Page 3 of 4 FirstFirst 1234 LastLast
Results 51 to 75 of 77

Thread: Miroslav Antic

  1. #51
    Join Date
    Jan 2005
    Posts
    2,107
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    ..Zato bežim od kuće.

    Nađeš me kako sedim
    u restoranu kraj reke
    i mučim se da oljuštim

    sa čela i sa misli
    zemljinu težu čamotinje,
    jednolikost života
    i otupelost zanosa.

    U bestežinskom stanju
    vina i tihe muzike,
    odlepim se i lebdim.

    Lebdim nad samim sobom.
    Tako zamišljam nebo.
    Od smijeha pravim saksofon,
    od sunca pravim put,
    a ti si moj šofer.

  2. #52
    Join Date
    Jan 2005
    Posts
    2,107
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Mali kameni nokturno




    Nikad te niko neće ovako tesno grliti
    uznemirenu i belu.

    Ja sam mornar bez kompasa
    kome uvek polude ladje.

    Nikad ti niko neće
    ovako u krvotok uliti
    poslednju nežnost celu,
    ni uspeti u tebi toliko tuge da nadje.

    Nikada više nećes
    ovako divno truliti
    u običnom hotelu,
    a ne želeti ipak odavde da izađeš.

    Ti si najukusnija krv sveta
    koju sam upio hlebom
    mog mrkog trbuha.

    Ti si so sa oteklih usana
    koje smo oljuštili očnjacima
    i prosuli po mojim bedrima
    i tvojim dojkama.

    Ti si najbeskonačnije,
    najubitačnije nebo
    kraj mog rumenog uha.

    Najbesramnija devojka
    koju sam sreo među ženama.

    Najstidljivija žena
    koju sam sreo među devojkama.
    Od smijeha pravim saksofon,
    od sunca pravim put,
    a ti si moj šofer.

  3. #53
    Join Date
    Jan 2005
    Posts
    2,107
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Znaš kako se ja zovem? Ne kao ime i prezime,
    već kao svetlosni znak?

    Zovem se slično odjeku. Ne nečeg što je bilo,
    ne nečeg što je sada, ne nečeg što se
    priprema.


    Odjek sam svega zajedno.


    I ti se tako zoveš, samo se još nisi setio.
    Zoveš se kao pamćenje onoga što će nastati.
    Kao žestoka mišljenja, koja strašno uzbuđuju
    mogućnosti da sutra zaprepaste i zapanje
    mirnoćom svoga unutra.


    I mirnoćnom svoga spolja.


    Šta je, uopšte, ime?

    Ono je naša mogućnost da letimo kroz prostore
    kao opiljci svemira, i da plodimo cvetanja
    veštinom poverenja i majstorijom nade.

    Znaš kako se ja zovem? Ne kao ime i prezime,
    već kao boja života?

    Načinjen od iskonske vatre, misleći je, ja
    plamtim. I čuvam u tom požaru način
    paljenja zvezda. Otud i takve čarolije u
    dubini mog oka.

    Znaš kako se ja zovem?
    Zovem se: čekanje tebe.
    Od smijeha pravim saksofon,
    od sunca pravim put,
    a ti si moj šofer.

  4. #54
    Join Date
    May 2006
    Location
    Budva
    Posts
    2,836
    Thanks Thanks Given 
    56
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Miroslav Antić, Tin Ujević i Branko Radičević.. Kakav trio!


    Kroj


    Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
    pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
    svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
    dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
    skidati. Na meni ćeš se raspasti.
    Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
    ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
    biljem i pred pticama.
    Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.

    Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
    moju kožu s tvojom. Ne znam da li me
    shvataš: to nije prožimanje.
    To je umivanje tobom.

    Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
    miris, sav izatkan po nama.
    Tetoviranje maštom.

    Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
    Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
    da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
    studeni svog straha i samoće.

  5. #55
    Join Date
    Jul 2009
    Posts
    4,604
    Thanks Thanks Given 
    1,123
    Thanks Thanks Received 
    247
    Thanked in
    177 Posts

    Default

    obozavam antica

    Romansa


    Nemoj da odeš više u onaj grad
    gde smo od sebe zaboravili pola.

    Nikada sa zvezda teži pad
    nego na beton kafanskog stola.

    U očima sam sve gugutke podavio,
    pa sam im dugo šaptao smešno opelo.

    I sve sam svoje osmehe okrvavio.
    Nije sve belo što liči na belo.

    Peroni katkad plaču krišom. Sat i
    koferi. Svako nekud žuri noćas.

    Iscepam kartu. Neću da se vratim.
    Za svakim vozom ostaje samoća.

    I samo mraka napune se prsti.
    Ne vredi. Sad smo drukčiji, zacelo.

    Bar ti sve ptice iz očiju pusti.
    Nije sve belo što liči na belo.

    Poslednja bajka


    Usunjam se u tvoj jastuk
    kao tisina perja,
    kao trsave siske veceri
    mirisave od lisca,
    od mesecine na pescanim obalama,
    od uvele svezine oktobra,
    - bas tako se usunjam
    i slusam,
    slusam sta sanjas.

    Nikome necu kazati.
    Ali hocu da znas:
    cuo sam,
    cuo sam sve sto sanjas,
    jer drugo nista i ne znam
    samo se u snove razumem,
    kao sto se kauboji razumeju u laso,
    kao sto se tvoj tata razume u politiku,
    kao sto se najveći fudbaler razume
    u svoju veliku utakmicu,
    - tako se i ja samo u snove razumem.

    U snove zbog kojih, kad se probudimo,
    gledamo nekud visoko,
    visoko,
    i rastemo,
    rastemo,
    produzujemo se kroz rukave i nogavice,
    rastemo,
    produzujemo se kroz oci i srce
    kao putevi,
    kao pruge,
    kao nevidljive sare pticjeg leta,
    daleko,
    daleko,
    bez Aladinovih lampi,
    bez cizama od sedam milja,
    osamuceni od bajke koja se zove detinjstvo.

    Usunjam se u tvoj jastuk
    da ne znas,
    usunjam se kao umor od jurnjave po sumracima,
    pokrivam te celu noc,
    a pre no sto se probudis
    ostavim ti na rukama toplim od sna,
    na trepavicama i rumenim obrazima
    mali smotuljak jutra,
    jer drugo nista i ne znam,
    samo se u jutro razumem
    i raznosim ga kao mlekarice mleko,
    kao pekari kifle,
    kao postari pisma
    velikom belom kocijom
    koja necu da ti kazem kako se zove,
    ali sam ces se setiti ...
    " čini se da iz rana raste cvijeće... "

  6. #56
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,533
    Thanked in
    2,243 Posts

    Default Već sam je postavio na jednoj drugoj temi ali je toliko dobra da može i ovdje :)

    Stranica iz dnevnika



    Nista necu da joj kazem,
    jer necu.
    Ona je jedna neozbiljna
    najobicnija balavica.


    Mi stariji,
    mi iz osmog razreda,
    stavimo ruke u dzepove
    i zvizducemo kroz zube.


    Bas nas briga za te devojcice.


    Nista necu da joj kazem,
    jer necu.
    Ali ako pogleda
    nekog drugog ,
    postacu najgori djak u skoli.

  7. #57
    Join Date
    Apr 2010
    Posts
    130
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    USPAVANKA NA DOMAKU SVITANJA


    1.

    Sve nas je,
    evo
    manje
    bez povratnih karata i prtljaga
    u ovom životu gde grlo rđa od alkohola
    i nežnosti,
    a žene namerno nose tugu sa one strane
    do koje nikad ne dopiru naše utrnule ruke.

    Riču mi prazne boce ispod čela.
    Riču kao preklana bela telad.
    Zaudara mi duša na bezbroj najlepših očiju.
    Na slavoluke i luke.
    Na lutke i belutke.

    Riču mi prazne boce u glavi.
    Molim da neko razume ove dobre trenutke
    kad ležim na mokroj travi
    sa suzama suvim i plavim.
    Molim da neko razume što imam u mesu šume
    i neba rumen grumen,
    dok ćutim ovako glasno i urlam ovako ćutke.

    2.

    Šefe,
    ako boga znate, šefe,
    kad polazi poslednji voz u naše slepoočnice?
    Ako ima vremena,
    pustite nas da se ljubakamo ovako među prtljagom.

    Otvorite širom sve skretnice.
    I blombirajte kočnice.

    Ima nekad
    pa nam je neko veče životinjski drago,
    a ni sami ne znamo zašto je drago.
    Ima nekad,
    pa se po neka stara noć dugo seća
    naših prstiju isprljanih od krvi
    i poljubaca koje smo u pola cene prodavali.

    Možda smo iskreno hteli da se ova stanica zove:
    sreća.
    Pa šta ako i nije: sreća?
    Možda se mi i nikad nismo poznavali
    a sve vreme se mislilo
    da smo se divno poznavali.

    Šefe,
    ako boga znate, šefe,
    kad ide poslednji oz u naše izgužvane
    prastare kože?

    Da li primate možda umesto novca cveće?
    U redu:
    napišite nam dve karte dokle se za jedan buket može,
    a neće,
    a nikako se neće,
    a užasno se neće.

    3.

    Kad ti voz ode,
    sakrij pod pazuh smotuljak moga duha.
    Biće mi lakše da sve zaboravim
    ako znam da me se neko seća.

    Biće mi lakše ako znam
    da smo skuplje plaćeni tamo
    gde smo se besplatno delili,
    nego gde smo se pogađali i prodavali.

    Inače,
    ako misliš da se ova stanica zove: sreća,
    izvini,
    uopšte se ne zove: sreća.
    Ako misliš da se nas dvoje nismo poznavali,
    izvini,
    mi smo se divno poznavali.

    Hoću da podelimo noćas
    ovu poslednju krišku sna i ćutanja
    i sažvaćemo je
    svako nad svojim krilom alapljivo i gladno.

    Zar ne nalaziš da je dirljivo smešna
    ova mala čekaonica između lutanja i lutanja?

    U redu:
    presedećemo još koji nestrpljiv sat,
    a onda jutarnjim vozovima otputovati,
    otputovati,
    otputovati,
    bajagi – iznenadno.

    4.

    Ostani tako i ćuti.
    Pogledaj: pod oknom trg.

    Mala drolja – subota u krznu od inja.
    Sasvim mala,
    mala zabludela subota
    sa podsuknjom od taftanog praskozorja
    i brošem uličnog fenjera od prekoputa.

    Voleo bih da shvatiš zašto sam ponekad tako vreo
    kao jug.
    Pa ja sam,
    rođeno moje,
    u krvi stvarno jug.

    Jug moraš da razumeš zašto je i plugu drug.
    Moraš to da razumeš dok se ovo severno lišće
    kovitla,
    kovitla u krug
    i vetar kroz naše glave
    rominja,
    plače
    i luta.

    Jug moraš da razumeš zašto ore,
    ore,
    ore ...

    Jug moraš da razumeš ove zore.
    I kroz sve zore.

    I da oprostiš što ništa bolje ne umem da ti kažem
    sad kad se poslednji put voli.

    I da oprostiš što te ranjavim poljupcima
    budim iz sna.

    Ali ako smo se u ovoj čekaonici naše ljubavi
    poskidali goli,
    od strašnog umora,
    od strašne sramote goli,
    - onda bar budimo kako treba goli
    od zvezdanih visina do dna.

    5.

    Sedi malo i ćuti.
    Pogledaj za oknom: lađe. Svaka u oku po jedno uzglavlje ima.
    Odlaze u svoje meblirane zalive
    da sruše jarbole butina i skinu jedra veša,
    da se pošteno odmore od plovidbe među gadovima.
    Spuštaju kapke na srcu jeftine prodavnice šarenila
    sa poderanim čarapama i prstenjem od lima.

    Vuku se ulicom našminkane fabrike mleka
    koje su dojile prolaznike ko zna po kakvim gradovima.

    Pogledaj:
    za oknom nebo izvrnulo dlan.
    Lete trotoarom papirići neba i jeseni
    kao pregršt uvelih makova.

    Tako bih želeo da svi usne
    jedan veliki i topli san.
    I ovi železničari,
    što se odvlače posle noćne smene
    u trećerazredne hotelske sobe svojih brakova,
    i ovi sa šeširima,
    i sa kapama,
    svi što su pretplaćeni na sigurnost,
    na isti ukus nežnosti i topline,
    tamo gde se iz dana u dan istim lažima
    ispisuje ta isto bespomoćna hronika,
    tamo, gde kad se probude
    ostavljaju samo oblike svoga tela
    u vrelom zadahu posteljine
    i pljuju na pod,
    i kašlju u ogledalo dok se umivaju,
    i mokre u vedro ispod umivaonika.

    6.

    Ja znam sva svratišta i zavetrine.
    I garsonjere – šiparice
    čiji poljupci imaju ukus maminih saveta
    i ostavljaju po koži stidljive tragove.

    I budoare – udovice
    gde te teraju da se skidaš pred slikama pokojnika,
    pred ogledalima
    i psima.

    I ćumeze – matore frajle
    gde ti pred noge skrušeno prostiru pragove
    i čuvaju u patosu svrčke kad dođe zima.
    Moja ljubav je stanica.
    Bunovna čekaonica
    u kojoj nema vremena ni da dosadi ni da zaboli.
    Jedva ću stići pre odlaska
    da se umijem u tvojoj žutoj kosi loman.

    Hteo bih toliko toga da ti kažem.
    a ne umem,
    ne umem ništa bolje sad,
    kad se voli,
    poslednji put uoči brodoloma.
    Last edited by zeLLer; 21-04-10 at 14:24. Reason: typo

  8. #58
    Join Date
    Apr 2010
    Posts
    12
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    evo sta ja imam kuci i moja omiljena mikina
    Plavi cuperak u Garavom sokaku, veeeliko fenomenalno slikovno izdanje;p
    http://img502.imageshack.us/img502/3882/s6003887.jpg

  9. #59
    Join Date
    Apr 2010
    Posts
    130
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Last edited by zeLLer; 25-04-10 at 16:20. Reason: edit image :)

  10. #60
    Join Date
    Jun 2004
    Location
    Philadelphia, Pennsylvania, United States
    Posts
    6,535
    Thanks Thanks Given 
    5
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Imam ovo... Prelijepo, sto si se ovoga sjetila... Nesto cisto, i lijepo, i ushushkano, i nevino...
    Just to slip the skin...

  11. #61
    Join Date
    Jan 2005
    Posts
    2,107
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Gdje mogu uzeti neku njegovu zbirku pjesama, npr.?
    Znam da mogu u knjizari, ali jos u nijednoj nisam nasla nista slicno.
    Od smijeha pravim saksofon,
    od sunca pravim put,
    a ti si moj šofer.

  12. #62
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,533
    Thanked in
    2,243 Posts

    Default

    Kod nas baš ništa nema što se tiče zbirki njegovih djela, kao da su propala u zemlju. Vidio sam u Bg komplet njegov opus u nekom povezu oko 200 eura, to bi valjalo uzeti nekad kad se bude imalo viška novaca

  13. #63
    Join Date
    Jun 2004
    Location
    Philadelphia, Pennsylvania, United States
    Posts
    6,535
    Thanks Thanks Given 
    5
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Sad ce sajam, pa ce biti i dosta toga od njega... Zadnjih godina je bio na svakom cosku.
    Just to slip the skin...

  14. #64
    Join Date
    Apr 2010
    Posts
    12
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Dobija Gradska knjizara Antologiju Antic u izdanju Prometeja, ali se rasproda odmah, isto kao i komplet, njegova cjelokupna djela 15 knjiga, oko 150 eura dodje, s tim sto je komplet sastavljen iz tri dijela po pet knjiga i svaki se moze kupiti za 50 eura. Idite i upisite se i obavijestice vas kad dodje knjiga.

  15. #65
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,533
    Thanked in
    2,243 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by zeLLer View Post
    USPAVANKA NA DOMAKU SVITANJA


    1.

    Sve nas je,
    evo
    manje
    bez povratnih karata i prtljaga
    u ovom životu gde grlo rđa od alkohola
    i nežnosti,
    a žene namerno nose tugu sa one strane
    do koje nikad ne dopiru naše utrnule ruke.

    Riču mi prazne boce ispod čela.
    Riču kao preklana bela telad.
    Zaudara mi duša na bezbroj najlepših očiju.
    Na slavoluke i luke.
    Na lutke i belutke.

    Riču mi prazne boce u glavi.
    Molim da neko razume ove dobre trenutke
    kad ležim na mokroj travi
    sa suzama suvim i plavim.
    Molim da neko razume što imam u mesu šume
    i neba rumen grumen,
    dok ćutim ovako glasno i urlam ovako ćutke.

    2.

    Šefe,
    ako boga znate, šefe,
    kad polazi poslednji voz u naše slepoočnice?
    Ako ima vremena,
    pustite nas da se ljubakamo ovako među prtljagom.

    Otvorite širom sve skretnice.
    I blombirajte kočnice.

    Ima nekad
    pa nam je neko veče životinjski drago,
    a ni sami ne znamo zašto je drago.
    Ima nekad,
    pa se po neka stara noć dugo seća
    naših prstiju isprljanih od krvi
    i poljubaca koje smo u pola cene prodavali.

    Možda smo iskreno hteli da se ova stanica zove:
    sreća.
    Pa šta ako i nije: sreća?
    Možda se mi i nikad nismo poznavali
    a sve vreme se mislilo
    da smo se divno poznavali.

    Šefe,
    ako boga znate, šefe,
    kad ide poslednji oz u naše izgužvane
    prastare kože?

    Da li primate možda umesto novca cveće?
    U redu:
    napišite nam dve karte dokle se za jedan buket može,
    a neće,
    a nikako se neće,
    a užasno se neće.

    3.

    Kad ti voz ode,
    sakrij pod pazuh smotuljak moga duha.
    Biće mi lakše da sve zaboravim
    ako znam da me se neko seća.

    Biće mi lakše ako znam
    da smo skuplje plaćeni tamo
    gde smo se besplatno delili,
    nego gde smo se pogađali i prodavali.

    Inače,
    ako misliš da se ova stanica zove: sreća,
    izvini,
    uopšte se ne zove: sreća.
    Ako misliš da se nas dvoje nismo poznavali,
    izvini,
    mi smo se divno poznavali.

    Hoću da podelimo noćas
    ovu poslednju krišku sna i ćutanja
    i sažvaćemo je
    svako nad svojim krilom alapljivo i gladno.

    Zar ne nalaziš da je dirljivo smešna
    ova mala čekaonica između lutanja i lutanja?

    U redu:
    presedećemo još koji nestrpljiv sat,
    a onda jutarnjim vozovima otputovati,
    otputovati,
    otputovati,
    bajagi – iznenadno.

    4.

    Ostani tako i ćuti.
    Pogledaj: pod oknom trg.

    Mala drolja – subota u krznu od inja.
    Sasvim mala,
    mala zabludela subota
    sa podsuknjom od taftanog praskozorja
    i brošem uličnog fenjera od prekoputa.

    Voleo bih da shvatiš zašto sam ponekad tako vreo
    kao jug.
    Pa ja sam,
    rođeno moje,
    u krvi stvarno jug.

    Jug moraš da razumeš zašto je i plugu drug.
    Moraš to da razumeš dok se ovo severno lišće
    kovitla,
    kovitla u krug
    i vetar kroz naše glave
    rominja,
    plače
    i luta.

    Jug moraš da razumeš zašto ore,
    ore,
    ore ...

    Jug moraš da razumeš ove zore.
    I kroz sve zore.

    I da oprostiš što ništa bolje ne umem da ti kažem
    sad kad se poslednji put voli.

    I da oprostiš što te ranjavim poljupcima
    budim iz sna.

    Ali ako smo se u ovoj čekaonici naše ljubavi
    poskidali goli,
    od strašnog umora,
    od strašne sramote goli,
    - onda bar budimo kako treba goli
    od zvezdanih visina do dna.

    5.

    Sedi malo i ćuti.
    Pogledaj za oknom: lađe. Svaka u oku po jedno uzglavlje ima.
    Odlaze u svoje meblirane zalive
    da sruše jarbole butina i skinu jedra veša,
    da se pošteno odmore od plovidbe među gadovima.
    Spuštaju kapke na srcu jeftine prodavnice šarenila
    sa poderanim čarapama i prstenjem od lima.

    Vuku se ulicom našminkane fabrike mleka
    koje su dojile prolaznike ko zna po kakvim gradovima.

    Pogledaj:
    za oknom nebo izvrnulo dlan.
    Lete trotoarom papirići neba i jeseni
    kao pregršt uvelih makova.

    Tako bih želeo da svi usne
    jedan veliki i topli san.
    I ovi železničari,
    što se odvlače posle noćne smene
    u trećerazredne hotelske sobe svojih brakova,
    i ovi sa šeširima,
    i sa kapama,
    svi što su pretplaćeni na sigurnost,
    na isti ukus nežnosti i topline,
    tamo gde se iz dana u dan istim lažima
    ispisuje ta isto bespomoćna hronika,
    tamo, gde kad se probude
    ostavljaju samo oblike svoga tela
    u vrelom zadahu posteljine
    i pljuju na pod,
    i kašlju u ogledalo dok se umivaju,
    i mokre u vedro ispod umivaonika.

    6.

    Ja znam sva svratišta i zavetrine.
    I garsonjere – šiparice
    čiji poljupci imaju ukus maminih saveta
    i ostavljaju po koži stidljive tragove.

    I budoare – udovice
    gde te teraju da se skidaš pred slikama pokojnika,
    pred ogledalima
    i psima.

    I ćumeze – matore frajle
    gde ti pred noge skrušeno prostiru pragove
    i čuvaju u patosu svrčke kad dođe zima.
    Moja ljubav je stanica.
    Bunovna čekaonica
    u kojoj nema vremena ni da dosadi ni da zaboli.
    Jedva ću stići pre odlaska
    da se umijem u tvojoj žutoj kosi loman.

    Hteo bih toliko toga da ti kažem.
    a ne umem,
    ne umem ništa bolje sad,
    kad se voli,
    poslednji put uoči brodoloma.
    Pročitao sam dosta toga od njega, ali na ovo sad prvi put nailazim. Savršenstvo savršenstva, fenemonalno, u njegovom stilu.

  16. #66
    Join Date
    Jul 2009
    Posts
    4,604
    Thanks Thanks Given 
    1,123
    Thanks Thanks Received 
    247
    Thanked in
    177 Posts

    Default

    Iz Epiloga, najviše volim ovaj dio :

    "...
    Dalje zaista ne bih imao ništa više da ti javim
    jedino možda to da si ostala najlepša medalja
    iz najlepšeg rata u kome su mi srce amputirali.

    Gospodice,
    ja nisam za tobom bio onako obicno,
    gimnazijski zanesen.
    U meni je sve do tabana minirano ..."

    " čini se da iz rana raste cvijeće... "

  17. #67
    Join Date
    Apr 2010
    Posts
    130
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by _senorita_ View Post
    Gdje mogu uzeti neku njegovu zbirku pjesama, npr.?
    Znam da mogu u knjizari, ali jos u nijednoj nisam nasla nista slicno.
    ... A dotle, uživaj i ovako http://miki-i-ostalim-cudima.blogspot.com/ .

  18. #68
    Join Date
    Jan 2005
    Posts
    2,107
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by _senorita_ View Post
    Gdje mogu uzeti neku njegovu zbirku pjesama, npr.?
    Znam da mogu u knjizari, ali jos u nijednoj nisam nasla nista slicno.
    Kupio mi je decko antologiju pjesama u knjizari u trznom centru Kamelija.
    Nema nekih pjesama koje volim, ali bar imam nesto od njega!
    Bas sam srecna!
    Od smijeha pravim saksofon,
    od sunca pravim put,
    a ti si moj šofer.

  19. #69
    Join Date
    Jan 2005
    Posts
    2,107
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by zeLLer View Post
    ... A dotle, uživaj i ovako http://miki-i-ostalim-cudima.blogspot.com/ .
    Ovo je odavno prostudirano, daj nesto novo. :mrgreen:

    Evo, npr. ovako nesto za one koji ne znaju: http://miroslavantic.blogspot.com/



    I jedna pesmica :

    Oduvek sam se divio onima koji umeju da nacrtaju
    dugacko, siroko i visoko.

    Oni su sigurno shvatili dokle se prostire beskraj,
    kad im je tako lako da ga vide i izmere.

    Oduvek sam se cudio onima koji razumeju znake u
    kalendarima, datume, mesece, stoleca, ili stanu pred
    sat i procitaju vecnost.

    To mora biti suluda i neobicna hrabrost usuditi se
    komadati i usitnjavati vreme.

    Kameni mir daljine sav je presvucen mojom kozom.

    Sklapam oci i osecam: sve ono sto sam bio, i ono sto
    sam sada, jos uvek nisam ja.To je tek priprema za mene

    Koliko znam da pitam, toliko znanja mi pripada.

    II

    Mene je neko od malena zatvorio u prolazno i zakljucao
    za mnom kapiju beskonacnog.

    Dresairan da mislis zajedno. Zato i ne volim zakletve.
    I zajedno da pevas. Zato i ne volim horove.
    I zajednicki da tugujes. Zato i ne volim sahrane.

    Jedino si sam kad ostaris.

    Bas zbog te samoce u starosti, koja se dogadja naprasno
    tamo gde prestaje detinjstvo, hvatao me je strah.
    I vecito sam sumnjao u to sto su me ucili.

    Ucitelj obicno kaze: "Ako zelis da saznas,
    pogasi sve svoje svetlosti i uputi se za mnom."

    Te, petnaeste godine, osamdeset i treceg dana,dogodilo
    se nesto sto mi je dalo znak da podjem sam sa sobom.
    Prohodao sam na rukama...

    III

    Rodjen sam u ravnici. To je zemlja bez odjeka.Tu nista ne
    vraca dozive. Popiju ih daljine.

    Jata lete u mestu, i mogu se uzabrati.
    Sve se priginje zemlji.
    Sve je nadohvat ruke.

    Tu se prostori mere svitanjima i sumracima, a vreme
    duzinama senki. Mlecni put je do kolena, kao prosuta
    slama. Ne moras da se penjes: zvezde rastu u zbunju.
    Samo se uputis ravno,pa vrezama od zlata i posle desetak
    koraka vec hodas po nebesima.

    Zar sve to ne lici na slobodu?

    XIV

    Objasnjavanjem stvari, oduzimamo im nesto od one carolije
    od onog zlatastog omota, ispod kojeg se kriju tolika
    cudesna znacenja svega sto izgleda isto.

    Reci su iskracale. Iznosene. I krpljene. Mereno od pre
    vremena i mnogo posle vremena. Ostaje samo smisao kao
    cudo svih vidjenja.

    Razmisljao sam o tome i to u sebi ponavljao,jer osecao sam
    nejasno da se tu krije mudrost i sloboda detinjstva.

    I hodao sam na rukama.

    I nosio sam zemlju u susret nebu zvezdama po drumovima
    svetlosti i bespucima vasione.

    Eto, to je moj zivot i moja biografija.

    To sam ja po zanimanju: nosac zemljine kugle.

    Last edited by _senorita_; 04-05-10 at 18:30.
    Od smijeha pravim saksofon,
    od sunca pravim put,
    a ti si moj šofer.

  20. #70
    Join Date
    Jan 2005
    Posts
    2,107
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Romansa na zavrsetku

    To je zalosna prica:

    jedna bogorodica sa oreolom od cica
    rodila me je,
    kazu,
    na poklon ovom svetu.

    A ja sam odbio da budem bog
    i ostao sam najobicnija ptica
    i to:
    ptica u vecnom pubertetu.

    Da,
    to je vrlo zalosna prica.
    Majku sam sramno degradirao.
    A neprijatno je svima kad bogovi promase,
    jer kazu:
    retko se rode.

    Ja sam umesto svega
    rumenim kljunom nesto leprsavo otsvirao
    i kad je bilo najsmesnije
    morao sam da odem.

    Imao sam nekoliko zelja
    opasnih kao oksigenske boce.
    Zavisilo je samo od nerava
    da li cu ih na vreme odvrnuti
    ili cu namerno kasniti.

    I pretio sam javno
    kako nameravam
    da odrzim jedan veliki proces
    na kojem cu sve objasniti.

    Imao sam nekoliko zelja
    zbog kojih sam mnogo stosta izgubio
    i nisam urlao ni slinio u rukav
    sto sam u njima na kraju nasao samo smece.

    Lupao sam se od obale do obale,
    pa nista,
    - bar sam se do krvi naljubio
    pustajuci drugom da unapredjuje ili potkrada
    moje zivotno preduzece.

    Odacu vam tajnu:
    secam se male neprijatnosti o martu.
    Vetrovi su se poslednje noci
    lepljivo parili medju granjem.

    A zvezde su bile matore neudate vrane
    zgranute i crvene od stida
    skamenjene u letu.

    Hajde,
    prilozite suzu i novcic
    za spomenike onima
    koji se nisu razumeli u geografsku kartu
    i verovali u ko zna cije suludo obecanje
    da ce jednoga dana biti daleko vise sunca
    u blatu nego u suncokretu.

    Hajde,
    svako od vas ko ne ume da prasta,
    svako ko nosi eksere secanja
    u tabanima do smrti,
    neka se skupi, pa potkovani prodjite zajedno
    preko grobova i basta
    rame uz rame
    poduprti,

    i pronadjite reku priglupu od dobrote
    koja je iscasila svoj tok
    i popljuvala penom obale stare i krastave.

    Dosta ste trpeli midere
    za ispravljanje kicmenog stuba.

    Hajde vec jednom pogresite korak
    kad sviraju nase i vase marseve,

    i rasirite okrvavljene carsave i zastave
    i odljuljajte se kroz ovo malo preostale mladosti
    sa epoletima zuba.

    Otisao sam,
    eto,
    a vi oprostite za jedan mali zeleni san
    natrunjen mnostvom zubatih zvezdanih mrva.

    Bio sam cadjavo inje
    iznad proklijalih oranica
    i samo sam se u zelje sareno razumeo.

    Pod zavojima ove rasanjene svakidasnjice
    sacuvao sam dva oka -
    cas dve vrtoglave blistave ravnice,

    cas dva papirica neba
    ovlas zalepljena pljuvackom ispod obrva.

    Drukcije nisam umeo.
    I izvinite, molim vas sto nisam umeo.
    Od smijeha pravim saksofon,
    od sunca pravim put,
    a ti si moj šofer.

  21. #71
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Mojsije View Post
    ,,Poemu Prva ljubav napisao kad sam bio prvi put u životu zaljubljen. Činilo mi se tada: u beskonačnost, u nedogled. Sasvim sam siguran da nikad neću napisati knjigu o drugoj ljubavi, jer druga ljubav ne postoji. Postoji samo prva ljubav i nijedna više. Kad se čovek zaljubi drugi put, mora onu prvu ljubav da izbriše kao da nikad nije postojala i da ta druga postane njegova prva ljubav.
    To nije kao u školi: idem u drugi, treći, sedmi razred. I sedma ljubav mora biti prva ako je prava. Sve ostale se brišu. Ja to naročito govorim zbog devojčica, u ime nas muških. Devojčice nas muškarce slabo poznaju. Mi smo nežni, osećajni i često vrlo tužni kad primetimo da se neka od njih zaljubila u nas dvadeset četvrti put, a večito nas upoređuje sa nekim ko je bio šesnaesti ili osmi.
    Zaboravite da brojite. I dvadeset četvrta ljubav mora biti prva, ako je prava.
    I kad se jednom u dubokoj starosti sretnemo u nekom domu penzionera, pa pred Novu godinu ili neki drugi praznik odigramo zajedno jedan valcer ili tango i zaljubimo se jedno u drugo 3681. put, neka i to bude samo prva ljubav i nijedna više.,,
    Mika Antić
    Prva (dakleM) ljubav

    1.

    Naidju tako dani.
    Zatrpaju ti oci
    kao zvezdane kise.

    Oko nosa se neka
    sarena neznost isplete.

    I ti stanes
    i ne znas
    da li si, il' nisi vise
    ono obicno dete,
    ono bezazleno dete.

    Nekakvo zrno zlata
    pocne u srcu da zulji.

    Stidljivost neka u tebi
    tiho se zasmejulji.

    Naidju tako dani.
    Ne prepoznajes boje aprila.
    Ne prepoznajes svoje ruke.
    Izgledaju ti kao krila.

    Ne prepoznajes svoje ogledalo:
    iz njega te neko cudan posmatra,
    neko kome u dahu
    mirisu suncokreti
    i plamte obrazi,
    plamte
    kao nestrpljiva vatra.
    Naidju tako dani.
    Vetar ti u potiljak dise.

    Zdravo, poslednja bajko,
    kad stanes i ne znas vise
    da li se visine ruse
    il' s tobom u nebo lete!

    Zdravo ljubavi!
    Tajno!
    Zdravo sve neverovatno!
    Sve zaboravljeno i zlatno!

    Zdravo, cudnovati svete!

    2.

    Vrlo je vazno,
    pre svega,
    da prvu ljubav umes
    da izgovoris cutanjem.

    Da je sagledas zmureci.
    Da je oslusnes osmehom.
    I dotaknes saputanjem.

    Vrlo je vazno da o njoj
    ne brbljas hvalisavo svima.
    Ljubav - to nije uzina
    koju drugari dele.

    Prva ljubav je providna
    kao lutkino oko,
    drhtava kao tisina
    koja hoda na prstima

    i prva prava cistota
    tvoje neznosti bele.

    Ona je knedla u grlu,
    srebrna knedla u grlu,
    sve nedokucivo tvoje
    i sve kristalno tvoje
    i sve gugutavo tvoje
    kao vecernje zvono.

    Ona je duboko u tebi
    i duboko van tebe.
    Ona je malo onako.
    Pa jos malo onako.
    Pa onda ono.
    I ono.
    I onda: sasvim ono.

    3.

    Nije to nagovaranje,
    rodjeni moji,
    ko nece dalje da veruje,
    nek slobodno zazmuri.

    Ali pazite dobro:
    ako u vama postoji
    jedno veliko pitanje
    koje nestrpljivo zuri,

    pitanje vece od brda
    i vece od dva brda,
    i jedna treperava dusa
    sto veruje u cuda,

    i ako se u vama
    neke lepote talasaju
    i neke svetlosti radjaju,

    onda je sasvim svejedno
    da li zmurite ili ne zmurite,
    jer cuda se vec dogadjaju.

    U tebi skazaljka nekog
    nevidljivog magneta
    pokazuje odjednom
    hiljade strana sveta.

    I sve se u krug vrti.
    I nema te sile tezhe
    koja bi mogla, ovakvog,
    za zemlju da te vezhe.

    Dok lupas glavusta je
    i probas da se setis,
    shvati:
    ti letis,
    ti letis!

    Prvi put stvarno letis.

    4.

    Junaci,
    nos u jastuk!
    Nek mashta kao lokomotiva juri.

    Razumem sve vase brige
    i nespretnosti
    i strah.

    Zurim da pomognem svakom
    da se u sebe scucuri
    i shvati zasto se duri
    i smeska u isti mah.

    Junaci,
    nos u jastuk!
    Pilece moje duse,
    drugo je kad se pravis
    vazan pred nekim drugom.

    Sada si sam sa srecom.
    Sada si sam sa tugom.
    Sada si sam sa sobom.

    Oblizuj svu noc usne.

    Neki se vlazni poljupci,
    koji te nisu dodirnuli,
    na usni sanjivo sushe.
    Hajde sad, pravi se vazan
    pred sobom praznom sobom!

    Malo namigni sebi.
    Malo se narogusi.
    Yapushi ogledalu ochi.
    I zidovima ushi.

    Ti mislis da ne znam ukus
    secera koji te gusi?

    Ti mislis ja ne znam sta je
    to sto u dusi pevusi?

    Ova pesma je oko
    sto vidi i kroz tamu.
    Nju neces prevariti
    kao tatu i mamu.

    (...to be continued)
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  22. #72
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default (continuation)

    5.

    Evo o prvoj ljubavi
    jos samo nesto malo.

    Nek ne zaboravi niko:
    ona je cudno vechna.

    Drugi put kad se zaljubis,
    izbrisi onu od ranije.
    Druga nek bude prva.
    Nek bude kao nebo
    sto se uskovitlalo
    kad je u zoru palo
    u ogledala rechna.

    Treci put kad se zaljubis,
    izbrisi obe ranije.
    Nek treca bude prva.

    Nek peta bude prva.
    Nek stota bude prva,
    ako se posteno dishe.

    Kad ljubav brojish do jedan,
    onda je ima najvise.

    I kad godine minu
    u beskraj,
    u daljinu,
    pa sretnes poslednju ljubav,
    ne uporedjuj je nikad
    sa onim sto su u tebi
    davno uveli svetovi.

    Jer i poslednja ljubav
    cudna je,
    mlada je,
    luda je,
    i prva - ako je prava,
    prva je,
    prva je,
    prva je,
    kao vechito novi
    i nepoznati svetovi.

    6.

    To, kako da se voli,
    ne uchi se iz knjiga,
    ne uchi se u skoli.

    To se uchi iz sebe
    kad se otvori srce,
    pa boli,
    ili ne boli.

    Tu ne vrede unapred
    neki racuni i znanja.
    Jer po hemijskom sastavu
    ljubav je najcistija svetlost,
    svetlost sa divnim,
    fantasticnim
    talentom ubrzanja.

    Ona je ogromna ljuljaska
    izmedju radosti i samoce,
    kad se najvise hoce,
    a niko ne zna sta hoce.

    I niko ne zna sta nece
    odavde do ivice srece.
    Sad me, valjda, razumes:
    ljubav je - kad sebe umesh.

    Zato i vredi sanjati.
    Zato i vredi zeleti.
    Sta nas se ostalo tiche.
    Zato i vredi kroz zivot
    kao plakate podeliti
    svoje sarene misli
    koje na vecnost liche.

    (more to come)
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

  23. #73
    Join Date
    Jul 2010
    Location
    Niksic
    Posts
    19,534
    Thanks Thanks Given 
    1,933
    Thanks Thanks Received 
    2,527
    Thanked in
    1,089 Posts

    Default

    Stvarno... Prelijepo!
    Tu es mon héro!

  24. #74
    Join Date
    May 2011
    Location
    Flashback, Déjŕ Vu
    Posts
    2,246
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    I kad si najviše tužan i gorak nekih se novih očiju setiš...i shvatiš da letiš, divnije letiš.

  25. #75
    Join Date
    Apr 2006
    Location
    Plava soba.
    Posts
    13,652
    Thanks Thanks Given 
    204
    Thanks Thanks Received 
    224
    Thanked in
    166 Posts

    Default (i da zakljucimo, Pobro moj)

    7.

    Najzad,
    u prvoj ljubavi
    radja se i prva bora
    ovde negde na celu
    i celog zivota te prati.

    Radja se prva tuga
    i prva ljubomora.
    I prvi put se pati.

    Ti boru obrisi dlanom.
    Preko nje docrtaj drugu
    koja ce biti prva.
    I osmehom je pozlati.

    I neka ti se sve bore
    kroz koje vreme ore
    u zlatne niti razgore.

    I drugi put kad se pati,
    i peti put kad se pati,
    i stoti put kad se pati,
    uvek se prvi put pati.

    I kad se budemo sreli
    u nekom drugom stolecu
    i u tvom oku nadjem
    lepotu slicnu prolecu,
    i u mom oku nadjes
    lepotu slicnu prolecu.

    Nemoj da me ne prepoznas.
    I ja cu zacudjen stati.
    To, tada sto cemo dati,
    tek prvi put cemo dati.

    8.

    Ne pitaj zato otkud
    odjednom koshava brishe.
    To mozhda i nije vetar.
    To prva ljubav uzdise.

    Ne pitaj otkud kishe
    odjednom pljusnu jache.
    To mozda i nije pljusak,
    vec neko zbog ljubavi plache.

    I trepavice mu slane
    i rukavi mu slani
    kao presoljen ruchak
    i kao okeani.

    Ljubav prva i prava,
    upamti:
    kad god se javljas,
    znaj:
    ti se ne ponavljas.


    Znaj, ti se iznova stvaras
    i na usni na sharash
    neshto nezhnije,
    belje.
    Ne secanja.
    Vec zelje.


    Uostalom, sta vredi
    da se o ljubavi prvoj
    i dalje toliko soli.
    Izvoli,
    sam zavoli.

    Pa ako je i tebi
    isto ovako - ti kazi.
    Ako nije isto,
    onda sve ovo ne vazi.
    Last edited by Raquel; 15-06-11 at 02:23. Reason: L.A. man for L.A. woman.
    Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.

Page 3 of 4 FirstFirst 1234 LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Najljubavniji stihovi...
    By rain_wind_storm in forum Ljubav
    Replies: 6153
    Last Post: 19-01-23, 01:25
  2. Miroslav Antic ~ Jer sve je u nama dok zmurimo.
    By bubby[Y] in forum Književnost i lingvistika
    Replies: 35
    Last Post: 16-11-07, 18:02
  3. Antic
    By Mojsije in forum Književnost i lingvistika
    Replies: 1
    Last Post: 05-06-07, 20:10
  4. Miroslav Krlezha
    By sta_ce_nama_soferima_kuca in forum Književnost i lingvistika
    Replies: 6
    Last Post: 14-04-05, 15:30
  5. Miroslav Vickovic
    By ZuTa_MiNuTa in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 5
    Last Post: 11-06-04, 18:05

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •