Bolesti pasa.

[Tatjana]

Lajshmanija je hronichna bolest, a uzrokuje ju sitni parazit kojeg ubodom prenose leteci insekti - papataci. Opasna je za sve toplokrvne zhivotinje, pa tako i ljude i pse.

Ko su prenosnici? Papataci, u narodu josh zvani i nevidi, sicushni su insekti zhuckaste boje, po obliku slichni komarcima, ali puno manji. Dugachki su svega 1.3 do 3.5 mm i poput komaraca krecu se uglavnom nocu. Dok se muzhjaci hrane biljnim sokovima, zhenke sisaju krv ljudi i zhivotinja. Podruchje shirenja ove bolesti poklapa se s podruchjem obitavanja ovih malih zlotvora, a to je Sredozemno more, Indija, Srednja Azija, Bliski istok, Afrika te Srednja i Juzhna Amerika. Njima odgovara tropska i suptropska klima, a obitavaju po shpiljama, shkrapama i vrtachama u prirodi ili u tamnim i vlazhnim podrumima, konobama, bunarima i slichnim mjestima u naseljima. Slabo se krecu u daljinu, pa cijeli svoj zhivotni vijek provedu na prostoru promjera desetak metara.

Rasprostranjenost bolesti Bolest je poznata od davnina medjutim do unazad deset godina bilo je zabiljezheno tek nekoliko sluchajeva bolesti ljudi, dok kod pasa nije bila uopshte dijagnostifikovana jer joj se nije pridavala nikakva pazhnja.
Oboljeli psi su tretirani ljekovima protiv kozhnih bolesti i nakon neuchinkovitog lijechenja eutanazirani. Veci broj oboljelih ljudi zabiljezhen je u periodu trajanja od 1992-1995. godine, a prvi sluchaj oboljelog psa biljezhi se tek 1997. godine.
Nakon pokrenute akcije ekstenzivnih parazitoloskih pretraga dobijena je jasnija slika o razmjerima ove bolesti.
Saznanja su bila shokantna. Bolest je bila rasprostranjenija nego sto je iko mogao ochekivati. Samo bolesnih pasa bilo je na stotine.

Kako dolazi do oboljenja? Kad nevid ubode zarazhenu jedinku u njegov probavni sistem ulazi sitni parazit iz roda Leishmenie, koji se ovdje razmnozhava i preobrazhava u bicasti oblik.
Ovaj oblik prodire u rilo nevida i prilikom novog uboda ulazi u krv zdrave jedinke, chovjeka ili zhivotinje. U zdravom organizmu izaziva infekciju. Parazit se razvija i umnozhava u odbrambenim stanicama krvi chija je funkcija unishtavanje bakterija i drugih uljeza u organizmu, te tako onesposobljava odbranu organizma.
Inkubacija lajshmanija traje od nekoliko mjeseci do nekoliko godina.
Kod vecine pasa ochituje se kroz slozhene simptome. Prvi znak sumnje je gubitak apetita i opshta slabost, tromost, mrshavljenje, povishena temperatura, a chesto i naticanje limfnih chvorova. Kod uznapredovale bolesti dolazi do promjena na kozhi, najcheshce oko ochiju. Slijedi ispadanje dlake, stvaranje srebrnastih ljuska po kozhi, gnojnih chireva i na kraju otvorenih rana. Uz upalu rozhnjace, krvarenje iz njushke, jake prolive, dolazi i do bolesti unutrashnjih organa, bubrega, jetre, shto sve na kraju kulminira uginucem psa. U prvoj fazi bolesti lajshmanijazu nije lako dijagnostifikovati jer klinichki simptomi upucuju na vishe bolesti i tek laboratorijske pretrage sa sigurnoshcu pokazuju o chemu se radi.
Lijechenje je dugo i mukotrpno, a uspjeh neizvjestan. Izvjestan uspjeh postizhe se odredjenim antibioticima koji su vrlo skupi (npr. Ambisome), pa se lijechenje pasa najcheshce provodi alupurinolom koji se takodje pokazao vrlo djelotvornim.
Nazhalost, iako se svi simptomi bolesti povuku izlijecheni pas ostaje i dalje parazitoloshki pozitivan.


Opasnost za ljude Kod ljudi, a bolest uglavnom zahvata mladje skupine, dakle djecu do otprilike 10-te godine, simptomi su uglavnom opshta slabost, gubitak apetita, bljedilo, povishena tjelesna temperatura. U kasnijoj fazi bolesti dolazi do problema probavnog i mokracnog sisstema, a zbog pada opshte otpornosti organizma moguce su neke druge specifichne i nespecifichne infekcije, uglavnom kao i kod pasa u kasnijoj fazi bolesti.

Ko je ugrozhen? Zbog toga smo istakli ovu bolest, o kojoj se chuje tek u novije vrijeme kao opasnoj prijetnji zdravlju, a posebno zato jer joj podlijezhu i ljudi. Kako je lijecenje i ljudi i pasa zahtjevno i neizvjesno najbolje je poraditi na preventivi.

Ko je izlozhen lajshmaniji? Svi, i ljudi i psi nasheg priobalnog podruchja koji u ljetnim mjesecima u periodu aktivnosti nevida pretezhno borave na otvorenom. Pa, dok se ljudi mogu zashtititi odgovarajucom odjecom, sto uchiniti s psima? Najvishe su ugrozheni oni psi koji spavaju na otvorenom, te oni koji borave veci dio dana u sumi. To su najceshce lovacki i radni ovcarski psi. Oni trebaju spavati na mjestima koja su insekticidno tretirana. Razlichiti oblici zashtite psa (posebna ogrlica, sprej, insekticidni shampon) koji se koriste kao zashtita od buva i krpelja djeluju odbojno i na nevide.

Iz razgovora sa veterinarom, saznala sam da je samo u posljednjih mjesec-dva uginulo 6 pasa u Podgorici od lajshmanije. U dva sluchaja, psi su virus pokupili josh proshle godine, tako da, ako primijetite ishta neobichno kod vashih mezimaca, ne budite lijeni, nego odmah sa psom kod veterinara.