Između brojnih stranaca Francuz Anri Delor, sekretar knjaza Danila (1856-1859), u svojoj brosuri Crna Gora (Pariz, 1862) piše:
„Nahije se dele na 43 plemena. Imaju 600 sela, 15.000 kuca i 120.000 stanovnika, sve slavosrpske narodnosti i pravoslavne vere... Oko malog srpskog naroda u Crnoj Gori, koji je jedini od sviju branio svoju veru i nezavisnost, zdruzile su se kroz petovekovnu borbu simpatije i nade sviju onih Srba u Turskoj koji su sacuvali hrišćanstvo. Crnogorski je narod tako postao njihov moralni vodj i u tome je njegova snaga i značaj..”.

Drugi jedan Francuz, Sarl Irijart, u knjizi Jadranska obala i Crna Gora (1875) piše: „Posle Kosovskog boja veza je prekinuta (između Crne Gore i Srbije - B. J.), banovi, vojvode, ili princevi iz Zete nisu se pokorili, i ovaj mali ogranak srpskog stabla predstavljao je nezavisnost rase, odbacujuci vazalnost sultanu...
To je veciti razlog slave Crne Gore”. Cetinje je „ruka i mac Srpstva”.