• Dušica MINJOVIĆ:
    AVDO MEĐEDOVIĆ NA RASKRŠĆU REPRODUKCIJE I KREACIJE


    Prenosimo izvode iz magistarskog rada Dušice Minjović, odbranjenog decembra 2001. na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, posvećenog jednom od posljednjih rapsoda, bjelopoljskom epičaru koji je sticajem okolnosti postao predmetom moderne homerologije. Studiju je nedavno u Podgorici objavilo Udruženje "Almanah"


    AVDO MEĐEDOVIĆ


Peri i Lord su u pokušaju da riješe homersku enigmu otkrili slavnog bjelopoljskog epičara


Iako se 19. vijek uglavnom smatra zlatnim dobom uspomene, narodne književnosti, čiji su rezultati ponajmanje iskazani u Vukovim zbirkama kada je riječ o hrišćanskoj i Hermanovim kada je riječ o muslimansko - bošnjačkoj epici, proučavanja slovenskog folkloriste i germaniste Matije Murka u periodu od 1909. do 1932. godine i američkih homerologa Milmana Perija i Alberta B. Lorda (Lordova proučavanja sežu čak do 50 - ih godina ovoga vijeka), dakle, svi oni se vezuju za prvu polovinu 20. vijeka, pokazuju da je epska uspomena, narodna pjesma svoj život nastavila da živi i mnogo kasnije, doduše u nešto modifikovanom obliku i sa znacima postepenog opadanja, i konačno potpunog izumiranja.
No, vratimo se produžetku zlatnog doba epike, dakle, prvoj polovini 20. vijeka. Bez pretenzija i mogućnosti da na ovom mjestu budu istaknuta sva dostignuća u proučavanju epske usmene književnosti u prvoj polovini 20. vijeka istaći ćemo imena Milmana Perija i Alberta B. Lorda i njihovog "pjesnika - pjevača" (sintagma preuzeta od Novaka Kilibarde) Avda Međedovića.
Milman Peri i Albert Lord, istraživači sa univerziteta na Harvardu, krenuli su na balkanske prostore da bi, istražujući osobenosti muslimansko - bošnjačke epike razriješili homersko pitanje, odnosno uspostavili odnos između analitičke i univerzalističke teorije o nastanku Homerovih epova. Na različitim prostorima oni su pronalazili pjesnike - pjevače epskih narodnih pjesama i tragali za onim što ih u pogledu izvođenja, u tehničkom smislu (načinu izvođenja), čini pjesnicima - pjevačima. Između ostalih, jedno od najznačajnijih uočavanja od kojih su u ovim istraživanjima došli jeste pjesničko - pjevačka vrijednost Avda Međedovića.
Dva pomenuta harvardska naučnika u svojim zabilješkama od Avda Međedovića su zapisali 58 kazivanja epskih tvorevina, a jedna od njih je ep Ženidba Smailagić Mehe, što je jedan od njihovih najznačajnijih istraživačkih rezultata, мada Lord ovaj ep, bez obzira na njegovu obimnost i kvalitete definiše kao epsku pjesmu.
Proučavanja Milmana Perija i Alberta B. Lorda prevashodno su bila utemeljena i obavljana su s namjerom da se razriješi homersko pitanje, pa su stoga svoj rad najviše bazirali na komunikaciji sa savremenim pjesnicima - pjevačima iz prve polovine 20. vijeka koji su po svom pj-esničko - pjevačkom zanatu u sebi sažimali epsko nasljeđe muslimansko - bošnjačke tradicije. Za ovu priliku nabrajamo neka imena koja su služila kao "ogledni materijal" pomenutim naučnicima za razrješavanje postojećih pitanja i postavljanje novih teorija. To su sljedeći pjesnici - pjevači iz bosansko - sandžačkih, muslimansko - bošnjačkih sredina: Salih Ugljanin, Sulejman Makić, Džemajil Zogić, Alija Fjuljanin, Ćor Huso, Avdo Međedović...
Ono što se kao utisak svakom istraživaču nameće jeste činjenica da su do razrješenja homerskog pitanja Peri i Lord dolazili sagledavajući i izučavajući pjesnike - pjevače jednog vremena (prve polovine 20. vijeka) zasnivajući svoje zaključke na osobenostima samo njihovog kazivanja - pjevanja. Nešto starijeg datuma jedino je kazivanje - pjevanje Ahmeda Isakova Šemića, 85 - godišnjeg starca iz Rotimija, sa ušća Bune u Neretvu. Pomenuti naučnici svoja zapažanja uopšte ne usmjeravaju na tradicionalni epski korpus kako muslimansko - bošnjačke tako ni hrišćanske epike iz starijih vremena, prije svega iz 19. vijeka kada je epika svoj procvat neosporno i doživjela. Stoga se njihova proučavanja, iako u jednom smislu veoma značajna, čine prilično mehanicističkim, odnosno, pjesničko - pjevačko umijeće kako Avda Međedovića tako i ostalih pjesnika - pjevača prikazuju prilično klišetirano, jednosmjerno. Smatramo da bi se pjesničko - pjevačke individualnosti Međedovića i njegovih neposrednih prethodnika i savremenika mnogo bolje uočile njihovim poređenjem, usaglašavanjem sa postojećim epskim predloškom i muslimansko - bošnjačke i hrišćanske orijentacije, drugim riječima, južnoslovenske epike, iz starijih vremena.
Stoga se ovaj rad prije svega i bazira na ustanovljavanju pjesničko - pjevačkih kvaliteta Međedovićevih u poređenju sa klasičnim epskim predloškom balkanske, južnoslovenske epike - muslimansko - bošnjačke i hrišćanske (Hermanove i zbirke Matice hrvatske - muslimansko - bošnjačka epika, Vukove zbirke - hrišćanska epika), jer je neosporno da je Međedović u njima, pored svog nedvosmislenog i ničim osporenog talenta pjesnika - pjevača imao veliki oslonac.