Po prvi put, ekskluzivno:
Пресвијетли и Преузвишенни Господине Господине! Сопра Провидур Гиустин Болду!
Печат
Облик: округли
Текст. МОХУР
Не можемо оставит, ако и није наш пут с овим узроком до јавити се овом нашом; у коју спомињем вашу прокламу коју сте дали судитима Принциповима, а о(д) те исте послали Сорiu везиру на Босну, не само ту но и друге многе које су нама у руке дошле, будући ако и подижете на нас Турке, и сасвијем радите да нас изгубите, како исти Турци нама кажу, а то и сами очима нашима видимо, како свједочи иста ваша проклама у којој безчастним именом спомињете и називате немирним људма, и душманима! А особито од рода лупешкога пакостници и безвјерно безаконици и изда(ј)ници порте отоманске, ондје ваше Г(ос)п(о)д(с)тво разсудите, и видите јесте ли право писали, будући ми православне вјере хр(ис)ти(ј)анске, и закона свете цркве васточне а рода частна и света славеносербскаго од којега су происходили св(е)ти ц(а)ри сербски и герцоги черногорски, равно тако патри(ј)архи и архијере(ј)и, св(е)штенници и поштени људи, главари и офицери, oд којих се од настања, и дан данашњи находи, у служби преведре републике венеци(ј)анске, која република у таковом поштењу садержава даних милици(ј)у, и саму касу њима преда(ј)у, од које се наше у које вријеме и јоште никакав није се нашао невјеран, а од ваших истијех видимо пуне галије и камароте, и од ове кра(ј)ине никаков до два брата Лазаровића, који су били дошли у двор да ти се поклоне, и како се нама види да супрот праве Г(ос)подске, ни злочинац да се у двору Г(ос)подскому не може арестовати; а некамоли онакови офицери ко(ј)и су много службе, и с нама заједно Преведру Принципу учинили! А что пак изволите писати да смо издајници Порте отоманске, истину имамо и правицу како пред самијем Богом, тако и пред цијелим св(иј)етом, да смо се назвали издајници Порте отоманске, за угодити ПРЕВЕДРОМУ ПРИНЦИПУ на његово позваније, о обећавање како у вријеме рати Ципра и Кандије, и Мореје и Каштел Нова, и Цетиња за које зовемо у свједочбу преузвишеног Бортула Јерицу на којега дође 60 хиљада турске војске и ми њега саранисмо и у Котор допратисмо зашто нама Турци прекрасни манастир на Цетиње разорише који бјеше ограђен од нашега ГЕРЦОГА ИВАНА ЧЕРНОЈЕВИЧА, и јоште сувише Турци поробише наше жене и дјецу и остало именије однесоше, и јоште ми ПРЕВЕДРОМУ ПРИНЦИПУ невјере учинили нисмо нити пак кћесмо; kaд опет би рат најпосљедња с Турчином пођосмо николико наше војске, зашто сви не могосмо јере чувасмо наше границе од Турака. Али они који пођоше с нашим ГОСПОДАРОМ МИТРОПОЛИТОМ ДАНИЈЕЛОМ пођоше на Бар и Турке у град затворише, пашу од Албаније разбише а оружје и господу принципове разпрезентанте од турскога робства сачуваше и урмату у море упратише како нама свједоче и атестати, такођер и под Оцињ ПРИНЦИПА вјерно послужисмо и зато се познајемо издајници порте отоманске, и ничим нас зато преведри ПРИНЦИП није помиловао, но уписа нам неколико платах и обећа увијек да ће нама курит и зато бисмо преварени, и никаква ствар није нама била преко свега тога од П(реведрога): ПРИНЦИПА противна. како ваша садашња проклама, и јеште у којеј дајете за пришту под пјеном од њихова живота да не могу имат с нама с нама (!) НАША БРАЋА и сусједи кумови сватови и пријатељи с којема смо од настања и дан данашњи у љубави живјели и то нам ваша власт забрањује и намјесто љубави видимо да се уводи мерзост у кра(ј)ини.
Будући ВАШЕ ГОСПОДСТВО од нас овога љета три пута били сте мољени за деференције које су се случиле од неких наших и ваших да би се то јуштало, и помирило, и тако сте оставили и нам молчанијем одговорили, које се саде освједочило да бисмо ми сасвијем пропали, а будући кад бисмо невјерници бали како нас именујете бисмо се од овога огња домислили сахранити, и невјеру кому учинит што Бог никад неће допуштити у овому народу. Но хоћемо сијелому свијету одкрити нашу вијерност, за православну вјеру и часни крест, а надамо се и преведрога ПРИНЦИПА да ће и он ш његове стране нас сахранити ако и не другијем а оно нашом кервљу и меритами и оном платом која је била нама уписана, и ови огањ покривеним образом угасио. Будући ми по закључењи мира порте отоманске с преведром РЕПУБЛИКОМ, никад не пошли против Турчина војноју. Ни турачки град ни село. Толико што окружајушчи Турки нас непрестанно гонет и утјесњајут а особито херцеговачки помежду нами миру учињену много су пута убивали и наших добрих пријатељи и сусједов, купцев алити терговцев од Боке чрез наших терговцев у Херцеговини посланих они су Турци наше убивали и јаспре отимали и неправедно и нечајанно на наших граничних нападали, зашто ми принуждени оружјем себе обрањат. И јашче би они Турки хотели учињени между нами договорни мир сохрањиват то никакова причина между нами не би происходила; Ми же праведно ово предајем(o) что бисте могли разсудити и на нас никакве криве информе не примали чрез којего остајемо всегдашњим почтенијем
ВАШЕГО ПРЕСВЈЕТЛАГО и ПРЕУЗВИШЕНАГО ГОСПОДСТВА
На свему збору черногорском
с Цетиње 24=ти октом(бра):
по нашему 1756=го љета
Ми Губернатор сердари
и војеводе и кнезови,
и капитани са свеми офи
цијери и обштаством
черногорским
ДАК, УП, 80 а
Mozes pokazati to srbovanje? Citiraj srbivanje?
