akademik Branislav Kovačević: CRMNICA - RODOSLOVI BRATSTAVA, Virpazar 2005.



Istorija ljudskog drustva je najvecim dijelom prica o vojskovodjama, drzavnicima i politicarima. U toj prici koju zovemo istorijom nema onih koji su najvise doprinijeli usponu i slavi upravo vojskovodja, drzavnika i politicara. Nema ni pomena o narodnim masama, a o covjeku kao jedinki da i ne govorimo. Tako je bilo kroz ljudsku povjesnicu, a tako je nazalost i danas.
U drevnim zapisima, i prije nove ere i na Istoku i na Zapadu, sacuvani su pisani tragovi o mocnim dinastijama i njihovom porijeklu, koje neki izvode, cak od bogova. Ti zapisi su, u stvari, genealogije, rodoslovi u kojima se izlaze porijeklo neke vladajuce porodice i njenih srodnika. Radjeni su najcesce u obliku razgranatog drveta kao ilustracija nastanka, razvoja i grananja porodice i rodbine. Njihova vrijednost nije samo u pokazivanju porodicnog uspona i moci, vec su imali i prakticnu funkciju u pravu za utvrdjivanje redosljeda u nasljedju.
Na balkanskim prostorima u srednjem vijeku, rodoslovi su obradjivani kao knjizevno-istorijski rod i sadrzavali su pored genealogije vladarske kuce i dinastije i druge istorijske podatke. U njima se obradjuje porijeklo roda, potvrdjuje legitimnost i roda i pojedinaca iz roda koji su se nacli na drzavnom prijestolu. Njima se istovremeno pokazuje genealoska veza vladara sa priznatim rodonacelnicima dinastije i veze sa drugim dinastijama u sirim okvirima.
Rodoslovi su imali za cilj i da potvrde legitimitet krajevskih pretenzija na susjedne i druge oblasti i drzave ukoliko tamosnji vladar ostane bez muskog potomka i ako za to postoji rodbinska veza i po zenskoj liniji. Takvih primjera u istoriji srednjevjekovnih juznoslovenskih drzava ima vise, a slicnih pretenzija bilo je i 1941. hodine od strane Italije prema Crnoj Gori.
Rodoslov crmnickih bratstava o kome veceras i ovdje govorimo u mnogo cemu je drugaciji od onih porodicnih, vladarskih , sto je i razumljivo jer su predmeti obrade u osnovi isti i istovremeno sasvim razliciti. Ovo je vrijedna knjiga o Crmnici, o njenih osam plemena i oko dvije stotine zivih bratstava, za koju su marljivo skupljali podatke brojni saradnici i clanovi redakcijskog sastava sa glavnim i odgovornim urednikom dr Branislavom Marovicem na celu. Uradjen je znacajan, tezak i veliki posao, iako ne bez nedostataka, sto je i razumljivo, jer kako kaze Karl Poper: “Nauka pocinje sa problemima i zavrsava sa problemima”. Istrazivanju nikada kraja. Otrgnuti su i sacuvani od zaborava mnogi vrijedni podaci i o tzv. malim ljudima, koje istorija, ta nepotkupljiva uciteljica zivota ne biljezi.
Treba li pominjati da je oduvijek postojala covjekova potreba da se ne izgubi, strah da se nece snaci na neizvjesnom zivotnom putu, da nestane a ne ostavi za sobom trag. Pred kraj zivotnog puta i oni koji su davno napustili zavicaj najcesce mu se vracaju da pocinu tamo gdje su nastali, da ostave trag tu medju svojima, kako bi duze ostali u sjecanjima. Ima mnogo znakova koje ljudi ostavljaju iza sebe i koji najcesce imaju istu sudbinu – zaborav, prolaznost. Ako se ti znaci zabiljeze – oni ostaju, traju i pretrajavaju. Zato su i potrebni da covjeka spasu od lutanja i iskusenja, olaksavaju mu da shvati da je prolaznost ljudska neminovnost i da ga uvjere da ni u cemu “sto mu se desava nije sam, ni prvi ni jedini” (I. Andric).
Kao sto zivot i smrt idu zajedno, tako im je i zaborav vjerni pratilac. Covjek se brani od zaborava radom i djelom. I ova knjiga rodoslovi crmnickih bratstava je vid borbe protiv zaborava, utociste za trajanje i pamcenje, otpor nepostojanju.
Rodoslovi slozeni u ovoj knjizi imaju i mnoge druge vrijednosti. U njoj je ispricana prica ne samo o Crmnici i osam njenih plemena i oko dvije stotine zivih bratstava, vec je to istovremeno i prica o Crnoj Gori, i mnogo, mnogo, sire. Ona nam svjedoci o seobama, diobama i ratovima, sto nije nikakva specificnost Crmnice, vec opste mjesto kod balkanskih naroda.
Juznoslovenska plemena su se od svoga doseljavanja na Balkan, negdje od pocetka nove ere, nalazila u vjekovnoj borbi za opstanak. Zato su i bila prinudjena da se sele, mijenjaju stanista, doseljavaju i preseljavaju dok na kraju nijesu ojacala i, zdruzena, uspjela da zagospodare naseljenim prostorima i da ocuvaju. Bila je to oduvijek teska borba na skucenom i posnom zemljistu, borba sa protivnikom, sa prirodom, borba za slobodu. U toj borbi oni su shvatili da se sloboda ne dobija na poklon, za nju se stalno i iznova mora boriti. Ni danas se u tom pogledu nije mnogo sto promijenilo. Prirodni uslovi i narastanja porodica neminovno su uslovljavali diobe unutar zadruge, bratstva, plemena. Sa dolaskom mocnih snaga drugih naroda i drzava, silnik je potkupljivao “plahe i lakome”, unosio razdor u do tada cvrstu rodovsku strukturu, kako bi lakse vladao. Bilo je i drugih vododjelnica koje su generirale diobe, kao sto su vjera, pohlepa, zavist, siromastvo i bogatstvo, a sa pocetkom parlamentarnog zivota – ideoloske i politicke podjele.
I ovaj crmnicki rodoslov potvrdjuje tezu o diobama, seobama, doseljavanjima, preseljavanjima. Prema onome sto je zapisano u ovoj knjizi i sto je utvrdjeno u istoriografiji, Crmnicu su naselila plemena koja su dosla sa raznih prostora: sa Njegusa, iz Hercegovine, Albanije, primorja, Zete, Pipera, Kuca, Bjelopavlica, podnozja Durmitora, Bosne, Cetinja, Bratonozica, Vasojevica, Ceklica, Ceklina, Ljubotinja, Cuca, Grahova, Ceva, Pive, Ljesanske nahije, Herceg Novog, Sestana, Rovaca, Stare Duklje, Velikog Trnova u Bugarskoj, Splita, Tetova, Ovcjeg polja (Makedonija), Kosova i Metohije, Starog Vlaha, sa Zlatibora, iz Istre, Bjelica, Prizrena, Toplice i drugih mjesta.
Iako ovo tvrdjenje potkrepljuje ne samo predanje nego i rijetki istorijski izvori, ono moze da zavede i zavara i uputi na pogresan put i staru pseudoterapiju o Crnoj Gori, pa i Crmnici, kao velikom zbjegu – izbjeglickom logoru kroz istoriju. Zaboravljena je prica o starincima. Zar je mogao Stefan Vojislav izvojevati pobjedu na Tudjemilu protiv vizantijske vojske da je Crmnica u to vrijeme bila demografski pusta i da se samo doseljenici za nju bore.
Nije vjerovatno da tako pitomi kraj nije bio i tada naseljen. Na to pitanje istorija treba da odgovori. Mnogi rodoslovi napisani su dominantno na osnovu predanja u kojima ima mnogo mita, naknadnog sjecanja, trazenja korijena u istorijskoj dubini, tamo gdje se ne mogu naci. Crmnicki rodoslov je znatno smireniji, s manje mitskog, uzdrzaniji i realniji. Mnogi su ostali zapitani pred velikom i iskonskom postavkom: ko smo, odakle smo i kuda idemo. Drzeci se tradicije, koja predstavlja precisceno pamcenje, obradjivaci su pokazali uzdrzanost i trezvenost. No, ono sto ovaj rodoslov pouzdano pokazuje jeste cinjenica da je proces naseljavanja Crmnice dugo trajao i da su dosljaci stizali sa raznih strana. To, istovremeno, potvrdjuje poznatu tezu o velikim mijesanjima i prozimanjima balkanskih naroda, ali i njihovim medjusobnim sukobima. Proces naseljavanja Crmnice nije isao samo u jednom pravcu. Njega istovremeno prati i onaj drugi – iseljavanja, narocito u novije vrijeme, sto je, usotalom, opste mjesto u savremenom zivotu Crne Gore. Nije u pitanju samo migracija selo-grad, vec i odlazak u inostranstvo sirom zemljinog sara.
Rodoslov crmnickih bratstava iako neujednacen i nepotpun omogucava i brojna druga saznanja o ljudima ovog kraja. Tako, na primjer, moguce je saznati koliki je bio prosjecni ljudski vijek u proslosti na osnovu detaljnijih rodoslova. To je, nesumnjivo, znacajan podatak, narocito kada su u pitanju saznanja o ljudima koji su umirali prirodnom smrti.
Zapisi u ovoj vrijednoj publikaciji otkrivaju nam i ono tipicno crnogorsko poimanje zivota – price o ratu u junastvu dominiraju. Malo ima podataka o tzv. drustvenom zivotu, o dobrim domacinima, vrijednim zemljoradnicima i stocarima, pcelarima, ribolovcima itd.
Nije nam namjera da trazimo greske u knjizi, jer to su pratece pojave i skoro neminovne kada se radi o ovakvim knjigama. Za svaki rad potrebno je vrijeme i profesionalno angazovanje. Otuda i neki propusti koji su se mogli otkloniti. Navescu samo podatak da nije dovoljno korisceni popis Crmnice iz 1879. godine. Ima izvjesnih ponavljanja i izostavljanja, pa i povrsne i nepotpune obrade cetiri bratstva. Isto tako, trebalo je vise koristiti bogatu literaturu o Crmnici koja je evidentirana u Bibliografiji.