, kao što takove poznaje doseljenike iz bela sveta arg. Dučić, ili posledice, kako ih M.Medaković naziva... I kad neki od rodjenih na Njegušima, neće da se pišu Njeguš već Njegoš – šta im mogu ja? Mogu samo kazati da su basnoljupci koji primaju za istinu basnu smišljenu i izmišljenu u početku ovoga ili na kraju prošloga veka, a to nije lepo. Najposle kad baš hoće tako habeant sibi (Povjesnica crnogorska, str. 663).

  16. #41
    Join Date
    Apr 2008
    Posts
    496
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default „zli i samovoljni narod“ (kaze mitropolit Petar)

    Priča se odnosi na isticanje razloga zbog kojih kasni formiranje lokalnih organa vlasti i suda u Njegušima. Smještena je u kontekst žalbi mitropolita Petra I da njegov „zli i samovoljni narod“ pruža otpor formiranju centralnih organa vlasti i da to rade čak i neki „u samom bratstvu Petrovića“(Tomica Nikčević: Op.cit.,str.71). Akcenat u priči je, međutim, na otporu guvernadura Vuka Radonjića tom procesu, s ciljem da se dokaže kako se, zbog nemirenja s „vlašću“ mitropolita Petra I, suprotstavlja formiranju centralnih organa vlasti uopšte.
    U priči se konstatuje da su u Njegušima, „iako su oni bili jedan od krajeva u kojima su snage bile najizdiferenciranije, lokalni organi vlasti morali biti nekoliko puta formirani i raspuštani“, te da je u njima „čak i nešto kasnije nego u drugim plemenima pokušano s formiranjem lokalnog suda“. Autor te priče, kao glavni razlog za to pominje, s jedne strane, činjenicu da je u Njegušima, osim guvernadura, bilo i „nekoliko predstavnika centralnog organa vlasti“, tako da se „pored njih mnogo manje osjećala potreba za lokalnim sudom nego u drugim plemenima“ i s druge, to da je „sporosti i teškoći uspostavljanja lokalnih organa vlasti na Njegušima, svakako, doprinosio i politički sukob između Petra I i guvernadura“. No, da bi se ipak znalo ko može biti, i jeste glavna prepreka tom procesu, u nastavku priče se kaže: „Otpor u Njegušima bio je vrlo jak i dolazio je pod uticajem guvernadura i velikog broja glavara. To se vidi i po gore citiranom dokumentu(Riječ je o pismu Petra I, S. Orloviću, od 18.VI 1818.godine, u kome se mitropolit žali da „Njeguši nijesu u prošastu nedjelju ovdje dohodili na sastanak nako sami protopop Stanko, tako ni ostali katunski glavari, nako Cetinjani i jedan Bjelica-Isto,str.71) koji pokazuje da se poslanici Petra I i centralne vlasti, odazvao samo njeguški knez protopop Stanko“. Pa još jednom: „Ovaj otpor u Njegušima i Katunskoj Nahiji bio je velikim dijelom i posljedica guvernadurove opozicione djelatnosti. Zbog toga nijesu došli ni Njeguši na jedan sastanak na kome je trebalo da se formira kaznena ekspedijaprotiv Ožegovčana“.

    Ne pominje se koji to „centralni organ vlasti“ Njeguši ne poštuju i na njegov se poziv ne odazivaju. To što se ne odahzivaju na poziv mitropolita ne mora da znači da ne poštuju državne organe – jer mitropolit svoj autoritet, ugled i uticaj stiče i ispoljava vaninstitucionalnim putem, a ne kao član nekog takvog organa – nego može da znači da ne prihvataju manir po kome mitropolit hoće sam da određuje kad će se i kako će se koji od tih organa angažovati na nekom poslu, ili kad mu to, kao u konkretnom slučaju, ne polazi za rukom, kad će sam, po svome, rješavati stvari. Biti protiv takve „prakse“, nezavisno od toga ko je i zbog čega je preferira, u principu, može kudikamo više da znači pomagati razvoj državnih organa nego opstruirati njihov rad.
    Dalje, činjenica da se iz Njeguša mitropolitovom pozivu odazvao samo „njeguški knez protopop Stanko“ takođe može da bude višestruko zanimljiva i indikativna. Nju je sasvim moguće tumačiti i u smislu da njeguški i ini „svjetovnjaci“ zaista drugačije misle od „duhovnjaka“ i umjesto da se povinuju njihovim rezonima i interesima, hoće promociju vlastitih.

  17. #42
    Join Date
    Apr 2008
    Posts
    496
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Njeguski humor

    Neke od ovih anegdota su preuzete iz knjige Đorđija Radonjića “Bez uzla na jezik”


    Lov je bio omiljena Simova zabava,bilo na terenu,ili u priči.Tako se jednom okupili Simovi prijatelji u njegovoj zubnoj ambulanti,a on im priča kako je prošao na posljednjem lovu na Skadarskom jezeru
    -Dođem ti ja na jezero,kad vidim čudo koje nikada nijesam vidio.Nikad toliko pataka na jednom mjestu.Ja ti ne budi lijen,nego uzmi pušku,pauni-pucaj,puni-pucaj...Ali pošto nijesam imao više vremena da punim,jaucaj,pucaj,pucaj




    Pošao Savo Krstov u pazar da prodaje kaštrdinu.Da bi provjerio odakle je roba,jedan ga mušterija upita:
    Stari,đe ti živiš?
    Na Bukovicu!-odgovori Savo
    -Kao da mi ništa,nijesi rekao.Đe ti je to?
    Na sred svijeta!.odgovori brzo Savo.Ko ne vjeruje,neka uzme i izmjeri!






    Na Njegušima se od svih igara na karte najviše igra "66" ili "zekan",kako je oni zovu.
    Jedno jutro,u proljeće,Jovo Mićov upregao volove u jaram.Samo što je počeo da ore,naiđe mu plemenik:
    Pomaga Bog,Jovo!

    Jovo ga čuje,ali ne zbori nista.Ovaj će još jednom,glasnije
    -Oćemo li u 'otelj na po jednu rakiju?Jovo ga opet čuje,a ne čuje.Ali plemenik zna kako će ga navesti na tanki -Oćemo li izigrati jedan "zekan"?
    -Nja-Ha! - ustavi Jovo volove,izvadi karte iz spaga i $ede sa plemenikom u brazdu.
    Last edited by junackopleme; 11-02-10 at 11:33.

  18. #43
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    31,208
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Quote Originally Posted by Don_Sharky View Post
    ne radi se o istoj zgradi. to sto si ti slikao je stara skola. nastava se zadnjih 15tak godina odvija u zgradi mjesne zajednice.
    rano se sjetih da ti odgovorim :o
    Dzaba ti pises jer ce on sad deset puta citirati sam sebe i gotovo

  19. #44
    Join Date
    Apr 2008
    Posts
    496
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Prodaje se???


  20. #45
    Join Date
    Apr 2008
    Posts
    496
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

  21. #46
    Join Date
    Apr 2008
    Posts
    496
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Thumbs up ...teke ono kad kreneš iz cetinjskoga polja put Njeguša, stalno ideš naviše...

    Gane Radusinović
    Korektor: Sanja Matijević: "U cilju očuvanja autentičnog jezika, gramatika, fonetika i interpunkcija su prilikom korekture svedene na minimum"

    ...Dio iz knjige...

    D O L A Z A K

    Rodio sam se u jedno selo tun poviše... a, đaoli će ga znavat što je to poviše i đe je to poviše, teke ono kad kreneš iz cetinjskoga polja pud Njeguša, stalno ideš naviše. E, neđe na po puta pud Njeguša skrećeš desno. Zlo im podne ogrijalo i kad probiše put tudijer kudijer ide, pa moram sa njega skrenut u desno kad idem u selo. Kudijer će put pasat ja nijesam odlučiva. Nijesam ni moga jer je tudijer pasa poodamno. Da se put sad prokrčuje zesto bi mora prolazit sa desne bande od mojega sela, tako da i onde kad u selo idem ne skrećem u desno no ka što treba u lijevo. Sad što je, to je. Ta mrlja u moju biografiju će ostanut za navijek, mada nijesam aktivno učestvova u stvaranje toga zla koje me zadesilo. Sve ostalo u moj život je bilo vazda u lijevo, i na lijevo. Lijevo...lijevo...lijevo.......
    U selo đe sam se rodio živio sam do trećega razreda osnovne. Dani su proticali jednako Danas je bilo ka i jučer. Potlje časova sam čuva ono malo živoga. Imali smo magare, jednu kravu i dvije koze, ma natajno, u jednu pećinu na sami kraj vučje doline. Jedna koza se zvala Prća, a ona druga Ćakarica. Imali smo pet šes ovaca. Bješe jedna ovca te smo je zvali Gara. Kako se samo ćaše pomamit kad bi viđela tatu. Ne znam zašto. Ja sam joj vazda donosio ponešto od jela što bih skrio od mame, ali je sve to bilo zaludu. Kad nalježe tata, strašna uro. Kako se ćaše uzigrat u maniti lik, pa pravo u trk prema tati. Džabe sam joj se ulagiva. Nije pomagalo ništa. Za koze sam znava odamno e ne smijem nikome šušnut. I dan danas streknem kad neko zovne Draga ili Jozu, pa reče koza.

    Jenom, dok sam čuva, nalježe jedan čojek sa kačketom pored sjenokosa, pa preskoči plot i dođe kra mene. Te čiji si, te koga imaš, te u koji razred ideš, vas dan me ispitiva. Veli, dal nemamo, može bit, koju kozu e se, veli, uželio kozje varevine. Đe, česa, okle da imamo? To ne smije niko imat. Ja ni ne znam kakva je koza, nako iz zologije. Pravim se nevješt. Gleda me je zadugo pravac u oči, a da nijednom nije trepnuo. Mene se mlogo plakalo, ali sam bio stiska zube. E neću zaplakat da si još toliki, a bješe samo malačko visočiji od mene. Bješe stavio onu kačketu na potiljak, te mu kalpak strijeljaše pravac u nebo, pa bješe visočiji za ono koliki je kalpak. Na sto crnija jada đipi, i ode pud sela. Reče, kraj učitelja ide. Nećah mu reć e učitelj nije tunake, no će tek sjutra doć. Neka se malo zlopati, zlo mu podne ogrijalo.
    Jedva sam dočeka da se vrnem kući. Kaza sam mami što je bilo. Čim je metnula tri prsta na usta, znava sam e je nešto gadno opasno. U to sam se uvjerio sjutri dan u školu. Kad je uljega onaj sa kačketom, đipi učitelj kada ga je neko uboo česovijem britvulinom od pozadi. Pokaza on učitelju prstom da izidu na izvan. Tamo na portik je sijeva na učitelja, a mi smo firili. Onaj sa kačketom bodijaše učitelja kažiprstom u prsi, a stalno se propinja na prste od noga, pa naglo pane na pete. Ima je pločice na crevlje, pa kad pane, ono cokne svaki put. Nijesam moga mlogo razumjet ere je portik odjekiva. Učitelj je samo ponavlja: „ Oću... oću ... dobro ... oću ... „ , i ništa drugo. Kad je onaj pasa, učitelj nam reče da idemo svikolici pravac doma, i to strogo. Dotrča sam kući na jedan dušak. Sve je bilo ka i drugija dana, te ja puštah živo na pašu. Ovi put mlogo ranije. Bio sam se skrio u jedan grm i preža sam oće li naljeć onaj sa kačketom. Sve sam drkta od straha, ma ga više nijesam vidio.
    Jedno veče kad smo ćeli da lijegamo dođe teka Smiljka da se zdogovori sa mamom oko puta na Cetinje pošto je sjutra pazarni dan, i ostaću, vele, sam da ćuvam kuću. Sam samcit. A ako nalježe oni sa kačketom. Neću u ovu svijes, no ću se zamać.
    One dvije su nešto ćućorile, pa mi mama reče da odma lijegam ese treba dizat u devet kakarića. Znava sam e to znači da ću i ja na Cetinje. Prvi put u život neđe izvan sela.

    Podizasmo se svikolici čim se oganj razgorio. Da se kreće. Bješe pod volat jedna kotarina bez dna te je u nju otac dogonio kamenje kad je napravlja nužnik, e je sestra bila porasla pa nije mogla više odit sporaj sebe u lomine. Ja nijesam odio u njega. Milije mi je bilo poviše kuće, pa doke čučim da tražim okrugliji krš. Metnuše na dno od one kotarine jednu praznu vreću od cimenta, pa je samnom podigoše na samar od magareta. Oko mene i na drugu bandu od samara potovariše sve ono što je bilo spremljeno za prodaju, te tadijer krenusmo. Teke što bješe svanulo. Joca sam se u onu kotarinu da sam za malo vratnu kos ima pobljuvat, no sam trpio da me ne vrnu doma. Nijesam ima što ni pobljuvat e nijesam đaolju žicu ništa obakunio. Sve od staha da mi ne uteču. Jedva stigosmo na Sankovu gomilu. Tun su se tetka i mama preobule, pa opet pođosmo. Aok ti ga mene. Kako lijepo bješe gleat iz kotarine one nizove kuća i oni silni narod. Nekako ka s balkona što sam potlje gleda.
    Dođosmo na pjacu.
    Koja gulamaca? Koji silni narod? A, teke magaradi što bješe? Meleon! Nijesam moga izbrojit svu onu magarad. Stovariše tetka i mama ono te je bilo za prodaju, a ja ostah da gledam onako sa visine. Kako nijesam nimalo spava od staha da mi ne uteču, a bjeh se umorio od puta, a oni silni narod, a ona silna magarad, teke izgleda, zaspah. Pošto se nijesam drža rukama za kotarinu, no sam se samo odupira nogama, propadoh. Bupete na dolinu.

    Obazrem se okolo, ma ništa ne vidim nako šumu noga. Opipnem pod sobom, a ono sve ravno i glatko da glačije ne može bit. Što ću crni u goru kukavac? Pobauljam ovamo – onamo ka da sam ćor, a ono sve glatko. Niđe jedne jedine škaljice. Ne vjerujem očima. Izbauljah iz one šume te se popridigoh. One prepreke te sam ima na noge kada bjehu od najmekše gume. Ništa me ne nabija, no kada je snijeg panuo, ma noge ne propadau. Ja sad ne znam kuđ sam proz oni silni narod odio, kad se predamnom stvoriše i tetka i mama. Plakahu isvega mozga. Majka me grlila jako i ljubila ka nikad. Još mi bješe skvasila obraze od suza.
    Kad su ćele da me natovare na magare da se vrćemo, nemogaše zesto, e se nijesam dava živ. Koprca sam se. Tuturika iz svega mozga. Bješe se okupio silni narod. U ti narod bješe i oni te mu je majka Ćeke. Sokolio me da se ne vrćem, iz sve snage, nema što. Mama mi veli proza zube da joj ne kidam nos. Dobro, neću, ali se u selo ne vrćem. A što nećeš, pitau me jedanak i tetka i mama. Kako što? Pa pogleajte dobro ovu ljepotu. Pljaskam sa obadva dlana po onoj ravnoći i glatkoći. Ođen je ovako, a u selo oni krš i bubulj i drače i ... e neeećuuuu živ!
    Reče tetka Smiljka da me povedu kod tetke Vidosave u Škrku, dako se smirim. Tako i bi. Kod tetke stasmo dokle je skuvala kafu. Nije ložila oganj, no na elektriku. Ne mora skupljat piske da upiri, i ne mora puvat u oganj doke se presnijeti. Nema ni dima da kolje za oči. Čuje se nešto lijepo, ljevše no gusli iz jedne kutije sa zelenijem okom koje mi stalno namigivaše kada mi zboraše ka oni Ćekin: “ Nemo ti niđe odolen. Biće ni lijepo” Neću zesto, pa daće me zaklat. Složih se ja jedanak sa novijama saveznicima.

    Ajde da se kreće evo zamrkosmo, reče mama.
    Neeeću !!!
    E zesto oćeš !!!
    E valan neću !
    Ajde provaj da nećeš, pa pričeka da ti otac dođe !
    Ja ću tadijer skočit u uba !
    Uuuu kami damije. Što da činimo sad ? Ovi mali je potpuno trsijo. Grom me gađa i kad ga povedoh. Aok ti ga mene.

    Tetka Vidosava reče da ostanem koji dan kra nje, pa kad se smirim, ona će me vrnut u selo. Nije me vrnula. Nijesam dava opepelit e je ljevše u krše, drače, balege, brabonjke ... no na asvalt. U nužnik sjediš. Ne tražiš okrugliji krš, no ima karte. Voda šurla.... Jedino što po malačko nije valjalo je to te sam mora da nosim i donje gaće, i da ih preobukujem kad počne da klapi za oči. Vremenom sam se naviknuo i na taj taksirat te me snaša.
    Otolen je sve krenulo. Je li iko živi moga i snijevat đe ću dosegnut. Ni u maniti lik nikome nije mogla doć slika kakva mi se sad slika. Niko se sad ne buni što sam onda osta u grad. Svikolici su se omrsili. Svakojoj svojti, bližoj i daljnoj sam obezbijedio rabotu, stan i pemsiju. Poneke je sramota što su u prvinu usukivali glavu od mene, pa se i sad ćudikaju, ma su privatili sve objeručke što im je ponuđeno. Neki se ne čine vješti, ni dan danji, no misle e im je sve panulo s neba, a jedan daljni rođak priča po pokajanjima e mu je pramđed na sablju sve dobio. Jes, ka nije. Neka misli. Ja sam moga i stijo.
    Evo kako je sve teklo od najprvija dana. Od prve važne stvari, od kačkete, pa preko mjesta okle se od svemu i svačemu odlučuje, i đe se mora sve od svakome znavat, do sadanje mirne rabote. Ja sam zesto svijama činio ko gođ je doša kra mene, ili ga je posla ko od moija brastvenika. A bili su neskrovni ti moji brastvenici. Nije bilo dana da ne nalježe neko koga je posla neki moj brastvenik.

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Prva pohara plemena Kuca
    By G R A D in forum Istorija
    Replies: 5
    Last Post: 10-08-10, 17:31
  2. Mary Edith Durham: CRNA GORA
    By G R A D in forum Istorija
    Replies: 1
    Last Post: 03-04-10, 01:07
  3. VLASI U CRNOJ GORI
    By G R A D in forum Istorija
    Replies: 25
    Last Post: 26-02-10, 19:53
  4. Replies: 11
    Last Post: 15-06-09, 13:10
  5. Replies: 35
    Last Post: 03-12-08, 00:26

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •