Svi ljudi zele isto sto i mi - srecu.
No zacudo, ponekad nam tudja potraga za srecom izgleda kao u suprotnosti sa nasom srecom..?
Koliko puta na primjer se desilo da mislimo da je neki prijatelj ljut na nas zato sto nam nije poklanjao vise onoliko paznje koliko smo navikli, da bismo tek kasnije saznali da je to bilo zato sto je tada imao neki licni problem u svome zivotu - mozda smrt u porodici, bolest, ili probleme u
familiji - koji su ga preokupirali to vrijeme i cinili da se privremeno povuce ne samo od nas, nego i od drugih..?
(Tekst daje primjer zene koja je jednog dana na ulici slucajno srela sestru svog bivseg dragog. Dala joj je svoj broj telefona, a sestra je obecala da ce ga proslijediti bratu.
Zena se nadala pozivu, ali od njega nije bilo nista danima i nedeljama, pa je pocela da misli da ona tom momku nije znacila onoliko koliko on njoj. Na kraju su je te misli toliko opteretile da je zbog toga postala skroz lose raspolozena.
Nekoliko mjeseci kasnije, momak ju je nazvao, i rekao da nije htio da zove ranije zato sto je imao problem sa aknama i nije zelio da ga ona vidi takvoga.)
...
Kada postupke drugih ljudi shvatamo licno, to nam ustvari nash ego govori da smo mi centar svemira i da se sve zbiva zbog nas, kao da se svijet samo zbog nas vrti..
A zapravo je taj nash ego ono sto nas odvaja od pravih osjecanja i pravih misli drugih.
Treba nauciti da ne shvatamo sve licno.
I da dajemo cijelim srcem i onda kada osjecamo da ne dobijamo adekvatno zauzvrat.
Ako damo svoj dio, ulozena energija ce nam se uvijek vratiti, ako ne od onoga kome smo dali, onda od nekog drugog.
Pozitivna djela uvijek donose pozitivne rezultate.
I upamtimo, davanje nije uvijek samo stvar materijalnog.
Stvaranje prostora za druge u srcu i priznavanje da mi nismo jedine osobe na svijetu koje zele da budu srecne, moze biti najbolji poklon i drugima i nama samima.
http://www.kabbalah.com/tuneups/0202...?cid=20080203b
Bookmarks