Ne znam sto da postujem ovdje...Ocigledno je vecina vaspitavana na liberalni nacin,i imali bi slobodu da provjere neko vrijeme mogu li zivjet sa onim koga vole jer im sama veza nije dovoljna da se toliko upoznaju prije nego potpisu papire,pa ako je sumnja dokazana nista vrate se kuci sa "ne mogu ja tata sa njim,provjerih pa evo se vratih kuci,pa cu sa nekim boljim ponovo to provjerit"..Pa u redu,samo ne znam kako bi meni moj prihvatio da mu samo kazem da cu sa nekim da zivim 10 dana a ne pola godine...:roll:
"Tiha voda brijeg roni..."
Heh, evo sad pitao moje, kako im je to sve fukcionisalo prije 25 godina... I veli majka, "pa chu da smo zivjeli zajedno, pa odrekli bi nas se i jednog i drugog javno i moji i njegovi, takvo je vrijeme bilo:mrgreen: I naravno da je bila tiha kriza kas smo se uzeli i uselili u stan, chak eto i posle 7 godina zabavljanja i lude zaljubljenosti... I otprilike je trajala ta nelagoda do trudnoce, onda smo se valjda promirili - to nam je shto nam je, dobrodoshli u svijet odraslih"
Iskreno, evo ja prvi imam vjerovatno malo iskrivljenu i blago tradicionalnu sliku o ulasku u brak, povjerenju, zaljubljenosti i poznavanju sa tom divnom osobom kojoj cu da pijem krv i koja ce me trpjeti na grbachi "until death tear us apart" - ali jako, jako je komplikovano je sve to, i potrebno je mnogo zajednicko izgradjenog povjerenja, zajednickih snova, savrsenog poznavanja i lude zaljubljenosti pa da se u glavama i jednog i drugog sloze sve kockice za ono "e to je to, za mjesec, za pola godine cemo imati nashe vjencanje iz snova, i krece zajednicki zivot, i sve obaveze, odgovornost, i dijeljenje sopstvenih 24 chasa sa nekim". A curama je naravno uvijek mnogo teze u takvim situacijama. Mislim, zivjeti sa muskarcem, koliko god da je "metro"... bljak:mrgreen:
Just to slip the skin...
A vi bi da igrate samo na sigurno?
Oh, kako zivot postaje dosadan ...
- Ladan ko taština duša -
Chitajuci postove pojedinih strah me je da ce ostat i bez probne voznje i bez vozachke ...
-dico tibi verum libertas optima rerum nunquam servili sub nexy vivito fili-
Ja zivim sa momkom nesto manje od 2 godine i ne bih to iskustvo zamijenila ni za sta na svijetu jer se ne moze uporediti sa nasom dotadasnjom vezom. Toplo preporucujem zivot u dvoje prije braka ukoliko je u pitanju ozbiljna veza jer par ne moze nikada dovoljno da se upozna ukoliko provodi par sati dnevno ili nedeljno. Zelim da znam ko je osoba sa kojom cu da dijelim zivot a nesto mi se ne razvodi poslije par mjeseci upoznavanja u braku. Ovako je lakse.
Uvijek postoji i ona negativna strana pa i ovdje odmah imate negativne reakcije roditelja i sredine ali ja se previse ne osvrcem. Roditelji su se slozili sa mojom odlukom i podrzali je i hvala bogu nisu previse konzervativni.
Oh...Chistachice....nemoj sluchajno da tolerishesh to shto je on skinuo patike bilo dje u kucu ili ne daj boze charape (jednu u dnevnu sobu,drugu u spavacu sobu)!!!
Mislim da je od starta greska shto si Ti postavila ovaj topic,
al` kad je vec tako jednostavno si me sa ovim komentarom povukla za jezik da odgovorim.
Ja bi ti predlozio da ne pochinjesh ama bash nishta snjim kad si ovako "moderna".
Mogu mislit kad si za ove gluposti ovako SAVREMENA, kako bi se usrecio taj GOSPODIN kad bi doshao kuci sposla na rucak koji bi mu Ti (ka` uprkno) skuvala (ne daj boze kupus ili boraniju).
Dja`o bi mu ga izio...
Jezim se od MODERNIH zena.
Meni bi bilo čudno, pravo da ti kažem, da mi tata kaže: AKO SAD IZAĐEŠ IZ KUĆE NEMOJ SE VRAĆAT, JER JE RAZUMIJEŠ TO SRAMOTA ŽIVJET S MOMKOM PA SE VRATIT KOD NAS. Zato što on odlično zna da ja ne bih tek tako odlučila te stvari da radim. Prvo, zabranit mi ne može, a da se odriče od mene samo zato što sam se zaljubila - nije toliko izludio.
Da mi tako u kuću misle, vjerovatno se nikad u životu ne bih odlučila za udaju, znajući da mi više povratka u Karanikiće nema. A niko ne počinje da živi s momkom, da bi exkurzije pravio, nego obično zato što bi htjeli cijeli život zajedno da provedu. E sad, ako se desi da ispane da nije to - to, *ebi ga, bolje tako, no sa stomak do zuba ili sa đetetom u kolica. Bezbolinije je ipak.
Što znam, svi smo različiti, i različito vaspitani. Mene su navikli da što god u životu uradim ili odlučim - imaću podršku roditelja.
Never Complain, Never Explain
Vjerovatno nije bas što god već ono u granicama normale
To je zajednicki zivot koji ce se krunisati brakom onda kada mi budemo smatrali da je to potreba, trenutno nam je dobro i ovako.
