Slike...

[Artemis]

Rijetko ili cesto,mislivsi na nekog,nama posebnog,desi nam se da nam prolete neke lijepo zamisljene slike,niz dogadjaja koje izmastamo a koji se nikad dalje od nasih sklopljenih ociju i budnih snova ne dese...Nije se dalo...Mozda od cekanja na pravi trenutak,mozda od prekasno zamisljenog,a mozda nam je upravo taj trenutak za sve ono sto smo pozeljeli upravo taj neko poseban na neki svoj nacin uskratio...

Vase "slike" zbog kojih ste zalili ili zalite jos uvjek sto su ostale neostvarene?

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Rijetko ili cesto,mislivsi na nekog,nama posebnog,desi nam se da nam prolete neke lijepo zamisljene slike,niz dogadjaja koje izmastamo a koji se nikad dalje od nasih sklopljenih ociju i budnih snova ne dese...Nije se dalo...Mozda od cekanja na pravi trenutak,mozda od prekasno zamisljenog,a mozda nam je upravo taj trenutak za sve ono sto smo pozeljeli upravo taj neko poseban na neki svoj nacin uskratio...

Vase "slike" zbog kojih ste zalili ili zalite jos uvjek sto su ostale neostvarene?

Hahahahahah...Ovo nijke smijeshno, naprotiv...pogadjash u srzh...To su ustvari neki neprezhaljeni ljudi, koje , pretpostavljam, sanjate da nekad...negdje...opet sretnete...i kockice se naslozhe bash onakoi kako biste vi zheljeli...

[getaway blues]

Uh... Iskreno, sve te emocije, i sva mjesta, i slike i mirisi i treptaji i shumovi za koje nikad necemo biti sigurni koliko i u kojoj mjeri su i stvarni i izmashtani, a na kraju mozda nista drugo nego odraz nasih zelja; nase projekcije i nase slabosti... Sve toliko bolno da mora biti zakopano negdje u nekom mracnom kutku odakle ne moze da izmili (a to se definitivno ne moze izbjeci, u nekim nocima, mjesec lupezh...); ili je mozda samo ushushkano negdje na dnu lijeve pretkomore, i cheka neki novi osmijeh, neku novu veliku tugu skrivenu u jednom tamnom oku pa da ponovo uzleti, da nas ponese opet u ruzicasti univerzum...

Uzasno, uzasno bolna tema. I tesko je sada kopati po tim slikama - ponekad je bolje da same izadju, da nas podsjete da nijesmo skroz otupljeli, da smo nekad vjerovali u jednu magiju... I nista vise! Mozda previse dragocjene slike da bi se rasipale i troshile - i svjesni smo da i tada chak previse bole, i jedva chekamo da ih opet bacimo u onaj mrak...

Odraz nashe slabosti, koliko i nashe snage. Jednako greshno, koliko i Bozansko - karta za let do Sodome i Jerusalima istovremeno Genijalnost i usud pjesnika i alhemicara...

[pilicius]

uh kako dobro zbori getaway blues. bas dobro. pa toliko toga i dan danas mi se vrti kroz glavu, a mozda i ne bi trebalo. mada nije me briga. lijepo je zamisljati(da ne kazem mastati)(pa i da kazem tako vala). toliko toga sam prosao u zivotu a jos vise nisam cini mi se, i bas mi je zao, pa vjerovatno zbog toga zamisljam sta bi bilo kad bi bilo.
ne znam stvarno
barem mi masta za sad ostaje

[Zeca_pg]

Cesto mi se desava da mi prolete neke lijepo zamisljene slike ili niz dogadjaja, ali ne mora da bude da su to neki neprezaljeni ljudi (iako je to u vecini slucajeva) vec mogu da budu slike i dogadjaji ljudi koji su nam znacili dosta a ne zelimo da pokvarimo tu lijepu sliku i zelimo da ih po njima pamtimo i nikad ne zaboravimo, zato zamisljamo razne dogadjaje i pravimo razne slike!

Mozda i ne bi trebalo da se vrte po glavi te bolne slike, ali one se tesko mogu skroz potisnuti i uvjek ce se pojavljivati, al sto rece pilicius nije me briga ljijepo mi je sa njima i neka ih!

[Artemis]

Uh... Iskreno, sve te emocije, i sva mjesta, i slike i mirisi i treptaji i shumovi za koje nikad necemo biti sigurni koliko i u kojoj mjeri su i stvarni i izmashtani, a na kraju mozda nista drugo nego odraz nasih zelja; nase projekcije i nase slabosti... Sve toliko bolno da mora biti zakopano negdje u nekom mracnom kutku odakle ne moze da izmili (a to se definitivno ne moze izbjeci, u nekim nocima, mjesec lupezh...); ili je mozda samo ushushkano negdje na dnu lijeve pretkomore, i cheka neki novi osmijeh, neku novu veliku tugu skrivenu u jednom tamnom oku pa da ponovo uzleti, da nas ponese opet u ruzicasti univerzum...

Uzasno, uzasno bolna tema. I tesko je sada kopati po tim slikama - ponekad je bolje da same izadju, da nas podsjete da nijesmo skroz otupljeli, da smo nekad vjerovali u jednu magiju... I nista vise! Mozda previse dragocjene slike da bi se rasipale i troshile - i svjesni smo da i tada chak previse bole, i jedva chekamo da ih opet bacimo u onaj mrak...

Odraz nashe slabosti, koliko i nashe snage. Jednako greshno, koliko i Bozansko - karta za let do Sodome i Jerusalima istovremeno Genijalnost i usud pjesnika i alhemicara...

Getaway sta da kazem posle ovoga....? :neutral:

[Antares]

Rijetko ili cesto,mislivsi na nekog,nama posebnog,desi nam se da nam prolete neke lijepo zamisljene slike,niz dogadjaja koje izmastamo a koji se nikad dalje od nasih sklopljenih ociju i budnih snova ne dese...Nije se dalo...

Naravno... Nevezano za osobu koju volim ili koja mi se svidja, vezano je i za najbolje drugare. Ovo je onaj dio - "sta bi bilo da sam uradio ovako" i "mozda sam ja negdje pogrijesio". Tuzni ili ruzni dio zivota. Zavisi kako gledate na snove

Odraz nashe slabosti, koliko i nashe snage. Jednako greshno, koliko i Bozansko - karta za let do Sodome i Jerusalima istovremeno Genijalnost i usud pjesnika i alhemicara...

Drug moj, moram te ispravit. Alhemija nije san. Bar ne od dvadesetog vijeka