ma kakvi posla covjece. treba da im redovno dajes hranu i vodu i prosipas otpatke iz kaveza. ja imam papagaja Kostu vec 15-ta godina. To je vrsta Nimfa, onaj zuti sa crvenim obrazima. Proprichao je vrlo brzo, ima fond od nekih 15ak rijeci, ali ne podrazava nichiji glas samo izgovara te neke rijechi u vidu njegove pjesme. Ono - dodje mu pa pochne sve sto zna da pricha da nam pricha dok mu ne dosadi ili dok ga neko mrshne. to ti je njemu kao neka pjesma njegova, ritual...
Inace ga nismo mnogo uchili da pricha. Jedino sto smo ga uchili je da zove samoga sebe "Kosta" dakle, i kako ga stalno neko ucutkuje najcesce govori "Cuti" Dosta je rijechi sam pokupio.
Uglavnom ga pushtamo da sheta po kuci, ali uveche je u svoju kucu, u kavez je li, chak i sam trazi da ide kuci kad mu se prispava.
Malo je isfrustriran jer je kod mene od kad sam ja imala 7 godina pa posto smo zajedno rasli ja sam nekad zaboravljala da je to papagaj - zivo bice, a ne igrachka.
On je srednje velichine, vrlo zilav i izdrzljiv. Pored svoje hrane koja mu je obavezna, jede gotovo svo voce i povrce, orahe, shpice svakakve i ostalo. jede hljeb, to mu je omiljeno, rizu kuvanu, pashtu isto obazava i tjesteninu uopste.
jedino mu meso ne dajemo, mada kolkika je budala i na to bismo ga navikli, ali smo chuli da bi promijenio ponasanje da jede meso, pa mu ne dajemo. e da - jogurt obozava, a sokove i ne bash.
ljeti voli da mu se u nekakvi tanjiric uspe vode kolko moze nogama da stane u nju i onda se on tu kupa... zimi izbjegavamo da se ne prehladi. ne valja ga drzat na promaju, i obavezno mora imat nekakvu krpu ili maramu preko kaveza jer voli da ima privatnost.
on ima vazda nekakve njegove igrachke koje sam odabere - kutija od foto filma, ono od konca plastichno, nekakve kutijice i sl. stvari koje nadje tumarajuci po kuci, chesto masturbira na tim stvarima ali nikako se ne odvaja od njih. opsesivno je vezan za ono plastichno od konca i TO uvijek ide s njim. Ako se nedje zavukuje, a to ne moze da ponese, vrishti dok neko ne dodje i pomogne mu. na spavanje ne ide bez TOGA, pa smo mi to prozvali nejgovom zenom.
Dovodili smo mu par puta neke yebachice ali ih je sudbina razdvajala, mada je po prirodi nervozan i ljubomoran (ka mu gazdarica) pa mu i ne prija neko drugi u njegovoj kucici, nego pochne da ga maltretira i da vrshi pritisak na nju ili njega.
i evo ga moj Kosta, u jednoj od svojih poza:
Last edited by GAGA; 21-02-07 at 21:58.
"Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon the stage, and then is heard no more; it is a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".
Bookmarks