Mitar Martinović povodom 50-išnjice grahovskoga boja

[Slavic]

Za Glas Crnogoraca, crnogorski državnik Mitar Martinović 24. maja 1908. godine na jubilarnu obiljetnica Bitke na Grahovcu:

Prije nekih 1.200 godina ponikla srpska državna misao i izražena svijest o istoj ovdje u ovim brdima današnje Crne Gore. Jest, ovdje se ona rodila i potocima krvi pravno je zasnovana i u vjeru prevedena pod Stevanom Vojislavom, kraljem Mihailom i Bodinom; pa se tek onda odavde iz Crne Gore razvila i raširila se na jugoistok, đe je pod vođstvom slavne srpske dinastije Nemanjića došla do najvećeg sjaja, moći i veličine srpske.

[Hari Krisna]

Mitar Martinović 24. maja 1908 za Glas Crnogoraca? e blago ti u pamet. Sljedeca tema ce ti biti Marko Kraljevic napisao e-mail majki Jevrosimi?

[MadGod]

Cak ni tekst ne zvuci (stilski) autenticno.

Ima li dje original tog clanka da vidimo, ili cemo ovako dobiti i transkript chata izmedju Marka Kraljevica i majke Jevrosime?

[Slavic]

Mitar Martinović 24. maja 1908 za Glas Crnogoraca? e blago ti u pamet. Sljedeca tema ce ti biti Marko Kraljevic napisao e-mail majki Jevrosimi?

Ma što pričaš?

Tekst je autentičan.

[Slavic]

Počeću i sa objavljivanjem do sada potpuno nepoznatih citata.

Serdar Rade Plamenac 5. aprila 1874. kaže da:
"Svaki Srbin,koji ima srpskoga osjećaja ljubi svoje pleme, taj ljubi svakog poštenog Srbina, jerbo nema čojeka, koji sačinjava jednu porodicu, a kamo li jedno pleme, nego viši na jednija misla, želja, težnja, sačinjavaju pleme, pak kakvi su ovi onako je pleme. Nas Srba nema mnogo ovakvija iz mnogo uzroka i prepona; tu je stvarnost, pocijepanje, nemaština, a ima još dosta poroka i prepona."

A četvrt vijeka docnije:
"Javljam Vi za ustanak prošćenski. Čim sam doša odma sam s dvoje momčadi među Prošićence otiša iskupo nji u planini i tu sam i, iskarao i pokazao kako se Srbi biju na svaku stranu i oni su odma rekli, da bi odavno ustali da su imali s kim. I što nijesu za kaluđerom pošli oni kažu da im on nikakva reda nije pokaza, nego ji je silom nagonio."

Vojvoda Mašo Vrbica uputio je poziv Crnogorcima i Hercegovcima u Srbiji, da se jave u Crnogorsko-Hercegovački kor pod njegovom komandom, za učešće u ratu Srbije protiv Turske 1877:
"Dakle, svikolici gdje god vas ima u redovima Srbijanske vojske ili po unutrašnjosti Srbije, koji se osjećate vrijednim dičnog imena Srpskog, koji shvaćate zašto se zavio ovaj krvavi sveti rat sa starijem srpskim krvnikom - Turčinom; koji ste dični sa uzoričnog junaštva vaših djedova, očeva i braće, koji danas dobijaju sjajne pobjede po Hercegovini i Albaniji, i Srbima obraz osvještavaju - vi svi, sokolovi, odmah pohitajte na Deligrad."

Profesor Filip Radičević piše o Pivskom manastiru i njegovim znamenitostima:
"U drugim narodima, ako se potreba i ne osjeća u ovijem duhovnijema rasadnicima koji podgrijevajući religiozno osjećanje služe za očuvanje vjere i narodnosti, doista su za srpski narod svi manastiri naši ostali duhovne spasavajuće lađe, koje smo i danas dužni čuvati i pomagati po svima zemljama gdje Srbi žive".

Radičević je zapisao da u Pivskom manastiru ima 17 "ćemera i pojaseva srebrnih koje su umjetnici srpski izrađivali". Naveo je da ima 48 srbulja, koje je "letimice sve prešao, no iste potrebuju od stručnoga srpskoga književnika mnogo veće posmatranje i proučavanje, da bi se mogao značaj svake pojedine srbulje i starine javnosti predati, kako bi svako vidio koliko književno blago u Pivskom manastiru počiva".
O rovačkom vojvodi Vuksanu Bulatovu piše učitelj Stanko Bulatović 20. oktobra 1899. godine za Glas Crnogoraca:
"Po svim krajevima naše otadžbine, osobito u rodnom mjestu ovog Srbina, mnogo se o njemu govori u pričama i pjesmama, i njegovo se junaštvo, kao god i drugijeh starijeh srpskijeh junaka uz gusle i u pričama crta natprirodno, nazivajući ga "pobratimom vila", tvrdeći, da je imao "krilatog konja" itd..."

Ovo je dio pisma Gavrila Popovića Korjenića velikom vojvodi Mirku Petroviću iz 1858. godine:
"I cjelujem Vašu gospodsku desnicu, hrabru pobjednicu od Graovca i prije Graovca. Braćo Srbi i srpska gospodo, nema ljeta bez Đurđeva dana i dobitka bez Vojvode Mirka, Petrovića dvora gospodarskog, srbskoga otačestva."

Vasojevički vođ vojvoda Miljan Vukov 12. decembra 1870. godine piše Jovanu Ristiću:
"Mili i poštovani prijatelju, ja Vam odavno nijesam pisao, ali opet moje je srce vazda kod Vas, ja kao i ostali srbski narod očekujem od Vas i od Srbije da ispunite narodno nadanje.

Vi ste glavar srbske snage, na koju se mi svi tvrdo uzdamo, pa zato mi svi Srbi koji želimo da se što prije ujedinimo pružićemo Vam naše ruke i pomagaćemo Vam u tom velikom poslu koliko god možemo.

Zadajem Vam tvrdu vjeru da ću da prvi sa mojom braćom Vasojevićima skočiti čim čunem da prvi top na Drini pukne, pa ko drugi stio ali ne stio."

Još primjera ću tražiti iz običnog naroda...

[Slavic]

Crnogorski istoričar Živko Dragović, za članak "Češkim sokolima" u "Ustavnosti", 2. septembra 1906. godine na Cetinju:
"Mnogo je vremena prošlo, od kada su se ono Karlo IV Češki i Stefan Dušan Srpski u prepisci nazivali "predragom braćom". Mnogo je mučnih dana nabrojao narod češki, i još više ih je nabrojio naš srpski narod, ponajviše, pak, ovaj dio njegov, naša malena i kršna otadžbina Crna Gora, kojoj je dosuđeno bilo, da bude jedina nositeljica Srpske državne ideje, i kroz dugi niz vjekova jedina predstavnica slobode na jugu od Save i Dunava."

1906. godine izbija carinski rat između Austro-Ugarske i Srbije. Masovne demonstracije i protesti po Crnoj Gori, na jednom skupu na Cetinju Cetinjani usvajaju Rezoluciju Cetinjana:
"Cetinjsko građanstvo, vjerno idealima, koji sve Srbe oduševljavaju, i gotovo da za njihovo ostvarenje podnose i najteže žrtve, dušom i srcem učestvuju u borbi braće iz Srbije za ekonomsku nezavisnost njihove uže otadžbine."

Cetinjani su i ubijeđeni da će "braća iz Srbije istrajati u započetoj, pravednoj borbi sa neprijateljima srpske i balkanske nezavisnosti i da će svi Srbi složno i pregalački raditi na ostvarenju ideala naroda Srpskog..."

[Slavic]

Crnogorski rudar u američkim rudokopima Milutin Vujisić je tragično poginuo na poslu. Porodica mu izražava čast:

"Smatramo za dužnost, izjaviti ovim svoju skromnu blagodarnost Društvu "Boj na Morači", kao i cijeloj našoj braći Moračanima, Rovčanima i Vasojevićima i ostalim Srbima u Bjut-u, koji u tom dalekom svijetu ispratiše pokojnika do vječne kuće.

Svima i svakome topla zahvalnost ko gođ nam ma kojim načinom priteče u pomoć da što lakše izdržimo bol i tugu za našim nikad nezaboravljenim pokojnikom, kojega je ima već četiri godine, nesrećna sudbina povela u tu prokletu zemlju."

Slijede izjave crnogorskih narodnih poslanika povodom svih diplomatskih afera (bombaških)

Pop Krsto Popović:
"Sav naš narod ovamo, kao i onaju u Srbiji, uvjeren sam, uvijek je težio da između dvije bratske zemlje, koje su pozvate da teže ka ostvarenju jednog istog cilja, vlada bratski sporazum i što veće nerazdvojeno bratsko zbliženje! Nekadašnji sastanci naših vladara porađali su u srcima jednoga naroda, u obje zemlje, neopisivu radost i nadu za što bolju budućnost Srbinovu.

Ja ne znam gospodo, našto zalaganje od strane Srbije, za braću pod tuđinom, kad zvanična Srbija dopušta da se iz prijestolnice njene radi na uništenju jednog slobodnog dijela Srpstva, Crne Gore i njenog Gospodara, koji se cjeloga svoga vijeka zalagao za sreću Srpstva, za svesrpsku ideju.

Ja mislim da današnje vođe naroda u Srbiji sa takvim svojim postupcima.navukuju odgovornost prema zavjetnoj misli Srbinovoj; navukuju odgovornost, pred sjenima svijeh srpskih mučenika, a naposle pred sjeni Karađorđa, pretka današnjega srpskoga kralja, pred sjeni svetog Petra i ostalih naših vladara i mučenika."

Jovo Popović:
"Pošto sam i ja jedan od onijeh koji su prolili istinske suze radosti onog dana kad su se srpski vladari zagrlili na Cetinju moram u današnjim žalosnim prilikama u kojima se naše Srpstvo nalazi da uzmem riječ i da dam ovdje oduške svome ucvijeljenom srcu..."

Savo Krivokapić:
"Svaki je Srbin mogao uočiti žalosnu pojavu, da se od nekog vremena iz Biograda, preko izvjesnih listova, agituje protiv Crne Gore i njenih svetinja. Onakva agitovanja zaslužuju da izazovu gnjev naroda, da im izbiju iz glave sve ono što vide da je na štetu srpskog naroda.

Prošlost nam kazuje da nije nikada bio kriv srpski vojnik za nesreće koje su naodile srpski narod od vjekova, no su krivi oni, koji su iz slavoljublja ili koristoljublja znali narod srpski pocijepati, te kako rastrojenu snagu srpskog naroda vazda su predavali u korist neprijatelja."

Mirko Mijušković:
"Neću početi čak od onoga doba kad su veliki knjaz Mihailo i knjaz Nikola složno i zajednički radili na oslobođenju Srpstva, nego ću početi od drugoga doba, koje je obilježeno u Srbiji, da su nastali svijetli i srećni dani za srpsku budućnost".

Risto Bošković:
"Mislim, da nema nijednog Srbina, ma gdje on bio, koji srpski misli i osjeća, u čijim grudima bije srpsko srce, koji sa bolom u duši i gnušanjem ne osuđuje pakleni plan srpskih izroda, koji su htjeli da unište ovu slavom ovjenčanu zemlju i njene ideale, da upropaste slavnu dinastiju Petrović Njegoš. Uništiti onu dinastiju, koja je srećno i slavno vladala više od 200 godina ovom zemljom - zemljom u čijim se gorama kandilo srpske slobode i nezavisnosti nije nikad ugasilo."

[Slavic]

Povodom iste godišnjice grahovskoga boja, komandir Nikola Kovačević se obraća veteranima na skupu:

"Došli ste i hvala vam, da pred vama mlada, svježa, obnovljena otadžbina vidi zatočenike srpske slobode, nikad pogašenu iskru srpske zavjetne misli, nikad nemalaksalu težnju i odluku za nezavisnošću i samobitnošću srpskoga plemena.

Proviđenju je ugodno bilo, da baš našoj otadžbini dosudi punu čast, ali i punu teškog iskušenja zadaću; suđeno joj je bilo da baš ona očuva svete amanete Nemanjića, da drži i održi netaknut, neoskrvljen sveti barjak srpske slobode, da pod njime okuplja slobodne zatočenike."

[Hari Krisna]

Cak ni tekst ne zvuci (stilski) autenticno.

Ima li dje original tog clanka da vidimo, ili cemo ovako dobiti i transkript chata izmedju Marka Kraljevica i majke Jevrosime?

Ma chu zvuci autenticno ? On ima i original tv snimak sa te svecanosti a ti mu sumnjas u tekst

[FORMICA]

Za Glas Crnogoraca, crnogorski državnik Mitar Martinović 24. maja 1908. godine na jubilarnu obiljetnica Bitke na Grahovcu:

Prije nekih 1.200 godina ponikla srpska državna misao i izražena svijest o istoj ovdje u ovim brdima današnje Crne Gore. Jest, ovdje se ona rodila i potocima krvi pravno je zasnovana i u vjeru prevedena pod Stevanom Vojislavom, kraljem Mihailom i Bodinom; pa se tek onda odavde iz Crne Gore razvila i raširila se na jugoistok, đe je pod vođstvom slavne srpske dinastije Nemanjića došla do najvećeg sjaja, moći i veličine srpske.

Slavic zar prije 1200 godina srpska država? Koja to bijaše?
Pazi sve su to propagandni materijali radi širenja "srpstva u cilju ujedinjenja, i ništa više. Zar zaista iko imalo zdravorazumski da povjerije u ove gluposti. Pazi ideje i propaganda se u primitivnim sredinama (kakva je i danas Crna Gora) najbolje širi angažovanjem viđenih ljudi koji zastupaju tu ideju. I to je to. Naravno ta ideja ne mora imati nikakve veze sa istinom nego sa ličnim profitom.

[Hari Krisna]

Slavic, napisi nam kako su sa tog dogadjaja izvjestavale Politika i Politikin zabavnik

[getaway blues]

Slavic, ajde ako ti nije problem, skeniraj nedje dio tih dokumenata pa postavi ovdje, mislim da bi jako bilo korisno.

[Hari Krisna]

I Dnevni avaz neka skenira mozda i on izvjestavao

[Slavic]

Hari nemam pojma koji ti je vrag..

...ajd' ćao.

[Ćipur]

O Grahovcu vec postoji tema, ne tako davno otvorena.

https://forum.cdm.me//showthread.php?t=25329

.

[Slavic]

Otvoreno pismo crnogorske vlade srbijanskoj, početak 1908.:

U raskomadanom srpskome narodu, većinom pod tuđinskom vlasti, postoje dvije nezavisne države, Srbija i Crna Gora, sa narodnim Dinastijama, koje su u krvnom srodstvu - što blagotvorno djeluje na ostalu prekograničnu našu braću, snažeći u njima nacionalnu misao i nadu u njeno ostvarenje.

Osim toga djelovanja na ostalu nam braću prekograničnu, bratski sporazum između Srbije i Crne Gore utrostručava njihovu snagu i njihov značaj na ovoj teškoj tačci između Istoka i Zapada prema susjednim nam narodima, i zato najviši interesi srpskog naroda imperativno zahtijevaju od nas, da s najvećom brigom njegujemo iskreno bratimstvo, međusobno da uklanjamo sve što bi moglo škoditi, i po mogućnosti da ga što više utvrđujemo.

26. novembar 1908. godine, odgovor crnogorske vlade na notu Srbije:
"Crna Gora radosno prihvata pruženu joj bratsku ruku. Teško stanje, u kome se srpsko pleme našlo zbog aneksije Bosne i Hercegovine, nagoni knjaževsku vladu, da se odazove pozivu kraljevske vlade da se baci veo zaborava preko sviju nesuglasica. Knjaž. vlada, koja nikako nije prestajala davati izraza svome dubokome bolu zbog pomenutih nesuglasica, iskreno se raduje takvoj rodoljubivoj odluci kralj. vlade.

Crnoj Gori se tim stavlja na raspolaganje jedno od najjačih sredstava za službu njenom pozivu i za oduženje duga Srpstvu, a knjaž. vladi daje se potpora za odlučniji rad na opštem srpskom dobru, koji može biti uspješan samo onda ako predstavnici obadviju srpskih država budu išli rame uz rame u pitanjima opštega srpskoga značaja."

Memorandum crnogorske vlade Kraljevini Srbiji od 3. oktobra 1908:
"U ovim teškim sudbonosnim i punim iskušenja danima po Crnu Goru, Srbiju i vaskoliko Srpstvo, knjaževska vlada sa najvećom gotovošću prihvata bratsku ruku Kraljevine Srbije... U čemu knjaževska vlada vidi dokaz i odlučnost bratske nam Kraljevine, da zajednički sa Crnom Gorom stane na braniku ugroženih prava i interesa, Crne Gore, Srbije i cjelokupnog srpskog naroda. Stoga knjaževska vlada šalje svog naročitog povjerenika u licu g. brigadira, serdara Janka Vukotića, kojem stavlja u dužnost, da Nj. Veličanstvu Kralju Srbije izjavi, da Crna Gora sa Nj. Veličanstvom Knjazom Gospodarom u načelu potpuno odobrava patriotsko stanovište Srbije."

[Slavic]

Zdravica kralju Petru I. Karađorđeviću, serdar Janko Vukotić u Beogradu, oktobra 1908. godine:
"Tradicionalne veze koje potiču iz vremena slavom uvjenčanoga Vašeg pretka Karađorđa Velikoga i Gospodara Crne Gore Petra I Svetoga, rodbinske veze između vladalačkih Domova Karađorđevića i Petrovića, kao i bratske veze između jednoplemenoga naroda u Srbiji i Crnoj Gori pružaju danas svakom svjesnom Srbinu opravdanu nadu za spas i bolju budućnost namučenog srpskog plemena. Vaše Veličanstvo, osjećam se presrećan, što mogu mojim izvješćem i uvjerenjem obradovati mojega viteškoga Gospodara i njegove Crnogorce, da Kralj Srbije i njegovi hrabri Srbijanci potpuno razumiju svoju bratsku i patriotsku dužnost u zajedničkom radu za opšte dobro Srbinovo."


10. novembra 1908. godine crnogorska vlada upućuje notu Velikim Silama:
"Mi vjerujemo da nam je zadatak da se udružimo u ovoj prilici od pokretanja revandikacija i kompenzacija, na koje bi dvije srpske države, Kraljevina Srbija i Knjaževina Crna Gora, imale pravo, zbog navedene aneksije, jer ostavljamo dobrovoljno taj zadatak Rusiji, velikoj i plemenitoj slovenskoj sili, koja je uzela u svoje ruke odbranu interesa i zaštitu legitimnih aspiracija njenih mlađih sestara...

U toku gotovo pet vjekova moćne armije Osmanlija nastojale su da unište jednu šaku ljudi koja je poslije propasti Srpskog carstva, srušenog od strane turskog osvajača evropskog Istoka, izbježala u nepristupačne planine radi odbrane i očuvanja svoje nezavisnosti."

13. novembra, 1908. godine Crnogorska narodna skupština usvaja rezoluciju:
"Austrougarska Monarhija u supštini povredila Berlinski ugovor; da je tim činom nanesen smrtni udarac interesima celokupnog srpskog naroda; da je tim u osnovi pogaženo načelo narodnosti, kojim se danas prosvećeni svet rukovodi...

Skupština izjavljuje da je naš narod gotov podneti sve žrtve kada Gospodar, za odbranu Srpstva i za čast ove otadžbine na to pozove..."

Odbor za proslavu dvovjekovne vladavine Petrovića-Njegoša:
"Teški su nastali dani za srpski narod poslije propasti srpske države na Kosovu... Oko duhovnijeh svojijeh pastira stadoše se prikupljati u Novoj Zeti, u Crnoj Gori, odvažniji sinovi našega naroda iz raznijeh krajeva, te počeše očajničku borbu na smrt i na život sa osvajačem... Potonja iskra srpske slobode i nezavisnosti ugasila bi se da je mjesto današnje Crne Gore, te dike srpske, bio kakav pašaluk, ili šta drugo, da ne imadosmo ovakvog duha, kao što bješe Vladika Danilo i svi njegovi našljednici...

Srpska državna misao našla je utočište u Crnoj Gori, za nju su se Crnogorci kroz toliko vjekova junački borili i za nju sve svoje žrtvovali, te tako je dohranili i današnjim naraštajima predali...

Slava Crne Gore - to je slava cijelog srpskog naroda, jer Crna Gora na prvom mjestu pripada Srpstvu, i sve njene žrtve za Srpstvo su prinesene."

[Hari Krisna]

Hari nemam pojma koji ti je vrag..

Vidju ja dobro koliko ti imas pojma ali prije nego se izbrisu ove gluposti sto ispisujes odje kazi nam koja je tema i da li ti uopste procitas i razmislis sta pise i sta kao "citiras"? Bilo je odje raznih eksperata od onih koji su donosile ekskluzive da je Njegos bio modni kretator pa do tebe sa ovakvim vijestima, ali i sprdnja ima granica

[Slavic]

Povodom poluvjekovne vladavine Nikoline, Mitropolit Crnogorski Mitrofan Ban:
"Pedeset godina On visoko nosi pred nama kosovsku zastavu slobode, vodeć nas u borbe protivu neprijatelja roda srpskoga; pedeset je godina On nosio pred nama buktinju prosvjete, pjevajući, njegujući knjigu, podižući škole i crkve.

On je od srpskih vladalaca do danas jedini, koji je složio mač i pero, i time dokazao, da se može biti i prosvijećen i junak."

Marko Đukanović, poslanik koji je predložio proglašavanje Nikole za kralja, 1910. godine, u Crnogorskoj narodnoj skupštini:
"Zna se, da je prva srpska država Svetoga Kralja Vladimira nikla na prostoru današnje Crne Gore. Zna se, da je Zeta bila kolijevka Nemanjića i ostala mila njihova đedovina, sa povlasticama, kojima se isticala izmeđuostalih strana prostranoga Carstva Dušanova; zna se, pošto je srpsko propanulo Carstvo, da se zetski Gospodar Ivan Crnojević nije pokorio zloj sudbini ostaloga srpskoga naroda,nego se sklonio u ove zetske planine, i tako osnovao Crnu Goru, koja je vjekovima vodila junačku borbu, da sačuva ovu posljednju stopu srpske zemlje, i zna se, da je na njoj sačuvala do naših dana posljednju iskru srpske slobode i nezavisnosti."

Potpredsjednik skupštine Milo Dožić dodaje:
"Narodno predstavništvo nije Ti nikad pristupalo u svečanijem času i većom odanosti, nego što danas pristupa povodom pedesetogodišnjice Tvoje srećne i blagotvorne vladavine.

Zato je Narodno predstavništvo u današnjoj sjednici izvanrednog saziva Narodne skupštine sa oduševljenjem, klicanjem usvojilo predlog svoga predsjednika, da se klasičnoj srpskoj zemlji, kojom Ti vladaš, povrati njeno staro kraljevsko dostojanstvo."

Predsjednik Cetinjske opštine Janko Drljević čestita u ime Cetinja i svih Cetinjana Nikoli na krunidžbi:
"Tvoja vučedolska pobjeda, skinuta mačem sa mača deset puta jačeg, a uz to do fanatizma hrabrog neprijatelja, zaliječila je krvlju pobjedničkog trijumfa rane kosovske tragedije, i time popela Tebe, na tron, najveličanstveniji što ga svijet pamti, na tron cara junaka, a viteštvo tvojih sokolova nagradila imenom kosovskih osvetnika.

Krst, napravljen od mačeva Obilićevog i Tvog s natpisom: "Vučji do ili Kosovo", ostaće u odlučnošću svoje alternative, vječni simbol srpskog heroizma, neizmjenjiva sadržina srpske državne ideje, državni program i posljednjih srpskih naraštaja."

[getaway blues]

Ajte polako malo... Slavic, prije nego nesto postavis kao istorijski izvor - ocekuje se makar da kazes odakle citiras, gdje objavljeno, originali, link, ili... Dakle, to je neki minimum koji svi treba da isposhtujemo.

[Slavic]

Ministar prosvjete i crkvenih djela Pero Vučković, povodom otvaranja Narodnog pozorišta na Cetinju:
"Naša ratnička i junačka zemlja dobiva jednu novu tekovinu u svom prosvjetnom napretku, koja je otadžbini i Srpstvu jednako potrebna kao naoštren mač, kao čelično srce."

[Slavic]

Ajte polako malo... Slavic, prije nego nesto postavis kao istorijski izvor - ocekuje se makar da kazes odakle citiras, gdje objavljeno, originali, link, ili... Dakle, to je neki minimum koji svi treba da isposhtujemo.

Naravno, izgleda da sam ponegdje propustio.

U Glasu Crnogoraca.

[Hari Krisna]

Politika ekspres i Dnevni avaz nista ?

[getaway blues]

Naravno, izgleda da sam ponegdje propustio.

U Glasu Crnogoraca.

Hmm... postoji nedje na netu arhiva Glasa Crnogoraca sa pocetka vijeka, ili...?

[getaway blues]

Politika ekspres i Dnevni avaz nista ?

A dobro, opet se Glas Crnogorca mora uzeti kao relativno vjerodostojan odraz opste svijesti i raspolozenja naroda prema ovim pitanjima...