Licno mislim da prvo treba da brinemo o svojim ambicijama i potrebama pa tek onda o tudjim. Osim toga, nas zajednicki zivot se ne razlikuje mnogo od formalnog braka, jer ima sve elemente jednog skladnog odnosa sto se ne moze reci za mnoge brakove. Nije svakome sustina zivota da se vjenca i stavi burmu na prst, nekima je to samo jedan od segmenata.
Ni malo ne mislim da bi i ovaj moj mislio da idem da zivim sa nekim cisto ono radi eksperimenta nekog no bas zato sto ta moja odluka ne bi bila rodjena tek tako a on kao otac sve i da hoce ne moze to prihvatit tako lako i AJD TI SINE SLOBODNO,nego bi kao svaki normalni strahovao za mene...E sad sto je moj otac za nas sve strog bio i sto nas je vaspitavao na neki drugi nacin to je druga prica...Smijesno je samo znat' da se svi slazu da je ovo ovdje jedna primitivna mala sredina a sa druge strane pricaju da su liberalno vaspitani i da mogu da idu i da se vracu kuci kad pozele...
Sto se udaje tice,pamtim sto je moj otac rekao mojoj sestri kad je drzao poslednju zdravicu:"Dom svoj dobro pazi,a kucu svoju posjecuj" Imala je i ona i muz joj po 21 godinu kad su se uzeli,i evo ih 14 godina u braku,i da je ne znam sto poslo toliko po zlu a imali su i dobre i lose strane braka,imala bi dje da se vrati...Nisu se naravno ocevi toliko pomamili da se odricu tek tako djece...Samo je problem sto danas svi hoce brak bez tih losih strana kad treba ponesto i da se isvinis i pretrpis i oprostis,pocevsi od razbacanih njegovih carapa po podu ili njene sminke po stolu,bilo cije ne bas njezne rijeci u toku jednog loseg dana,mozda jos i neke mane koju jedno kod drugog uvide tokom zajednickog zivota...Vazno je da se sve to prevazilazi...Da se ipak volite sa svim manama i vrlinama...Brak ni na jedan nacin ne moze biti savrsen,i zato mi ovo zivljenje prije braka vise izgleda kao neko odlaganje i nespremnost da uplovis u tako nesto...I sto se mene licno tice dovoljno mi je da se nekim zabavljam i provodim vrijeme sa njim da uvidim dal je covjek za koga sam spremna na sve ili nista...Ili sam naprosto tako vaspitana da ne mogu da mislim drugacije...
Last edited by Artemis; 23-03-08 at 21:12.
"Tiha voda brijeg roni..."
Prije će biti da je to zadnje, a vidjećes kad se nadjes u situaciji da nije isto zabavljanje i to kad se non stop zajedno jer se pokaze i ono sto se zeli sakriti i mnogo cega drugog. Moguće da sam i ja patrijarhalno vaspitan ali tesko da bi mi dozvolili da svaki cas dovodim kuci neku na probu jer bi bilo ono " sine i ona je necije dijete i necija sestra". Kad se izadje i roditeljske kuce i sam sebi stvara nekakav dom onda je i nekako drugacije , ali sve to vjerovatno zavisi od osobe i nema nekog pravila. "Probni rad olaksa" administrativne zavrzlame ako se pokaze da je bio "ćorak", ali.....
Closer,
No hesitation,
Give me,
All that you have
Naravno Hari ,ne kazem da je sve isto prije i posle braka,kad ste manje i kad ste vise zajedno,i mogu ja to sve da zamislim,nego opet niko ti ne garantuje ni da ce ti brak uspjeti i ako zivis sa nekim predhodno i sve do tad funkcionise...Sto znam,te razlike izmedju dvoje je bitno da se prevazilaze,pa sad kako ko hoce i kako kome odgovara i kako je ko vaspitan...Ja licno o zivotu u dvoje prije vjencanja nisam razmisljala.Uvjek cu se sloziti da za ljubav nije potreban papir ali i tu se zna neki red...Isto tako nisam pristalica rodjenja vanbracne zajednice,pa da mi djeca drze vjencanicu kad se odlucimo na to zvanicno "DA"...A nemam apsolutno nista protiv drugih izbora i misljenja koji nisu u skladu sa mojim...
"Tiha voda brijeg roni..."
Potpuno te shvatam i prihvatam tvoje misljenje kao vrlo ispravno, mozzda zato sto i ja slicno razmisljam...ili sam razmisljala.
Onda kad sam spremna za zivot u dvoje, papir mi ne predstavlja problem, ako nijesam spremna onda nema zivota u dvoje i potpuno jasna situacija. Uglavnom ne mislim da ce papir doprinijeti duzini veze, potpuno je isto kad se ne uklopite svakako cete se rastati, i to ce biti bolno iskustvo pa bili vjencani ili ne.
Nemam nista protiv, takodje, da ljudi organizuju svoj zivot kako misle da je najbolje...cak da moje dijete odluci da na takav nacin, bez vjencanja, napravi zajednicu ne bih mu protivrjecila, ne bi mi bilo milo i on to zna...najmanje sto mogu da ucinim je da postujem odluku punoljetne osobe...mada znamo da djeca ipak u velikom broju slucajeva svoje stavove formiraju na osnovu toga kako im se u porodici odnose prema odredjenom problemu, pojavi, situaciji
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Evo sto moze da vam se desi ako se ne isprobate kako treba:
:lolblue:
:lolblue:
:lolblue:
Pola godine minimum!!
- Ladan ko taština duša -
hahahahaha A dje ovo iskopa'...:lolblue:
"Tiha voda brijeg roni..."
Ali zato znas sto te ne ceka!
- Ladan ko taština duša -
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks