3. april
1779. Propao je plan vrbovanja Crnogoraca za odlazak u frajkore, dobrovoljačke odrede austrijske vojske. Naime, iako su dvojica avanturista iz Boke, Božo Kamenarević i Nikola Marković, uspjeli da okupe jedan broj Crnogoraca propao im je plan da ih prevedu do Senja ili do Rijeke, jer u trenutku kada je trebalo da ih ukrcaju u austrijske brodove koji su ih čekali u Budvi, suprostavio se veliki broj Crnogoraca i mitropolit Sava. Sazvali su zbor i odlučili "da se svakome zapali kuća ko napušti zemlju", a vladika Sava je zaprijetio i "prokletstvom" svakom Crnogorcu koji pođe u službu bečkog dvora.
1881. Izvršena je smrtna kazna vješanjem nad Nikolajem Ivanovičem Kibalčičem, matematičarem, za koga se vjeruje da je potomak starih Trebješana, Nikšića. Kibalčič je rođen 1853. u Černogorsku - Ukrajina, a njegovi izumi korišćeni su u raketnoj industriji SSSR-a. Smatraju ga jednim od najvećih matematičih umova u istroji čovječanstva. Smrtna kazna mu je izrečena zbog učešća u atentatu na ruskog cara Aleksandra Drugog, jer je konstruisao bombu kojom je počinjen napad. Uzalud je genijalni 28-godišnjak molio da mu se život produži samo mjesec dana kako bi završio svoje istraživanje.
1903. U Piperima kod Podgorice, rođen jeMihailo Stevanović, lingvista. Bio je član više naučnih institucija, glavni urednik stručnih časopisa i direktor Instituta za srpskohrvatski jezik. Bavio se dijalektologijom, proučavao pitanja savremenog knjiženovg jezika, pitanja akcenata i sintakse. Napisao je: Gramatiku srpskohrvatskog jezika za više razrede srednjih škola, Istočnocrnogorski dijalekat, Savremeni srpskohrvatski jezik, Funkcije i značenja glagolskih vremena...
1910. Rodjen Djordjije Lopicic, književnik i književni kritičar, revolucionar. Poslije završene gimnazije na Cetinju diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Radio je kao profesor u Prilepu i prije rata u podgoričkoj gimnaziji. Zbog pripadnosti KPJ bio je hapšen i zatvaran. Literaturom se bavio i kao gimnazijalac i kasnije, u međuratnom periodu, kada se kao književnik afirmisao u brojnim listovima i časopisima. Bio je jedan od urednika časopisa „Razvršje”, i urednik kulturne rubrike u „Glasu Crne Gore”, organu PK KPJ za Crnu Goru. Poginuo je kao pripadnik NOR-a, 17. jula 1942. godine, u bici za Bugojno.
1919. Kralj Nikola je uputio pismo američkom predsjedniku Vudru Vilsonu u kom mu, između ostalog, piše: "Crna Gora je danas žrtva najgore agresije. Srpska okupaciona vojska sastavljena, organizovana i opremljena od strane saveznika i dejstvujući pod komandom francuskog generala, glavnokomandujućeg Blisko istočnih snaga, izvršila je invaziju na moju zemlju, i to u vrijeme kada na crnogorskom tlu nije bilo ni jednog jedinog neprijateljskog vojnika. Odmah po dolasku ovi uljezi su objavili aneksiju Crne Gore Srbiji - državi saveznici". U nastavku kralj Nikola ističe razne probleme koje mu pravi srbijanska vlada, počev od onemogućavanja formiranja borbene jedinice od crnogorskih izbjeglica i isljenika, preko zabrane napuštanja zemlje egzila, zabrane povratka u Crnu Goru, povlastica otpadnicima crnogorskog naroda i sl. Stoga kaže "vjerujem da najelementarnija pravda kao i zvanična obećanja saveznika i univerzalna savjest imperativno zahtijevaju da se Crna Gora obnovi u što je moguće skorijem trenutku sa punim pravima koja je imala prije rata, jer je to ono što većina naroda crnogorskoga zahtijeva".
1920. Odgovarajući iz Kana na pismo dr Pera Šoća, ministra u crnogorskoj izbjegličkoj vladi, kralj Nikola je oslikao tešku materijalnu situaciju u kojoj se nalazio. „Iscrpio sam i potonju paru, prodao sam i prodajem moje lične stvari i moje familije, za svakodnevno izdržavanje. A vjeruje li mi se? Kami da je! Naprotiv, drži se da imam novaca, no da mi je srce okorelo”.
1922. rođen je dr Ljubinko Budeč poznati crnogorski oftalmolog.
1923. Rođen je Radivoje Lola Đukić, književnik publicista i dramski stavaralac. Akademiju likovnih umjetnosti i režiju završio je u Beogradu, gdje je radio kao urednik dječjeg, humorističkog, zabavnog i dramskog programa Radio i TV Beograd.
1924. Umro je Jovan Tomašević, vođa i osnivač komunističkog pokreta u Crnoj Gori, rođen 3. jula 1891. u Brčelima. Studirao je prava u Beogradu i Francuskoj. Rano je ispoljio revolucionarne sklonosti. Zbog sumnji da je učestvovao u „Bombaškoj aferi” i zavjeri protiv knjaza Nikole 1907. godine, u odsustvu je osuđen na 10 godina zatvora. Bio je nosilac komunističke liste koja je 1920. na izborima za Ustavotvornu skupštinu dobila četiri poslanička mandata. Zbog svoje djelatnosti proganjan je i hapšen, a česte fizičke torture kojima je bio izložen uslovile su njegovu preranu smrt.
1990. Osnovan CDNK- Crnogorsko društvo nezavisnih književnika- u Podgorici, kao protivteža djelovanju Udruženja književnika Crne Gore i sa ciljem da se suprotstavi tadašnjoj politici rata i etničkog čišćenja. U svoje programske odredbe CDNK je uvrstilo komunikaciju sa svjetskim kulturnim trendovima, afirmisanje crnogorske kulture, otvorenog društva i njegove ukupne demokratizacije. U okviru izdavačke djelatnosti, publikuje časopis za književnost, kulturu i društvena pitanja, „Ars”.
U svijetu:
1512. Turski sultan Bajazit II abdicirao u korist sina Selima I.
1682. Umro španski slikar Bartolomeo Esteban Muriljo, jedan od najznačajnijih predstavnika visokog baroka.
1897. U Beču umro njemački kompozitor i pijanista Johanes Brams.
1915. U Valjevu umrla slikarka Nadežda Petrović, začetnica modernog srpskog slikarstva.
1922. Josif Visarionovič Staljin izabran za generalnog sekretara Komunističke partije Rusije.
1930. Ras Tafari postao car Haile Selasije I od Abisinije.
1930. Rođen Helmut Kol, kancelar Zapadne Njemačke od 1982. i prvi kancelar Njemačke poslije ujedinjenja Zapadne i Istočne Njemačke 1990.
1941. Premijer Mađarske, Pal Teleki, izvršio samoubistvo dan po usvajanju njemačko-mađarskog plana za napad na Jugoslaviju. Teleki bio član delegacije koja je 12. decembra 1940. u Beogradu potpisala Ugovor o vječnom prijateljstvu i miru Jugoslavije i Mađarske. Mađarska je s Njemačkom, 6. aprila 1941. godine, napala Jugoslaviju.
1948. Premijerom drame Ivana Cankara "Kralj Betajnove", u režiji Bojana Stupice, otvoreno Jugoslovensko dramsko pozorište u Beogradu.
1948. Predsjednik SAD Hari Truman potpisao Maršalov plan ekonomske pomoći poslijeratnoj Evropi.
1975. Ruski velemajstor Anatolij Karpov postao svjetski prvak u šahu pošto je dotadašnji prvak Bobi Fišer odbio da brani titulu.
1979. U Pakistanu pogubljen bivši premijer Zulfikar Ali Buto, zbačen vojnim udarom 1977.
1986. IBM predstavio prvi prenosivi računar.
1991. Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija izglasao rezoluciju o prekidu vatre u Zalivskom ratu, naložio razmiještanje mirovnih snaga u regionu i zatražio od Iraka da uništi oružje za masovno razaranje.
1991. U Švajcarskoj umro engleski pisac Grejem Grin.
1992. Komunistički lider i predsjednik Albanije Ramiz Alija podnio ostavku dvije nedjelje poslije parlamentarnih izbora na kojima su komunisti izgubili većinu u Skupštini.
1995. Najmanje 150 pripadnika plemena Hutu, mahom žena i djece, masakrirano u jednom selu na sjeveroistoku Burundija.
1996. U avionskoj nesreći kod dubrovačkog aerodroma Čilipi poginuli ministar trgovine SAD Ronald Braun, svi putnici, njih 29, uglavnom članovi njegove pratnje, i svih šest članova posade.
1999. Avioni NATO-a bombardovali centar Beograda, prvi put od početka vazdušnih napada na Jugoslaviju 24. marta.
2000. Pripadnici SFOR-a na Palama uhapsili jednog od ratnih lidera i funkcionera bosanskih Srba, Momčila Krajišnika, i predali ga Haškom tribunalu.
2003. Državna zajednica Srbija i Crna Gora primljena u Savjet Evrope.
Uredio Hari Krisna
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Bookmarks