naravno da ima...
Ima li ko da zivi u Americi trenutno(za stalno ili privremeno) a da posjecuje forum ? Treba mi neki info
naravno da ima...
LiFe iS a BiTcH, dEaL wItH iT oR DIE!
Vidio sam na mnogo Location: da ima ali ne bih da uznemiravam ljude
Check pm in few min
N_L ...pitaj
Saljem PM
shalji pm
@N_L...zasto ne pitas ovdje??
~ Peace Love & Gucci ~
Jer pitam neke stvari sto mozda nijesu za siru javnost
hmmmmmmmm.....pm please...
~ Peace Love & Gucci ~
SIbaj na PM slobodno, ali pls - nemoj da je neka djetinjarija
Vecina ljudi je zla
eo i ja da se pridruzim klubu
Uglavnom na pm pitam kako je neko otisao i ostao, samo malo opsirnije interesuje me jer idem iduce godine pa info sakupljam
Ako ides preko ayuse sta god izabrao nemoj tent crew workera -ja sam se tako zajebao ali eto jos jedno zivotno iskustvo koje mogu u knjigu upisati.Ja dolazim za 3dana -u jednu ruku jedva cekam a u drugu mi se ne napusta... Pitaj ako te zanima nesto rado cu ti pomoci ako mogu.Poz
Aliquando et insanire iucundum est ~ ~ It is sometimes pleasant even to act like a madman. Seneca
Ima boris p. njemu su svi iz amerike.
ewo malo necheg shto sam chitala po netu...malo me dirnulo...pa reko dase podijeli sa vama...
http://www.montenegrina.net/pages/pages1/dijaspora/iz_istorije_crnogorskog_iseljenistva.htm
Crnogorci stigli u sve krajeve svijeta, od Ognjene zemlje, do Nove Kaledonije - Najviše mladih Crnogoraca pošlo u Ameriku krajem XIX i početkom XX vijeka - Godine 1907. u Americi bilo 17 hiljada Crnogoraca - I Njegoš je razmišljao da pođe u Ameriku - Peta generacija crnogorske dijaspore - Kamen sa Njeguša kao amajlija u Americi - Otadžbina zove, svi bi u dobrovoljce - Novčana pomoć iseljenika Crnoj Gori veća od državnog budžeta</SPAN>
Odoše momci u Ameriku u obećanu zemlju
Krajem XIX i početkom XX vijeka došlo je do masovnog iseljavanja Crnogoraca u Ameriku. Išlo se u grupama, ali i pojedinačno. Prvo su odlazili mladi ljudi iz primorskog dijela Crne Gore: Boke, Paštrovića, okoline Budve, zatim iz Crmnice, Katunske nahije, Gragova, Krivošije, Vilusa, da bi se za nekoliko godina odlazak proširio na nikšićki kraj, Bjelopavlića, Pivu, Žabljak, Moraču i čitav sjeverni dio Crne Gore.
Tadašnje austro-ugarske vlasti su pomagale da što više Crnogoraca, posebno mladih, za pušku sposobnih, ode u Ameriku, da bi u Crnoj Gori ostalo što manje vojnika.
Broj iseljenika je iz godine u godinu rastao. Prema knjizi pasoša koja se u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori pažljivo vodila od 1864. do 1914. godine, u Americi je, prema podacima Pavla Rovinskog, bilo 17 hiljada mladih Crnogoraca. Taj podatak se navodi i u ''Glasu Crnogorca'', koji je u to vrijeme izlazio na Cetinju, kao i u nikšićkom listu ''Slobodna misao''. Interesantan je i podatak da je 1903. godine za pet mjeseci, od početka avgusta do kraja decembra, u Ameriku pošao 621 Crnogorac.
PISMA ISELJENIKA
Iseljenik je pisao porodici: ''Dragi moji. Evo vam se javljam iz daleke Amerike, drugi put za mjesec dana. Radim teške poslove u rudokopu. To je duboko ispod zemlje odakle se vadi ćumur da bi mogle da rade fabrike, pIove vapori i idu željeznice. Nijesam sam. Ima mnogo poznatih i nepoznatih. To je djavolski težak posao. Svako jutro u devet ura spuštamo se konopima duboko 66 šežanja ispod zemlje, a vraćamo kada je sunce zašlo. Tako svakog dana, ponekad i noću, osim nedjeljom. Mora se. Kako je drugima tako je i meni. Hrana je slaba, smještaj nikakav. Ne mogu da spavam. Da sam znao kako je amo ne bih dolazio. Nešto para sam vam poslao, a poslaću ponovo kad zaradim i ušparam. I vi šparajte. Teško se do dolara dolazi. Uskoro će tamo doći Stevo Nikolin iz Župe, pa ću i po njemu nešto poslati”.
Drugi je 1907. godine pisao: ''O, kad bi moje grudi bile knjiga, a krv mastilo, tada biste tek mogli vidjeti kako je amo!''
Iseljenik – rudar poslao pismo ženi i u pismu 50 dolara. Interesovao se o svemu što se dešava u selu i završio riječima: ''Poslije dužeg vremena našao sam posao u rudniku. Težak posao. Šaljem ti 50 dolara i dacol... ''
Kako žena nije znala šta to znači ono dacol (that'call) što znači: to je sve, za sad nemam više. Odmah mu je odgovorila: ''Primila sam pismo i u njemu 50 dolara. Kupila sam mnogo stvari za kući i za đecu, ali dacola nije bilo u pismu, pa ti viđi što je stim...”
Inače, Crnogorci su teško učili engleski jezik, a kad bi nešto naučili to je najčešće bilo pogrešno. Tako je Ikače Popović iz Građana, koja je od 1927. godine živjela u Vindzoru, u Kanadu, često govorila: ''Naški sam zaboravila, a ingleški nijesam naučila''.
Sedamnaest godina je proveo u rudnicima Aljaske Bogdan Toljić, iz Srijede, sela između Banjana i Golije. Za to dugo i predugo vrijeme, kako je sam govorio nakon povratka u rodno selo, naučio je samo dvije engleske riječi – ''mejn Aljaska'' (''rudnik Aljaska''). Više mu izgleda nije ni trebalo za težak rad u rudniku.
Na hiljade Crnogoraca u rudnicima u okolini Bjuta </SPAN>
Crnogorski pasoši izdavani su i mnogo ranije. Jedna od prvih sačuvanih putnih isprava u Crnoj Gori potiče iz 1798. a jasno je da ih je bilo i prije tog vremena. Potpisivali su ih Petar I Petrović Njegoš i Petar II Petrović Njegoš, Vladika Rade.
Pri dobijanju pasoša za odlazak u Ameriku ljudi su se dovijali na razne načine. Tako je Petar Matov Drašković iskoristio rođakova dokumenta i otišao u Ameriku. Naime, 1905. godine došlo je do masovnog odlaska maldih Crnogoraca u Ameriku. Među njima je bio i Petar Matov. Sve je sredio za put. Na okupu je bila porodica i rođaci da ga isprate. Kad je trebalo da krene i stigne na brod u Kotorskoj luci, odjednom se predomislio i odustao. Tada mu je rođak Petar rekao:
''Oćeš li mi dati tvoj pasađ (pasoš) da ja idem umjesto tebe. Tamo imam brata, lakše ću se snaći...'' Ovaj mu je bez razmišljanja dao svoje putne isprave i poželio srećan put.
CRNU GORU NIJESU ZABORAVLJALI
Veliki broj crnogorskih iseljenika dolazio je iz Amerike u Crnu Goru nekoliko puta. Kad bi otadžbini zaprijetila opasnost i kad bi zaradili toliko novca da plate put i da nešto ponesu porodici, mnogi su kretali na dalek put preko Okeana u Evropu, a zatim preko Francuske i Italije u Crnu Goru.
Tako je Lazo Ivov Tomašević, iz crmničkog sela Brčeli, na primjer, iz Amerike šest puta dolazio u Crnu Goru. O njegovim putovanjima i dolascima u otadžbinu govorio je autoru ovog feljtona Lazov sin Mišo, poznati filmski snimatelj iz Cetinja i snaha Danica, Mišova supruga. Lazo Ivov Tomašević rođen je 1883. godine u Brčelima. U Ameriku je pošao u 16 godini. To je bilo 1899. ili 1900. godine. Najviše je radio u rudnicima Bjuta i državi Montana, gdje je kopao bakar. Tu je bilo i rudnika zlata.
U jednom od tih rudokopa Lazo je bio rudarski nadzornik. Već 1906. godine dolazio je u Crnu Goru. Ubrzo se vratio u Ameriku, pa ponovo u Crnu Goru i rodnu Crmnicu. Kad je počeo Balkanski, a nedugo zatim i Prvi svjetski rat ponovo je došao u Crnu Goru. Bio je dobrovoljac u crnogorskoj vojsci. Poslije Prvog svjetskog rata, 1919. godine, a zatim 10 godina kasnije ponovo je dolazio u Crnu Goru. O putovanjima preko Altantskog okeana Lazo je često pričao svojoj djeci.
''Plovidba preko Okeana'' – prisjeća se Mišo očevih riječi ''trajala je 21 dan. Uvijek je uzimao kartu prvog razreda. Nije žalio novac. Bio je lijepo obučen. Kad bi došao u Crmnicu i na Cetinje, mnogi su mislili da je veliki bogataš. U Americi je sa kratkim prekidima proveo preko 30 godina. U jednom rudniku je bio ranjen, a ranjavan je i na frontu, u Prvom svjetskom ratu. Govorio je tri strana jezika. Neko vrijeme je, kao mnogi Crnogorci, radio u Turskoj, u Anadoliji. Znao je turski ili arapski jezik'' – dodaje Mišo. ''Bio je vrijedan radnik i veoma cijenjen u društvu. Uvijek je na poslu nosio zaštitno odijelo i zaštitnu masku...''
I sada se u kući Tomaševića na Cetinju i u Brčelima kao svete uspomene čuvaju predmeti kojima se u Americi služio Lazo Ivov: fotografije, dokumenta, zlatni sat i druga. Neka su nestala za vrijeme Drugog svjetskog rata.
To je samo dio životnog puta Laza Ivova Tomaševića. Umro je 1961. u 78. godini i sahranjen u rodnim Brčelima.
Kamen sa Krsca njeguškog u rancu ratnika na Verdenu</SPAN>
Crnogorci su, inače, nosili sa sobom u Ameriku pojedine manje predmete, kao amajliju, odnosno uspomenu na zavičaj. Kad bi stigli pokazivali su jedan drugome što je ko ponio. Jedan od njih je u zavežljaju nosio grumen rodne zemlje crnogorske. Ostali su mu rekli: ''Što, bruko, ne uze kamen, u Crnoj Gori ima najviše kamena''.
AMAJLIJA JOVANA STEVOVA
Jovan Stevov Vučković, iz Vrbe njeguške, kada je pošao u Ameriku, 1906. godine, imao 16 godina. Sa sobom je tada ponio omanji kamen sa Krsca njeguškog. I nikad se od njega nije odvajao. Nosio ga je i u svom vojničkom rancu, tokom boravka na francuskom ratištu, 1916. na Verdenu, gdje je bio teško ranjen.
Autor ovog feljtona imao je priliku da u rukama ima omanji kamen sa Njeguša koji je Jovan Stevov ponio u Ameriku. Kad se poslije ranjavanja i liječenja vratio u Crnu Goru kamen se i dalje nalazio u njegovom prtljagu. Dugo ga je čuvao njegov rođak Dragutin Drago Vučković, iz kotorskog naselja Škaljari, inače sa Vrbe njeguške. (Umro prošle godine u Kotoru). Vjerujem da se kamen sa Njeguša koji je prošao čitavu Ameriku i francusko ratište u Prvom svjetskom ratu i sada čuva u kući Vučkovića u Kotoru sa drugim predmetima i dokumentima iz Amerike.
a ima li idje u ameriku pravoslavna crkva?:joint:
:)
shto je dZonisssssssss??? aj maxe odawleNNN...
Uvatilo ga je pravoslavlje + Hhahahahah ! Ima komso naskije crkvi koko oces od Kanade Australije Argentine Cemerike/Amerike pa na dalje (samo ih " NEMA " u CG ) hahahahahhahahaha nedaju ni serbalji i poserbice da ih imamo u nasku kucu !
Ko nevoli Crnogorca ,vas se ambisa !!!
e ja se pridruzih pa gledam ima li ko blizu NY tacnija Manhatan? da se druzi..
kad ce ko u nazad u CG ide li iko za novu... ha nemogu docekat
Ima li ko da se davno ustalio u SAD?
Planiram za godinu i po kad zavrsim magistraturu da zapalim za SAD da radim nekih 1-2 godinu, da usavrsim jezik. Inace studiram u Moskvi na ekonomskoj akademiji Plehanova (dobar fax) smjer - project managment. Magistriram na ljeto 2009.
Pa ako imate nekog da bi me primio, ja biK to cijenio . Da se ne vucam po svakakvih agencija da me deru...
Kad me neko pita sto sam ja bez tebe sam,
sigurno cu tada reci : kakva kuca, kakav stan...
e,nek si se ti izreklamirao dobro,taman se nadje koja da te udomi preko
eeeeejj,gdje je taj svrljig?
Stingo, djecace mali, ja trazim poslodavce iz SAD koji su spremni da prime strance na posao. Poslovi bejbi sitera, strazara, bastovana, konobara itd. mi NE odgovaraju, i zbog toga sam iznio svoju strucnu spremu.
Kad me neko pita sto sam ja bez tebe sam,
sigurno cu tada reci : kakva kuca, kakav stan...
Ima li ko da zivi u Seattle-u ili okolini, trebaju mi neke informacije hitno ??
"Anybody driving slower than you is an idiot, and anyone going faster than you is a maniac"
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks