Dubrovčanin Jaketa Palmotić opisuje smotru koju je na sarajevskom polju napravio bosanski paša, neposredno poslije katastrofalnog zemljotresa koji je razorio Dubrovnik 6. aprila 1667. Bosanski paša je tada izvršio smotru vojske koja je trebala da krene ka jugu, u vojsci je bilo i Vlaha.
Pošto su ispred paše projezdili najviđeniji junaci sa svojim odredima, pa je na kraju prošla i komora, za povorkom konja, mazgi i kamila, otisnula se čudna masa


Iz planina kojijeh slijede
Njeke vlaške lupežine
Kojijeh mnoštvo na plijen grede,
dubrovačke u krajine


Oružje je njih tojaga,
divlje srce praća i kami,
I kamena tvrda snaga
U kamenijem svijem stranami


Kako divlje koze skaču,
I po grmu svud se veru;
Bosom nogom plešu draču
I njom mesa ne oderu.


Crna 'e zemlja njima postelja,
a uzglavje kami tvrdi;
Neznanoga jedu zelja;
Ko medvjedi svi su grdi.


Trpeći su u nevolji,
Lastan svaki trud imaju,
i za to su svi najbolji
da gradove potkopaju