Pa ako je čovjek neodlučan, neka je. Jednom će se odlučiti – i opredjeliti. A možda i neće... i što je tu loše?
Ako se ne smatra Bošnjakom, jer s Bosnom nema veze (konačno, kao ni većina crnogorskog stanovništva islamske vjere); ne smatra se ni Muslimanom, jer vjera nije nacija;a kako i sam kaže, nema neke sličnosti s Iračanima, ili uopšte s Arapima i drugim muslimanima... a opet, možda se ne osjeća Srbinom niti Crnogorcem – pa čak ni po toj liniji što živi u CG... onda neka bude neopredjeljen. I to je njegovo pravo. Konačno, što je tu sporno? Ako on na sebe nema želje ljepiti nacionalne etikete – tim bolje po njega, pa i ovaj svijet, ako ćemo iskreno.
Bolje da izabere neopredjeljenost, prvo i osnovno – jer tako želi, a i prosto jer se očigledno ni sa čime navedenim ne može poistovjetiti – nego da mu se nameće neki identitet, bilo crnogorski, bilo bošnjački, bilo kakav drugi.
Dani nasilja su nadam se prošli. A najmanje je primjereno da oni na koje je do nedavno pritisak bio vršen, sada isto rade drugima... ovo - koliko vrijedi za Crnogorce, još više vrijedi za Bošnjake... jer se dio njihovog „lobija“ u CG nešto previše „raspištoljio“ po pitanju tumačenja tuđih identiteta.
Dakle, pustiti svakome da izabere za sebe – po svojoj savjesti.
Naša želja, naš zahtjev je da neko prizna 24.000 ljudi, koji su na popisu 2003. godine zaokružili ili napisali da je njihova nacionalna pripadnost Musliman
Bookmarks