Građani Crne Gore imaju crnogorsko državljanstvo.
Tako glasi prvi član Zakona o državljanstvu, usvojen u oktobru 1999. godine.
Zagovornici Zakona iz vladajuće koalicije DPS-NS-SDP govorili su tada da je njegovim donošenjem Crna Gora vratila dio davno zagubljene državnosti.
"Novi Zakon prvi put daje prioritet crnogorskom u odnosu na jugoslovensko državljanstvo. Ranijim rješenjima je bilo precizirano da se crnogorsko državljanstvo stiče i prestaje istovremeno sa sticanjem, odnosno prestankom, jugoslovenskog", objašnjavao je Miodrag Iličković, jedan od predlagača novousvojenog zakona.
"Vlast vrši najveći podvalu crnogorskom narodu, jer se ovim projektom udara kamen temeljac nezavisnoj Crnoj Gori", tvrdili su iz Socijalističke narodne partije. Nezadovoljni su bili i opozicioni zagovornici suverene Crne Gore. "I ovo je jedna od mahinacija vlasti koja se, tobože, zalaže za nezavisnu Crnu Goru a u stvari sve čini da do toga ne dođe", poručivali su glasnogovornici Liberalnog saveza.
Uglavnom, u vrijeme kada je usvojen važeći Zakon o državljanstvu njegovi predlagači obrazlagali su da će on pomoći da se u Crnoj Gori razriješe brojni problemi: radno i izborno pravo izbjeglih i raseljenih sa prostora bivše Jugoslavije; status nekoliko hiljada profesionalnih vojnika koji su se obreli u Crnoj Gori nakon povlačenja iz BiH i Hrvatske; tretman "doseljenika" iz Srbije koji su formalno prijavili boravak na crnogorskoj adresi kako bi izbjegli plaćanje poreza na ovdašnje nekretnine; pozicija državnih službenika - među njima i ministara - koji nijesu imali crnogorsko državljanstvo...
U suštini, osnovna intencija je bila da pravo da "bira i bude biran" postane privilegija stanovnika Crne Gore koji imaju njeno državljanstvo. No, uskoro se pokazalo da to nije nimalo jednostavan posao. Problem nije bio Zakon o državljanstvu, već čitav set izbornog zakonodavstva i Ustav Crne Gore. Primjera radi, Ustav precizira da "građanin Crne Gore koji je navršio 18 godina ima pravo da bira i da bude biran". Ostalo je nedorečeno - ko je građanin iz crnogorskog Ustava državljanin ili stanovnik?
Prema tumačenju onih koji su izglasali Zakon, pojam građanin podrazumijeva državljanina. Dakle, u pitanju je samo lapsus koji se da lako popraviti. Postavilo se, međutim, logično pitanje - šta je sa stanovnicima Crne Gore koji nemaju državljanstvo. Prema Ustavu CG, građani imaju pravo da izražavaju i objavljuju svoje mišljenje. Samo njima Ustav garantuje i pravo zbora i mirnog okupljanja. Da li i ova prava pripadaju samo državljanima Crne Gore? Odgovor je izostao.
A pet godina kasnije, Zakon o državljanstvu ponovo je aktuelan. Vlada sprema novi zakon. Prva, radna verzija tog dokumenta već je završena.
"Pripremamo zakon koji bi važio na duži rok i, ako bude sreće, u Crnoj Gori kao nezavisnoj državi", potvrdio je Abid Crnovršanin, pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za pravna pitanja.
O detaljima nije govorio, pravdajući se da je "prerano govoriti bilo šta o sadržaju zakona". Ni među ostalim državnim zvaničnicima koje je kontaktirao Monitor nije bilo raspoloženih za priču "o detaljima". Izostalo je i precizno objašnjenje - otkud potreba da se radi novi zakon? Doduše, Miodrag Vuković je ponudio dio razloga: "Važeći zakon je nedovršen i sadrži dosta antinomija i konfliktnih rješenja. Novim zakonom treba uvesti red", poručio je šef poslaničke grupe DPS u republičkoj Skupštini. Moglo bi se reći - sa punim pravom.
"Prije desetak godina SDP je prvi put Skupštini predložila usvajanje Zakona o državljanstvu, svjesna činjenice da je Crna Gora, po pitanju tog dijela zakonske regulative, potpuno nespremna dočekala demografski udar s početka prošle decenije", kaže za Monitor Miodrag Iličković: "S jedne strane imali smo ogroman priliv izbjeglica i raseljenika s prostora SFRJ čiji je status regulisala samo jedna uredba tadašnje Vlade. Istovremeno, bilježen je i snažan odliv domicilnog stanovništva - posebno Hrvata iz Boke, te Muslimana i Bošnjaka sa sjevera Crne Gore".
No, vlast tada nije imala razumijevanja za ponuđeni zakon. On je usvojen tek nakon NATO intervencije, ali - tvrdi Iličković - nikada nije potpuno zaživio u praksi. Ne može da objasni zašto. Umjesto toga, Iličković "otkriva" da je bio u prilici da prelista radnu verziju novog Zakona: "Koliko sam ja vidio, tu nema nekih bitnih promjena. Makar ne po najvažnijem pitanju - kako se stiče crnogorsko državljanstvo".
I dalje će se, dakle, crnogorsko državljanstvo dobijati rođenjem na teritoriji Crne Gore, nasljeđem od roditelja - crnogorskih državljana, te "prijemom u državljanstvo", ukoliko lice koje podnosi zahtjev za dobijanje državljanstva živi na teritoriji Crne Gore duže od deset godina, ili je duže od pet godina u braku sa osobom koja je crnogorski državljanin.
Nakon ovog saznanja, ponovo se nameće dilema: zašto novi zakon?
Formalno, objašnjavaju verzirani, dovoljan motiv za promjenu zakona jest izmjena državnog statusa Crne Gore. SRJ više ne postoji, a Ustavna povelja zajednice Srbije i Crne Gore precizira da su državljani republika članica ujedno i državljani zajednice.
Ustavna povelja je, međutim, i praktično izvorište potrebe da se donese novi zakon o državljanstvu. Naime, u članu 8. Ustavne povelje precizira se da "državljanin države članice ima jednaka prava i obaveze u drugoj državi kao njen državljanin, izuzev izbornog prava".
Pojednostavljeno, državljanin Srbije u Crnoj Gori može sve što i njeni domicilni stanovnici, izuzev da bira i bude biran. To pravo, međutim, pripada svim stanovnicima Srbije koji već imaju crnogorsko državljanstvo. Ili zadovoljavaju uslove da ga naknadno steknu - u slučaju da im tako što zatreba. Samo teoretski, recimo, prilikom referenduma o crnogorskoj nezavisnosti. Ako on, jednom, bude održan.
A to otvara čitav set pitanja - od proceduralnih: kako napraviti birački spisak u kome treba pobrojati sve državljane Crne Gore (među kojima, vjerovatno, postoje i oni koji čak nijesu svjesni te privilegije), do suštinskih: imaju li oni koji su za Crnu Goru vezani samo mjestom rođenja ili porijeklom roditelja, pravo da odlučuju o njenoj i sudbini njenih građana.
Predstojeće promjene Zakona o državljanstvu pokušaće da ponude valjane odgovore na ove dileme. Kakav god bude, novi zakon o državljanstvu će, nesumnjivo, biti povod za novo ključanje u crnogorskom političkom kotlu.

Zoran RADULOVIĆ

PS.Probajte da mi navedete bar jedan razlog da covjek pozeli da bude drzavljanin ove 'gore Crne', a da nema veze sa 'jahanjem i maltretiranjem drzavljanja "I CRNJE I GORE"? :shock: :oops: