Uhh...Oštro E&HO!.. Ok, poštujem. To je tvoje pravo da tako misliš. U mnogo čemu se i slažem.
Ajmo ovako, prosto imam potrebu to reći, a pokušaću da ne podstaknem razgovor van teme...
Evo ja sam (prihvatajući svojevremeno ponudu drugog radnog mjesta, a sve u pokušaju da učinim boljim život svojoj porodici) skinuo uniformu i napuštio Policiju sad već davne 2004. No, i pored toga zasmeta mi koliko su ljudi i danas ništa manje skloni da pojednostavljuju stvari i hiljade ljudi koji rade taj, jedan od najčasnijih i najtežih poslova, onako generalno, omalovaže i diskvalifikuju. Gotovo ko da postoji neko nepisano pravilo i široko rašireno predubjeđenje da je (ama baš svaki ili većina) policajac(a) ili bitanga, ili ološ, ili neko svemu sklon, ili je pak neobrazovan ili je neki bivši traumirani klinac koji je dobio značku i palicu pa sad iživljava svoje strahove i traume, ili je pak sve to skupa.
A interesantno, to niko ne kaže (i ne misli) ni za sudije, ni za advokate tužioce, branioce), ni za ljekare, ni za vojnike... Ispada, ko je god tamo (u Policiju) kročio - nešto je kriv ili je pod nekom manom. A kad bi se iz komentara sudilo po poslušnosti režimu bez konkurencije bi im dali prvo mjesto. I to onako ko gomili bandita bez duše i mozga.... Na stranu što to veze sa životom nema (veliki dio Policije čine ljudi vlastima suprotstavljenih političkih opredjeljenja), tako posmatrati sve pripadnike neke profesije je žalosno i nekorektno.
Lično vjerujem da je malo poslova koji se težinom i stepenom odricanja (koja se od zaposlenog očekuju) mogu mjeriti s tim. Takođe, nemoguće je sva ta odricanja činiti i podnositi (bez obzira koliku vam platu dali, a oni uzgred rade za mizeriju) ukoliko makar malo ne volite taj posao ili ukoliko ne smatrate da njime činite dobro građanima zBog kojih ste tu, da ih štitite i njima služite. I to bez obzira kakvog ste raspoloženja u nekom trenutku, kakve su vam prilke kući, koje sve lične i porodične probleme imate na vratu, od vas se podjednako očekuje da budete iznad toga, uvijek tamo đe vas trebaju, date maksimum od sebe, ne znajući da li će baš ta adresa na koju upravo idete po pozivu, možda biti i zadnja koju ste za svog života posjetili, tj. da li vas tamo očekuje neko ko je riješen ili spreman oduzeti vam život. I sve to samo zato što radite svoj posao.
U svakom poslu ima pojedinaca koji su bruka i sramota za profesiju. Možda je i ovaj jedan od njih. Obzirom na istoriju njegovog rada - vrlo vjerovatno. No, apelujem sačekajmo malo kad sudimo o radu (posebno običnih) policajaca.
Policajci su ljudi od krvi i mesa. Ti ljudi su vaša rodbina, kumovi, prijatelji, drugovi, komšije...Ti ljudi nijesu samo oni koji će vam priteći u pomoć, biti uz vas u nevolji, već i oni na koje se jedino ova država oslanjala onda kada su njen opstanak i sloboda njenih građana usljed prijetnje spolja bili ugroženi. Samo su oni bili ti koji su stajali između tuđe soldateske i vaših domova.
Zato apelujem na sve vas - kritikujte, al za ime Boga, ne sudite tako prijeko i grubo čitavoj jednoj profesiji.
Podržati Slavka (koji je i za mene bez obzira na zamjerke - ikona naše borbe za slobodu i demokratiju) je jedna stvar , a odricati i samu mogućnost da su policajci radili (samo) ono na šta imaju pravo i na šta su obavezni, je druga stvar.
Bookmarks