Priča sa skupa – Ti i ja, Kosovo i Metohija
I to je bilo to...
Helikopter kruži nad gradom. Kordon policajaca obezbjeđuje skupštinsku zgradu. Ljudi se u grupama kreću prema hramu Hristovog vaskrsenja.
Djevojčica prelazi sama preko mosta Blaža Jovanovića šutirajući praznu plastičnu flašu Koka Kole.
Neki mladići nose srpske zastave i pjevaju pjesme o Kosovu.
Miting podrške kosovskim Srbima. Protest protiv priznavanja Kosova.
Na hiljade ljudi prisustvovalo je skupu.
Mnogo zastava, uglavnom srpskih i jugoslovenskih ali, što do sada nije bio slučaj, primijećene su i ruske, grčke i španske zastave.
Spomenik kralja Nikole preko puta Skupštine bio je jedno vrijeme zaogrnut zastavom a kasnije su mu nekoliko momaka ''čuvali leđa'' prateći ''u društvu kralja'' šta se dešava na skupu.
Političari se ređaju za govornicom, univerzitetski profesori, studenti...
Ima tu i govori sa dozom patetike, osvrta na ''situaciju''.
Skoro svaki govornik izražava zahvalnost Crnoj Gori na podršci, naročito ističući studente i srednjoškolce koji su bili najaktivniji ovih dana ali i upozorava da zvaničnici Crne Gore ni po koju cijenu ne smiju priznati Kosovo. Vele – time bi pokazali svima ''crn obraz Crne Gore''.
Svako od govornika moli okupljene da miting protekne mirno i dostojanstveno, bez incidenata. Upozoravaju ih da su policajci ''takođe naši i da ih ne gađaju pivskim flašama'' (flaše jeftinog vina i konjaka niko nije – nap.a).
Ikonografija očekivana.
Mnogo onih u majicama ''sa četiri S'', ''čiča Dražom'' i ispisanom srpskom himnom ''Bože pravde'' na leđima.
Šajkače, kape, kokarde. Transparenti sa likom Slobodana Miloševića.
Skandira se Srbiji, Kosovu, zviždi pri pomenu predstavnika crnogorske vlasti a kliče pri svakom pomenu Rusije.
''Nikada nas Rusija nije izdala iako su mnogi sumnjali u nju!'', komentariše stariji čovjek sa srpskom zastavom u ruci.
Povratak na početak priče.
Kolona poslije završetka mitinga upućuje se ka hramu.
Pripadnici MUP - a obezbjeđuju i zgradu Vlade.
Odmah od mosta, jedan do drugog, duž travnjaka postrojeni policajci u specijalnim uniformama.
''Za svaki slučaj'' kaže jedan od njih.
Pitamo ga da li je bilo incidenata.
Kaže da uglavnom nije, osim internih čarki između prisutnih ali, kaže - sve je pod kontrolom.
Kolona prolazi pored zgrade sa crveno – bijelom fasadom koja se nalazi pored hrama.
Narod izašao na balkone. Grupa mladića pjeva u glas:
''Izađite na terasu, pozdravite srpsku masu!''
Baba sa balkona otpozdravlja dižući tri prsta.
''Toooo strina'', viče jedan od mladića. ''Kad završimo s molebanom, doći ćemo na kafu kod tebe''.
Prostor ispred hrama ispunjen je ljudima.
Nekoliko učesnika mitinga se popelo na automobile uz samu kapiju hrama i pjevaju o kralju Petru, Kosovu, Srbiji...
A onda se kroz gužvu provlači grupa momaka koji svojom pjesmom ističu svoju geografsku lokaciju.
''Podgorice mirno stani, došli su ti Nikšićani''.
Odjednom se narod razmiče i pravi ''slobodan prostor'' za mladiće koji očigledno imaju nerazjašnjene račune.
Spor je izbio oko toga što je jedan od njih ispod jakne nosi crnogorski dres.
''Ne smije to ovdje da nosi, puštite me, kazaću mu ja...'' viče jedan.
''Pušti ga, neka ga, ima pravo. Nemojte se svađati ispred ove svetinje, sprdaće vam se ljudi'', pokušava da ga obuzda drug.
Ovaj se lako ne miri s tim i ponovo pokušava da nasrne na momka sa crnogorskim dresom.
Ipak, na kraju, uz intervenciju prisutnih, smiruju se strasti. Moleban je održan i narod se polako razilazi.
Desetak mladića prolaze pored policije uz povike - ''Idemo na ambasadu, idemo na ambasadu...''
Policajci samo stoje mirno.
Slijedi ispravka i nova pjesma.
''Samo smo se šalili, samo smo se šalili'' – oni mladići viču u glas.
Čuju se sirene automobila ''ukrašenih'' zastavama koje oponašaju prve taktove ''Marša na Drini''.
Oni koji se vraćaju pješke nastavljaju sa pjesmom duž glavnog Trga:
''Pjevaj Srbijo, sitnije, jače, pjevaj Srbijo kad ti se plače...''
I to je bilo to...
Veče prolazi mirno bez incidenata.
Nemile scene, noć ranije viđene u Beogradu, srećom, nemaju podgoričku reprizu.
M. Milačić
Bookmarks