ne znam je li najbolji, ali.... ono, sto znam... pogresi covek...
Valjda je prirodno da ljudi komuniciraju izmedju sebe, da zive zajedno, da se vole, postuju, razgovaraju...jednostavno, da razmjenjuju energiju.
Zasto onda neko na kraju ostane sam?
Da li je samoca licni izbor ili nesmotrenost?
Da li je uopste realno reci da je neko odlucio da ce biti sam ili je samoca posledica...mozda nekog bolnog emotivnog iskustva...
Srce ne treba zakljucati, treba voljeti jer je svaka ljubav lijepa. Sve sto se dijeli je manje samo je ljubav (kad se podijeli) veca...
Plasite li se samoce, ili mozda mislite da je to najbolji izbor za vasu buducnost?
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
ne znam je li najbolji, ali.... ono, sto znam... pogresi covek...
Uzajamna ljubav nije dijeljenje ljubavi, ljubas se ne dijeli, ona se prima i daruje. Kompletna.
Bio sam sam, vise puta, i vratio sam se. Povremeno dobrovoljno pribjegavam samoci (do odredjenog stupnja) jer to prociscuje i krijepi. Ne razmisljam o potpunoj samoci kao dugorocnoj opciji, jer sam se navikao na ne-samocu, i odgovara mi. I plasim je se, jer bi za mene samoca bila posledica nekih groznih desavanja.
- Ladan ko taština duša -
cuti tu,vidji ti potpis...
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Bogomi, đe si ti - tu nema ćutanja.
- Ladan ko taština duša -
Samoca pomaze da shvatim koliko mi nedostaje i da osmislim kako cemo provesti vrijeme zajedno....
Samoca mi je potrebna za duhovno ispunjenje. To je vrijeme koje moram sebi da posvetim.
Dugorocna samoca- NE!
Lični izbor, vazda možeš imat nekoga, i vazda se možeš prilagodit situaciji, samo je pitanje oćeš li ili ne. Ja sam inače mišljenja da je sve što nam se u životu dešava isključivo naša volja.
To valjda proizilazi jedno iz drugog. Ne rađaju se ljudi da vole samoću, valjda...Da li je uopste realno reci da je neko odlucio da ce biti sam ili je samoca posledica...mozda nekog bolnog emotivnog iskustva...
Kad vidim kakva me "sreća" od momaka vazda zapane... tačno ću počet da mislim da je najbolje da sam SAMA PIJANA I NEUPOTREBLJIVASrce ne treba zakljucati, treba voljeti jer je svaka ljubav lijepa. Sve sto se dijeli je manje samo je ljubav (kad se podijeli) veca...
Plasite li se samoce, ili mozda mislite da je to najbolji izbor za vasu buducnost?
Never Complain, Never Explain
Jedna od stvari koje se najvise plasim na svijetu je da ostanem sam...Kasnije kad budem imao vise vremena raspisacu se...
Asocijalni ljudi (taj sam),vjerovatno se nijesu postavili kako treba prema nekim situacijama u proslosti,pa pocinju polako da se zatvaraju.Period adolescencije je vrlo bitan za socijalni razvoj chovjek.Komplexi koji se pokupe u tom periodu zivota,tesko se lijeche.Licno sebe smatram asocijalnom lichnoscu,jer sam pun predrasuda prema ljudima i ,jednostavno,nijesam sposoban da zapocnem razgovor sa osobom koju ne poznajem.Mislim,legenda sam i sve to,ali dugo vremena treba da neko vidi moje pravo lice ili ga mozda nikad ne vidi? Ovo drugo mi se vishe svidja .Sreca moja sto sam sadashnju djevojku sreo dok sam bio "normalan",jer je danas "privilegija" upoznati me.
Last edited by Zodiac; 23-04-08 at 10:06.
Mislim da je samoca nesto sto mozemo da podnesemo,nesto sto nam je ne rijetko potrebno i prati nas tokom citavog zivota,dok je usamljenost nesto sasvim drugo...Kako je neko nekad rekao,to su dvije razlicite stvari;prva je stvar duse a druga stvar izbora...Usamljenost je ta koja slabi covjeka...Optimista sam i vjerujem da za svakog postoji savrsena polovina...
"Tiha voda brijeg roni..."
Pitanje je hoce li se te polovine sresti
Neke se i sretnu a da nisu ni svesne da su se srele,nego rekoh vec optimista sam.Vjerujem da svaki lonac nadje svoj poklopac......
"Tiha voda brijeg roni..."
Gore je mimoilazhenje ,nego da se uopshte ne sretnu.
Sad si me podsjetila na jednu prichu,zapravo legendu
Na pochetku ..kad je stvoren Svijet..stvoreno je i Savrsheno Bice.
Mushkarac i Zhena u jednom tijelu .Ispreplitanih dusha.
Zhivjeli su u nepojmljivoj ljubavi.
To je izazvalo zavist Bogova i udarom munje,razdvojili su ih .
Nije im bilo dovoljno ,pa su ih sakrili jedne od drugih,rasuli po svijetu.
Prema toj legendi ,smatra se da ,od tada ,svaki chovjek luta svijetom i trazhi svoju davno izgubljenu polovinu,kako bi se ,opet,spojili...
...
Ne znam koja je legenda u pitanju,od prilike tako glasi ..i na neki nachin vjerujem u istu
"Tiha voda brijeg roni..."
I tako se sretnu i zive srecno u ljubavi i spokoju do kraja zivota...
Vjerujem...To je pravi recept za srecu,sad zavisi koliko je neko strpljiv da ceka,uporan da vjeruje i srecan da prepozna...
Samo rijetki nadju rijetke...
"Ja umijem u svakom novembru da napravim jun:)..."
A ne znam, ponekad tako malo treba na nesto jako lijepo ode u 3pm, i obesmisli se... Prava prica je prije svega prica na duge staze, sa mnogo trpljenja, sa sigurno i dosta trzavica al opet sve je to upoznavanje; i znaci mnogo vjere, sigurnosti prije svega u svoja osjecanja a tek onda u osjecanja onog drugog. Koliko god to zvucalo na neki nacin pogresno - uvijek na kraju radi se o sopstvenoj sigurnosti u osjecanja koja se ne oslanja na posesivnost, puku zaokupljenost misli nekim...
Just to slip the skin...
U vecini slucajeva ja mislim da je to nesmotrenost.
U vecini slucajeva mislim da je to posledica nekog negativnog iskustva.Da li je uopste realno reci da je neko odlucio da ce biti sam ili je samoca posledica...mozda nekog bolnog emotivnog iskustva
Samoca nije uopste dobra, ne shvatam po cemu bi trebala da bude neki dobar izbor?Plasite li se samoce, ili mozda mislite da je to najbolji izbor za vasu buducnost?
Podsjeti me na topic "Pripadajuce duse"
https://forum.cdm.me/showthread.php?t=28632
I ja mislim da se pripadajuce duse moraju u zivotu sresti, samo je pitanje koliko su sposobni da podnesu i iznesu toliku ljubav...
Tacno. Kad nesto znas da je pravo, "samo" onda treba snage da se izbori za to.
A vjerujem da u danasnjem svijetu svaka ljubav i lijepa veza biva iskusavana, mozda i tim vise sto je vrednija, ko zna...
Conditioning is what makes us feel ignorant, and our apathy feeds our hate.
Moje misljenje na ovui temu je najslicnije Zodacovom misljenju, uz malu razliku. ja nemam tu 2 polovinu.
Svi imam imamo razna iskustva, neko vise dobrih, neko vise losih, ali jedno je sigurno, ja necu dozvoliti da me neko prosli promijeni u bilo kom smislu za nekog iduceg. Ma koliko mi se trenutno svi cinili isti, i ma koliko bi mi bilo tesko da povjerujem nekome, mislim i negdje duboko u sebi znam, da nijesu svi isti.
Sto se samoce tice, ne plasim je se ni malo... Svjesna sam da trenutnim nacinom ziwota, ne mogu da promijenim neke stvari koje se ticu ljubavi u buducnosti, ali itekako mogu neke druge stvari, koje ce na neki nacin, nekim dijelom nadomjestiti sve to.
A u ulici Slobode i Hercegovackoj sad rastu iz Berana dEca. Neki novi klinci, neki novi klinci..
Samoca je dobra na par sati... Ili dana..... Da se srede misli,tuguje ili nesto drugo. Za cijeli zivot NIKAKO.
Biti sam ili sa nekim je licno opredeljenje.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks