Gdje je granica do koje bi ste išli?

[Djoks]

Pitanje prevashodno za vjernike (vezano za principe):

Gdje je granica? Kada bi ste, i da li bi ste prekršili moralni kodeks i principe na koje Vas obavezuje matična religija? Da li bi u jednom trenutku mogli sebi reći - "dosta je" i počeli samostalno da odlučujete o svojim postupcima? Kolika je granica između vjere i fanatizma, i da li su fanatici istinski i pravi vjernici?

Evo jednog primjera (ma da ih ima mnogo):

Recimo da ste Jehovin Svjedok (nije uopšte važno, razmislite na Vašem slučaju) i da Vam je dijete u životnoj opasnosti. Može biti da je (daleko bilo) doživjelo tešku saobraćajnu nesreću, i da bi se spasilo - potrebno je da primi krv. Jehovini Svjedoci smatraju da tuđa krv ne treba ući u njihove organizme, čak ni po pitanju života.

I onda doktori Vas pitaju - što ste odlučili, da li ćete dozvoliti da dijete primi krv - a Vi budete istrajni, odlučni u svojoj namjeri da ne "zgriješite" načelima Vaše crkve - i pustite da dijete radije umre?

Da li bi, u takvim trenucima, ipak poklekli - i zdravorazumski odlučili - "ne dozvoljavam da moje dijete da život zarad mojih načela! Radije neka odlučuje samo o sebi, a od mene dobije šansu da nastavi život do tog trenutka?"

Ovih primjera ima mnogo, i svi su iz života - realni. Dakle - da li bi ste se, i zbog čega odrekli (makar na trenutak) sopstvene religije? Da li u slučaju kada bi to spasilo nečiji život? Vaš, vašeg djeteta, tuđi?

[cvjetak zanovjetak]

Kada bi od mene zavisio neciji zivot naravno da bih uradila sve sto bih mogla...Odreci se religije je mislim lakse nego daleko bilo nositi nekoga na dusi.

[ortodox]

Ne treba biti rob religiji, zivot uzeti u vlastite ruke i ici ka cilju, a cilj je shvatiti da smo vec na cilju. Religija je samo sredstvo za to.

[dokaz_stvaranja]

Pitanje prevashodno za vjernike (vezano za principe):

Gdje je granica? Kada bi ste, i da li bi ste prekršili moralni kodeks i principe na koje Vas obavezuje matična religija? Da li bi u jednom trenutku mogli sebi reći - "dosta je" i počeli samostalno da odlučujete o svojim postupcima? Kolika je granica između vjere i fanatizma, i da li su fanatici istinski i pravi vjernici?

Evo jednog primjera (ma da ih ima mnogo):

Recimo da ste Jehovin Svjedok (nije uopšte važno, razmislite na Vašem slučaju) i da Vam je dijete u životnoj opasnosti. Može biti da je (daleko bilo) doživjelo tešku saobraćajnu nesreću, i da bi se spasilo - potrebno je da primi krv. Jehovini Svjedoci smatraju da tuđa krv ne treba ući u njihove organizme, čak ni po pitanju života.

I onda doktori Vas pitaju - što ste odlučili, da li ćete dozvoliti da dijete primi krv - a Vi budete istrajni, odlučni u svojoj namjeri da ne "zgriješite" načelima Vaše crkve - i pustite da dijete radije umre?

Da li bi, u takvim trenucima, ipak poklekli - i zdravorazumski odlučili - "ne dozvoljavam da moje dijete da život zarad mojih načela! Radije neka odlučuje samo o sebi, a od mene dobije šansu da nastavi život do tog trenutka?"

Ovih primjera ima mnogo, i svi su iz života - realni. Dakle - da li bi ste se, i zbog čega odrekli (makar na trenutak) sopstvene religije? Da li u slučaju kada bi to spasilo nečiji život? Vaš, vašeg djeteta, tuđi?

Svakim svojim pogresnim izborom, dakle, grijehom, odricem se Boga. Zato grijeh boli Boga. Mislim da nema covjeka koji nije gresan.

[Djoks]

Da budem konkretan:

- Da li bi ste dali život za sopstvena religijska ubjeđenja?
- Da li bi ste žrtvovali tuđi život zarad istih ubjeđenja?
- Da li bi ste žrtvovali život vaših najbližih zarad religije?

Istorijski znamo da postoji ogroman broj ljudi koji su dali pozitivan odgovor na ova pitanja, koji su bili ubijeni zarad religije, koji su ubili druge zarad religije, koji su bili spremni žrtvovati najbliže (a neki to i činili) zarad religije. Da li ih to čini boljim vjernicima? Da li može biti opravdanja za ovakve činove?

Da li to, ipak, premašuje granicu vaših religijskih ubjeđenja, koliko god ta ubjeđenja bila jaka, ili naprosto - smatrate da nema te religije koja može ići toliko daleko da traži nečiji život?

[Nikolina]

Kakva je ovo diskriminacija?
Kako da mi nevjernici ovđe postujemo? I kako da odgovorimo?

[dokaz_stvaranja]

Da budem konkretan:

- Da li bi ste dali život za sopstvena religijska ubjeđenja?
- Da li bi ste žrtvovali tuđi život zarad istih ubjeđenja?
- Da li bi ste žrtvovali život vaših najbližih zarad religije?

Istorijski znamo da postoji ogroman broj ljudi koji su dali pozitivan odgovor na ova pitanja, koji su bili ubijeni zarad religije, koji su ubili druge zarad religije, koji su bili spremni žrtvovati najbliže (a neki to i činili) zarad religije. Da li ih to čini boljim vjernicima? Da li može biti opravdanja za ovakve činove?

Da li to, ipak, premašuje granicu vaših religijskih ubjeđenja, koliko god ta ubjeđenja bila jaka, ili naprosto - smatrate da nema te religije koja može ili toliko daleko da traži nečiji život?

Bih svo troje samo ukolko bi bilo u ime Isusovo. Jer on rece ko umre za mene zivjece.

[Djoks]

Pitanje je prevashodno za vjernike, ali svi su, naravno, pozvani da daju odgovor i/ili prokomentarišu.

[Nikolina]

Bih svo troje samo ukolko bi bilo u ime Isusovo. Jer on rece ko umre za mene zivjece.

Ti si siguran da ranije nisi postovao pod nickom ihtus 777?

[dokaz_stvaranja]

Nisam ja Ihtus777, ali on je moj brat po vjeri.

[ortodox]

1. Ne (ali sve zavisi o kakvoj situaciji se radi)
2. Ne. Svako odlucuje o sopstvenom zivotu.
3. Ne. -ll-


Ima veliki broj primjera unatrag kroz istoriju dje pojedinci umisle da imaju privilegovanu moc cime sticu i osjecaj da su vlasnici tudjih zivota, i da imaju pravo da te zivote oduzmu jer na taj nacin cine "veliku uslugu" tj "spas tih dusa". Glupost.

Bih svo troje samo ukolko bi bilo u ime Isusovo. Jer on rece ko umre za mene zivjece.

Zasto bi zivot Isusa bio vazniji od zivota tvojih najblizih? Zasto bi ljubav prema Isusu bila drugacijeg intenziteta od ljubavi prema najblizem?

[dokaz_stvaranja]

1. Ne (ali sve zavisi o kakvoj situaciji se radi)
2. Ne. Svako odlucuje o sopstvenom zivotu.
3. Ne. -ll-


Ima veliki broj primjera unatrag kroz istoriju dje pojedinci umisle da imaju privilegovanu moc cime sticu i osjecaj da su vlasnici tudjih zivota, i da imaju pravo da te zivote oduzmu jer na taj nacin cine "veliku uslugu" tj "spas tih dusa". Glupost.



Zasto bi zivot Isusa bio vazniji od zivota tvojih najblizih? Zasto bi ljubav prema Isusu bila drugacijeg intenziteta od ljubavi prema najblizem?

Isus je umro radi svih nas. Bog je najveca sila u univerzumu, on je davalac zivota. Tjelesna smrt je samo trenutna ukoliko izaberemo Bozji put.

[ortodox]

Isus je umro radi svih nas. Bog je najveca sila u univerzumu, on je davalac zivota. Tjelesna smrt je samo trenutna ukoliko izaberemo Bozji put.

Ako je Bog davalac zivota, zasto bi covjek bio oduzimac necijeg zivota? Da li mu ti pomazes tako i odradjujes njegov dio posla?

[Djoks]

Bih svo troje samo ukolko bi bilo u ime Isusovo. Jer on rece ko umre za mene zivjece.

Dakle, treba biti ekstreman, da bi bio dobar vjernik?

Bog u svojem zakonu kaže: "Ne ubij," ali neko tvrdi da je ipak moguće ubiti drugoga i naći opravdanje u istom ovom slovu zakona, uz uslov da je ubistvo počinjeno u ime istog Boga koji je i napisao taj zakon i zapovjest: "Ne ubij" ?

Jesam li to dobro shvatio?

Da li u nekoj Crkvenoj knjizi stoji drugačija formulacija ove zapovjesti ("Ne ubij, ako nije u moje ime."), jer u Bibliji ne stoji?

[RiddicK]

Da budem konkretan:

- Da li bi ste dali život za sopstvena religijska ubjeđenja?
- Da li bi ste žrtvovali tuđi život zarad istih ubjeđenja?
- Da li bi ste žrtvovali život vaših najbližih zarad religije?

Istorijski znamo da postoji ogroman broj ljudi koji su dali pozitivan odgovor na ova pitanja, koji su bili ubijeni zarad religije, koji su ubili druge zarad religije, koji su bili spremni žrtvovati najbliže (a neki to i činili) zarad religije. Da li ih to čini boljim vjernicima? Da li može biti opravdanja za ovakve činove?

Da li to, ipak, premašuje granicu vaših religijskih ubjeđenja, koliko god ta ubjeđenja bila jaka, ili naprosto - smatrate da nema te religije koja može ići toliko daleko da traži nečiji život?

-ne
-ne
-ne
sve sto trazi ove zrtve spada u religijski fanatizam,sto te apsolutno ne ubacuje u redove velikih vjernika vec u umno bolesne budale koje su nasle odusak svojim tripovima u religiji. Nijedna religija to ne bi trebala da trazi,sto se mene licno tice,u slucaju da postoje religije ili sekte koje zahtijevaju razne vrste ljudskih zrtvovanja,zbog nekog veceg cilja,odmah bi prestale da budu to sto jesu,naravno na silu.

[kenneth]

Ja sam vjernik i dao bih krv i naravno ubio bih čovjeka, nisam bijesan na nikog al' jednostavno je bilo hiljade takvih situacija da čovjek mora da ubije a da pritom nije u ratu, recimo, svešteno lice bi rado uzelo pušku i odbranio crkvu...

[sales specialist]

Pitanje prevashodno za vjernike (vezano za principe):

Gdje je granica? Kada bi ste, i da li bi ste prekršili moralni kodeks i principe na koje Vas obavezuje matična religija? Da li bi u jednom trenutku mogli sebi reći - "dosta je" i počeli samostalno da odlučujete o svojim postupcima? Kolika je granica između vjere i fanatizma, i da li su fanatici istinski i pravi vjernici?

Evo jednog primjera (ma da ih ima mnogo):

Recimo da ste Jehovin Svjedok (nije uopšte važno, razmislite na Vašem slučaju) i da Vam je dijete u životnoj opasnosti. Može biti da je (daleko bilo) doživjelo tešku saobraćajnu nesreću, i da bi se spasilo - potrebno je da primi krv. Jehovini Svjedoci smatraju da tuđa krv ne treba ući u njihove organizme, čak ni po pitanju života.

I onda doktori Vas pitaju - što ste odlučili, da li ćete dozvoliti da dijete primi krv - a Vi budete istrajni, odlučni u svojoj namjeri da ne "zgriješite" načelima Vaše crkve - i pustite da dijete radije umre?

Da li bi, u takvim trenucima, ipak poklekli - i zdravorazumski odlučili - "ne dozvoljavam da moje dijete da život zarad mojih načela! Radije neka odlučuje samo o sebi, a od mene dobije šansu da nastavi život do tog trenutka?"

Ovih primjera ima mnogo, i svi su iz života - realni. Dakle - da li bi ste se, i zbog čega odrekli (makar na trenutak) sopstvene religije? Da li u slučaju kada bi to spasilo nečiji život? Vaš, vašeg djeteta, tuđi?

