Istorijat pasa

[Oky]

Poreklo psa vodi od vuka. Pas je dakle pripitomljeni vuk, prva domaca zivotinja. Kasnije su vuk i pas posli razlicitim putevima.
Bilo zbog prirodnih mutacija, uticaja klime i sredine, ili zbog ukrstanja koje je izvrsio covek, pasmine su postajale sve brojnije i sve bolje selekcionisane.
Prva tacno utvrdjena pasmina bio je , mozda, saluki-arapski hrt. U Kini su uzgajali sitne pse "za rukave", tako male da bi zaista stali u nabore kimona, a pas je od 3400. godine p.n.e. smatran i za odlican zalogaj. Takav specijalitet je uvek stajao na stolu velikasa. U Kini jos uvek uzimaju psece meso za hranu.
Psi se od pamtiveka koriste u ratu. Rimljani su koristili 2 razlicita tipa psa: za vezu i za napad. Psi za napad su bili snaznih celjusti i obicno naoruzani gvozdenim okovratnicima nacickanim secivima. Najnesrecniji su bili psi za vezu. Poruke komande su se stavljale u bakarnu cevcicu koju je pas morao silom da proguta, a posto nije moglo da se ceka da cevcica prirodnim putem izadje iz tela, psa bi obicno zaklali.
Novija pravila trazila su da pas ne bude samo dobar lovac vec i privlacnog izgleda. Rezultati takvog odgajivanja prikazani su prvi put 1859. na izlozbi lovackih pasa u Velikoj Britaniji, u opstinskoj palati grada Njukastla.

[sparco]

i nastavi nastavi, krenula si super, mene sad zanimasve ovo ( ne shalim se nego sam ozbiljan )

[Oky]

Sibirski Husky su privlačni psi, srednje veliki, snažni, energični i ponosni vučni psi, sposobni povući lakše terete umjerenom brzinom na duge razdaljine. Sibirski Husky su psi stvoreni za trčanje i ako im ne možete pružiti ono što njihova pasmina zahtjeva, bolje je da se odlučite za neku drugu rasu jer bi ubrzo došlo do velikih problema Sibirski Husky je pas[SIZE=2] o kojem se prilično lako brinuti. On je po prirodi čist i bez zamjetljivog mirisa. Sami se održavaju čistim i potrebe za kupanjem su minimalne. Često kupanje s šamponima nije preporučljivo, jer im se time skida sloj masnoće s dlake koji ih štiti od + 40°C do - 40°C. Ustvari, mnogi vlasnici kupaju svoje pse jednom godišnje ili rjeđe. Dvaput godišnje ostaju bez poddlake. To je razdoblje vrlo intenzivnog gubitka poddlake koje može trajati tri ili više tjedana, a poprilično ovisi i o klimatskim uvjetima. Mnogi se slažu da je s tim periodičnim problemom lakše izaći na kraj ,nego s konstantnim opadanjem dlaka nekih pasmina mekog krzna. U tom razdoblju, najbolje ga je redovito četkati.. Nikakvo timarenje ili šišanje nije potrebno ni preporučljivo. Nokte bi im trebalo povremeno provjeriti i po potrebi podrezati, naročito ako pas ne trenira, a kod aktivnih pasa to nije potrebno.[/SIZE]
[SIZE=2]Ima odličan temperament, njegov nježan i prijateljski stav ostavština je prošlosti s obzirom da ih je narod Chukchi držao u obiteljskim skloništima i ohrabrivao svoju djecu da se igraju s njima. Na Aljaski griju djecu u igluima. Huskyi su pozorni psi, spremni udovoljiti i prilagodljivi. Nisu agresivni i sposobni su za timski rad i vuču. Sibirski Huskyi su vrlo inteligentna i samostalna pasmina. Mogu biti vrlo tvrdoglavi, zahvaljujući njihovoj prvotnoj namjeni i mogu se lako dosađivati. Iako je Husky dobro društvo za svakoga bez obzira na godine i interese, ipak se ne preporučuje za osobe kojima je on prvi pas kojeg su ikada imali, jer greške je lako napraviti i ponekad vrlo teško ispraviti kod ovog inteligentnog psa. S obzirom da je sposoban pokazati veliku privrženost svojoj porodici, ovo baš i nije pas za samca. Prema strancima ne pokazuje strah ni sumnju, te stoga nije prikladan za psa čuvara.[/SIZE]
[SIZE=2]Huskyi su prilično tihi psi. Oni ne laju, što je tipično za druge pasmine, već se glasaju mekim " pričanjem". Povremeno zavijaju, ali s obzirom da su to psi orijentirani čoporu, kao i ostale polarne pasmine, takvo ponašanje je normalno. [/SIZE]
[SIZE=2][/SIZE]

[Oky]

Ovi sjeverni psi bili su temelj za nekoliko pasmina koje su se kasnije razvile u Europi. Neki su zadržali pastirski karakter, a drugi su se prilagodili za vuču saonica. Drevno nomadsko pleme centralnog dijela sjevernog Sibira - Samojedi ili Neneci oduvijek su se oslanjali na svoje pse. Ovaj pas nikada nije postao lovac, ali se zato ubrzo prilagodio za vuču, postao čuvar i vjerni suputnik.* Samojed nije tipičan pas čuvar, on jednostavno veselo najavi dolazak svakog gosta. Samojedi su bili jedinstveni među eskimskim plemenima po osobnom i radnom kontaktu sa psima. Često su članovi obitelji uzimali pse da s njima spavaju u velikim šatorima od sobove kože (Chooms) pod pokrivačima od topla sobova krzna jer su ih psi dodatno utopljivali. Djeci su dopuštali da se igraju sa štencima, a ako su kuje iz nekog razloga bile nesposobne ili nepodobne za dojenje, žene su osobno hranile i podizale mladunčad. Ta činjenica najbolje pokazuje koliko je pleme Samojeda cijenilo i ustrajno socijaliziralo svoje pse.Samojed je pas vučjeg tipa. Dojmljivom i raskošnom nastupu značajno pridonosi to što je samojed snažan, aktivan, graciozan pas s nevjerojatnom izdržljivošću. On je srednje velik pas s bogatim krznenim ogrtačem i karakterističnom grivom. Prvo što se uočava na glavi samojeda jesu njegove tamnosmeđe, tople i vesele oči, crni nos i uši koje su uspravne, trokutaste, zaobljene na vrhovima, relativno male i potpuno prekrivene dlakom. Tipičan rep je bogato odlakan, nošen savijeno prema naprijed preko leđa ili uz bok. Visine su 50-60 cm i težine 23-30 kg. Crna boja krzna selekcijom je eliminirana, a čista, blistavo bijela danas je gotovo univerzalna. Dopuštene su još i bijela s kremastom i potpuno kremastom bojom, koja se na izložbama baš i ne preferira, ali je važna kod uzgoja zbog pravilne pigmentacije. Vanjska dlaka je gruba i ravna, ne smije biti čupava, svilena ili valovita, a duža je nego u drugih arktičkih pasmina. Unutarnja dlaka tzv. poddlaka je gusta i mekana. Takva struktura dlake daje tom psu maksimalnu zaštitu od vanjskih utjecaja, a zahtijeva minimum brige. Iako bijelo, njegovo krzno uvijek izgleda vrlo čisto, a blato se nakon sušenja jednostavno iščetka. Besprijekorno krzno ima blistav srebrnasti sjaj. Vrlo gusta dvostruka dlaka traži redovito češljanje, posebno u proljeće i ljeti. Mrtva dlaka iz poddlake, ako se ne odstranjuje, može se zamrsiti i izazvati probleme s kožom. Iščešljana dlaka može se sakupljati i kasnije korisno upotrijebiti tako da se isprede u finu vunu.Iz davne prošlosti potječe čak i legenda o toj pasmini. Postoji legenda da su Samojedi, pleme koje je nekada naseljavalo centralnu Aziju, živjeli sa svojim psima još i prije nego što su napustili svoju postojbinu. Legenda govori o pustinjskim ljudima koji su prije više od 35000 godina, bježeći od neprijatelja prema sjeveru kroz Mongoliju, došli do ledem okovanog Arktika. Legenda dalje priča o psima krem boje, čije je krzno izblijedjelo na arktičkom suncu kada su jednom zauvijek napustili pustinju, poprimivši srebrni odsjaj teritorija okovanog ledem koji su naselili. Oni nisu agresivni psi, a to možemo uvelike zahvaliti istoimenom plemenu koje je, zbog zajedničkog suživota, bilo koji oblik agresivnosti prema ljudima ili drugim psima kažnjavalo smrću. Višestoljetnim bliskim i neprekidnim kontaktom čovjeka i psa razvila se pasmina koja je radila ukorak s njim, odmarala se u toplini njegova doma, žestoko se borila uz njega u životnim bitkama, radeći marljivo i ustrajno imala je samo jednu želju - da ugodi čovjeku. Ali samojed nikad nije postao ponizan pas. On je veliki veseljak, koji je zadržao mnoge nonšalantne osobine svojih primitivnih predaka. Danas su prihvaćeni kao prekrasni i izrazito ljupki psi za društvo. Sa zadovoljstvom prihvaćaju svaki zadatak ili igru s bezbrižnim izrazom lica i uz tipičnu radosnu opuštenost. Smiješak samojeda je zaštitni znak pasmine i njegove vesele osobnosti.

[Oky]

Shar Pei je povučen, rezerviran, ponosan i u suštini veoma nezavisan pas, sto ponekad odbija potencijalne vlasnike. No, usprkos tome, Shar Pei voli sve i svakoga . Teško je generalno govoriti o temperamentu, jer on za svakog psa ovisi od mnogo uvjeta, okoline, načina života, vlasnika.
[SIZE=2]Za ovu rasu se kaže da je veoma mila i posvećena svojoj familiji. Shar Pei cesto se opisuju kao "ljudi psi", jer ce radije biti u ljudskom društvu nego u društvu drugih pasa. Njihova visoka inteligencija moguće da doprinosi ovome, te su u stanju ocijeniti da smo im u mogućnosti pružiti vise kreativne igre. [/SIZE]

Prirodno su veoma cisti i veoma ih je lako naučiti gdje je mjesto za vršenje nužde. Cak i ako imaju svoje dvorište, vise vole kakicu ostaviti negdje vani, a svoj teren imati čistim.

[Oky]

Definiran je kao pas "prekrasne ružnoće". Glava treba veličinom odgovarati tijelu, mršava, bez bora. Donja čeljust dulja je od gornje ali se, kad su usta zatvorena, ne smiju vidjeti ni zubi donje čeljusti ni jezik. Njuška je široka i crna, nosnice širom otvorene. Uši su visoko nasađene i šiljasto prikraćene; oči tamne; vrat okrugao, snažan, mišićav, bez podvaljka; tijelo je kvadratnog oblika. Rep se skraćuje i nošen je uspravno. Prednje noge su ravne i međusobno paralelne. Mužjak je visok od 57 do 63 cm. ženka 53 do 59. Težina je od 30 do32 kg mužjaci, 24 do 25 kg ženke.Narav: Vrlo je dobroćudan i vjeran. Nije zlopamtilo. Privržen je, naročito djeci. Lako uči. Korištenje: Kao službeni pas pomoćnik je policije, čuvar kuće, branitelj osoba, vodič slijepih. Prije svega je cijenjen i obljubljen kao pas za pratnju, veseo, tolerantan, zaigran, ali nešto nepovjerljiv prema strancima. Voli dinamičan život, pa ga je potrebno često izvoditi u duge šetnje.
Hrana: Bokser troši mnogo energije pa je nezasitan. Ipak se ne smije udebljati jer bi to škodilo njegovu zdravlju i lijepom fizičkom izgledu. Dnevno treba 400 g mesa, 300 g riže ili kruha i nešto povrća.