Page 2 of 4 FirstFirst 1234 LastLast
Results 26 to 50 of 77

Thread: Miroslav Antic

  1. #26
    Join Date
    Dec 2007
    Location
    Tamo odakle vidim ljepse:)...
    Posts
    870
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Wink ...Jer će uvek poslije jedne kiše biti nama jedno lijepo sunce....:)

    Kad sunce sija
    Mi plačemo kao ludi
    Jer će uvijek poslije jednog sunca
    Biti nama jedna strašna kiša.

    Kad kiša pada
    Mi pjevamo kao ludi,
    Jer će uvek poslije jedne kiše
    Biti nama jedno lijepo sunce.

    Poslije dobrog uvijek dođe loše,
    Jer nikad nam ništa bolje
    Nije bilo iza najboljeg.

    Posijle lošeg mora doći dobro,
    Jer nikad nam ništa gore
    Nije bilo iza najgoreg
    "Ja umijem u svakom novembru da napravim jun:)..."

  2. #27
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,533
    Thanked in
    2,243 Posts

    Default

    ,,Poemu Prva ljubav napisao kad sam bio prvi put u životu zaljubljen. Činilo mi se tada: u beskonačnost, u nedogled. Sasvim sam siguran da nikad neću napisati knjigu o drugoj ljubavi, jer druga ljubav ne postoji. Postoji samo prva ljubav i nijedna više. Kad se čovek zaljubi drugi put, mora onu prvu ljubav da izbriše kao da nikad nije postojala i da ta druga postane njegova prva ljubav.
    To nije kao u školi: idem u drugi, treći, sedmi razred. I sedma ljubav mora biti prva ako je prava. Sve ostale se brišu. Ja to naročito govorim zbog devojčica, u ime nas muških. Devojčice nas muškarce slabo poznaju. Mi smo nežni, osećajni i često vrlo tužni kad primetimo da se neka od njih zaljubila u nas dvadeset četvrti put, a večito nas upoređuje sa nekim ko je bio šesnaesti ili osmi.
    Zaboravite da brojite. I dvadeset četvrta ljubav mora biti prva, ako je prava.
    I kad se jednom u dubokoj starosti sretnemo u nekom domu penzionera, pa pred Novu godinu ili neki drugi praznik odigramo zajedno jedan valcer ili tango i zaljubimo se jedno u drugo 3681. put, neka i to bude samo prva ljubav i nijedna više.,,
    Mika Antić

  3. #28
    Join Date
    Dec 2007
    Location
    Tamo odakle vidim ljepse:)...
    Posts
    870
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Red face kada mi nedostajes...:)

    Mislim tudje misli
    Kradem svoje vreme
    Provlacim ga
    Izmedju oblaka, snova,
    Daljine i snega...

    Kada pozelim
    Da ti nedostajem
    Odsanjam pesmu
    Zatvorim oci
    I na kaldrmi zamislim
    Cvet beli.

    Kada te nema
    Jer tako hocu
    Zaledim osmeh
    U sebi kazem ime
    Udahnem duboko
    I pomislim
    Tako mi nedostajes...

    M.Antic
    "Ja umijem u svakom novembru da napravim jun:)..."

  4. #29
    Join Date
    Dec 2007
    Location
    Tamo odakle vidim ljepse:)...
    Posts
    870
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default romansa...:)

    romansa

    na svet sam dosao slican ljudima
    koji na srcu nemaju ljusku

    i sve sam menjao u grudima
    za jednu pesmu dobru i ljudsku

    u nebo sam se sunovratio
    sa svima sam se vlazno ljubio

    i kome treba, neznost vratio
    i kome treba, bol izgubio

    sta sam to imao od zivota?
    neciju kosu... neciju ruku...

    i jedno srce ustreptalo
    i dva-tri osmeha tiha i prosta
    "Ja umijem u svakom novembru da napravim jun:)..."

  5. #30
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Mojsije View Post
    ,,Poemu Prva ljubav napisao kad sam bio prvi put u životu zaljubljen. Činilo mi se tada: u beskonačnost, u nedogled. Sasvim sam siguran da nikad neću napisati knjigu o drugoj ljubavi, jer druga ljubav ne postoji. Postoji samo prva ljubav i nijedna više. Kad se čovek zaljubi drugi put, mora onu prvu ljubav da izbriše kao da nikad nije postojala i da ta druga postane njegova prva ljubav.
    To nije kao u školi: idem u drugi, treći, sedmi razred. I sedma ljubav mora biti prva ako je prava. Sve ostale se brišu. Ja to naročito govorim zbog devojčica, u ime nas muških. Devojčice nas muškarce slabo poznaju. Mi smo nežni, osećajni i često vrlo tužni kad primetimo da se neka od njih zaljubila u nas dvadeset četvrti put, a večito nas upoređuje sa nekim ko je bio šesnaesti ili osmi.
    Zaboravite da brojite. I dvadeset četvrta ljubav mora biti prva, ako je prava.
    I kad se jednom u dubokoj starosti sretnemo u nekom domu penzionera, pa pred Novu godinu ili neki drugi praznik odigramo zajedno jedan valcer ili tango i zaljubimo se jedno u drugo 3681. put, neka i to bude samo prva ljubav i nijedna više.,,
    Mika Antić




    "Tiha voda brijeg roni..."

  6. #31
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Ovo je jedna koja me je jos od malih nogu uvjek znala rastuziti...



    POSLE LJUBAVI...



    Opraštamo se,
    opraštamo se i strašno dugim nogama
    odlazimo u svet.
    Ti u svoju mladost
    onuda iza fabrika,
    iza pristaništa
    i mosta,
    niz raskršća koja se razilaze kao posvađani ljudi.
    Ja u svoju mladost
    onuda uz prugu,
    gde trava ima ukus vode,
    peska
    i sunca.
    Nikad više nećemo sedeti u istoj klupi
    ni jedno od drugog prepisivati zadatke,
    ni deliti užinu na odmoru.
    Nikada se više neću smejati tvojim olinjalim lutkama
    ni ti mom neukroćenom žvrku na temenu
    za koji su me večito čupkali
    oni što sede iza nas.
    Nije ovo više završena samo jedna školska godina.
    Kažu:
    gotovo je detinjstvo.
    Jedno veliko detinjstvo danas je gotovo.
    Kažu,
    i svi su zajedno radosni
    i kotrljaju se niz stepenice kao šaka prosutih klikera,
    i svi su smešni od zadovoljstva
    kao plastelinske figure,
    i svi su šareni i čudni
    kao grad za vreme velikih praznika.
    Samo ja znam:
    nikada više,
    nikada više,
    nećemo se uhvatiti za ruke
    ni hodati od ugla do ugla
    i pokušavati uzalud da se setimo dok ćutimo
    nečega vrlo važnog,
    nečega toliko ogromno važnog
    čega se razdvojeni nikada više nećemo moći setiti.



    "Tiha voda brijeg roni..."

  7. #32
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default ...i jos jedna meni draga...

    PESMA ZA NAS DVOJE...



    Znam, mora biti da je tako:
    nikad se nismo sreli nas dvoje,
    mada se tražimo podjednako
    zbog sreće njene
    i sreće moje.
    Po obrazima vetar me mlati.
    Čupa drveću žutu kosu.
    U koji deo grada da svratim?
    Dan je niz mutne ulice prosut.
    Vucaram okolo dva prazna oka,
    gledam u lica prolaznika.
    Koga da pitam,
    smešan i mokar,
    zašto je nisam sreo nikad?
    Il' je već bilo?
    Trebalo korak?
    Možda je sasvim do mene došla,
    al' ja: za ugao skrenuo,
    gorak,
    a ona: ne znajući prošla.
    Možda smo celu jesen obišli
    u žudnji ludoj, podjednakoj,
    a za korak se mimoišli?
    Da. Mora biti da je tako.



    "Tiha voda brijeg roni..."

  8. #33
    Join Date
    Feb 2004
    Location
    Belgrade, Montana
    Posts
    459
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    PROTESTNA PESMA

    Svašta umem.
    Stvarno umem.
    Samo - sebe ne razumem.
    Ja, cuvao, ljudi ovce
    tamo negde na kraj sveta,
    mojoj deci kajmak smeta,
    luk im smeta...
    Sve im smeta.
    Ja do škole pešacio
    i po kiši i po snegu,
    moje kceri k'o knjeginje,
    k'o da se u svili legu:
    jednom šmrknu,
    dvaput kinu
    i beže u limuzinu.

    Svašta umem.
    Stvarno umem.
    Samo - sebe ne razumem.
    Ja krcio s ocem šumu.
    Plik do plika dlan mi ospe.
    Mome sinu - gospodinu
    teško i da dubre prospe.
    Kad mu mati nešto reži
    mislim: žensko pa nek' reži.
    A on: odmah kupi stvari
    i od kuce u svet beži.

    Još mi žvrlja neka pisma
    oproštajna,
    puna bola.
    Ispadnemo pred njim krivi
    mi i škola.
    Traži novac, kuka, moli
    - nema cime stan da plati,
    a ja šašav
    pa ga pustim
    da se mirno kuci vrati.

    I sve divno, divno umem
    samo - sebe ne razumem.
    Sve sam ovo za njih stek'o.
    Niko hvala nije rek'o.
    K'o da moram da se zboram
    i da leda vecno krivim
    zbog princeva i princeza.

    K'o da samo zato živim.
    A ja živim jer se nadam
    da me i sad negde ceka
    jedna šuma iz detinjstva
    i vedrica vruceg mleka,
    i tišina ispod brega,
    i plav lepet pticjih krila,
    i ogromne žute zvezde
    kao što je moja bila.
    Al' putevi zatravljeni.
    Nad njima se magle tope.
    Odavno su zatrpane
    moje bose decje stope.

    Išao sam i ja u svet
    bez režanja,
    bez bežanja.
    Išao sam da odrastem.
    Sad sve mogu.
    Sad sve umem.
    Ali šta mi sve to vredi
    kad sam sebe ne razumem.

  9. #34
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    In your head now...
    Posts
    1,601
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    BESMRTNA PESMA

    1.
    Ako ti jave: umro sam,
    a bio sam ti drag,
    mozda ce u tebi
    odjednom nesto posiveti.

    Na trepavicama magla,
    Na usni pepeljast trag.
    Da li ikad razmisljao
    o tome sta znaci ziveti?

    Ko sneg na toplom danu
    u tebi detinjstvo kopni.
    Brige...
    Zar tu ima briga?
    Tuge...
    Zar ima tuga?

    Po merdevinama maste
    u mladost hrabro se popni.
    Tamo te ceka ona
    lepa, al` lukava duga

    I zivi!
    Sasvim zivi!
    Ne grickaj kao mis dane.
    Siroko zvaci vazduh,
    Prestizi vetar i ptice.

    Jer svaka vecnost je kratka.

    Odjednom: nasmejani
    u ogledalu nekom
    dobiju zborano lice.

    Odjednom: na ponekom uglu
    vreba poneka suza.

    Nevolje na prstima stignu.
    Godine postanu sivlje.

    Odjednom svet, dok hodas
    sve vise ti je uzan
    i osmeh sve tisi
    i tisi
    i nekako iskrivljen.

    Zato zivi, al sasvim!
    I ja sam ziveo tako,
    Za pola veka samo
    stoleca sam obisao.

    Priznajem: pomalo luckast.
    Ponekad naopako.
    Al nikad nisam stajao.
    Vecno sam isao.

    Isao...

    Ispredi iz svoje aorte
    pozlaceni novac trajanja
    i zasij naprsla mesta
    iz kojih drhte cudjenja.

    I nikad ne zamisljaj zivot
    kao uplaseni oprostaj,
    vec kao stalni docek
    i stalni pocetak budjenja.

    2.
    Ako ti jave: umro sam,
    ne brini. U svakom stolecu
    neko me slucajno pobrka
    sa umornima i starima.

    Nigde toliko ljudi
    kao u jednom coveku.

    Nigde toliko drukcijeg
    kao u istim stvarima.

    Proceprkas li prostore,
    iskopaces me iz vetra.
    Ima me u vodi,
    U kamenju.
    U svakom sutonu i zori.

    Biti ljudski visestruk,
    ne znaci biti razcovecen.

    Ja jesam deljiv sa svacim,
    ali ne i razoriv.

    A sva ta cudesna stanja
    i obnavljanja mene
    i nisu drugo do vrtlog
    jednolik,
    uporan,
    dug.

    Znas li sta su prorocanstva?
    Kalupi ranijih zbivanja
    i zadihanost istog
    sto vija sebe ukrug.

    Pa sto bismo se oprastali?
    Cega da nam je zao?
    Ako ti jave: umro sam,
    ti znas - ja to ne umem.

    Ljubav je jedini vazduh
    koji sam udisao.
    I osmeh jedini jezik
    koji na svetu razumem.

    Na ovu zemlju sam svratio
    da ti namignem malo.
    Da za mnom ostane nesto
    kao leprsav trag.

    Nemoj da budes tuzan
    toliko mi je stalo da ostanem u tebi
    budalast, cudno drag.

    Nocu kad gledas u nebo,
    i ti namigni meni.

    To neka bude tajna.

    Uprkos danima sivim
    kad vidis neku kometu
    da vidik zarumeni,
    upamti - to ja jos uvek
    sasav letim i zivim.
    "Prepoznaćeš me po ćutanju.
    Večni ne razgovaraju."

  10. #35
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    In your head now...
    Posts
    1,601
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    SPOMENIK


    1.

    Ako hoćeš da digneš
    spomenik svome žaru,

    ne crtaj srce strelom
    u nekom spomenaru.

    Spomenari požute.
    I ćute. Prašnjavo ćute.

    Oni su plesnivo đubre
    koje na tavanu rđa.

    S njima se šegači posle
    nečija unuka tuđa

    kad joj padnu u šake
    stvari bakine bake.

    2.

    Ako hoćeš da digneš
    spomenik svoje nade,

    ne piši ljubavna pisma.
    To samo smušeni rade.

    Ko, kome, čime da piše
    kako se večnost diše?

    Pisma se pišu tajno,
    a čitaju se javno.

    I svima ispada smešno
    to što je tebi ljubavno.

    Uzmi ti oštru britvu,
    pa nekom maleckom boru

    ureži svoju ljubav
    u nežnu mirisnu koru.

    Borovi su stražari
    i najbolji čuvari.

    Oni su pisma za večnost
    i živi spomenari.

    3.

    Probaj: ispiši sve vode.
    Ko pita za večnost reku?

    Reke se prevrtljive rode
    i prevrtljivo teku.

    Probaj: ureži vetar.
    On, od svega što ume,

    to je: da namigne, ode,
    i ništa da ne razume.

    Ureži ljubav u kamen.
    Kamen se najmanje buni.

    Al ljubav što piše na njemu
    vreme zlurado kruni.

    I staneš, pa se pitaš:
    kakve to mrlje čitaš?

    4.

    U ljude upisuj druženja,
    al nikad srca oluju.

    Ljudi te pažljivo slušaju,
    al samo svoj glas čuju.

    Zato im što manje kaži.
    Ljudi su tek onda ljudi

    kad im se ništa ne traži,
    a mnogo im se nudi.

    Ljudi su čudne biljke.
    Kad rastu - u sebe siđu.

    Sretnu se. Pa se raziđu.
    Ili se mimoiđu.

    I školski drugovi stari,
    oni divni drugari,

    češkaju se po kosi.
    Jedva se prisete ko si.
    "Prepoznaćeš me po ćutanju.
    Večni ne razgovaraju."

  11. #36
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    In your head now...
    Posts
    1,601
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    .................................................. ........................
    "Prepoznaćeš me po ćutanju.
    Večni ne razgovaraju."

  12. #37
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    In your head now...
    Posts
    1,601
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Molitva


    Poslusaj me, boze, veliki gospodine,
    Ako me jos nekad ponovo budes pravio,
    Molim ti se, udesi mi da ne budem
    Ni milicajac,
    Ni car,
    Ni Ciganin.

    Pretvori me u jedno veliko drvo.
    Sto godina tako da rastem
    I da me poseku.

    Nacve od mene da naprave.

    Sto godina u meni testo da mese.
    Od leba sav da se raspadnem.
    "Prepoznaćeš me po ćutanju.
    Večni ne razgovaraju."

  13. #38
    Join Date
    Mar 2007
    Location
    In your head now...
    Posts
    1,601
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Poslednja bajka

    Usunjam se u tvoj jastuk
    kao tisina perja,
    kao trsave siske veceri
    mirisave od lisca,
    od mesecine na pescanim obalama,
    od uvele svezine oktobra,
    - bas tako se usunjam
    i slusam,
    slusam sta sanjas.

    Nikome necu kazati.
    Ali hocu da znas:
    cuo sam,
    cuo sam sve sto sanjas,
    jer drugo nista i ne znam
    samo se u snove razumem,
    kao sto se kauboji razumeju u laso,
    kao sto se tvoj tata razume u politiku,
    kao sto se najveći fudbaler razume
    u svoju veliku utakmicu,
    - tako se i ja samo u snove razumem.

    U snove zbog kojih, kad se probudimo,
    gledamo nekud visoko,
    visoko,
    i rastemo,
    rastemo,
    produzujemo se kroz rukave i nogavice,
    rastemo,
    produzujemo se kroz oci i srce
    kao putevi,
    kao pruge,
    kao nevidljive sare pticjeg leta,
    daleko,
    daleko,
    bez Aladinovih lampi,
    bez cizama od sedam milja,
    osamuceni od bajke koja se zove detinjstvo.

    Usunjam se u tvoj jastuk
    da ne znas,
    usunjam se kao umor od jurnjave po sumracima,
    pokrivam te celu noc,
    a pre no sto se probudis
    ostavim ti na rukama toplim od sna,
    na trepavicama i rumenim obrazima
    mali smotuljak jutra,
    jer drugo nista i ne znam,
    samo se u jutro razumem
    i raznosim ga kao mlekarice mleko,
    kao pekari kifle,
    kao postari pisma
    velikom belom kocijom
    koja necu da ti kazem kako se zove,
    ali sam ces se setiti
    "Prepoznaćeš me po ćutanju.
    Večni ne razgovaraju."

  14. #39
    Join Date
    Dec 2007
    Location
    Tamo odakle vidim ljepse:)...
    Posts
    870
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default ....

    Pronadjes ljude nalik na sebe,
    i stanes tako
    i ne verujes
    da ima neko kao ti - isti,
    bas isti, na ovom drugacijem svetu.
    I nista ne moras da im kazes,
    sve se unapred zna i razume.
    I ne znas koliko kao ti - istih,
    za susret sa tobom, bas sad se spremaju.
    I ne ...znas ko su ti , kao ti - divni.
    I sto su jastuke suzama vlazili?

    A lepo ste se mogli sresti,
    samo da ste se malo potrazili.

    I prodjes kroz zivot s' pogresnim nekim
    s' drukcijim nekim
    s' nekim dalekim ...
    "Ja umijem u svakom novembru da napravim jun:)..."

  15. #40
    Join Date
    Dec 2007
    Location
    Tamo odakle vidim ljepse:)...
    Posts
    870
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Trenutak samo....

    Sad shvatam:
    nismo došli zadovoljni ko trave
    što rastu da se zgaze kroz cvrkutave zore.

    Mi smo zvezde
    što ludo u mrak se stmoglave
    i zbog jednog bljeska ne žale da izgore.

    Imamo ruke
    dobre
    kao pijane laste
    da se grlimo plavo i gasimo u letu.

    I prisutni smo zbog neba što mora da izraste
    u saksijama oka ponekome u svetu.

    Prejeli smo se davno i zubatog i nežnog.
    Sad svako pruža šape i nova čuda traži.
    A sve je smešno,
    i tužno,
    i sve je neizbežno,
    i ove istine dobre i ove dobre laži.

    Prejeli smo se,
    kažem, i svako ume da sanja,
    i svako ume da psuje i ore daljine glavom.

    I jednako je u nama i kamenja i granja.
    I jednako je u nama i prljavo i plavo.

    I svesni da smo lepi isto koliko i ružni,
    stigli smo gde se gmiže
    i stigli gde se leti.
    I znamo šta smo dali,
    i znamo šta smo dužni,
    i šta smo juče hteli
    i sutra šta ćemo hteti.

    Goreli smo,
    al nismo postali pepeo sivi
    od kojeg bujaju žita i obale u cvetu.

    Uvek smo bili živi,
    pa ipak:
    drukčije živi
    od svih ostalih živih na ovom luckastom svetu.

    I najzad:
    tako je dobro što nismo samo trave,
    što talasanja svoja nijednom vetru ne damo,
    već smo zvezde što sjajem sve nebo okrvave
    željne da budu sunce makar trenutak
    samo.
    "Ja umijem u svakom novembru da napravim jun:)..."

  16. #41
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,533
    Thanked in
    2,243 Posts

    Default

    Važno je, možda, i to da znamo
    covek je željen, tek ako želi.

    I ako celoga sebe damo,
    tek tada i možemo biti celi.

    Saznacemo, tek ako kažemo
    reci iskrene, istovetne.

    I samo onda kad i mi tražimo,
    moci ce neko i nas da sretne.

  17. #42
    Join Date
    Dec 2007
    Location
    Tamo odakle vidim ljepse:)...
    Posts
    870
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Nije to nikakva bajka.
    Neka bezazleni zato zapuše svoje uši i ćute.
    Zavoleli smo se, ponešto pseći i svetački.
    Zakovali se jedno u drugo klanfama zuba.
    Imala je u oku električnu centralu,
    a ja neke bandere sasvim crvene i žute.
    Ispričali smo ramenima i rukama nešto
    što u prevodu na disanje znači: Ljubav...
    I detinjstvo je te noći otišlo iz njenih cipela.
    Mahalo je šarenim kockama.
    Knjigama punim slika, igračkama i snovima.
    Otišli su konvejeri mašnica
    i odleteli listići presovanog staniola.
    Svet je najednom postao viši
    za jednu neznatnu zvezdu, tamo negde nad glavama,
    nad krošnjama i krovovima...
    I samo malo dublji
    za krišku naprslog bola.
    "Ja umijem u svakom novembru da napravim jun:)..."

  18. #43
    Join Date
    Dec 2007
    Location
    Tamo odakle vidim ljepse:)...
    Posts
    870
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Nikad te niko neće ovako tesno grliti
    uznemirenu i belu.

    Ja sam mornar bez kompasa
    kome uvek polude ladje.

    Nikad ti niko neće
    ovako u krvotok uliti
    poslednju nežnost celu,
    ni uspeti u tebi toliko tuge da nadje.

    Nikada više nećes
    ovako divno truliti
    u običnom hotelu,
    a ne želeti ipak odavde da izađeš.

    Ti si najukusnija krv sveta
    koju sam upio hlebom
    mog mrkog trbuha.

    Ti si so sa oteklih usana
    koje smo oljuštili očnjacima
    i prosuli po mojim bedrima
    i tvojim dojkama.

    Ti si najbeskonačnije,
    najubitačnije nebo
    kraj mog rumenog uha.

    Najbesramnija devojka
    koju sam sreo među ženama.

    Najstidljivija žena
    koju sam sreo među devojkama.


    "Ja umijem u svakom novembru da napravim jun:)..."

  19. #44
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,533
    Thanked in
    2,243 Posts

    Default

    [SIZE=2]Možda niko nije umeo da te želi ovako
    kao ja noćas.


    Putujem, evo, putujem
    da natrpam u glavu još neslućene predele,
    da drveću poželim najlepšu laku noć
    na svetu,

    da se vrtim kao lišće,
    kao vetar po travnjacima,
    kao zvezde i ptice.

    Da malo nemam plan.

    Da imitiram klavijature,
    liftove
    i okean.

    Da zaboravim ruku na tvom struku.
    I lice uz tvoje lice.
    [/SIZE]

  20. #45
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,533
    Thanked in
    2,243 Posts

    Default

    Znas kako se ja zovem?

    Ne kao ime i prezime,

    Vec kao svetlosni znak!

    Sta je uopste ime?

    Ono je nasa mogucnost

    Da letimo kroz prostore

    Kao opiljci svemira

    I da plodimo cvetanja

    Vestinom poverenja

    I majstorijom nade.

    Znas kako se ja zovem?

    Ne kao ime i prezime

    Vec kao boja zivota.

    Nacinjen od iskonske vatre

    Misleci je, ja plamtim.

    I cuvam u tom pozaru nacin

    paljenja zvezda.

    Otud i takve carolije

    U dubini mog srca.

    ZNAS KAKO SE JA ZOVEM?

    ZOVEM SE CEKANJE TEBE!

  21. #46
    Join Date
    Dec 2007
    Location
    Tamo odakle vidim ljepse:)...
    Posts
    870
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Jeli to vise ljubavi, ili je ista, jedna jedina?

    Ako vam mnogo puta kazem da vas volim,
    jeli to vise ljubavi, ili je ista, jedna jedina?

    ako svakoga jutra ponovo oktrijete da ste zivi,
    je li to vise zivota, ili je ovaj, jedan jedini?

    moze li da se rodi pet miliona necega,
    a da pre toga ne umre isto toliko istovetnog?

    tu umetnost pretakanja iz jedne vrste necega
    u drugu vrstu necega zovemo nase sad i ovde.

    zar vam je vaznije da prezivite ma i nekako,
    nego da dokucite sta je zivot?

    dozivljaj ovog sveta kod vas je, na zalost, samo
    dozivljaj vase vrste sveta
    ....
    "Ja umijem u svakom novembru da napravim jun:)..."

  22. #47
    Join Date
    Dec 2007
    Location
    Tamo odakle vidim ljepse:)...
    Posts
    870
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    [SIZE=1]Nikad te niko neće ovako tesno grliti
    uznemirenu i belu.

    Ja sam mornar bez kompasa
    kome uvek polude ladje.

    Nikad ti niko neće
    ovako u krvotok uliti
    poslednju nežnost celu,
    i pronaći u tebi i nadu i beznađe.

    Nikada više nećes
    ovako divno truliti
    u običnom hotelu,
    a ne želeti ipak odavde da izađeš.

    Ti si najukusnija krv sveta
    koju sam upio hlebom
    mog mrkog trbuha.

    Ti si so sa oteklih usana
    koje smo oljuštili očnjacima
    i prosuli po mojim bedrima
    i tvojim dojkama.

    Ti si najbeskonačnije,
    najubitačnije nebo
    kraj mog rumenog uha.

    Najbesramnija devojka
    koju sam sreo među ženama.

    Najstidljivija žena
    koju sam sreo među devojkama.

    Kad ti izgovaram ime,
    usta su mi puna krzna,
    i tamjana,
    i cveća,
    i mesa.

    U očima mi grme grčevi svetlosti.
    U temenu se protežu
    grobovi grbavi.

    Kad ti izgovaram ime,
    sav sam popljuvan,
    i čist,
    i mek,
    i grešan,
    i besan.

    I polumrtav od ljubavi.
    Vidiš koliko mi odjednom
    razrokih zvezda
    zoblje sa dlana,
    zubima od zrele zobi.

    Čuješ kako mi vinogradi
    štucaju u džigerici,
    i seme iz mesa
    svetluca kao svitac pod čokoćem.

    Naučio sam da uz tebe ričem,
    i naričem,
    i milujem,
    i drobim.

    Kad ti izgovaram ime,
    sav sam ošamućen od sunca,
    i bezbroj zamorenih reči
    u ošurenom grlu mi klokoće.

    Vidiš kako sam ti ovo srce
    od riđeg cica
    noktima zakovao
    za obnaženi levi rever.

    Pod pazuhom sam ti otkrio
    toliko mnogo ptica
    koliko nikad odjednom
    nije video ovaj beskrilni sever.

    Hoću da mi zenice pokipe
    između tvojih trepavica.

    Da budeš ravna od podavanja
    i do kostiju prosta od prkosa.

    Hoću da sva lica,
    od mrtvačkih sanduka
    do dečjih kolica,
    imaju tvoje prve bore oko usana
    i pege oko nosa.

    Ovo ti se svetim
    u ime svih onih koji su te želeli
    po vozovima,
    po šetalištima,
    po bioskopima,
    a nikad ih nisi dotakla.

    Ovo sam se nagutao tvoje plave haljine
    za sve preživele i nedoživele žeđi,

    za sve što mi se u temenu klati
    i u ramenima visi.

    Ti si ono najlepše što sam uselio
    u oči zelene od stakla,
    u oči žute od gleđi.

    Ti si sve ono jesi.
    I sve ono što nisi.

    Britvom ću morati
    da te ljuštim sa sebe,
    da te do krvi, kao krljušt, skidam.

    Moraću da te otkidam
    kao ljušturu školjke
    uraslu u škrapu krečnu.

    Jer video sam te svu.
    Do stida.
    I mnogo dublje od stida.

    Jer video sam te večnu,
    i isprljanu,
    i mlečnu.

    Zaboraviću ti usne na trbuhu,
    kao beduin dve preklane kamile
    u pustinji bez vode.

    Sto vekova ću ostati ukopan korenjem
    u bele peskovite bregove
    tvog užarenog tla.

    Sto vekova ću zbog tebe
    noktima da se krstim
    i kutnjacima molim.

    Mesečinu ću kao ražanj
    u grkljan da zabodem.

    Sto vekova ću ovako da te volim,
    užasno da te volim,
    sav od paperja i sav od zla.

    Beži zato dok možeš!

    Ja sam već hiljadu suša
    ovom krvlju nadojio.

    Beži!
    Ja sam već hiljadu potopa
    ovim mesom potopio.

    Ja sam Crvenkapa koja večera vukove.

    Spasavaj se.
    Silazim ti u utrobu kao noćna smena
    u rudnik srebra.

    Kad ti izgovaram ime,
    ja sam i smešan i velik,
    kao bog
    koji se u jesen neizlečivo opio,
    pa skita po vojničkim igrankama,
    namiguje na ptice
    i deli okolo svoja poslednja rebra. [/SIZE]
    Last edited by cvjetak zanovjetak; 05-11-09 at 19:47.
    "Ja umijem u svakom novembru da napravim jun:)..."

  23. #48
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,533
    Thanked in
    2,243 Posts

    Default Školjka je žena




    Školjka je žena,
    kneže moj.
    A veruj: u svakoj ženi
    postoji nešto hranljivo.
    Neko ima ključ za nju
    i otvara je u prolazu
    - možda: bezazleno sasvim,
    - možda: iz čiste obesti,
    - možda: tek tako, iz zanata.
    Onda je srče.
    Onda je baca.
    Jer šta će njemu ljuske.
    I onda ode dalje za nekim novim školjkama,
    jer on to tako jednostavno
    i tako prirodno čini.
    A neko nikad neće imati ključ.
    Raskrvariće usta dok to otvara.
    Izlomiće sve nokte.
    I mučiće se.
    I kad otvori školjku
    i kad je napokon posrče,
    vikaće:
    nije to ta školjka.
    Ljudi,
    zar je to ono što sam hteo?
    Neko baci školjku o kamen
    i polupa je.
    Gleda u njene krhotine
    i kao da uživa u njenom ugibanju.
    I ostavi je da se muči na suncu.
    I ostavi je da se suši na suncu.
    I da od njenog mekog tela
    ostane malo gorke školjke.
    A neko,
    željan školjki,
    plaća svom svojom starošću
    da mu ih drugi otvore i donesu.
    Na nekom srebrnom poslužavniku,
    naravno.
    U neko srebrno vreme.
    Pred neku srebrnu smrt.
    Neko ne voli školjke,
    ali nema šta drugo da jede,
    kneže moj,
    i on ih jede dok drugi ozbiljno misle
    da on u njima uživa.
    Ti znaš da sam ja onaj koji školjke
    prevari da su ptice

    i kad se razmašu krilima svojih ljuštura
    da polete,
    – ulazim u njih precizno kao zrno.
    I – mi zajedno trajemo.
    I – mi se zajedno mučimo.
    I – mi zajedno rađamo po malo bisera.
    što obasjava svet.
    Bolje da si mi doneo običnu mrvu peska.
    Možda bih oko tog zrnca
    sam sebi sagradio školjku
    kakvu ti ne razumeš:

    školjku neba i zemlje.
    I možda bih oblagao to zrno dobrotom božanskog.
    i možda bih ga ugojio u dragi kamen svog sna
    i ne bih njime ukrasio
    srce nijedne druge školjke.
    Možda bih,
    stvarno,
    uz njega umeo samo da sanjam.
    Ti ništa ne razumeš,
    kneže moj.
    Ja govorim o porodu.
    Ja govorim o potomcima mog potomstva.

  24. #49
    Join Date
    May 2007
    Location
    Tv
    Posts
    22,868
    Thanks Thanks Given 
    3,187
    Thanks Thanks Received 
    5,533
    Thanked in
    2,243 Posts

    Default Čarobna pesma




    Vidim te već,
    istina – kao u nekoj srebrnoj magli,
    ali divno te vidim:
    na nogama ti čizme od sedam milja,
    u ruci Aladinova lampa;
    putuješ na onom čudotvornom tepihu iz Bagdada
    i prelećeš sve planine i mora
    i dižeš se visoko prema zvezdama.

    Možda i ne slutiš koliko volim tvoju tršavu glavu,
    detinju glavu koja miriše na sapun i aprilski vetar,
    glavu u kojoj stanuju samo boje
    visoke,
    ogromne i nedostižne,
    glavu koja će shvatiti daljine svetlosnih godina,
    nerazumljive cifre i geometrijske krivulje
    i hrabrost svemirskih brodova
    što će krenuti sutra na nova neznana sunca.

    Ja sam sva putovanja protutnjao u svojoj glavi
    i tu su stali prostori o kojima i ne sanjaš:
    četiri ulice tamo i tri ovamo
    tako sam jednom leteo čak do Kumove Slame;
    jedna čaša piva u restoranu kraj reke
    – tako sam beskrajno lebdeo kroz udaljena sazvežđa;
    jedan običan osmeh i jedno jesenje veče
    – tako sam tražio nove, neobične galaksije.

    Tako sam našao i jednu tihu mudrost
    od koje rastu krila.

    Zato i hoću samo to da te zamolim:
    preleti beskonačnost i pobedi vreme i maštu,
    ali ne zaboravi kako se korača po zemlji.

    Dodirni rukama nemateriju,
    ali ne zaboravi kako se korača po zemlji.
    Budi veliki nebeski fenjerdžija i pali metagalaksije,
    ali ne zaboravi kako se korača po zemlji.
    Jer srca su ljudska zasađena nisko kao kupine

    tu gde su svici jedine zvezde
    i oči jedina sunca,
    tu gde smo od sebe načinili mali svemir,
    pa ipak dovoljno beskrajan da se u njemu izgubimo,
    daleki jedni od drugih:
    ja daleko od tebe kao Alfa Centauri,
    ti daleko od mene kao Halejeva kometa.

    Pronađi nove svetove i izatkaj im nebo,
    podari im vazduh da mogu da dišu i žive,
    ali ne zaboravi kako se korača po zemlji,
    jer moramo se sutra jedan drugom približiti.

    Četiri ulice tamo i tri ovamo,
    dve čaše piva u restoranu kraj reke
    i jedne iskrene oči i jedno jesenje veče,
    to je prostranstvo koje hoću da pomirim
    od moje zvezde do tvoje.

  25. #50
    Join Date
    Dec 2007
    Location
    Tamo odakle vidim ljepse:)...
    Posts
    870
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Ali ipak uz mene se može,mada je neobično.

    Sa mnom je opasno ići, ja se nikad ne umaram.
    Valjda sam jedini čovek koji sumnja u sebe.
    Sve češće mi se čini da nisam nikakav oblik
    već da slobodno jedrim kroz sopstveno pijanstvo
    - prepuštena sunčevom vetru, odlivam se i dolivam.
    Ali ipak uz mene se može,mada je neobično.

    Sa mnom je opasno hteti, ja nikad ne odustajem.
    Neiskvarena iskustvom, poseban slučaj samoće.
    Ponekad izmislim sadašnjost, da imam gde da prenoćim.
    I suviše sam videla, da bih smela da tvrdim,
    mnogo toga sam saznala, da bih imala ijedan dokaz.
    Ali ipak uz mene se može,mada je neobično.

    Sa mnom je opasno voleti, ja nikad ne zaboravljam.
    Pokušavam da shvatim učenja koja mene shvataju.
    Nejasna mi je vera spremna da u mene veruje.
    Teško je biti okovan u moju vrstu slobode.
    Lako mi je s nemirom, ne mogu da umirim mir.
    Ali ipak uz mene se može,mada je neobično.

    Sa mnom je čudno čak i umreti jer ja se ne završavam
    "Ja umijem u svakom novembru da napravim jun:)..."

Page 2 of 4 FirstFirst 1234 LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Najljubavniji stihovi...
    By rain_wind_storm in forum Ljubav
    Replies: 6153
    Last Post: 19-01-23, 01:25
  2. Miroslav Antic ~ Jer sve je u nama dok zmurimo.
    By bubby[Y] in forum Književnost i lingvistika
    Replies: 35
    Last Post: 16-11-07, 18:02
  3. Antic
    By Mojsije in forum Književnost i lingvistika
    Replies: 1
    Last Post: 05-06-07, 20:10
  4. Miroslav Krlezha
    By sta_ce_nama_soferima_kuca in forum Književnost i lingvistika
    Replies: 6
    Last Post: 14-04-05, 15:30
  5. Miroslav Vickovic
    By ZuTa_MiNuTa in forum Budućnost Crne Gore
    Replies: 5
    Last Post: 11-06-04, 18:05

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •