1687. g. naseljeno Grahovo, EVO PRAVA ISTORIJA, bez lažnih, novokomponovanih predanja

[Ćipur]

U Rimu je 1896. godine izašla knjiga koju je priredio Ferdinando Ongania. Knjiga je sastavljena od izvještaja kotorskih providura Veneciji, a u knjizi su objavljeni i drugi dokumenti iz venecijanskog arhiva, vezani za Crnu Goru iz perioda 1687. - 1735. godine.

Radi se dakle o istorijskim dokumentima/izvorima I klase.

http://img219.imageshack.us/img219/3...tenegroge8.jpg

http://img219.imageshack.us/img219/4...ivenetiyt0.jpg

Knjiga je izdata sredstvima talijanske kraljevske kuće. Knjiga je izdata u vrijeme stupanja u brak Jelene Petrović (kćerke kralja Nikole), sa italijanskim prestolonasljednikom. Motiv zbog kojeg je talijanska kraljevska kuća naručila da se objavi ova knjiga, vjerovatno je bio, da bi se pokazali duboki korijeni veza između Italije (Venecije) i Crne Gore. Poslije skoro 100 godina, 1998. godine, CID iz Podgorice je objavio i preveo knjigu na naš jezik. Knjigu je preveo sa talijanskog Dragan Mraović, ogorčeni anticrnogorac, sadašnji kolumnista DAN-a.

http://img219.imageshack.us/img219/4...ovidurahz3.jpg

Kako je naseljeno Grahovo polje, po Mletačkim savjetima i dozvolama, godine 1687!

Preci sadašnjih grahovskih bratstava naseljeni su na Grahovo polje, po ideji i i preporukama Mlečana (Venecijanaca) 1687. godine. Providur Venecije za ove krajeve - Đirolamo Korner, nagovorio je plemena Drobnjake, Banjane i Riđane da nasele grahovsko polje koje je u tom momentu bilo u vlasništvu Mletačke Republike. Ta plemena su nedavno prije naseljavanja Grahova polja decembra 1687., zajedno sa Mlečanima su razbili Turke u nekoliko bitaka i proćerali ih iz tih krajeva. Generalni Providur Mletačke Republike Đirolamo Korner izvještava Senat Venecije 5. decembra 1687. o prethodnim događajima i o njegovom naumu da naseli Banjane, Riđane i Drobnjake na grahovsko polje. Znači u tom momentu grahovsko polje je u vlasti Venecije i Venecija ga naseljava nekim crnogorskim plemenima.

Evo pisma generalnog Providura Senatu Republike Venecije, od 5. decembra 1687.

6. decembra, očito, po dogovoru sa Generalnim Providurom Venecije Đirolamom Kornerom, u gradu Perastu kneževi Banjana i Riđana traže od Venecije zemlju u Grahovo. Kažu:
Mi Vuko Tomov, Milutin Gambelić, Dmitar Ognjanović kneževi Banjana i Riđana, Mirko Vujačić i Radojica Bulajić, sa svim drugim kneževima ...
Dakle, možemo protumačiti, iz Banjana su Gambelić i Ognjanović, a iz Riđana Vujačić i Bulajić.

Vujačići i Bulajići koliko znam i dan danas postooje na Grahovu, nose ista prezimena i poslije 320 godina!!!

10. decembra, očito, po dogovoru sa Generalnim Providurom Venecije Đirolamom Kornerom, u gradu Perastu, Vojvoda Ilija Batolić iz Drobnjaka obećava Veneciji da će dovesti 100 porodica u Grahovo da se nastane ...

Eto, tako je naseljeno Grahovo Polje, dakle naseljeno je današnjim bratstvima prije 320 godina, zahvaljujući Mletačkoj Republici, istoj onoj prema kojoj je Njegoš širio mržnju ("latini su stare varalice").
Mislim da niko na Grahovu polju ne zna za ovo, ne zna za ove istorijske činjenice.
Kolko ja znam, postoje potpuno drugačija predanja o naseljavanju Grahova, ta predanja su, nema sumnje, smišljena u svetosavskim kuhinjama da bi se gvozdenom četkom - svetosavkom, oribala svijest Crnogoraca, crnogorskih plemena u ovom slučaju Grahovljana. Ko zna kakve kretenluke pričaju pojedini Grahovljani, vjeroivatno kako su se tukli na Kosmetu, pa kako su od Milana Toplice ili Srleta Zlopogleđe ...

Glavni cilj Svetosavaca u Crnoj Gori je, ukriti crnogorsku prošlost od Crnogoraca, Crnogorci ne smiju saznati ko su im bili preci i što su radili!

[FORMICA]

Ovo je živa istina.

[Ćipur]

Ovo je živa istina.

Jesi znao za ovo, kako je naseljeno Grahovo?

[FORMICA]

Ovu sam knjigu kupio poodavno a i slušao sam priče. Međutim tek mi je sad sinulo kako se to zaista i desilo. Naravno nije došao niko sa Kosova.

[Ćipur]

Ovu sam knjigu kupio poodavno a i slušao sam priče. Međutim tek mi je sad sinulo kako se to zaista i desilo. Naravno nije došao niko sa Kosova.

Vjereujem da niko od Grahovljana ne zna da su ih tu naselili Venecijanci?

[andrija81210]

ovo bi trebalo u novine ili na tv izbačit. najbolje bi bilo u vijestima da se objavi...

[Ćipur]

ovo bi trebalo u novine ili na tv izbačit. najbolje bi bilo u vijestima da se objavi...

E moj Andrija, mnogo bi toga iz PRAVE istorije trebalo izbačiti u javnost, ali ne postoji kod nas crnogorska nacionalna stranka, niti pokret, niti bilo kakva sposobna organizacija, koja se bori za očuvanje kulture, istorije i identiteta Crnogoraca.

[andrija81210]

dosta bi bio i neki časopis finansiran od neke opšte-prihvaćene organizacije

[Ćipur]

NAUČNI SKUP “PRISUSTVO VENECIJE U BOKI I CRNOJ GORI” ODRŽAN OVIH DANA U VENECIJI PRVI TE VRSTE U ITALIJI


Vjekovne veze Venecije i Crne Gore


Vjekovne veze između Mletačke Republike i Crne Gore su već dugo vremena predmet proučavanja crnogorske istoriografije i na tu temu su napisane brojne vrijedne knjige, studije i članci. No, u Italiji i svijetu je o tome malo pisano, a radovi domaćih naučnika uglavnom nijesu prevođeni. Zato je naučni skup pod naslovom “Prisustvo Venecije u Boki i Crnoj Gori” koji je održan u Veneciji 25. januara od velikog značaja, budući da je prvi te vrste u Italiji.

Taj skup je održan u elitnoj Vojno pomorskoj školi “Franćesko Morosini”. Na njemu su istaknuti italijanski istoričari i naučnici, kao što su prof. Marino Zorzi, direktor čuvene biblioteke Marciana, dr Alesanrdo Masi, Generalni sekretar instituta Dante Aligieri, prof. Arduino Paničia sa Univerziteta u Trstu i drugi, osvijetlili razne političke i kulturne aspekte veza Republike Svetog Marka i Crne Gore.
Crnogorska delegacija je bila sastavljena od Ambasadora pri Svetoj Stolici Antuna Sbutege, koji je imao uvodno predavanje na temu Boka Kotorska, Crna Gora i Venecija, Joska Katelana koji je govorio o dokumentima Istorijskog arhiva u Kotoru koji se odnose na Veneciju, i Marije Ćatović, gradonačelnice Kotora, grada pobratima Venecije, koja je pozdravila učesnike skupa i govorila o vezama Kotora i Venecije.
Mletačka Republika se razvijala paralelno sa Crnom Gorom i njihove veze su bile intenzivne još od ranog Srednjeg vijeka; obje su priznavale vlast Vizantije, postepeno postajale sve autonomnije, da bi u XI vijeku postale potopuno nezavisne države.
U tom periodu njihove veze su bili prije svega kulturne i trgovačke, da bi kasnije ojačale i one političke i vojne, posebno kada je krajem XIV Venecija postala gospodar južnog dijela crnogorske obale. 1420. godine Kotor je zatražio zaštitu Venecije, najznačajnije sile na Jadranu, jedine koja ga je mogla zaštititi od nestabilnih prilika u zaleđu i od turskog osvajanja. Njegov primjer su uskoro slijedili ostali gradovi na obali te pleme Paštrovići. I država Crnojevića, ugrožena od Turaka, je zatražila zaštitu Venecije. No, krajem XV vijeka Turci su zauzeli kontinentalni dio Crne Gore, Herceg Novi i Risan, Albaniju, kao i ostatak Balkana, tako da je primorje pod vlašću Venecije postalo granica odbrane kršćanske Evrope. U toku vjekovnih ratova na kopnu i na moru ta granica se mijenjala; pred veliku pomorsku bitku kod Lepanta 1571., u kojoj su herojski učestvovali pomorci i ratnici iz Boke, turska flota je osvojila Bar i Ulcinj, a u Kandijskom i Morejskom ratu mletačka flota je uz pomoć Bokelja i Crnogoraca oslobodila Herceg Novi, Risan, Grbalj i Krivošije.
Dakle, nema sumnje da je Venecija bila bitan faktor oslobođenja od Turaka i stvaranja države. Važno je napomenuti da je Crna Gora do početka XVIII vijeka imala izrazito prozapadnu spoljno političku orijentaciju. Ona je i uspostavila veze sa Rusijom zahvaljujući boravku ruskih plemića u pomorskoj školi Marka Martinovića u Veneciji i Perastu.
Kada poslije rata 1714 - 1718. već oslabljena Venecija odlučuje da slijedi miroljubivu politiku prema Turskoj, Crna Gora počinje da traži nove saveznike u Austriji a posebno u Rusiji. No, i u toku XVIII vijeka Venecija ostaje značajna za Boku i Crnu Goru. U Boki je to period velikog ekonomskog i kulturnog prosperiteta a kontinentalna Crna Gora i dalje komunicira sa Evropom, pa i sa Rusijom, preko mletačkog teritorija.
Kada je 1797. Napoleon sa svojim trupama ugrozio Veneciju, Bokelji su bili jedini koji su pokušali da je brane. Brod kapetana Viskovića iz Perasta je napao francuski brod koji je htio da prodre do Venecije. Kada je venecijansko plemstvo pred Napoleonovim prijetnjama ukinulo hiljadugodišnju Republiku, Bokelji su joj ostali vjerni još nekoliko mjeseci. Tek kada je flota Austrije, kojoj je pripala Boka, ušla u zaliv, u Perastu je uz svečanu ceremoniju spuštena zastava Venecije, pohranjena u srebrnu škrinju i sakrivena na mjesto koje niko do sada nije otkrio.
Kako je istaknuto na ovom skupu, ne radi se samo o tome da se osvijetli jedan značajan dio zajedničke istorije, već da on posluži kao osnova za jačanje političkih, privrednih i kulturnih veza između Crne Gore i Italije. Venecija tako simbolički može ponovo postati za nas vrata prema Evropi. Organizatori su istakli da istorijske veze “ponovo postaju žive i jake, u svijetlu sve intenzivnijih procesa povezivanja dvije obale Jadrana, čiji je aktivni protagonista mlada država Crna Gora. Ponovno otkrivanje i promocija zajedničkog istorijskog, umjetničkog i kulturnog nasleđa mogu svakako favorizirati put kojim je Crna Gora već krenula prema punoj integraciji u Evropu.”

Protagonisti kulturnog života Evrope

Prisustvo Mletačke Republike na primorju imalo je neprocjenjivu vrijednost za istoriju Crne Gore. Prije svega, jedan dio njene teritorije, Boka Kotorska, nije nikada bio osvojen od Turaka i zahvaljući tome Bokelji su razvili pomorstvo i trgovinu i dijelili kulturnu istoriju Zapadne Evrope; ne samo da su osjetili uticaj humanizma, renesanse, baroka i iluminizma, nego su bili i protagonisti kulturnog života Evrope, dajući doprinos umjetnosti, literaturi, teologiji i istoriografiji. Razvili su civilno društvo, komunalnu samoupravu i tržišnu ekonomiju zapadnog tipa. Najveći dio kulturnog bogatstva Boke, koja je proglašena kulturnom baštinom čovječanstva od UNESCO-a, je stvoren za vrijeme vladavine Venecije.

Prva civilna vlast

I kontinentalna Crna Gora duguje mnogo Veneciji. Njena vjekovna borba za slobodu je počela zahvaljujući saveznistvu sa Republikom u XVII vjeku. Venecija je davala dragocjenu pomoć u hrani i oružju, pružala utočište izbjeglicama, branila Cetinje. Više puta su vladike i plemenski glavari izražavali zahvalnost i odanost mletačkom duždu. Zahvaljujući tome krajem XVII vijeka se stvara jezgro slobodne Crne Gore u Katunskoj nahiji koja je bila najbliža mletačkoj Boki. Praktično sve političke, religiozne, ekonomske i kulturne veze Crne Gore sa svijetom su se odvijale preko Boke. I vladike su često boravile u Boki, bilo da su se sklanjali od Turaka ili imali sjedište u manastiru Stanjevići iznad Budve, poslije rušenja manastira na Cetinju 1785. godine. Venecija je uspostavila i prvu civilnu vlast u Crnoj Gori, guvernadure.

[Slavic]

E moj Andrija, mnogo bi toga iz PRAVE istorije trebalo izbačiti u javnost, ali ne postoji kod nas crnogorska nacionalna stranka, niti pokret, niti bilo kakva sposobna organizacija, koja se bori za očuvanje kulture, istorije i identiteta Crnogoraca.

Kako to? A što je Socijaldemokratska partija Crne Gore?

[Ćipur]

Kako to? A što je Socijaldemokratska partija Crne Gore?

Ništa, ljevičarska skoro pa komunistička partija. Đe si vidio da se jedna krajnje ljevičarska partija zalaže za nečija nacionalna prava, kulturu i identitet?

[Ćipur]

27. aprila 1860.

- Završeno je razgraničenje između Crne Gore i Turske. Ovim je Crna Gora dobila Grahovo, oko koga se dugo ratovalo, zatim Župu, nikšićke Rudine, Tuinu, Lipovo i Dodoše.

[FORMICA]

Kako to? A što je Socijaldemokratska partija Crne Gore?

Komunisti su po pravilu anacionalni, oni su po definiciji borci za klasu (radničku), a nacija je prevaziđena kategorija.:sad:

[Ćipur]

20. oktobra 1838.

Na Grahovu su Petar Drugi Petrović i Ali-paša Stočević potpisali Ugovor o Grahovu i graničnom miru.
Ugovorom je Grahovo ostalo u sastavu Osmanskog carstva, ali je njime utvrđeno da se Grahovljani slobodno vrate u svoje kuće i na svoju zemlju, da im sudi vojvoda Jakov Daković i da na Grahovu ni Turci ni Crnogorci ne mogu graditi ništa.
Ubrzo se pokazalo da ugovor nije riješio neka važna pitanja, pa je stoga došlo do novog, koji je potpisan u Travniku.

[Ćipur]

PETAR I JEREMIJI M. GAGIĆU

Milostivi gosudar moj, Jeremij Mihailovič,

Ne udivljajte se, molim vas, što ja izvjestija vam nijesam dostavio po tomu, što obstojateljstva mi ne dozvoljavaju često puta posilati k vama mojega Popovića, a drugoga sredstva nemam, po kojemu bi one mogle do Vas donesene biti. Vi znate da ja živim u Crnu Goru, po čemu i voobrazit možete u kakvome se biću ja nahodim. Nadam se da će naš Vučićević skoro na ovu stranu povratiti i da ću črez njega moći ispunjavati moju dužnost.

Mi smo imali prošle godine preveliki snijeg, a ovoga ljeta preveliku sušu; danas treći dio naroda ne ima hljeba; pošli su neki u Srbiju iskati mjesta za preselenije, no i da bi mjesta našli, ne bi smjeli od Turakah čeljad prevesti, jerbo čujem da se Bosna i Hercegovina buni ne hoteći slušati zapovijedi svojega cara, kojega i hule i proklinjaju. Sad izvolite razsuditi, što će od ovoga bijednoga naroda biti.

Ja sam primio jedno pismo od Muhamed-bega Sulejmanpašića, serašćera hercegovačkoga, s kojega kako i s mojega odgovora čest imam kopije vam preopovodit. On kaže da ćera uskoke i lupeže, a sam čini hajdučka i razbojnička djela, poharčio je i razurio sirotinju drobnjačku, pak i Grahovljane hoćaše razurit, no kako su Grahovljani i Banjani blizu granice naše, tako se dosle uklanjao, bojeći se Crnogoracah.



-------------------------
Iz knjige,
Petar I Petrović - DJELA
izdao CID Podgorica 1999. godine
štampala "Vojna štamparija" - Beograd

[Ćipur]

Iz knjige: "Pisma Vuku Karadžiću"

6. 02. 1853. Vuk Rišnjanin piše Vuku Karadžiću o porijeklu nekih Grahovljana, priča se otprilike poklapa sa dokumentima koji su prikazani u ovoj temi.

[Ćipur]

Grahovske paralele: Branko Kovačević gaji više ovaca nego svi u Grahovskom polju

Puna kuća djece, a tor jagnjadi



Iako se oženio u poznim godinama, Branko Bujo Kovačević sa suprugom Vesnom kuću napunio sa sedmoro djece. U stadu, pak, imaju oko 110 ovaca i gotovo toliko jagnjadi – više nego sva ostala domaćinstva Grahovskog Polja, gdje je nekada bilo dvadesetak takvih stočara

Podatak da u Grahovu jedan stočar gaji trocifren broj ovaca, više nego svi ostali žitelji u Polju jasno ukazuje na koje je grane spalo stočarstvo u ovoj prostranoj nekadašnjoj opštini, a već pola vijeka jednoj od najprostranijih mjesnih zajednica Nikšića. Najvećeg stočara je, zato, lako pronaći – svi mještani će vam reći da je u toru Branka Buja Kovačevića, pod Brankovicu ispod poznatog Arboretuma, oko 110 ovaca i nešto manje jagnjadi, a što je najbitnije – kuća je puna djece.
Odmah smo se uvjerili u to. Pred kućom ovog krepkog 68-godišnjaka igraju osmogodišnji Savo i upola mlađa Maja, za koje nam domaćin odmah šaljivo skrenu pažnju: „To su moja djeca, nijesu unučad! Imam još petoro starijih“. Kćerka Božana studira Fakultet za turizam i hotelijerstvo, a Milijana je srednjoškolka u Kotoru. Najstariji sin Marko, koji ima 25 godina, završio je za elektrotehničara, ali nema posla. Radi sezonski u jednom kotorskom hotelu. Godinu mlađi Milan je poslije osnovne škole pošao u Kanadu i u Vankuveru radi kao građevinski radnik. Mimo osnovne nije htio da se školuje Šćepan (23), već se opredijelio da sa roditeljima obrađuje porodično imanje. Ljeti i svakog vikenda i praznika se okupe, izuzev „Kanađanina“ Marka. Tada je dom Kovačevića ispunjen mladošću, koja Buju i njegovoj supruzi Vesni sije neopisivu radost.
Napominjući da je kao tronedjeljna beba ostao bez oca Spasoja, koji je 1942. glavom platio učešće u partizanima, Bujo se prisjeća teškog djetinjstva. Petoro siročadi, kako veli, palo na pleća majke Božane, koja se, poput mnogih crnogorskih udovica, kao lavica borila da podnjivi djecu. Držala je tri krave i petnaestak ovaca do vremena zemljoradničkih zadruga. Tada su, zamomčeni i socijalističkim idejama zadojeni, sinovi Nikola i Savo u zadrugu dali sav mal i imanje, a u familiji zavladala glad. Poznata slika toga doba širom Crne Gore.
- Ja sam – priča Bujo Kovačević – pristasao po ukidanju zadruga i počeo u prvi razred više realne gimnazije u Podogrici, ali sam se već prve godine vratio kući. Gajili smo dvije krave i 13 ovaca... Po odsluženju vojnog roka, pozajmljenim novcem kupio sam još 12. Treće godine stado je naraslo na 90, a uskoro dostiglo i 138 ovaca. Budući da sam se, nakon ženidbe, zaposlio u Elektroprivredi Crne Gore, kao stražar na brani Grahovskog jezera, stado je smanjeno, ali je uvijek bilo među brojnijim u Polju. Poslije dvije decenije radnog staža ispunio sam starosni uslov i penzionisan – objašnjava naš sagovornik, dodajući da mu dobro dođu 160 eura penzije.
Da bi toliko stado izimili Kovačevići ljeti na svjim i tuđim livadama ukose oko 800 bala sijena i još 300 kupe, kao i tri-četiri tone žita. Kad se računica svede, trošak je oko šest hiljada eura, dok osam do deset hiljada godišnje dobiju za jagnjad. Buju, kako veli, najslađe padne oko 800 eura premije od države po osnovu uzgoja stoke. Zamjera, međutim, što nije otkup organizovan, tako da je do sada prodao svega dvoje-troje jagnjadi.
- Otkup viškova stoke nekako se organizuje na sjevernom području, a u Grahovo niko ne dolazi. Trebalo bi da otkupljivači i ovdje dođu i ponude cijenu, pa kome se isplati neka na „gomilu“ proda. Ovako prodajemo, takoreći, jagnje po jagnje. Desi se da u jednom danu nikolicina traže samo po jedno jagnje, pa zbog njih više puta dogonimo stado sa ispaše na podaljim livadama. To je dosadno, a i veliko se vrijeme izgubi – objašnjava Kovačević, koji se opredijelio za proizvodnju jagnjećeg mesa, tako da domaćica mliječne proizvode pravi samo za familiju. I u bašti posade samo za sopstvene potrebe. Obradu imanja im olakšava mehanizacija: traktor, freza, kosačica, plastilica, plugovi, vadilica krompira... Pogled plijeni i mladi voćnjak – 120 jabuka, nešto oraha i raznih drugih voćaka.


Magistrala će „razorati“ Grahovsko polje

Ukazujući da se u Grahovu ne mogu prodati viškovi ni stoke, ni poljoprivrednih proizvoda, Bujo Kovačević je ohrabren magistralom, kojom su od minule jeseni povezani sa Primorjem, velikim potencijalnim tržištem u turističkoj sezoni. To jevelika šansa za proizvođače u Grahovskom polju sa oko 200 hektara obradivog zemljišta, koje je moguće u cjelosti navodnjavati, objašnjava on, u nadi da će mnogi razorati plodne njive.


Sa nikšićkog asfalta u štalu

Vesna Kovačević došla je sa nikšićkog asfalta u Grahovo, brzo naučila sve poljoprivredne poslove i, kako tvrdi, ne bi se vratila gradskom životu.
- Ja sam od Bojanića, iz Dragove Luke kraj Bistirce. Po završetku osnovne škole dolazila sam kod tetke u Grahovo i upoznala 24 godine starijeg Buja. U srijedu se obećala, a u nedjelju me svatovi doveli pod Brankovicu. Toliko je trajala naša predbračna veza. I nijesam se pokajala. Tako se, kao ja, udale sve tri moje kćerke – kaže Vesna, napominjući da je uvijek više voljela život na selu nego u gradu.
Kod roditelja nijesam imala ni mačku, a ovdje sam našla ovce, krave, kokoške, svinje. Ali, svim poslovima su me naučili Bujo i dobri djever i svekrva. Inače, sve se nauči kad se hoće. Ni sad ovaj seljački život ne bih mijenjala za gradski. Ne bih se vratila u grad, nema tih para da idem sa kesom u pjacu – tvrdi Vesna Kovačević, dodajući: „Da se ja pitam, nikad ženama ne bih dala da rade. Dosta je ženi posla oko kuće. Ne može posao i kuća, negdje mora da škripi. Ako žena djecu zdravo podigne i dobro vaspita, dovoljno je učinila i za porodicu i za društvo“.


Nema neću i ne mogu

- Djecu koja hoće da uče školovaćemo sve dok budu redovno završavali. Samo po jednu godinu u razredu. Trudimo se da im obezbijedimo sve uslove i zahtijevamo rad i vaspitano ponašanje. Kćerke Božana i Milijana dobro uče i lijepo su vaspitane. Veliko poštovanje imaju prema roditeljima. Vikendom dođu iz Kotora i sve pomažu i u kući i u štali. Knjige ne donose, tamo uče. Ovdje treba da pomognu – priča Bujo Kovačević, dodajući da su i odrasli sinovi dobri radnici, a i dvoje najmlađih mogu da dodaju ruke. Kod nas, veli, nema „neću“, niti „ne mogu“.


http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...7-11&id=188317


Gojko Knežević

[Ćipur]

20. oktobra 1838.

Na Grahovu su Petar Drugi Petrović i Ali-paša Stočević potpisali Ugovor o Grahovu i graničnom miru. Ugovorom je Grahovo ostalo u sastavu Osmanskog carstva, ali je njime utvrđeno da se Grahovljani slobodno vrate u svoje kuće i na svoju zemlju, da im sudi vojvoda Jakov Daković i da na Grahovu ni Turci ni Crnogorci ne mogu graditi ništa. Ubrzo se pokazalo da ugovor nije riješio neka važna pitanja, pa je stoga došlo do novog, koji je potpisan u Travniku.

[davego]

Da li neko ima popis prezimena koja su naselila Grahovo. Ja sam Trivić i moji vode porijeklo iz Grahova ili okoline. Po predanju doselili se u 18 vijeku u mjesto Jošavka opština Čelinac kod Banja Luke. Slavimo Đurđevdan.

[nikola_mne]

Istina, Cipure.

[ChocolateMne]

Da li neko ima popis prezimena koja su naselila Grahovo. Ja sam Trivić i moji vode porijeklo iz Grahova ili okoline. Po predanju doselili se u 18 vijeku u mjesto Jošavka opština Čelinac kod Banja Luke. Slavimo Đurđevdan.

Prvi put cujem...Mozda okoline ali provjericemo i to nekako