Originally Posted by
Jevrem Brkovic
CRNA GORA - PRVA ZRTVA VELIKOSRPSKE AGRESIJE
Cinjenica je da 7. i 8. X. 1988. godine i 10. I. 1989. (kada su Milosevicevi pucisti srusili legalnu vlast u Crnoj Gori i uspostavili prakticno velikosrpsku diktaturu) gotovo nikom u ondasnjim jugoslovenskim republikama nije bilo jasno sto se desilo, da je rat za Veliku Srbiju poceo i da je Crna Gora prva zrtva velikosrpske agresije. Nicije nacionalno bice nije toliko kompaktno da u sebi nema i onih obaveznih kvislinskih pukotina, kroz koje uviru i ostvaruju se svestrani interesi brojnijeg i agresivnijeg nacionalizma. Velikosrpski je udar, normalno, nasao dosta svojih pristasa u Crnoj Gori, a najvise medju vladajucim komunistima! Crnogorski kvislinzi dr. Branko Kostic, dr. Radivoje Kontic, Milo Djukanovic, Momir Bulatovic, Zoran Zizic i toliko drugih pripadali su onom najvisem vladajucem sloju komunista. Da su Milosevicevi populisticki bojovnici, kojim slucajem, uspjeli da udju u srz Hrvatske i Slovenije i tim bi dvjema ondasnjim jugo-republikama nasli dosta kvislinga od kojih bi se moglo formirati najmanje pet vlada, ako ne i vise.
Zasto u ondasnjim jugo-republikama gotovo nitko u padu Republike Crne Gore nije prepoznao pocetak rata, to jest pocetak agresije, za stvaranje Velike Srbije? Ima tome nekoliko razloga, a najbitniji je onaj da je u svim jugo-zemljama, u Bosni i Crnoj Gori pogotovo, postojao jedan prilicno tvrdokorni sloj gradjanstva totalitarno ideologiziranog, duhovno uspavanog i zaparlozenog floskulama o bratstvu i jedinstvu , vjecnom jugoslovenstvu i toliko indoktriniranog takozvanom komunistickom socijalnom pravdom, da su Milosevica i njegove mitingaske jurisnike dozivljavali kao ozivljavanje komunistickih ideala i nosiocima antibirokratske revolucije.
U mojem Dnevniku iz tih prevratnickih dana, koji je fragmentarno i objavljen, pod datumom 7. X. 1988. godine stoji zapisano: Crnogorsko drzavno i partijsko rukovodstvo, ni drzavna bezbjednost, po svoj prilici, nijesu ni naslucivali da ce danasnjim danom poceti treci cin nacertanijevske bitke za Crnu Goru, bitke stare koliko i Garasaninovo Nacertanije, ako ne i mnogo starije. Zna se da se vec mjesecima radilo za ovaj dan i ovu noc, koji u jednom zamisljenom furioznom blic-krigu trebaju konacno da ucine kraj Republike Crne Gore. Zna se i za parolu: Danas Novi Sad, sjutra Titograd, prekosjutra Sarajevo!" U glavama stratega, onih sto su okupljeni u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, zapravo u Vucjoj Jami Velike Srbije, ni Sarajevo nije krajnji cilj. Sprema se pohod na Zagreb i Ljubljanu...
Neistorijski pozitivisticki odnos prema jugoslovenskom revolucijom prigusenim balkanskim ili juznoslavenskim natalozenim kompleksnim proturjecnostima, istorijskim i drugim, i neadekvatno rijesenim statusima nekih juznoslavenskih i neslovenskih naroda, i drugu je Jugoslaviju ucinio nepodnosljivom drzavnom zajednicom naroda koji su je sacinjavali. Cinjenica da su neki narodi bili istorijski vise definisani od drugih, zato se i nijesu mirili da svoju istorijsku, nacionalnu, kulturnu i zemljopisnu osobnost, dakle sveukupnost svoga identiteta, potcine nekom po drugi put neuspjelom jugoslavenstvu. A to drugo jugoslavenstvo se sve vise, kao i prvo od prvog dana, vojno, politicki, diplomatski, privredno, ekonomski, prosvjetno i kulturno, pa i mentalitetski sve ociglednije utapalo u bahato, primitivno, folklorno, destruktirvno i nasilnicki eksponirano velikosrpstvo. Srpstvo je preko takvog velikosrpstva prosto metastaziralo na tom sve od Triglava do Djevdjelije opjevanom jugo-prostoru, a metastaziralo je preko nekoliko kolonizacija, preko radnistva, uz pomoc Marksove parole da radnik nema domovine preko vojnih, policijskih i prosvjetnih kadrova i na druge nacine.
Ispalo je da su i prva i druga Jugoslavija bile samo drugo ime za Veliku Srbiju, kao sto je to sada i zvanicno ta kvazi-drzavna tvorevina, koja se naziva Treca ili Savezna Republika Jugoslavija. Na kraju se ipak sve svodilo na onu poznatu Pasicevu konstataciju, izrecenu na Krfu 1917. godine pred regentom Aleksandrom Karadjordjevicem: Moze Jugoslavija, ali samo u granicama Velike Srbije. Regent je, prema svjedocenju Steve Jakovljevica, autora Srpske trilogije , na takvu Pasicevu zamisao klimnuo glavom, dodirnuo cviker i rekao: Gaja, imacemo izvesnih problema s Hrvatima i Slovencima. Gaja je svom regentu dao i dodatna objasnjenja i uvjeravanja da se Hrvati osvescuju tek kad prodje voz, a Slovenci su, ustvari, alpski Hrvati, samo nesto veselije naravi i s vise radnih osobina...
Bookmarks