Crkveno vjencanje

[zvoncica]

Procitah danas da se u danasnje vrijeme, kad se sve vise mladih ljudi odlucuje da zivi u vanbracnim zajednicama, ponovo vraatilo u modu crkveno vjencanje.
Tacno je, primijetila sam to...takodje sam primijetila da mnogo nevjesta sa povelikim stomakom udje u crkvu da se vjenca. Isto tako znam da neke romanticne duse takvo vjencanje poistovjecuju sa bajkom (zbilja je taj obred jako svecan i specifican) pa im to bude glavni razlog da se opredijele za crkveno vjencanje.
Ne znam, ja nekako zamisljam (iako sam ateista) da bi crkveno vjencanje moglo da se "odradi" samo onima koji nemaju grijehe a valjda bi trudnoca prije braka trebala da bude nekakav grijeh, po religiji...rekoh valjda, jer ne znam da li je to bas tako...negdje sam procitala da ta bijela haljina na nevjesti simbolizuje nevinost i cistotu...

Evo jedan odlomak iz teksta koji procitah u novinama:
Najmanje šest nedjelja prije vjenčanja, mladenci treba da zakažu sastanak sa sveštenikom, da bi se obavio predbračni ispit. Na ovome ispitu potrebno je da posjeduju: krštenicu, ukoliko je mlada ili mladoženja iz druge parohije - pismo od nadležnog sveštenika i, ukoliko su mladenci mlađi od 18 godina - pismo saglasnosti od roditelja. Mladenci koji se vjenčavaju, trebalo bi da se u nedjelju, uoči vjenčanja, ispovijede i pričeste.
Građansku dozvolu za brak mladenci trebaju izvaditi prije vjenčanja. Nju će sveštenik potpisati poslije vjenčanja i poslati je matičaru. Mladenci prije vjenčanja ne treba da žive zajedno. Osnovni razlog nije samo stupanje u seksualni odnos prije braka, već i sama statistika govori da je u Sjedinjenim Američkim Državama 50 odsto više razvedenih brakova u slučaju kada su parovi živeli zajedno prije braka.


Nebitno...zanima me da li mislite da je crkveno vjencanje pomodrstvo ili vracanje vjeri onako iz srca?
Da li bi crkveno vjencanje trebalo da znaci da ste potpuno sigurni da je to ljubav do kraja zivota (valjda se crkveni brak teze ponistava nego gradjanski), i ako zelite, zasto zelite da se vjencate u crkvi, a ako ne, zasto ne?

[dadic]

hehe zvoncice. sumnjam da se 50% parova poslije razvedu zato sto su prije braka zivjeli zajedno. mislim bas suprotno... sto se tice crkvenih brakova. mislim da se na to odlucuju religiozni ljudi ili estradne zvijezde. lol. . pise u textu da treba da se ispovijede itd. ja sam atheist tako da ne znam. meni ni ovaj gradjanski brak nema neku tezinu. glupo je kad se vjencavaju samo zbog djeteta ili sl. . . sad, niko nije siguran u vjecnu ljubav ali posto takvi ljudi vjeruju u bozju rijec i the bible... ko zna?

[dnikola]

Iskreno ne znam da li je to postalo pomodorstvo, ali mislim da vuče više na to da je to ipak neki običaj koji se treba ispoštovati, dok kod nekih i nije tako vec nešto u šta vjeruju i stvarno to žele!
Za mene to prestavlja krunisanje ljubavi i nešto što se nikada u životu ne može zaboraviti!!!

[dadic]

tacno, nikola. pa svako vjencanje je poseban cin. mislim, intiman. a crkveni, naravno, ima i onu religioznu stranu...

[dnikola]

tacno, nikola. pa svako vjencanje je poseban cin. mislim, intiman. a crkveni, naravno, ima i onu religioznu stranu...

kako mislis to religoznu?
mozda te nisam dobro razumio
ali moje misljenje o vjenacnju u crkvi je bez ikakvog pogleda na vjeru i na ljude!

[dadic]

Cekaj, ja sad tebe ne razumijem :-)) ti kazes da je za tebe to krunisanje ljubavi itd. a u textu koji je zvoncica navela pise da se trebaju postovat neki crkveni obicaji prije samog vjencanja. da li to ima veze sa religioznim osjecanjima? yes.

[dnikola]

Cekaj, ja sad tebe ne razumijem :-)) ti kazes da je za tebe to krunisanje ljubavi itd. a u textu koji je zvoncica navela pise da se trebaju postovat neki crkveni obicaji prije samog vjencanja. da li to ima veze sa religioznim osjecanjima? yes.

ja rekoh da se mogu tj moraju ispostovati ali ne moraju da znace nista vise od samog dogadaja... kapiras li me sad?

[dadic]

:-))) naravno da te kapiram.

[makica-pakica]

Da, Zvonči trebalo bi da je tako. Ali danas samo zakažeš vjenčanje i eto gotovo. Nikakve ispovijedi i poštovanje nekog reda prije samog čina nijesu obavezne. I zaista danas je crkva "u trendu" (ja znam ljudi koji se do juče nijesu znali prekrstiti a sada redovno posjećuju crkvu, mada može biti da su neki od njih zaista pojmili vjeru). I sve vezano za nju i naše moderno društvo je postalo to tipično pomodarstvo. Ja volim ići u crkvu i cijeli život sam. Ali ako sjutra moj izabranik ne bude bio okrenut ka toj strani, mislim da tog "vjenčanja iz snova u crkvi" neće ni biti. Premda se x parova vjenčalo iako su trudni, ta činjenica navodi koliko isti poštuju crkvu, jer zaista vjera nalaže, kao što si rekla, čistoću u svakom pogledu prije braka.
Ne zove dostinja starijih ljudi "godišnjica mraka" godišnjicu vjenčanja uzalud...

[Nikolina]

Nebitno...zanima me da li mislite da je crkveno vjencanje pomodrstvo ili vracanje vjeri onako iz srca?
Da li bi crkveno vjencanje trebalo da znaci da ste potpuno sigurni da je to ljubav do kraja zivota (valjda se crkveni brak teze ponistava nego gradjanski), i ako zelite, zasto zelite da se vjencate u crkvi, a ako ne, zasto ne?

Isto ka' što su odjednom svi počeli da se krste, tako odjednom svi počeše da se žene i udaju u crkvi. Što znam - za mene je to pomodarstvo, zato što kod nas nema tako mnogo ljudi, ako ćemo pravo, koji su naučeni na crkvu. Pitam se samo koliko je onih, punoljetnih, krštenih u zadnjih 7-8 (tu do 10) godina, da su pročitali Bibliju... Ja ih znam poprilično svježe krštenih, vjenčanih u crkvi, a u ruke je dovatili nisu.

Nadam se, ako ikad krenem da se udajem, da će mi taj srećnik bit ateista, da ne moram da glumatam po crkvama.

[Buba_mara]

i ja cu se sloziti da danas mnogi iz mode se udaju/zene u crkvi. ja sam licno ateista i taj cu dio preskocit kad se budem jednog dana udavala.

[Nikolina]

i ja cu se sloziti da danas mnogi iz mode se udaju/zene u crkvi. ja sam licno ateista i taj cu dio preskocit kad se budem jednog dana udavala.

A ako ti budući muž bude religiozno čeljade? Nećeš pristat'?

[Buba_mara]

A ako ti budući muž bude religiozno čeljade? Nećeš pristat'?

Necu. Bila bih licemjerna kad bih pristala a ne vjerujem u sve to, zar ne? Ako me stvarno voli,postovace tu moju zelju i odluku. Ja njemu ne branim da on bude religiozan i sve to,ali nek ne ocekuje od mene da i ja to postanem. Kad nisam do 25-e godine, i necu.

[makica-pakica]

Necu. Bila bih licemjerna kad bih pristala a ne vjerujem u sve to, zar ne? Ako me stvarno voli,postovace tu moju zelju i odluku. Ja njemu ne branim da on bude religiozan i sve to,ali nek ne ocekuje od mene da i ja to postanem. Kad nisam do 25-e godine, i necu.