Kazes pitanje za vjernike a onda navodis slucaj sa Jehovinim svjedokom

Hajde da se barem drzimo priznatih religija jer onda prica i ima nekog smisla!
Ako krenes da navodis u sta sve ljudi vjeruju i rade po razno-raznim sektama i sve to trpas pod vjernici onda prica nema smisla i mogu samo da ti kazem u pravu si!

[zvoncica]

Zar moze da se ide protiv Bozije rijeci...valjda su zapovijesti ono sto vjernik TREBA slijepo da slijedi....zato ja kazem da su mnogi ateisti veci "vjernici" od ovih koji se pozivaju na boga!
NE, nikad, ni pod kojim okolnostima ne bih uzela ni svoj ni tudji zivot zbog svojih ubjedjenja, ne bih donijela odluku o prekidu necijeg zivota i zrtvovala zivot onih koje volim (i ne samo njih) zarad mojih glupavih ubjedjenja

[Djoks]

sales_specialist - razvodnjavaš temu. Ako ćemo početi sa pričom što je sekta, a što nije - nema nam kraja.

[MadGod]

Ako krenes da navodis u sta sve ljudi vjeruju i rade po razno-raznim sektama i sve to trpas pod vjernici onda prica nema smisla i mogu samo da ti kazem u pravu si!

S obzirom da vodece religije (odnosno ogranci istih) jedne druge takodje smatraju sektama, da li je onda rasprostranjenost i broj vjernika, odnosno masovnost, jedini validan kriterijum za odvajanje "priznate religije" od "sekte"? Koliko me sjecanje sluzi, u Velikoj Britaniji su priznate i Dzedaj religija i crkva Alana Shearer-a (za ovu drugu nisam siguran, znam da je podnijet zahtjev bio). Eto ispade da je i satanizam priznata religija.

Nevezano za to, Jehovini svjedoci mozda jesu grupa sa manje-vise ekstremnim principima, ali ne zaboravimo da takve grupe postoje i medju tim velikim i priznatim religijama. I u Hriscanstvu i u Islamu postoje fanaticke grupe koje se ne pridrzavaju samo osnovnih zapovijesti i postulata religije, vec i hiljada raznih sto izvornih, sto fabrikovanih zakona i rituala koji im definisu prakticno svaki trenutak svakodnevnog zivota. Neki ljudi na primjer nalaze sa shodno da bicuju sebe svakodnevno da bi se ocistili od grijehova, da ne navodim dalje primjere.

Ono sto je Djoks (pretpostavljam) hito da pita vjernike na forumu je koja je njihova licna granica.

[Nikolina]

Zar moze da se ide protiv Bozije rijeci...valjda su zapovijesti ono sto vjernik TREBA slijepo da slijedi....zato ja kazem da su mnogi ateisti veci "vjernici" od ovih koji se pozivaju na boga!
NE, nikad, ni pod kojim okolnostima ne bih uzela ni svoj ni tudji zivot zbog svojih ubjedjenja, ne bih donijela odluku o prekidu necijeg zivota i zrtvovala zivot onih koje volim (i ne samo njih) zarad mojih glupavih ubjedjenja

Ali ubjeđenja su upravo opravdanje... Najlakše je reć' - u ime boga, i posle se pokajat' i pomolit' za oproštaj.

[Djoks]

Nekada su Hrišćani ginuli sa pjesmom na usnama dok su razjarene životinje jurišale na njih po arenama. Neki vjernici ginu ubijajući sebe i druge, aktiviravši eksplozivne naprave opasane oko njihovih bedara. Neki se predaju strašnim mukama, more svoja tjelesa ... vjeruju da će im to donijeti sigurnije spasenje i neko bolje mjesto u Raju, potiskuju svoje prirodne osjećaje (možda želeći da uđu u onih famoznih 144 hiljada - "neopoganjenih, koji će sjedati sa desne strane prijestola slave na Nebesima"...).

Ima svakakvih primjera. Neki dan sam čuo kako Muslimani, po raznim zemljama EU, da bi dokazali svoje čvrsto vjerovanje i tradiciju - sopstvenoj ženskoj dječici u osnovnoj školi nalažu da nose one ferendže (marame preko glave i pola lica). Naravno - djeca bivaju predmet izrugivanja ostalih, ponižavanja i segregacije najrazličitije vrste. To za njih predstavlja svojevrsnu traumu, ali važno je da njihov postupak stradanja dokaže kako su njihovi roditelji - "dobri vjernici", pa su samim time i djeca! To je za mene, takođe, ekstremizam.

Da li se mora ići toliko daleko da bi sebi, drugima i Bogu dokazao da si dobar vjernik, sljedbenik? Da li Bog traži ove žrtve? Da li će Bog posebno nagraditi one koji su STRADALI za njega, u odnosu na one koji su ŽIVJELI za njega čitavi svoj vijek? Da li Bog sa posebnim simpatijama posmatra one nesretnike kako se razapinju na krst u Filipinima svake godine tradicionalno?

I, onda, recimo: Musliman ste, redovno vršite svoje dužnosti vjernika, i jednog dana vam vaš Hodža prenese poruku nekog vrhovnog savjeta koja glasi - "Sveti rat Džihad protiv nevjernika počinje! Javite se tome i tome da zadužite oružje, dinamit, itd. itd."

I što vi kažete? Da li ste u stanju da racionalno donesete odluku: "e, ovo je previše. neću da umrem zbog ideologije, niti dopustim da moji najbliži stradaju", ili slijepo do kraja slijedite sve odluke koje se donesu u vaše ime, bez obzira, u žargonu: "važno je samo što Crkva i njeni Oci kažu" ?

Dakle - na ovo pitanje su neki već dali odgovor: "pripadništvom nekoj vjerskoj zajednici - prihvatate li moralna načela te zajednice toliko snažno, da sopstvena ostavljate po strani, ILI IPAK u nekoj situaciji (nalik ovima gore) - dozvoljavate da Vaš sopstveni moral prevlada, i da kažete: e ovo je ipak previše, ovo ne želim."

Da li religija dozvoljava takav stav vjernika? Tu samosvijest? Da li ste tada zgriješili vašem Bogu, ili naprosto imali svoje mišljenje, drugačije od predstavnika vaše religijske zajednice (što Bog, možda, može tolerisati)?

[VanjaTheMan]

Kakva je ovo diskriminacija?
Kako da mi nevjernici ovđe postujemo? I kako da odgovorimo?

Samo ih pustimo da se pokolju medjusobno. Jos malo ce se ovo pretvorit u "cija je religija PRAVIJA" i ko je veci gresnik...

Ja mislim da iako je neko vjernik i sve to da opet treba da odlucuje za sebe i da pusti druge da odlucuju za sebe. Ne treba bog i vjera nikog da sputava

A u nekim religijama (eto Jehovini svjedoci navedeni) neki ispravni i casni postupci su okarakterisani kao grijeh. To odma dovodi u pitanje religiju. Zato je bolje da se ljudi malo opamete i svate da mogu da odlucuju za sebe. Jer nema boga

[VanjaTheMan]

valjda su zapovijesti ono sto vjernik TREBA slijepo da slijedi

Navedi mi te zapovjesti. Ako mislih na 10 zapovjesti ja cu ti pokazat kako da ih skratis na dvije zapovjesti koje su mnogo logicnije i prihvatljivije i za vjernike i ateiste

[Nikolina]

Samo ih pustimo da se pokolju medjusobno. Jos malo ce se ovo pretvorit u "cija je religija PRAVIJA" i ko je veci gresnik...

Ja mislim da iako je neko vjernik i sve to da opet treba da odlucuje za sebe i da pusti druge da odlucuju za sebe. Ne treba bog i vjera nikog da sputava

A u nekim religijama (eto Jehovini svjedoci navedeni) neki ispravni i casni postupci su okarakterisani kao grijeh. To odma dovodi u pitanje religiju. Zato je bolje da se ljudi malo opamete i svate da mogu da odlucuju za sebe. Jer nema boga

Ma sve si u pravu!

Navedi mi te zapovjesti. Ako mislih na 10 zapovjesti ja cu ti pokazat kako da ih skratis na dvije zapovjesti koje su mnogo logicnije i prihvatljivije i za vjernike i ateiste

Tako je Vanja! Pokaži joj!
Prihvatiće sve, ona je širokih shvatanja. :joint: