Stop,zamrzni Kadar, idemo jos jednom.Hvala

[vikky]

Zahvalite Bogu, shto se u mene nijeste zaljubile.

Prvo bih VAS poveo u Brskut kao onu moju bivshu Danjkinu sa dvoje djece,
da muze krave, a ja na teren od Ulcinja do Porecha, pa me cheka za vikend , ka OZEBLI SUNCE, u onu VUKOJEBINU.

Milovane jedno je ta prica kad nekog stavis na taj tip cekanja,to je neizvjesnost a potpuno je druga prica kad ti neko prica bajku i krenete zajedno u prenosenje bajke u stvarnost i taj isti koji je inicijator svega toga kaze da ne moze dalje,da on nema snage za sve to i da je bolje da to prekinete dok ne pocnete jedno drugom da znacite jos vise kao da biste postedili sebe muka koje bi poslije dosle ... a izvini nije isto
No vidi ja sam jos na vrijeme da se zaljubim u tebe pa da pricamo onda o platonskoj ljubavi i ti mi budes inspiracija :devil:

[milovan]

Nishta ja nijesam planirao ili iskushavao, tako su NAM se karte slozile,
sve je testove POLOZILA, ali je na nju pao JEDAN, od 40 kila sa krevetom,
moga je da pose kod nje, a da ne leprsha krilima.

Vikky Miki, ja kad se probudim nadjem PALAC u usta, i sanjam da posem, ta me tvoja slika unishti.

[TiJaNaaaA]

.

E da, strah, ulozi, bjezanje od osjecanja - mala teza: muskarac koji voli, a koji osjeca milion prepreka, se bori. I uvijek je tako - i kad jednom kazhe kraj, ne moze, ne ide i ne valja, to jeste tako, jer on vise ne osjeca ono ludilo koje je jednom osjecao. i zato bjezi, jer zna da ne moze da isprati osjecanja onog drugog.

ovo jeste kljuc i skidam kapu sve je tacno kako muskarac kako zna. samo sto ja znam da ovaj muskarac zna da se vara i da je to samo jedan izgovor na ne misli i ne brine.

U prici nedostaju veoma bitni detalji koji se na odnose na period izmedju, u kojem se svasta desilo. Udaljavanje vjerovatno podrazumijeva i razlicita saznanja o tome drugome. Privlacnost se javila i postoji, ali to im nije dovoljno da bi se uspostavila veza. Takodje, pitanje je koga je sta privuklo? Da li izgled, licnost ili brda i doline? Prica podsjeca na klasicno muvanje u kojem tip obecava sve i svasta, a ona se necka iz ko zna kojih sve razloga, kalkulise, provjerava, testira, ispituje...

sta se izdesavalo izmedju recimo hmm. sreli su se, upoznali su se, zblizili su se, jedno je prinudjeno bilo otici daleko drugo jos dalje.. a izmedju svega toga se desilo to da su oboje znali da se desava velika stvar samo jedno je bilo spremno drugo nije.. jedno se naslo drugo se trazlo jedno nije samo razumio da ovom jednom treba vremena, a uz sve to daljine ubijaju. i zato je doslo do toga bolje sprijeciti nego lijeciti
ma bog sami zna sto nam sjutra donosi...
uzivajte

[cvjetak zanovjetak]

Cvjetak zanovetak slatkisu formuski jel se meni cini ili ti to kroz ovaj film prolazis pa ga ovako sroci na brzaka a ovako jasan? a-a priznaj
to je jedna varijanta a druga je ona sto ja navedoh predhodno iskustvo koje ga je /ju je dokrajcilo ....

Ma,gledala sam negdje taj film,...Salim se,kao sto rekoh gore pisala sam sto mi je prvo palo na pamet...Da li je film uticao ne znam,ali to je to sto ja mislim o zadatoj temi...Eh,kako se ne sjecam kraja filma...Mozda ga cak i nisam odgledala do kraja.

[vikky]

Ma,gledala sam negdje taj film,...Salim se,kao sto rekoh gore pisala sam sto mi je prvo palo na pamet...Da li je film uticao ne znam,ali to je to sto ja mislim o zadatoj temi...Eh,kako se ne sjecam kraja filma...Mozda ga cak i nisam odgledala do kraja.

Ono sto ti znam reci jeste da ga je ljepse samo odgledati ne i dozivljeti
A imas u svakom imalo pametnije filmu koji je kvalitetno odradjen makar situaciju nalik ovoj gore navedenoj...

Milovane jel to treba zbog radi tebe da mjenjam avatar jel? :oops:

[Dr_ica]

jeste deshavalo se...
s tim da sam ja ta pizda koja pobjegne kad joj se ponudi the world on a string...
a kad skontam shta, gdje, kako and such,
opet nemam petlje da trazhim reprizu,
ili bar fresh new start...

eto...
toliko od mene...
a rijeshenje--nemam, naravno...

[milovan]

Milovane jel to treba zbog radi tebe da mjenjam avatar jel? :oops:

Mikelandjelo i Veliki Kreator su imali osjecaj za linuju i reljef koji napari starcu ochi, nasmije brk i vrati ga u naruchje, da ponovo pose i pishki u pelenu.

[contradiction]

ne vjerujem u bježanje od ljubavi - postoji samo bježanje od osobe do koje ti nije dovoljno stalo

[Hari Krisna]

Neka djaole, ne stvaraj sad, ka neki, ideologiju od ljubavi. Na svijetu postoji puno vise ljudi koji ne znaju voziti biciklo, od onih koji se nijesu zaljubljivali, pa niko ne kaze da je voznja bicikla "sveto pismo" koje se ne razumije.... Ljubav se vazda vezuje za neku osobu ka prehlada za visoku temperaturu, a kad kijavica prodje onda je manje vazno ko je i od cega pobjegao.

[milovan]

Ima li MONSTAT podatke o ,
broju ZRTAVA biciklista sa ili bez kacige,
i broju ZRTAVA iz ljubavnih veza, dhje nema kacige, koja VAS moze zashtitit od lomljenja mozga i pucanja SRCA.

[vikky]

Mikelandjelo i Veliki Kreator su imali osjecaj za linuju i reljef koji napari starcu ochi, nasmije brk i vrati ga u naruchje, da ponovo pose i pishki u pelenu.

Idem do prodavnice da ti kupim brijac da se brk ne smije

ne vjerujem u bježanje od ljubavi - postoji samo bježanje od osobe do koje ti nije dovoljno stalo

contradition postoji bjezanje od straha,ljubav moze biti jednak strah kao bilo koji drugi ...
Situacija 1 : Prvi put zavolis al ono bas zestoko,cijelim srcem se predas,mislis to je to,sve ide kao bajka bajno sjajno ma ne moze bolje...u jednom trenutku u toj bajci dodje do nekog problema,iznevjeris partnera u nekom njegovom ocekivanju...na bude kako je on/ona htjeli...i on jednostavno ne mzoe da predje preko toga i svojim reagovanjem i sledecim sto je uradio ubije te u pojam slomi totalno jer nisi ni sanjao ta tvoja druga polovina (osoba koju si do toga trena gledao kao boga/boginju) ti je bila u stanju uraditi nesto takvo... u tebi sve se rusi,puca,nestaje vise ikakva za ljubavlju i za time da nekome das sve svoje...


Prodje neko vrijeme ....

Situacija 2 dodje na scenu....Javi se neko novi,ko ti bas prija i jednostavno opet uhvati te ludilo sve krene fino opet na putu ka bajci...pa dodje trenutak kad uvidis da ti opet carolija proradila ...onda zaboli oziljak stari...lampica se upali....istu gresku vise necu da radim....i jednostavno dignes ruke od svega...pobjegnes od ljubavi... sve zbog stare rane i zbog gorkih uspomena....

Nadam se da si me makar malo skapirala sto hocu reci jer i ljubav kod pojedinca moze biti strah isto tako kod nekog drugog podsticaj sve je to individualno....

Ima li MONSTAT podatke o ,
broju ZRTAVA biciklista sa ili bez kacige,
i broju ZRTAVA iz ljubavnih veza, dhje nema kacige, koja VAS moze zashtitit od lomljenja mozga i pucanja SRCA.

:lolblue: :lolblue: Ako nema statistiku bogami moracemo se mi angazovat da je napravimo :lolblue:

[Charlie]

One beautiful April morning, on a narrow side street in Tokyo's fashionable Harajuku neighborhood, I walk past the 100% perfect girl.

Tell you the truth, she's not that good-looking. She doesn't stand out in any way. Her clothes are nothing special. The back of her hair is still bent out of shape from sleep. She isn't young, either - must be near thirty, not even close to a "girl," properly speaking. But still, I know from fifty yards away: She's the 100% perfect girl for me. The moment I see her, there's a rumbling in my chest, and my mouth is dry as a desert.

Maybe you have your own favorite type of girl - one with slim ankles, say, or big eyes, or graceful fingers, or you're drawn for no good reason to girls who take their time with every meal. I have my own preferences, of course. Sometimes in a restaurant I'll catch myself staring at the girl at the table next to mine because I like the shape of her nose.

But no on can insist that his 100% perfect girl correspond to some preconceived type. Much as I like noses, I can't recall the shape of hers - or even if she had one. All I can remember for sure is that she was no great beauty. It's weird.

"Yesterday on the street I passed the 100% perfect girl," I tell someone.

"Yeah?" he says. "Good-looking?"

"Not really."

"Your favorite type, then?"

"I don't know. I can't seem to recall anything about her - the shape of her eyes or the size of her breasts."

"Strange."

"Yeah. Strange."

"So anyhow," he says, already bored, "what did you do? Talk to her? Follow her?"

"Nah. Just passed her on the street."

She's walking east to west, and I west to east. It's a really nice April morning.

Wish I could talk to her. Half an hour would be plenty: just ask her about herself, tell her about myself, and - what I'd really like to do - explain to her the complexities of fate that have led to our passing each other on a side street in Harajuku on a beautiful April morning in 1981. This was something sure to crammed full of warm secrets, like an antique clock built when peace filled the world.

After talking, we'd have lunch somewhere, maybe see a Woodie Allen movie, stop by a hotel bar for cocktails. With any kind of luck, we might end up in bed.

Potentiality knocks on the door of my heart.

Now the distance between us has narrowed to fifteen yards.
How can I approach her? What should I say?

"Good morning, miss. Do you think you could spare half an hour for a little conversation?"

Ridiculous. I'd sound like an insurance salesman.

"Pardon me, but would you happen to know if there is an all-night cleaners in the neighborhood?"

No, this is just as ridiculous. I'm not carrying any laundry, for one thing. Who's going to buy a line like that?

Maybe the simple truth would do. "Good morning. You are the 100% perfect girl for me."

No, she wouldn't believe it. Or even if she did, she might not want to talk to me. Sorry, she could say, I might be the 100% perfect girl for you, but you're not the 100% perfect boy for me. It could happen. And if I found myself in that situation, I'd probably go to pieces. I'd never recover from the shock. I'm thirty-two, and that's what growing older is all about.

We pass in front of a flower shop. A small, warm air mass touches my skin. The asphalt is damp, and I catch the scent of roses. I can't bring myself to speak to her. She wears a white sweater, and in her right hand she holds a crisp white envelope lacking only a stamp. So: She's written somebody a letter, maybe spent the whole night writing, to judge from the sleepy look in her eyes. The envelope could contain every secret she's ever had.
I take a few more strides and turn: She's lost in the crowd.
Now, of course, I know exactly what I should have said to her. It would have been a long speech, though, far too long for me to have delivered it properly. The ideas I come up with are never very practical.

Oh well. It would have started "Once upon a time" and ended "A sad story, don't you think?"

Once upon a time, there lived a boy and a girl. The boy was eighteen and the girl sixteen. He was not unusually handsome, and she not especially beautiful. They were just an ordinary lonely boy and an ordinary lonely girl, like all the others. But they believed with their whole hearts that somewhere in the world there lived the 100% perfect boy and the 100% perfect girl for them. Yes, they believed in a miracle. And that miracle actually happened.

One day, the two came upon each other on the corner of a street.

"This is amazing," he said. "I've been looking for you all my life. You may not believe this, but you are the 100% perfect girl for me."

"And you," she said to him, "are the 100% perfect boy for me, exactly as I'd pictured you in every detail. It's like a dream."

They sat on a park bench, held hands, and told each other their stories hour after hour. They were not lonely anymore. They had found and been found by their 100% perfect other. What a wonderful thing it is to find and be found by your 100% perfect other. It's a miracle, a cosmic miracle.

As they sat and talked, however, a tiny, tiny sliver of a doubt took root in their hearts: Was it really all right for one's dreams to come true so easily?

And so, when there came a momentary lull in their conversation, the boy said to the girl, "Let's test ourselves - just once. If we really are each other's 100% perfect lovers, then sometime, somewhere, we will meet again without fail. And when that happens, and we know that we are the 100% perfect ones, we'll marry then and there. What do you think?"

"Yes," she said, "that is exactly what we should do."

And so they parted, she to the east, and he to the west.

The test they had agreed on, however, was utterly unnecessary. They should have never undertaken it, because they really and truly were each other's 100% perfect lovers, and it was a miracle that they had ever met. But it was impossible for them to know this, young as they were. The cold, indifferent waves of fate proceeded to toss them unmercifully.

One winter, both the boy and the girl came down with the season's terrible influenza, and after drifting for weeks between life and death they lost all memory of their earlier years. Their heads were as empty as the young D. H. Lawrence's piggy bank.
They were two bright, determined young people, however, and through their unremitting efforts they were able to acquire once again the knowledge and feeling that qualified them to return as full-fledged members of society. Heaven be praised, they became truly upstanding citizens who knew how to transfer from one subway line to another, who were fully capable of sending a special-delivery letter at the post office. Indeed, they even experienced love again, sometimes as much as 75% or even 85% love.

Time passed with shocking swiftness, and soon the boy was thirty-two, the girl thirty.

One beautiful April morning, in search of a cup of coffee to start the day, the boy was walking from west to east, while the girl, intending to send a special-delivery letter, was walking east to west, both along the same narrow street in the Harujuku neighborhood of Tokyo. They passed each other in the very center of the street. The faintest gleam of their lost memories glimmered for the briefest moment in their hearts. Each felt a rumbling in the chest. And they knew:

She is the 100% perfect girl for me.

He is the 100% perfect boy for me.

But the glow of their lost memories was far too weak, and their thoughts no longer had the clarity of fourteen years earlier. Without a word, they passed each other, disappearing into the crowd. Forever.

A sad story, don't you think?

Yes, that's it, that is what I should have said to her.

Haruki Murakami: On seeing the 100% perfect girl one beautiful April morning
Meni, jedna od najljubavnijih pricica ikada. Fenomenalno.

[odli]

Koncentrisacu se na ono sto mislim da je bit te price, a to je malo uplaseno srce....
.......

Eh, pobeguljci jedni, samo bi bjezali!
A ko ce da ostane ako svi pobegnu, a?

Salim se malo, ali ima tu mnogo istine..

Mislim da su sve nesrecne price izmedju ljudi opcenito (i naravno u romanticnim vezama), rezultat nekih unutrasnjih inhibicija... Razlicite vrste strahova ljudi u prici ce dati razlicite price, ali sve se na kraju svodi na to da trebamo pogledati u sebe, suociti se sa svojim demonima i greskama...

jer je cinjenica da je doslo do nesporazuma, i da su se situacije,rijeci,poruke pogresno protumacile, vi ste imali najbolju namjeru, koju je onaj drugi potpuno drugacije dozivio.

Eh, kako mi ovo poznato zvuci.. Kad jedan covjek prica stvari nekim svojim jezikom, a drugome aparat za prevodjenje nije nashtiman.
Pa jedan kaze na svom jeziku 'bijelo' i 'hej kako si, stalo mi je do toga da budes ok', a drugi to protumaci kao 'crno' i 'tupane, radujem se tvojoj propasti'...
Lost in translation.. musko zenske razlike.. u korijenu svega je nepovjerenje i strah od nove povrede, a u strahu su velike oci.

i svjestan si da nisi mozda nashao svoju polovinu do kraja al sve jedno pustas da te tako nesto pogodi.. i kad se sve to zavrsi , znas da te mozda niko nece poznavati tako kao on/ona, da ce se tesko ponovit da se cutanja ipak razumiju, da pogledi govore vise od rijeci.. da li su se zapravo
obolje uplasili jedno od drugog,tj od samih sebe.
i stite drugog od sebe, jer ... veliki je rizik, jos veci ulozi...

Da, iskreno mislim da shto je pravi osjecaj dublji, sto nas neko u stvari jace pogadja, sto iskrenije negdje u dubini duse to osjecamo, da je time i veci strah da necemo prezivjeti ako se prepustimo, pa to nestane..

Sto je veza beznacajnija, lakse joj se prepustiti - najlakse je pozdraviti poznanika na ulici, ali cik hajde pozdravi bivsu ljubav kada je sretnes..?

ili je to prosto ono: kasno marko na kosovo stizeili su to prosto prave stvari koje se desavaju jednom i nikad vise u potpuno

pogresno vrijeme, pogresnom filmu, sa vjerovatno pogresnim glumcima.

Nikada nije kasno za prave stvari!

Bas zato sto se u sustini radi o strahovima i projekcijama, mislim da je dobro ne dici ruke dok jos znamo da ima nade, ne napustiti pricu dok se ne zavrsi happy endom, tj. pomirenjem, jer ako nam to uspije, znaci da smo prevladali neku zivotnu inhibiciju i neki strah, koji ako ne rijesimo u toj prici, laako se moze desiti da nam se ponovi opet. i opet, i opet...

I nije bas tacno da ce nam to rijesiti neko sa kime ce prica biti laksa, jer sa kime je prica laksa, sa njim nije u pitanju ta vrsta blokade u nama, koju mozda najlakse moze da nam rijesi upravo taj sa kime nam ide najteze...

Dakle - nas "najgori neprijatelj" moze biti izapravo nas najveci iscjelitelj!!!, onaj koji ce nas osloboditi nasega najveceg straha i inhibicije..

To ne znaci da po svaku cijenu treba bivati u mucnoj vezi, ali svakako ne treba napustati pricu dok god iznutra osjecamo da ona nije rijesena.
Kada bi svi ljudi to znali i tako postupali, ne bi uopste ni bilo bitter brakeupova i lomljavine srdaca, vec bi ljubav uvijek znacila pocetak jednog velikog prijateljstva makar veza i ne potrajala..

U svakom slucaju, jedini je odgovor - slijediti svoj unutrasnji osjecaj iz stomaka i srca, ne slusati glavu, jer se sve inhibicije i nalaze jedino u
glavama.. srce je vatreno, i ono za inhibicije ne zna.. blokiramo glavama, srce ne umije da blokira, zar ne?

Ja sam taj chun pustila niz rijeku pa dokle dogura,volim samo s vremena na vrijeme da pecnem dje boli ...

A zasto i koga peckas, sebe ili njega?

Mislim da dok god osjecamo potrebu da peckamo, dok god ikako razmisljamo o tome, ta prica za nas zapravo nije zavrsena ma koliko duboko je potiskivali, jer ne moze da se zavrsi nista sto se ne zavrsi happy endom, posto je u sustini zdrave ljudske prirode da zeli samo sve dobro i srecno..

prosto se stvari desavaju same od sebe i sve se desi s razlogom..

Nije bas da se mi nista ne pitamo, mislim da smo itekako i sami odgovorni za desavanja u nasim zivotima i za 'svoju sudbinu'..

E da, strah, ulozi, bjezanje od osjecanja - mala teza: muskarac koji voli, a koji osjeca milion prepreka, se bori. I uvijek je tako - i kad jednom kazhe kraj, ne moze, ne ide i ne valja, to jeste tako, jer on vise ne osjeca ono ludilo koje je jednom osjecao. i zato bjezi, jer zna da ne moze da isprati osjecanja onog drugog. A zena... Zena koja voli, a vidi milion prepreka - ce i gusiti svoja osjecanja, i biti gruba, i patiti i zrtvovati sebe na milion nachina, i biti hladna iako daleko od toga da jeste, i bjezati na kraju... I kajati se posle svega, naravno

ovo jeste kljuc i skidam kapu sve je tacno kako muskarac kako zna. samo sto ja znam da ovaj muskarac zna da se vara i da je to samo jedan izgovor na ne misli i ne brine.

Slazem se sa Tijanom da ovo sto je Getaway rekao ne mora da znaci strogo pravilo; zavisi od price, od individualnog karaktera...
Svako se bori, i muskarac i zena, dok osjecaju da ima nade, ali kada sebe ubijede da nade nema, onda odustaju..
A upravo i jeste vic u tome iz koga razloga su dosli do zakljucka da nade nema..?
Da li je razlog zaista realan, ili samo proizvod vlastitih strahova i projekcija ko zna cega na onoga od koga se branimo, koje btw ne moraju uopste biti tacne... je li razlog realan, ili je razlog strah od povrede?

slazem se s ovim, jer kad se covjek jednom opece bogami tesko da
se opet vatri primice, samo se javlja u najvecim morama.
ma ne mislim ja cak necu ni talase da saljem, briga me,

E pa necemo sad da se vatri nikada vise ne primicemo; kako cemo se onda ogrijati?

Za kraj bih rekla da sreca prati hrabre..
Btw Tijana, potpisujem ti naslov..

[vikky]

A zasto i koga peckas, sebe ili njega?

Mislim da dok god osjecamo potrebu da peckamo, dok god ikako razmisljamo o tome, ta prica za nas zapravo nije zavrsena ma koliko duboko je potiskivali, jer ne moze da se zavrsi nista sto se ne zavrsi happy endom, posto je u sustini zdrave ljudske prirode da zeli samo sve dobro i srecno..

Njega...a zasto :?:
Zato sto je to jedno rijetko tako nenormalno dobro bice,ono sto kazu takvi se radjaju jednom u 1000 godina...Peckam iz te potrebe da ga trgnem iz svega toga,da mu pomognem,i zato sto mi je stalo da se izvuce iz toga za njegovo dobro-jer vidim koliko to lose utice na njega,jer bih stvarno voljela da vec jednom vidim istinsku srecu da iskrici iz njegovih ociju...da su duhovi proslosti izgubili uticaj i da se izkobeljao iz svega toga,jer zasluzuje sve najbolje u zivotu...malo je to komplikovano za objasniti,al jednostavno tako je...

[odli]

Njega...a zasto :?:
Zato sto je to jedno rijetko tako nenormalno dobro bice,ono sto kazu takvi se radjaju jednom u 1000 godina...Peckam iz te potrebe da ga trgnem iz svega toga,da mu pomognem,i zato sto mi je stalo da se izvuce iz toga za njegovo dobro-jer vidim koliko to lose utice na njega,jer bih stvarno voljela da vec jednom vidim istinsku srecu da iskrici iz njegovih ociju...da su duhovi proslosti izgubili uticaj i da se izkobeljao iz svega toga,jer zasluzuje sve najbolje u zivotu...malo je to komplikovano za objasniti,al jednostavno tako je...

Ja ne kapiram kako ces mu pomoci peckanjem, hajde mi objasni?

I pitas li se da li to peckanje on shvata kao i ti, ili na sasvim drugaciji nacin?
On to moze shvatati na sto razlicitih nacina, znas.. Moze misliti da ti je jos stalo, ili nasuprot moze misliti da si totalno nezrela i skroz ignorisati tvoje peckanje na taj nacin...

I na koji nacin ga zapravo peckas?

p.s. da ne bude zabune, ne pitam ovo licno zbog tebe, nego opcenito zbog te teme.. interesantna tema to peckanje..

[vikky]

Ja ne kapiram kako ces mu pomoci peckanjem, hajde mi objasni?

I pitas li se da li to peckanje on shvata kao i ti, ili na sasvim drugaciji nacin?
On to moze shvatati na sto razlicitih nacina, znas.. Moze misliti da ti je jos stalo, ili nasuprot moze misliti da si totalno nezrela i skroz ignorisati tvoje peckanje na taj nacin...

I na koji nacin ga zapravo peckas?

p.s. da ne bude zabune, ne pitam ovo licno zbog tebe, nego opcenito zbog te teme.. interesantna tema to peckanje..

Nisam eto upotrijebila pravi izraz cinjenica je u tome da u razgovoru kad iznosi neke ciljeve koje je sebi postavio i koje zeli da ostvari,napomenem mu da i dalje postoji problem koji nije prevazisao(to je to peckanje,napomenem ga da cvor odpetljao nije)i koji ako ne rijesi opet ce nesto u zivotu ispastati i tako nikad da dosegne kljucic za kovcezic pun srece i snova koji mu u njemu leze...kazem ti specifican prica totalno.A to da me pogresno protumaci jako tesko s obzirom na nacin na koji mu cinjenice iznesem...

[odli]

Nisam eto upotrijebila pravi izraz cinjenica je u tome da u razgovoru kad iznosi neke ciljeve koje je sebi postavio i koje zeli da ostvari,napomenem mu da i dalje postoji problem koji nije prevazisao(to je to peckanje,napomenem ga da cvor odpetljao nije)i koji ako ne rijesi opet ce nesto u zivotu ispastati i tako nikad da dosegne kljucic za kovcezic pun srece i snova koji mu u njemu leze...kazem ti specifican prica totalno.A to da me pogresno protumaci jako tesko s obzirom na nacin na koji mu cinjenice iznesem...

Aha, kapiram, i mislim da je to ok sto pokusavas, ako mu znaci realno ukazujes na kocnice koje ga blokiraju da dosegne svoj puni potencijal... Mislim da za to ljubav i veze i sluze, da nam otvore oci i potaknu nas na rad na sebi, da nas potaknu napred; zato i rekoh da kontakt ne treba prekidati dok se jos ima sta jedno drugome reci.

Ja sam bila pomislila na neka druga, "djetinja" peckanja koja obicno ne vode nicemu osim daljnjim zavrzlamama i otezavanju situacije...

[milovan]

Sjetih se one kutije sa porukom koju su poklonili prijatelji Karen Bliksen,
koju je trebala da prochita kad je
NAJSRECNIJA i NAJNESRECNIJA a glasi:
Samo se opushti, BRZO CE PROCI.

[zvoncica]

Uopste ne znam kako da postavim temu ali ajde da probamo.

prica je o dvoje ljudi koji se nadju izmedju vremena i prostora. skoro onako filmski,pod cudnim okolnostima,u jos cudnim prostorima.
jedno obecava brda i doline drugi se zaledi,preplasi, i s nevjericom slusa. onda ovaj drugi pocinje da se privikava i shvata sta se zapravo to medju njima desava(sto je prvi od starta znao),a na to ce onaj prvi da posustane.
faza sledeca: nadju se na pola. ovaj nevjerni toma pocinje da bjezi al ne od ovog drugog nego od samog sebe. Na sta ovaj prvi to shvati kao bjezanje od ljubavi. prodje neko vrijeme,dese se svakakve stvari, odalje se i oboje shvate sta je to medju njima.. i ajde, krene nekako, kad se konacno ovaj drugi dozove pameti i kaze ee zelim da se upustim u sve, prihvatam i" brda i doline". prvi kaze: stani, kraj , ne mogu.. ne smijem, nemam vise povjerenja,.. bolje da se prica ne nastavlja,prije nego opet pobjegnes,zaledis se.....
dakle prekinuti pricu prije nego joj date shansu da ista ozivi.

da li ste bili u nekim slicnim situacijama. dje prvo niste mogli da se opustite da shvatite sto vam partner zeli pruziti, i onda kad shvatite, partner kaze da je sve to previse, da se izgubila "car", i da je bolje da se prekine prije nego sto je pocelo.

Vjerujem da bi se malo ko opustio bas prebrzo, pogotovo ako nije nacisto sa sobom, a onaj drugi obecava brda i doline koje ovaj nesigurni i ne trazi, bar ne u prvoj fazi.
A, opet, mogu da razumijem onoga ko nije imao previse strpljenja...zapravo, posumnjam da li je imao previse ljubavi jer da jeste onda bi bio kadar da ceka...nezgodna situacija i mogla bih da se stavim i u jednu i u drugu situaciju i da shvatim i prihvatim razloge oboje aktera.

sta uraditi u takvim situacijama?
zasto dolazi do ovih mimoilazenja?
pustiti da ostane na tome da tu nema vise sta da se trazi?
pokusavati i dalje da nesto od toga na svoju ruku uradite?
ubijediti da grijesi?
jer je cinjenica da je doslo do nesporazuma, i da su se situacije,rijeci,poruke pogresno protumacile, vi ste imali najbolju namjeru, koju je onaj drugi potpuno drugacije dozivio.

Ne znam...mimoilazenja znaju da budu uzrok nepotrebnih raskida, ali je problem sto to saznas tek nakon mnogo vremena kad je obicno kasno za bilo sto.
Ako je neko siguran da je pogresno protumaceno onda se vrijedi potruditi!
Problem je samo ako i iz suprotnog smjera ima pogresnog tumacenja pa se prestanak ljubavi tumaci losim razumijevanjem.
Svejedno, bolje se kajati za ono sto jesi nego za ono sto nijesi pokusao i uradio!

ili je to prosto ono: kasno marko na kosovo stize :lolblue:
ili su to prosto prave stvari koje se desavaju jednom i nikad vise u potpuno pogresno vrijeme, pogresnom filmu, sa vjerovatno pogresnim glumcima.

i svjestan si da nisi mozda nashao svoju polovinu do kraja al sve jedno pustas da te tako nesto pogodi.. i kad se sve to zavrsi , znas da te mozda niko nece poznavati tako kao on/ona, da ce se tesko ponovit da se cutanja ipak razumiju, da pogledi govore vise od rijeci.. da li su se zapravo obolje uplasili jedno od drugog,tj od samih sebe.
i stite drugog od sebe, jer ... veliki je rizik, jos veci ulozi...
iz 1 u X. ili iz X u 1?
:mrgreen:

Ko to zna??? Bez rizika nema dobitka, vele stari kockari!

[Nikolina]

Nisam čitala sve što ste pisali, ali mislim da se takve stvari dešavaju izmedju ljudi koji jednostavno nisu jedno za drugo.

[odli]

Nisam čitala sve što ste pisali, ali mislim da se takve stvari dešavaju izmedju ljudi koji jednostavno nisu jedno za drugo.

Ne mora to da bude, zavisi od price i karaktera ljudi u prici..

Za ovu pricu je specificno nesto sto niko nije jos primijetio - naime, da prica nije imala dovoljno vremena da se razvije kako treba..!! :!: ne zbog toga sto to dvoje nije imalo volje, vec zbog neke vanjske vise sile..

Dvoje su se zaljubili jedno u drugo na prvi pogled, znaci jako su se osjetili medjusobno, ali nisu imali dovoljno vremena da razviju medjusobni odnos koji bi znacio povjerenje, sto nas dovodi do teme trecih osoba, i koliko trece osobe mogu da uticu na svjezu, jos nerazvijenu vezu?

Ako on nju ne poznaje jos dovoljno, i neki treci pocnu da pricaju o njoj ovo i ono (ili obrnuto), to kod slabijih karaktera moze dovesti do povlacenja i odustajanja, i cak do najnevjerovatnijih projekcija na tu osobu (uslijed racionalizacije tipa 'kiselo grozdje', kako bi sam sebe uvjerio da eto ispravno postupa)..
Trece osobe mogu da izmanipulisu momka ili curu koji su vec ionako dovoljno uplaseni siline svojih osjecanja, i da uticu na razdvajanje (naravno, jaka ljubav ce se na kraju izboriti sa tim, ali avaj protracenog vremena.. )

[makica-pakica]

U slučaju da jedna strana ode na onaj svijet, šta da ova druga osoba učini sa tolikom ljubavlju i posle 6-7 godina i posle druge veze u kojoj nije baš sve ok bilo ali je tu, i pored zaljubljenosti koju osjeća prema nekome trećem a kroz sve ljude gleda samo uspomenu????
I prošlo je vrijeme, i prošli su drugi kroz taj ispaćeni život....

[Lady abu bin crazy]

Nisam citala sto drugi rekose, pa cu najverovatnije ponoviti sto je vec neko rekao.
Budi sretna sto je se bas tako desilo, neveruj tim sto slatko pricaju.

Matematika ovdje ne pomaze, x je vazda nepoznata cinjenica...

[TiJaNaaaA]

Nisam citala sto drugi rekose, pa cu najverovatnije ponoviti sto je vec neko rekao.
Budi sretna sto je se bas tako desilo, neveruj tim sto slatko pricaju.

Matematika ovdje ne pomaze, x je vazda nepoznata cinjenica...

e imas i pravo da znas.. sto vise vrijeme prolazi sve vise postaje jasno da je X definitivan.. i ne pada mi na pamet da se bakcem oko toga sto se krije iza X-a...
tako je kako je i tacka..pa kako god oce...
ne zelim ulaziti u mracne strane tudje svijesti, i sumornih razmisljanja. vazno je da sam sa sobom na cisto.. a ovo..
pf!
na vrijeme sam obula patike za trcanje)))

[finder]

tijana kapiram te odlicno.........nedavno sam bio u takvoj situaciji ( citam i neke djelove kao da sam ja napisao )......ali ne bih o tome ovdje da pisem.........sve u svemu...nije bio "hepi end"..........sad poslje svega mogu da rzamiljam, donosim zakljucke.......ali, ali, ali.........neke tvoje rjeci........izgleda mi ka preslikano kod mene