I Siro je isto to govorio. Ali je ipak prihvatio svoju budističku vjeru u 53 godini.

Kako se mi žene promijenimo kada je voljeni blizu nas, pa kao ova nova Brenina "Znala sve i na sve pristala" promijenimo i mišljenje i sve. Do not worry. Možda dođe vrijeme da ti budeš veći vjernik nego pop što je.

[Charlie]

Ima neceg romanticnog u crkvenom vjencanju, i po meni nema to mnogo veze sa religijom. U tom trenutku ti biras neku osobu pored koje ces da provedes cijeli svoj zivot, bez pomisli da nekada mozda necete biti skupa, jer crkva ne trpi razvod.

[Buba_mara]

I Siro je isto to govorio. Ali je ipak prihvatio svoju budističku vjeru u 53 godini.

Kako se mi žene promijenimo kada je voljeni blizu nas, pa kao ova nova Brenina "Znala sve i na sve pristala" promijenimo i mišljenje i sve. Do not worry. Možda dođe vrijeme da ti budeš veći vjernik nego pop što je.

Tesko. Kad je neko citav zivot vaspitavan u jednom smjeru, tesko to moze tako naglo i drasticno da se promjeni. Ja nemam nista protiv religije svog buduceg muza niti protiv njegove vjere dok god time ne ugrozava neka moja uvjerenja. Mozda taj moj buduci postane veliki ateista pored mene, nikad se ne zna.

[Nikolina]

Necu. Bila bih licemjerna kad bih pristala a ne vjerujem u sve to, zar ne? Ako me stvarno voli,postovace tu moju zelju i odluku. Ja njemu ne branim da on bude religiozan i sve to,ali nek ne ocekuje od mene da i ja to postanem. Kad nisam do 25-e godine, i necu.

Tesko. Kad je neko citav zivot vaspitavan u jednom smjeru, tesko to moze tako naglo i drasticno da se promjeni. Ja nemam nista protiv religije svog buduceg muza niti protiv njegove vjere dok god time ne ugrozava neka moja uvjerenja. Mozda taj moj buduci postane veliki ateista pored mene, nikad se ne zna.

Eh eh... Meni bi bilo bezveze da ne ispoštujem ako moj budući muž bude htio vjenčanje u crkvi. Meni ne znači ništa, a njemu mnogo. I to je daleko od licemjerja, prije će bit da je ljubav. I ne vidim kako to može da ugrozi ičija uvjerenja i ubjeđenja. Ti ne vjeruješ, svejedno ti je, ali ako će se neko bolje osjećat zbog toga, a ti si totalno indiferentna - zašto ne udovoljit?

[Nikolina]

I Siro je isto to govorio. Ali je ipak prihvatio svoju budističku vjeru u 53 godini.

Kako se mi žene promijenimo kada je voljeni blizu nas, pa kao ova nova Brenina "Znala sve i na sve pristala" promijenimo i mišljenje i sve. Do not worry. Možda dođe vrijeme da ti budeš veći vjernik nego pop što je.

Ma nije uopšte potrebno da iko išta mijenja. Mene bi mogli krstit i udavat u crkvu po cijeli dan, ja svejedno neću počet da vjerujem. Stvar je u tome da nije strašno učinjet to do čega je stalo nekom koga voliš, iako misliš da je nepotrebno, a pri tom tebi to apsolutno ništa ne škodi.
Osim ako se ne zainatiš, a to je već glupo...

[Buba_mara]

Eh eh... Meni bi bilo bezveze da ne ispoštujem ako moj budući muž bude htio vjenčanje u crkvi. Meni ne znači ništa, a njemu mnogo. I to je daleko od licemjerja, prije će bit da je ljubav. I ne vidim kako to može da ugrozi ičija uvjerenja i ubjeđenja. Ti ne vjeruješ, svejedno ti je, ali ako će se neko bolje osjećat zbog toga, a ti si totalno indiferentna - zašto ne udovoljit?

zasto on meni da ne udovolji ako to meni mnogo znaci? ne vidim zasto su njegova osjecanja bitnija od mojih. ja da to uradim, osjecala bih se kao da sam pogazila po svemu sto su me ucili moji i kako su me vaspitavali. jednostavno ne gledamo svi na to isto niti to isto dozivljavamo. ako je tebi potpuno svejedno,onda je ok da ucinis to radi njega. meni nije svejedno i samim tim ne bih mogla to da uradim.

[Nikolina]

zasto on meni da ne udovolji ako to meni mnogo znaci? ne vidim zasto su njegova osjecanja bitnija od mojih. ja da to uradim, osjecala bih se kao da sam pogazila po svemu sto su me ucili moji i kako su me vaspitavali. jednostavno ne gledamo svi na to isto niti to isto dozivljavamo. ako je tebi potpuno svejedno,onda je ok da ucinis to radi njega. meni nije svejedno i samim tim ne bih mogla to da uradim.

E to je već druga stvar. Ja ne znam kako razmišljaju okoreli vjernici ili nevjernici, tako da tu nemam stvarno što da kažem. Mene nisu učili ni da vjerujem ni da ne vjerujem, niti su me vaspitavali u duhu religije ili protiv nje, pa ne bih osjećala da išta gazim kako god da bude.

[makica-pakica]

Ma nije uopšte potrebno da iko išta mijenja. Mene bi mogli krstit i udavat u crkvu po cijeli dan, ja svejedno neću počet da vjerujem. Stvar je u tome da nije strašno učinjet to do čega je stalo nekom koga voliš, iako misliš da je nepotrebno, a pri tom tebi to apsolutno ništa ne škodi.
Osim ako se ne zainatiš, a to je već glupo...

Ja sam samo navela da se može desiti to. Ali ne nužno da će se to promijeniti. Ja za moga voljenoga u stanju sve uraditi. Pogledajte film Partition(Podjela) ili pročitajte knjigu "Tvoja vjera je moja ljubav" i vidjećete da ima ljudi koji su spremni promijeniti vjeru samo za voljenu osobu.

Mislim da je Buba mara prava osoba za borbu za ravnopravnost polova. Iako je to kod nas malo teško...

[Buba_mara]

Ja sam samo navela da se može desiti to. Ali ne nužno da će se to promijeniti. Ja za moga voljenoga u stanju sve uraditi. Pogledajte film Partition(Podjela) ili pročitajte knjigu "Tvoja vjera je moja ljubav" i vidjećete da ima ljudi koji su spremni promijeniti vjeru samo za voljenu osobu.

Mislim da je Buba mara prava osoba za borbu za ravnopravnost polova. Iako je to kod nas malo teško...

Shvaticu to kao kompliment.

[makica-pakica]

Shvaticu to kao kompliment.

Pa i jeste u pozitivnom smislu.
Ja im sve popuštam i idem u njihovom pravcu. Moja slaba tačka= muškarac. :oops:

[MeDo_JE]

Eh eh... Meni bi bilo bezveze da ne ispoštujem ako moj budući muž bude htio vjenčanje u crkvi. Meni ne znači ništa, a njemu mnogo. I to je daleko od licemjerja, prije će bit da je ljubav. I ne vidim kako to može da ugrozi ičija uvjerenja i ubjeđenja. Ti ne vjeruješ, svejedno ti je, ali ako će se neko bolje osjećat zbog toga, a ti si totalno indiferentna - zašto ne udovoljit?

Ma nije uopšte potrebno da iko išta mijenja. Mene bi mogli krstit i udavat u crkvu po cijeli dan, ja svejedno neću počet da vjerujem. Stvar je u tome da nije strašno učinjet to do čega je stalo nekom koga voliš, iako misliš da je nepotrebno, a pri tom tebi to apsolutno ništa ne škodi.
Osim ako se ne zainatiš, a to je već glupo...

Zahvaljujem, ushtedjela si mi pisanje...

[NHM]

Ovo sa odom kod popova na časove, ispovijesti, priprema za vjenčanje i slično, poštuju uglavnom katolici. Znam nekoliko primjera.

Lično, malo je reć da sam ateist. Drugom da učinim - malo je vjerovatno da će me privuć neko koga privlači bog.