* 1779. - "Želimo da Mitropolit crnogorski zavisi od pećkoga Patrijarha u Srbiji. Kad sadašnji Mitropolit umre, pristajemo zasad da njegov nasljednik bude rukopoložen u Karlovcima, ali da uvijek bude izabran po starom običaju, tj. da ga biraju: guvernaduri, potčinjeni glavari i cio narod crnogorski, ali samo dotle dokle Turci budu vladali Srbijom, te ne možemo da ga slobodno pošaljemo u Peć."
* 1788. - "Sada mi svi Srbi Crnogorci, molimo vašu carsku milost."
* 1789. - "Sada mi svi Srbi iz Crne Gore, Zete, Hercegovine Banjana, Drobnjaka, Pipera,..."
* 1796. - "Crnogorska i brdska naša sloveno-srpska zajednica, stari i mladi, padamo..."
* 1796. - "Punomoćje. Izdato vjernom obervojvodi naše crnogorske i brdske zajednice i venecijanskom pukovniku grofu Nikoli Čarnojeviću Davidoviću, blagorodnom sinu našeg guvernadura, da biste se Vi, gospodine obervojvodo Davidoviću, predstavili u naše ime njegovom Veličanstvu Imperatoru Velike Rusije, i molili za nas Sloveno-Srbe koji živimo u Crnoj Gori i Brdima, i idemo stopama svojih predaka, koji su uvijek vjerno služili Ruskoj imperiji..."
Lijepo Stanislav Radonjic Stanisic Popovic staje u odbranu svojega naroda
Eto i rijeci: ...."buduci i da na nas podizete Turke i sasvijem radite da nas izgubite,kako isti Turci nama kazu, a i sami ocima vidimo,...."
Pa on vodi bitke sa svojijem narodom i protiv Turske i svih koji napadaju Crnu Goru, a naravno pokusava da izvuce "barut i prah" i sve sto treba tome mucnom narodu. Uostalom i danasnji politicari vode takvu politiku,sto ima tu lose?
Šta, kada ti odgovara OK, a kad ne onda je "internet bajka"?
Ukratko - nema ovo nikakve veze sa internetom, niti je izmišljeno.
Za prvo je original objavljen marta 1939. godine u "Zapisima" na Cetinju, a original je vidio i dr Dušan Lekić i objavio u "Spoljna politika Petra I Njegoša 1784-1830" na Cetinju 1950. godine.
Drugo i treće su i očima vidjeli dr Nikola Vukčević i dr Dragoljub Petrović u svojim etnološkim i lingvističkim studijama 1971. i 1981. godine, kao i legenda akademik Dimitrije-Dimo Vujović.
Četvrto i peto se nalaze u Arhivu spoljnih poslova Rusije, u fondu "Odnosi Rusije s Crnom Gorom", a između ostalih ljudi vidio je i Batrić Jovanović.
Prvo je, konkretno Tačka XI Crnogorsko-austrijskog sporazuma iz 1779. godine, tzv. "Pogodbe" ponuđene Bečkom dvoru.
Last edited by Slavic; 07-11-08 at 09:09.
Gravura na jednoj sablji iz 1766. godine, glasi: "Sie (sija) nož Đoka Radonjića, guvernadura vise crnogorske nacije"
Moze li neko ovo da mi prevede?
Evo gdje je se guvernadur crnogorski Joko Radonjic potpisao:
Crogorski i brdski glavari čestitaju ruskom caru Pavlu stupanje na ruski prijesto:
"... Crnogorska i brdska naša SLOVENO -srpska zajednica, stari i mladi, padamo pred stopama Vašeg Carskog Veličanstva i iskreno Vam svi mi čestitamo, Gospodaru, stupanje na praroditeljski i roditeljski prijesto..." Dokument je napisan na Cetinju 13. decembra 1796. godine; potpisali su ga: guvernadur brdski, knez Petar Čarnojević Davidović, guvernadurCRNOGORSKI Joko Radonjić, vojvoda Vujadin Vuković iz Cuca, vojvoda Simeon Đurašković iz Ceklina, vojvoda Ivan Plamenac iz Crmnice, serdar Rade Markićević iz Spiča, serdar Staroga Vlaha Andrijan Rajković, serdar Lazar Mandić iz Komana, Tomo Šutović iz Bratonožića, serdar Andrija Vukasović iz Grahova, serdar Gavrilo Gvozdenović iz Posavlja, serdar Mina Bošković iz Katunske nahije, serdar Nikolaj Lazarević iz Klimenata, i serdar Stanko Zotović iz Hota. (Arhiv spoljnih poslova Rusije, Fond: Odnosi Rusije s Crnom Gorom, d. 29, list 17-18)
A EVO I SRBA:
Gavrilo Popović Korjenić, piše velikom vojvodi Mirku Petroviću, bratu knjaza Danila, 1858:
"I cjelujem Vašu gospodsku desnicu, hrabru pobjednicu od Graovca i prije Graovca. Braćo SRBI i SPSKA GOSPODO, nema ljeta bez Đurđeva dana i dobitka bez Vojvode Mirka, Petrovića dvora gospodarskog, SRBSKOGA otačestva..." ("Zapisi",novembar 1938, Cetinje).
Vojvoda Miljan Vukov, vođ Vasojevića, piše 12. decembra 1870, Jovanu Ristiću, kraljevskom namesniku u Srbiji:
"Mili i poštovani prijatelju, ja Vam odavno nijesam pisao, ali opet moje je srce vazda kod Vas,JA KAO I OSTALI SRPSKI narod očekujem od Vas i od Srbije da ispunite narodno nadanjeCrnogorski glavari pišu ruskom caru Petru Velikom, 21. oktobra 1711. godine:
"... Mi, sva gore navedena plemena i starješine sve razumijesmo i Vašem carskom krilu glave priklonismo, i Vašeg poslanika, Mihaila Miloradovića, primismo za našega komandanta i pukovnika. I kako su bili njegovi stari izabrani u prva vremena pri našijeh blagočastivijeh i svetopočivšijeh carevah srpskijeh, tako i mi sa radostiju primismo vrloga i hrabroga koji se na boju dobro ponaša i nas oko sebe vrlo sokoli..." (Original se nalazi u Centralnom državnom arhivu starih dokumenata, Moskva, fond 86, Op. 1711, e.h. 2.1.9-10).
Septembra 1742. crnogorski i brdski prvaci pišu ruskoj carici, u ime Crnogorskog zbora, obavještavajući je da je mitropolit Danilo postavio za mitropolita Savu Petrovića Njegoša, koji dolazi u Rusiju, da "izrazi odanost ruskom dvoru".
Vojvoda Šako Petrović, predsednik Crnogorske narodne skupštine, 1906, kaže, uz ostalo:
"... Viteški naš narod demokratske Crne Gore i uopšte sav srpski demokratski narod, vazda je gledao, da dostojno poštovanje oda svojim velikanima i onim genijalnim duhovima koji su dika i ponos srpskog naroda. Među te velikane spada i naš uzvišeni Gospodar, knjaz Nikola I". ("Narodna misao", 12. novembar 1906, Nikšić).
Serdar Janko Vukotić rekao je, oktobra 1908, u odgovoru na zdravicu kralja Petra I, u Beogradu, i ovo:
"... Tradicionalne veze koje potiču iz vremena slavom uvjenčanoga Vašeg pretka Karađorđa Velikoga i Gospodara Crne Gore Petra I Svetoga, rodbinske veze između vladalačkih Domova Karađorđevića i Petrovića, kao i bratske veze između jednoplemenoga naroda u Srbiji i Crnoj Gori pružaju danas svakom svjesnom Srbinu opravdanu nadu za spas i bolju budućnost namučenog srpskog plemena. Vaše Veličanstvo, osjećam se presrećan, što mogu mojim izvješćem i uvjerenjem obradovati mojega viteškoga Gospodara i njegove Crnogorce, da Kralj Srbije i njegovi hrabri Srbijanci potpuno razumiju svoju bratsku i patriotsku dužnost u zajedničkom radu za opšte dobro Srbinovo..." ("Glas Crnogoraca", 17. oktobar, 1908, Cetinje).
U Podsetniku vlade Knjaževine Crne Gore, upućenom vladama velikih sila, 10. novembra 1908, pominju se odluke Berlinskog kongresa i skreće se pažnja na kršenje odredaba Berlinskog ugovora od strane Austrougarske, aneksijom Bosne i Hercegovine:
"Mi vjerujemo da nam je zadatak da se udružimo u ovoj prilici od pokretanja revandikacija i kompenzacija, na koje bi dvije srpske države, Kraljevina Srbija i Knjaževina Crna Gora, imale pravo, zbog navedene aneksije, jer ostavljamo dobrovoljno taj zadatak Rusiji, velikoj i plemenitoj slovenskoj sili, koja je uzela u svoje ruke odbranu interesa i zaštitu legitimnih aspiracija njenih mlađih sestara...
U toku gotovo pet vjekova moćne armije Osmanlija nastojale su da unište jednu šaku ljudi koja je poslije propasti Srpskog carstva, srušenog od strane turskog osvajača evropskog Istoka, izbježala u nepristupačne planine radi odbrane i očuvanja svoje nezavisnosti..." ("Zapisi", maj 1937, Cetinje)
U Rezoluciji Crnogorske narodne skupštine, od 13. novembra, 1908, povodom aneksije Bosne i Hercegovine, kaže se da je "Austrougarska Monarhija u supštini povredila Berlinski ugovor; da je tim činom nanesen smrtni udarac interesima celokupnog srpskog naroda; da je tim u osnovi pogaženo načelo narodnosti, kojim se danas prosvećeni svet rukovodi...
Skupština izjavljuje da je naš narod gotov podneti sve žrtve kada Gospodar, za odbranu Srpstva i za čast ove otadžbine na to pozove..." ("Glas Crnogoraca", 1. oktobar 1908, Cetinje).
General Mitar Martinović je o proslavi 50-godišnjice bitke na Grahovcu rekao da je "prijed nekih 1200 godina ponikla srpska državna misao i izražena svijest o istoj ovdje u ovim brdima današnje Crne Gore. Jest, ovdje se ona rodila i potocima krvi pravno je zasnovana i u vjeru prevedena pod Stevanom Vojislavom, kraljem Mihailom i Bodinom; pa se tek onda odavde iz Crne Gore razvila i raširila se na jugoistok, đe je pod vođstvom slavne srpske dinastije Nemanjića došla do najvećeg sjaja, moći i veličine srpske..." ("Glas Crnogoraca", 24. maj 1908, Cetinje).
Komandir Nikola Kovačević, obratio se učesnicima Bitke na Grahovcu ovim rečima:
"... Došli ste i hvala vam, da pred vama mlada, svježa, obnovljena otadžbina vidi zatočenike srpske slobode, nikad pogašenu iskru srpske zavjetne misli, nikad nemalaksalu težnju i odluku za nezavisnošću i samobitnošću srpskoga plemena
PRIMJECUJETE LI PREZIMENA OVIJEH SRBA? NIJESU LI TO SVE LJUDI (I NJIHOVI POTOMCI) KOJI SU I SMISLILI PROCERIVANJE GUVERNADURSKE PORODICE RADONJIC? SHVATATE LI SADA ZASTO SU RADONJICI BILI PROCERANI??????
Last edited by junackopleme; 07-11-08 at 12:45.
Crnogorska nosnja zauzima posebno mjesto u okviru nosnji okolnih prostora. Na zalost, o njoj ima najanje podataka. Najraniji podaci poticu ic 1808.godine, kada je Napoleonov oficir Vijala de Somijer putovao po Crnoj Gori i mnogo kasnije, tek 1820. objavio svoju knjigu "Istorijsko i politicko putovanje u Crnu Goru".
Pored drugih ilustracija, Vijala je dao i niz crnogorskih nosnji u kojima se ispoljavaju izvjesna specificna obiljezja. U to vrijeme Crnogorci su nosili beo gunj do koljena, preko koga se opasivao pojas u koji se zadijevalo oruzje; dva pistolja i noz. Ispod gunja vidi se jedan drugi haljetak sive boje, svakako kosulja. Na nogama su imali siroke caksire koje su padale do ispod koljena, carape i opanke sa ukrstenim kaisevima.Preko ramena se prebacivao ogrtac - "struka" - u vidu sala koji je na uzoj strani bio ukrasen resama. Na glavi su nosili crven fes obmotan uzanim turbanom u boji. Neophodan rekvizit svakog Crnogorca bila je dugacka puska.
Vijala de Somijer opisuje jos i odijela staresina:
1)Guvernadura , koji je preko gunja nosio neko starinsko odijelo, kratkih rukava, spanskog porijekla. (???) Njegova frizura je neobicna: ispod kragne sa strane padaju po dvije pletenice kose.
2)Vladika je nosio na glavi crvenu kamilavku sa sirokim dancetom i bijelu panu, a na sebi dolamu potpasanu pojasom i mantiju sirokih rukava koja se vukla po zemlji,sve karmin boje??????.
Kasnijih godina stranci posjecujuci Njegosa i crtajuci ga na primjer austrijski kadet August Orou, koji je Njegosa slikao oko 1840.god zajedno sa njegovom pratnjom pri uvidjaju ubistva iz krvne osvjete. Karakteristicna je uzana calma koju je nosi sve do dolaska u Bec 1847. god. kada ju je zamjenio kalpakom!!!!???
Prije godinu dvije dana izdana je knjiga o crnogorskom narodnom ođelu. Ta knjiga ima da se kupi u podgoričkom muzeju a napisala je valjda kustos tog muzeja inače izvanredno stručni etnolog. Trenutno se ne mogu śetiti ni naziva knjige ni imena autorice. Valjalo bi pogledati o čemu se radi.
Činovnici su morali da upišu sve veze sa ljudima na vlasti
Nekada je svaki crnogorski činovnik imao personalni karton, koji je bio naslovljen - "Pregled ličnog stanja". U tom kartonu, pored generalija i podataka o službovanju, školskoj spremi i odlikovanjima, državni činovnik je morao da pobroji srodničke ili prijateljske veza (veze na osnovu udaje i ženidbe članova porodice) sa ljudima u vlasti. Takav formular popunio je avgusta 1903. i vojvoda Đuro Petrović Njegoš, oblasni upravitelj u Nikšiću. Vojvoda navodi da je svršio četiri razreda osnovne škole, da ima šesnaest odličja i da nikada nije disciplinski kažnjavan. U odjeljak formulara "Srodstvo sa kojim državnim činovnikom", vojvoda Đuro je upisao sljedeće: "Ministru predsjedniku g. V. Božu Petroviću i oblasnom upravitelju g. Marku Petroviću - brat; g. Vladu Petroviću Ađutantu Njeg. Kr. Visočanstva - stric; sa predsjednikom varoške opštine g. kom. Đurom Jovovićem - prijatelj; sa sekretarom Oblasne uprave g. Novicom Nikolićem rođak (u 6 stepenu); sa g. kap. Akimom Dakovićem rođak (u 6 stepenu); sa načelnikom min. un. djela g. Andrijom Radovićem prijatelj."
Znaci vlast u ondasnjoj Crnoj Gori (poslije progona i ubistva Radonjica Guvernadurovica, upravo da bi se moglo raditi to sto se radilo) je bila strogo na rodjackoj osnovi.Sto bi narod ono rekao ;"VRANA VRANI OCI NE VADI".Vrane su- da bi svoje crnilo sakrili, ocrnjivalji sokolove i orlove. Nijesi mogao biti nista,ako nijesi rodjak ili u najmanju ruku prijatelj sa onima na vlasti.
Filip Vukasovic guvernaduru Radonjicu 2.juna 1792.god./
Presvijetli Gospodine Guvernaduru Joko bratski te pozdravlam
Primio sam vasu knigu od 7 marta i Bog zna nijesam kriv da na mene zalite, jee ja ot svijeh kniga koje ste mi pisali nijesam pedesete primio, a na svaku koju si mi piso i otgovorio sam, ali sto ja mogu da se kKNIGE I PRAVICA CREZ ZLE RUKE GUBE.
U serce me boli vasa nuzda, a Boza ti vjera bez da vi pomoc mogu, no sam jedini Bog da vi bude u pomoc,Neka Bog pita onoga koi je svemu kriv, a Bog zna da ja kod lica Bozjeg za taj narod otgovarat necu, jere sam u svakoj zgodi kako posten prijatelj i u najvecom jmuki izkazo se i da vi nije DOMACE ZMIA PITU OTROVALA po mene ne biste izgubleni bili.
Tko se godj pohvaliti radi da sam zbog Cerne Gore casti dostao on se vara, jere sam vise izgubio neg dobio i da nijesam nigda tamo poso u dobri cas za mene imao bi vecu cast i bole ime. TAKO DANES RADI IZDAJE VASEG VLADIKE PETRA I NJEGOVA BRATA DOLCA sve ono sto smo ucinjeli obraza nema.
Da si ti mene poslusa kad si u Trijeste bio sve bi drugo bilo, a tako ne slusate kad je ora, pak poklikujete u neoru. .......Stim da vi i svim vasijem Bog u pomoc bude i ojaca vase desnice za veliku radost
Vaseg virnog brata i priatela
Filipa Vukasovica kavalijera podpolkovnik(a)
U Senju na 2. Junia 1792 po latainskom broju
"Presvijetlom gospodinu guvernaduru Joku Radonjicu na Njeguse
Milostivi moj Gospodaru cernogorskoj gubernator Jovan Radonic ljubovno te pozdravljam.
Dohodio je pop Jovo iz Zalazah na Stanjevice. Nijesam ima artije da ti pisem; kazao sam mu na duhovno sto mi je prijatelj kaza: DA DVIJE STOTINE CEKINAH STOJE GOTOVE DA POGINES za spicijera kojega je ubio Mico. Bili su culi da ces poci na Trijesce: bile su gotove barke da te cekaju ili na Rose(luka nasuprot Herceg Novome u Boki Kotorskoj) ili u dubrovacku luku I DA TE UBIJU I IMA NJEGUS KOI NASTOI DA POGINES I DA UZME STO CEKINA.No te avizajem (obavijestavam) kako vazdasni tvoj neprijatelj i tvoje kuce; NEMOJ ODID NA STANAK Z BRAICIMA ZA MIRCANE, ako ce djavo ponijet i Mircane i Braice, ZASTO CES NA TAJ STANAK POGINUT. Sad sam izvan oblega(obaveze) posto si avizan i pred Bogom i pred ljubavlju koju imamo
Pokorna sluga i dobri prijatelj
Teodosij Merkovic
Na Stanjevice 1793. genvara 25.
Na poledjini je pored otiska pecata u crvenom vosku ova adresa:
Jego Prevashoditelstvu milostivomu mojemu Gosudarju CERNOGORSKOMU gubernatoru Jovanu Radonicu na Njeguse.
_
Našem preuzvišenom gospodinu gubernatoru Jovanu Radonjiću poklon i pozdrav
Znaš, Gospodaru, kako nas uvede lani gospodinu Filipu* pod barjak velikog ćesara, a s Turcima nas zarati znaš kako gospodin Filip izmedju vas podje, a mi ostasmo izgubljeni. Bog i ti do sad si nas održao, te smo se s tvojom pomoću s Turcima sjekli i Turke pljenivali i robili, i do sad se s njima ćerasmo, ali se već Gospodaru, držati sili turskoj ne mozemo, no te kumimo Bogom, koji te sazdao, ali ti hajde u našega velikoga ćesara, ili šlji koga znaš, da nam da koje izbavljenje, ili da nas prevedeš u zemlju našeg ćesara, zašto si nas ti uzeo na tvoju dušu ti nas čuvaj, jer zaista, gospodaru, vise življeti ne mozemo, no je došlo i dotužilo, da se sve isturči i da idemo protivu vojske našeg presvijetlog ćesara. No te i opet kumimo Bogom ili hajde, ili koga šlji, a ne varaj nas knjigama, kao si dosle. A znamo da imaš misala dosta, ama smo mi Boziji i tvoji, o tvojoj se duše vjesamo.
Imamo 300 brkova i glava turskih, ako zapovijedaš da ti ih donesemo. No o Bogu sva sirotinja i o tvome vratu, i mi opet Božiji i tvoji, nemoj da smo vragu na radost. I podržao te Bog u zdravlju i gospodstvu.
U Manastiru Moračkom
15. avgusta 1789.
Vaši pokorne sluge
iguman Nikodim
i vojvode, knezovi, barjaktari i sva sirotinja od nahije, rovačke, moračke, drobnjačke, pivske i ostale sve sirotinje Hercegovacke i Brda.
------------------
* Filip Vukasović
_
A Monsieur Monsieru
Joco de Radonich
Gouverner de Monte Negro
a Niegusse
5.maja 1788.
Mili Gospodine!
............Juce dobismo glas od vrsnih ljudi, da vladika Petar I, raspisal jest po svoj zemlji da se , neka srijedu ali cetvertak, sva zemla na Cetinje skupi da vididu pri cemu ste, tu da se ima sve malo i veliko skupit. Eto vidis sto se radi na sve strane. no te molim posalji mi ono donosenije koje ste cesaru porad zemlje pridali bili.
Izvise ovo saljem 12-t bacov(buradi) praha i fiseki i molim da se ova barjela otvarala ne bi, jere znamo koliko je testa unutri i tako nemoj da se svadimo, JERE JA ZNAM DA BI TI MOGO TKO HOCE I GACE SKINUT.(Izgleda da mu njegov narod gace i skinu, a on opet ispade najkrivlji: -moj komentar).
Budi mi zdravo sa svom gospockom familiom, a ja tvoj priatelj i sluga
Filip Vukasovic
A Monsieur Monsieru
Joco de Radonich
Gouverner de Monte Negro
a Niegusse
5.maja 1788.
Mili Gospodine!
............Juce dobismo glas od vrsnih ljudi, da vladika Petar I, raspisal jest po svoj zemlji da se , neka srijedu ali cetvertak, sva zemla na Cetinje skupi da vididu pri cemu ste, tu da se ima sve malo i veliko skupit. Eto vidis sto se radi na sve strane. no te molim posalji mi ono donosenije koje ste cesaru porad zemlje pridali bili.
Izvise ovo saljem 12-t bacov(buradi) praha i fiseki i molim da se ova barjela otvarala ne bi, jere znamo koliko je testa unutri i tako nemoj da se svadimo, JERE JA ZNAM DA BI TI MOGO TKO HOCE I GACE SKINUT.(Izgleda da mu njegov narod gace i skinu, a on opet ispade najkrivlji: -moj komentar).
Budi mi zdravo sa svom gospockom familiom, a ja tvoj priatelj i sluga
Filip Vukasovic
Adresa: Visokorodnomu gospodinu majoru Stefanu Petrovicu u Trijesce ali gde se nadje
Majoru Stefanu Petrovicu
Vladika Sava, Stanjevici, 5.I 1760.
Presvijetli i visokorodni gospodine, gospodine moj mili.
Razumljenli smo ot gospodina Djura Jovova e ste prijahali na Trst.Zato ne manjkam ispunit moj dug i pozdravit Vase presvijetlo gospodstvo, koji Ve zeljno pozdravljamo i umiljeno, i Vase gospodstvo, tako i vasu gospozdu suprugu, a nasu rodicu, i pozdrav i blagoslovenije vam ljubazno prisiljemo. I cudim se ovoliko vremena pasa da nas ne pozdraviste jednijem malijem listom.Zaboravili ste nasu ljubav konacno. To vidju.A neki duraci prosipali nepravdu na nas njihovijema smradnijema ustima i njihova djela skazivali i na mene govorili.........A sad nekizi koji tamo podjoste napuniste lazah svu Rusiju. Ni se zna starijega, ni mladjega, no sve jednako.A sto su mene nepravdom pronosili, nijesu mene no sebe. A oni su lagali kako crti.
Sada davam na znanje Vasemu gospodstvu kako "IDE VUKOLAJE STANISIC, ISTI RODNI SIN GOSPODINA GOVERNATORA STANISLAVA STANISICA, I NJEGOVA BRACA VASEMU VISOKORODIJU I VASOJ SURPUGI, A NJIHOVOJ PLEMENICI I SARODNICI, PORADI DA IM PREDATE NJIHOVO IMENIJE:ZAKLADE,HALJINE,ASPRE, MEDALJE, SVE STO JE PONIO POKOJNI GUVERNATOR, OTAC ISTI VUKOLAJEV, I SVE STO JE OSTALO OT NJEGA.ON JE NJEGOV ISTI SIN I NJEGOV NASLEDNIK.
I ja te molim, i Vase gospodstvo i Vasu suprugu, to mu sve ocino dajte, zasto kad ne biste to dali, ta bi kuca i djeca pokojnoga governatora propala sasvijem. No kad Ve Bog tu donio,to mu predajte da dalje ne ide. A za drugo ti ne pisem, NO CE TI USTI SKAZAT SVE ISTI STANISICI.Arhidjakon Stefan odaje Vasem visokorodiju poklon i pozdrav. Tako i VAsoj suprugi. I Vam zelim svakoga dobra i postenja, i mir Hristov, i blagodet Bozja sa Vami da budet
CRNOGORSKI GUVERNADURI
Tekst koji postoji na velikom broju sajtova i "kao istorijska cinjenica" , kao i u mnogim istorijskim knjigama, nema nikakve veze sa stvarnim zbivanjima u istoriji Crne Gore.
Nijesam cuo do sada vecu glupost o redoslledu crnogorskih guvernadura.Evo kako i zasto:
Istina je da je prvi guvernadur bio Djikan Vukotic, ali njega postavljaju Mlecani, tako sto ce vrsiti ulogu posrednika izmedju mletacke vlasti i crnogorske vlasti..Dalje se pise NAJVECA GLUPOST da je mletacki guvernadur Djikan Vukotic ZAMIJENIO guvernadurstvo za serdarstvo sa Stanisom Radonjicem (koji je pri tom bio na mnogo vaznijoj "funkciji" u Crnoj Gori i Crnogorcima no sto je bilo mletacko guvernadurstvo.Vukotici i ostali mrzitelji Radonjica su to upravo iskoristili za optuzbe RAdonjica "kako su promletacki i proaustijski ljudi" sto su naravno bili sami Vukotici.
Naposljetku su oni i unistili Radonjice gubernadure i njihove porodice,kao i imovinu prisvojili.
Dakle, evo pravog redosljeda (bar sto se tice Crnogorskih gubernadura - jer nas "mletacki" ne interesuju i ne trpamo ih u istu vrecu).
Prvi GUBERNADUR crnogorski je pop- serdar-vojvoda Stanislav Radonjic - unuk Stanov -i on postaje guBernadur tako sto MU CRNOGORSKI NAROD DAJE TITULU KAKVA DO TADA NIJE U CRNOJ GORI POSTOJALA (jer Mleci postavljaju guvernadure, Rusi gubernatore -a Stanislav je GUBERNADUR) I TO ZATO STO JE" ISKAZAO NEVJEROVATNU HRABROST U RAZBIJANJU TURSKE VOJSKE NA BIJELIM POLJANAMA 1756.god" )
Njegovi sinovi - najpre Vukolaj(Vukajle) Stanisic Radonjic, potom mladji sin Jovan Radonjic i najposle Jovanov najstariji sin Vukolaj II(Vuko) poslednji gubernadur, su po naslednom pravu CRNOGORSKI GUBERNADURI.(NE MLETACKI, NE RUSKI, VEC CRNOGORSKI).
Nasledno pravo mletackih guvernadura su Vukotici neprestano trazili, ali to guvernadurstvo naravno nema nikakve veze sa Gubernadursvom crnogorskim kakvo su imali Radonjici.
RedoslJed guvernadura pomesan sa redosledom crnogorskih gubernadura -takav kakav se navodi u tekstu nize napisanom,potpuno otpada, jer nikada se nijesu mesale babe i zabe.
Evo onih gluposti o kojima sam govorio :
O početku institucije guvernardurstva u Crnoj ori autori se ne slažu. A.Andrić smatra da guvernaduri postoje od 1511, F.Lenorman od 1516, Gopčević od 1524, da dobijaju svjetovnu vlast od 1806, po Ristu Dragićeviću od 1717. Neki smatraju da je prvi guvernadur bio Jovan Antonije Bolica (Zano Grbičić), "gouvernatore del Monte Negro" (1688 - 1692), šef mletačke vojne posade na Cetinju. Lazar Tomanović i Rovinski smatraju da je prvi gubernator (guvernadur) bio Đikan Vukotić. Redosljed guvernadura bio je:
Đikan Vukotić (pošto njegov sin Vukan - Vukajle odbija guvernardurstvo ono prelazi na kuću Radonjića)
Stano Radonjić
Vukota Vukotić (Vukota Ozrinić), 1711;(dok neki pominju Vukajla Vukotića);
Stefan Kovačević (Cuca);
Vukadin Vukotić (Čevo) (1739 - 42);
Stanislav Radonjić (1755 - 5; (poznat i po imenima Stanoja, Stano, Stanko);
Vukajlo Radonjić (1758 - 62);
Vukotić, nepoznatog imena (1762 - 64);
Jovan Radonjić (1764 - 1802; poznat u literaturi i pod imenima Jovan, Joko, Jovo, Ioan, Iovan, Ivan i Iova);
Vuk Jovanov Radonjić (1803 - 1830, poznat i po imenima Vukolaj i Vukajle);
Spisak dat po Ristu Dragićeviću, Crnogorski guvernaduri, Cetinje i Crna Gora, 1927, str. 96-117
Uz gore pomenute Vukotice: Djikana,Vukote,Vukadina i Vukotica nepoznatog imena ( po spisku datom po Ristu Dragicevicu, Cetinje i Crna Gora,1927,str.96-117), evo jos jednog “njihovog”:
..... Ivana Ivanovica ,prozvanago Vukoticem”, koji je dosao iz Rusije i objavio Crnogorcima KAO DA JE POSLAT OD RUSKOG CARA NIKOLE DA BUDE >>UPRAVITELEM VSEGO NARODA<<.
[COLOR="rgb(65, 105, 225)"] On se samovoljno proglasio za upravitelja i ucinio je u narodu mnogo buna, svadja i krvoprolica, pa je naredio da se guvernadur Vukolj Radonjic sa bratom zatvore u tamnicu, a sest kuca porodice Radonjica lisio je sopstvenoga posjeda,protjerao ih iz otadzbine i sve njihovo imanje unistio.
PO VUKOTICEVOJ ZAPOVIJESTI opljackali su i unistili njegovi strazari pokretno i nepokretno imanje Radonjica, a njihove kuce do temelja razrusili. Kao robove protjerali su preko granice dvadeset i sest (sestoro je odmah ubijeno u katunima) osoba porodice Radonjic, koje je milostivo primila austrijska vlast u Kotoru.[/COLOR]
Senat i Gvardija Crnogorska i Brdska osudi da se Vuko Radonjic metne u gvozdja, to i bi ucinjeno, svrh toga da sva kuca Joka Stanova Radonjica ima biti izagnata iz granicah crnogorskijeg i brdskije, a imuce njihovo koje se nalazi u Crnu Goru, da ima ostati ovdje, a Vuko radonjic i brat njegov Marko da stoje u tavnicu doklem god ne izidje iz nasijeh granicah sve roblje Joka Stanova i dokle ne PRODADU SVE SVOJE IMUCE U PRIMORJU i dok ne podje robje sve iz Boke dalje.
Ako li se stane protiviti ova kuca Joka Staova i ne kcene visereceno izrvrsiti, to osudi se da sva zemlja ide na njih da ih iskopa (fala Bogu te ne bijese tako -ima nas i danas), a Vuko i Marko Radonjic da se musketaju.
Ako bi se nasao koji Crnogorac ili Brdjanin ( a bilo ih je Crnogoraca, Srba nije bilo) da se stane protiviti svemu viserecenomu koje smo MI ODREDILI i odsudili po CARSKIJEM zakonima, to odsudi se da takve ljude ceramo iz nase zemlje isto kako i kucu Joka Stanova.
Karakteristicno je, da je Njegos vec 6/18.januara to jest dva dana poslije donesene presude, izvijestio austijskog okruznog komesara u Kotoru o ovoj presudi, dok ce ruskog kosula Gagica izvijestiti tek 11/23.januara. No austrijskom komesaru ipak nije poslao KAO GAGICU ,prepis presude, vec ga samo izvjestava da je bivsi gubernadur sudjen 'PO ZAKONIMA NASIJEMA”, te po donesenoj presudi “sva kuca Joka Stanova Radonjica ima biti izagnata iz nasijeg granicah”;Zaradi toga DANAS otpravlja se odavden gvardija nasa na Njeguse da ispuniopredjelenije Senata<<.
Navedena presuda od 4/16.januara potvrdjuje ranije pomenute podatke da je guvernadursko zvanje doista ukidano za vrijeme mitropolita Petra I i opet uskoro obnovljeno (da ne bi doslo do nemira medju Crnogorcima), kako stoji u aurstijskom izvjestaju koji je pronadjen u Kotorskom arhivu.
Neuspjela seoba Crnogoraca u Rusiju 1817.godine “iskalila se narodna mrznja na guvernadura Radonjica 1832.godine”. ( i to sve u danima Krstovdana,Bogojavljenja i Sv.Jovana – pravednog li Vladike!)
MOGLO JE OD OVOGA NESTO I DA UDJE U "DOGODILO SE NA DANASNJI DAN"
...Senat je nasao za potrebno da opravda i Vukotica od napada Radonjica, pa opsirno objasnjava Tatiscevu dolazak Ivana Vukotica u Crnu goru i njegov polozaj u Senatu.Tu se za Vukotica navodi i to da on ne “samo sto nije protjerao “Radonjice iz otadzbine, vese zak za njih i zauzimao kod naroda, A TAKODJE ON NIJE SAMOVOLJNO UZEO VLAST, vec ga je cio narod zajedno sa arhimandritom Petrovicem molio da se primi uprave i zavede red i vlast, o cemu mu je i pokojni mitropolit Petar, u sporazumu sa narodom JOS RANIJE PISAO I MOLIO GA DA DODJE U CRNU GORU (usput nema nigde tragova takvoga pisma i molbe – naravno- IZMISLJOTINA). Od Vukoticevog dolaska zavladao u zemlji 'MIR I RED'??? te Senat u tome pogledu odaje svom pretsjediku Vukoticu puno priznanje
Iza izvjestaja nalaze se imena clanova Senata.Ovo je najpouzdaniji spisak clanova skoro osnovanog Njegosevog Senata pa cu toga radi navesti sva njihova imena. Izricno je u tekstu naglaseno da su NEPISMENI SENATORI molilida ih potpisu prisutna pismena lica:
serdara i senatora Djika Martinovica potpisao je pop Vasilije Popovic,
SERDARA I SENATORA MANOJLA VUKOTICA Stefan Popovic,
serdara i senatora Georgija Petrovica pop Lazar Humac (GLE VELJEG CUDA DJE SKOLOVANI DJORDJIJE PETROVIC NE UMIJE DA SE POTPISE?!?!?!),
senatora i kavalera Savu Petrovica Stefan Petrovic,.....itd. Itd.
Istoga dana pod br. 154 poslao je i pretsjednik Senata Ivan Vukotic svoje licno opravdanje Tatiscevu
Ti nabacas nekakv tekst iz kojega se ne vidi sta je tvoje, (uglavnom pogresno i navijacko razmisljanje), a sta je iz dokumenta.
Nema toga ko bi mogao iz ovoga si napisao mogao zakljuciti da je neki Vukotić bio "proaustrijski" a ti onako oflje to pises. Smijesno je to kao i tvrdnja da se neko samovoljno postavio u Senat....
Ako te neko bude pitao u pocetku je imenovano 16 crnogorskih senatora i iskljucivo su bili narodni prvaci. Januara 1832. za predsjednika je imenovan Ivan Vukotić, a za
podpredsjednika Matija Vučićević i gle cuda veljega Njegoš ih je, kao vladar, licno imenovao i potpisao ukaz o imenovanju Vukotića, Vučićevića i svih drugih senatora. Imaju dokumenta o tome pa ne treba mnogo nagadjati, a sad sam razmisli koliko je on mogao biti proaustrijski kad je dosao iz Rusije i sam kazes izvrsio samoproglasenje Kako li ga je samo Njegoš mogao najuriti sa tog mjesta kad je bio tako mocan i uticajan
Neka, dobro je samo kad ne otvara sva nedjelje po jednu temu o guvernadurima.
Urednije to malo junackopleme :wink:
[QUOTE=Hari Krisna;1091839]Ti nabacas nekakv tekst iz kojega se ne vidi sta je tvoje, (uglavnom pogresno i navijacko razmisljanje), a sta je iz dokumenta.
Nema toga ko bi mogao iz ovoga si napisao mogao zakljuciti da je neki Vukotić bio "proaustrijski" a ti onako oflje to pises. Smijesno je to kao i tvrdnja da se neko samovoljno postavio u Senat....
*A pa vrlo je zgodno bilo to izvesti prvo ustvrditi da te je poslao sam ruski car a potom postaviti se sam u Senat - ili jos bolje AKO TE "GLE VELJEG CUDA" POSTAVI SAM NJEGOS.Pogledajmno samo clanove senata - nijesu li mu to sve rodjaci i najblizi prijatelji?A ko ce kome, ako ne svoj svome? Pa na kraju krajeva, jednom je to vec bio uradio Lazni Car Scepan - nije li mu to savrseno uspjelo?
*Drugo: Sto bi moje razmisljanje bilo pogresno i navijacko, a necije tudje ne?
Kakav to dokaz nudite da je pogrijesno i navijacko?
Dajte mi konacno neki TVRDI dokaz - neka se jednom opametim !Nekakve prepravljane "istorijske knjige" ?Dje su originali neprepravljani?Neki u koje nijesu brkali prste razni Karadzici i njemu slicni.Popaljeno i unisteno sve! (bar su tako unistitelji mislili, ali na njihovu nesrecu nijesu uspeli u tome bas sasvim)
"Opravdanje i podrska Senata" Ivanu Ivanovicu (kasnije nazvatog Vukotic) je cist falsifikat koji nikada nije zaista napisan u prisustvu svih senatora.
Mnogo je smijesno da jedan skolovani Djordjije Radonjic ne zna da se potpise, te ga mora potpisivati neki pop.Da je zaista prisustvovao pisanju ovog dokumenta on bi se sam svojerucno potpisao,a ne vjerujem da je se i Djikan Martinovic slozio sa ovijem izmisljotinama od "opravdanja"
* trece:rijec je o prvim guvernadurima Vukoticima(navedenim po rijedu i kod Riste J. Dragicevica i kod drugih istoricara , a koje su postavili Mlecici da bi posrijedovali izmedju mletacke i crnogorske vlasti (uglavnom u trgovini i td...)dakle nikakva to vazna funkcija nije bila.
Drugo je bilo CRNOGORSKO GUBERNATORSTVO RADONJICA
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks