RASPROSTRANJENOST BJESNILA
U pojedinim zemljama, kao što je Indija, broj žrtava se kreće i do nekoliko hiljada godišnje. Bolest je raširena po celom svetu, osim u Australiji, Engleskoj, Islandu, Irskoj, Norveškoj i Japanu. Naša zemlja je, nažalost, područje u kome je ova strašna bolest stalno prisutna i jedan od načina njenog suzbijanja je dobro informisanje građanstva a posebno vlasnika mesojeda o njenim svojstvima. Zbog toga smo se odlučili da na ovom mestu navedemo i one činjenice vezane za besnilo koje se ne odnose samo na kućne ljubimce - mesojede, ali su od značaja za poznavanje ove opake bolesti.
Bez obzira na činjenicu da je među domaćim životinjama besnilo iskorenjeno, u mnogim razvijenim zemljama ono postoji u endemskoj formi među divljim životinjama i zbog toga zaslužuje našu punu pažnju. Kod šumskog (silvatičnog) besnila prenosioci bolesti su zaražene lisice ili druge divlje životinje, dok kod urbanog besnila tu ulogu imaju psi i mačke. Ovde se radi o istoj bolesti a jedina razlika postoji u pogledu životinjske vrste koja je rezervoar virusa
Sredinom sedamdesetih godina još smo se nadali da će besnilo prestati da bude bolest koja ugrožava zdravlje i život ljudi i životinja na ovim prostorima. Niko se tada nije nadao nadolazećem talasu zaraze sa istoka i severa Evrope. Usledili su ratovi i migracije životinja, pad standarda i prestanak vakcinacije. Besnilo koje šire lisice krenulo je ka nama svom žestinom, kao stoje to i svojstveno tom takozvanom šumskom obliku ove bolesti. Naime, ova strašna bolest je u jednoj svojoj formi, kao šumsko, silvatično besnilo, stalno prisutna u našoj zemlji i predstavlja realnu opasnost po zdravlje životinja i ljudi.
Besnilo je u Jugoslaviji prisutno dugi niz godina. U našim uslovima se trenutno sreću dva glavna oblika ove bolesti. To su tzv. urbano - gradsko besnilo čiji su glavni rezervoar i prenosioci psi i mačke i silvatično - šumsko besnilo koje u našim uslovima prenose lisice. Osim kod ove dve najznačajnije vrste, besnilo je na području bivše SFRJ ustanovljeno kod mačaka, konja, ovaca, svinja, srna, jazavaca, tvorova, magaraca, kune, divlje mačke i medveda.
[Od 1946. godine pa do 1980. godine, na području tadašnje Jugoslavije od besnila je obolelo 375 ljudi, a od 1980.godine pa do danas novi slučajevi zaražavanja ljudi nisu zabeleženi.
Bookmarks