Da li se prije Vuka crnogorski jezik zvao "Naški". Śećam se da sam čitao Sv. Petra Cetinjskog i druge crnogorske Vladike prije Njegoša i da skoro uvijek koriste tu riječ kad govore o našem jeziku. A onda ako ukucate na google riječ "naški" izlaze vam rezultati koji govore da se u to vrijeme u mnoge druge predjele govorilo za jezik "naški jezik". S obzirom da je zvanično ime jezika koji se koristio tada bio: crkveno ili staroslovenski i da tek dolaskom Vuka Karadžića pravi se reforma i dolaze do dogovora da se jezik nazove srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski (to je zbog toga što tada nit Bošnjaci not Crnogorci imaju izgradjene svoje nacionalne institucije, dok bi u CG u to doba na jednu ruku moga izbrojat pismene ljude). Dolaskom komunista na vlast dobija se predlog da se jezik nazove srpsko-hrvatsko-crnogorski, ali je predlog odbijen jer je predugačko ime. Raspadom SFRJ svako naziva naš zajednički jezik svojim nacionalnim imenom. Ali ni to nije pravo rješenje, jer je to ipak jedan jezik koji svi dobro razumijemo i ne može nikako nosit naša nacionalna imena, već neko zajedničko. Da li je "jugoslovenski jezik" pravo ime ili ne (jer su Jugosloveni i Bugari, Slovenci i Makedonci) ili su ipak naši preci bili u pravu kada spontano nazvaše naš jezik "naški jezik"?
For utilitarian purposes, Serbo-Croatian is often called "naš jezik" ("our language") or "naški" (sic. "ourish" or "ourian") by native speakers. This term is frequently used to describe Serbo-Croatian by those who wish to avoid nationalistic and linguistic discussions.
„Stanovništvo Riječke Nahije govori samo južnim narječjem. Narod, masa, koja je neobrazovana, zove svoj jezik naškijem jezikom; malo ga ko naziva srpskijem. Kad on koga pita, zna li govoriti njegov jezik, reći će: 'Znaš li naški?' - Ako ko ne razumije njegov jezik, veli: 'ne znaš naški'. Tako svoj jezik zovu Crnogorci uopšte, a Skadrani i okolni Turci i Arnauti kažu: 'ne znam, ili znam vaški'. Za ostale će jezike reći Crnogorac: znam, ili ne znam arbanaški, turski, talijanski... U novije vrijeme, od kada su se ljudi sa osnovnim obrazovanjem umnožili, počinje narod svoj jezik nazivati srpskijem, ali nikada crnogorskijem." (Andrija Jovićević, „Riječka Nahija" - 1911)
Ipak, kako se zaključuje u tekstu, "obične ljude ta tema ne dotiče mnogo".
"Kada ih pitate koji jezik govore, često kažu jednostavno 'naški'", piše u tekstu.
Zajednički izraz za srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski jezik.
Jezik, koji se priča na području Srbije, Hrvatske, BiH i Crne Gore. Ova reč se upotrebljava u slučaju da se nadjete u inostranstvu i čujete da neko priča našim jezikom. Pošto niste sigurni odakle je čovek nećete reći da i on priča srpski, već naški. Izraz je poznat posebno našim dijasporama širom sveta.
Bookmarks