Autobuska stanica postmoderne u Cetinju...

[komsija]

Pa za tu ruku NA CETINJU vrijedi ginuti!

Cetinjani i Crnogorci nijesu veliki vjernici, ali evo ja javno mogu da kazem da ne daj boze neko pokusa to da uradi, siguran sam da ga taj neko iz Cetinja ne bi zivu glavu izvukao...

[Old Bone]

Mi Crnogorci nismo crkveni (ne idemo u crkve koliko treba i kad treba), ali jesmo vjernici, jer nekako genetski slijedimo Bozije puteve -(za Boga ne vazi gramatika no uvjek veliko slovo!)-pa kada se prihvata etika Njegoseva (lise gadnoga njegovoga stava prema Muslilmanima), i kada se prihvata jos veci po poimanju etike Marko Miljanov Popovic-Drekalovic, onda je covjek BLIZU BOGU (ALAHU) I COVJEK JE VECI VJERNIK NEGO STO I SAM ZNA.

Pa je, naprimjer, veci vjernik, recimo, nas Milovan, koji bi pomogao i crvu ispod kore cerove(a ima divnu i mnogobrojnu porodicu!) nego mnogi monah koji iz manastira tjera nekrstenoga, kada taj zazeli da se Bogu pokloni....pa makar Milovan te svoje vjere i nebio svjestan....tako ja to shvatam...svim srcem!

To je *prirodna vjera* onih koji su kroz crnogorska jutra i zalaske sunca naslutili Boga i njegovu velicinu, i koji ce rec: "ja u Boga ne vjerujem, ali ima nechega" ..ili slicno.
Zato ja vjerujem nasemu Komshu da nebi dozvolio da nam Manastir lisavaju najvece svetinje bez borbe...to je njemu u genima zapisano....a i ja bi tu negde bio...a i mnogi odavde....a I 3/4 Crne Gore....cak i onii koji se osjecaju Srbima nebi dozvolili to...jer je Srbstvo Crnogoraca vezano za Cetinje VISE NEGO ZA BEOGRAD...ipak!Cast i chest Srbiji, ali nase Cetinje je nas oltar!
A ova ideja o odnosenju ruke sv. Jovana mi je toliko daleka, da me odmah neki zmarci podilaze...je li moguce da se to u jos nekoj glavi sprema i planira?????????!!!!!????? (Evo i ja po Zvekovom pravopisu)
Pozdrav,

[milovan]

Vjerujem JA u BOGA,
ali ne vjerujem u NJEGOVE PREDSTAVNIKE SHTO PO ZEMLJI CHEPAJU.

Najvecu shtetu BOGU i ALAHU, prave ovi SHTO SE BUSAJU U PRSA.

Nidje vishe MRZNJE,
nije PROIZVEDENO, nego oko tih SVETIH ZDANJA,
dje bi LJUBAV ZA LJIZNJEGA SVOGA,
TREBALA DA CVETA.

BONE HVALA NA LIJEPIM RIJECHIMA.

[metuzalem]

U vrijeme kad je Engleska ušla u imperijalni period svjoje slavne istorije, istovremeno je doživjela i neslućeni materijalni procvat, koga čak ni osvjedočena kultura ovog ostrvskog naroda nije ispjela da prati te je ovo materijalno blagostanje uslovilo jedan quaziumjetnički trend poznat pod imenom – snobizam....

Isto tako, neočekivano materijalno blagostanje uslovljeno tranzicijom (preobraćenjem), u Crnoj Gori je uslovilo nešto što se ne da porediti ni sa pomenutim snobizmom, već zahtijeva neki novi i pogodniji izraz...

Potragu za jednim takvim izrazom, najbolje bi bilo otpočeti šetnjom "Potemkinovom", odnosno - Hercegovačkom - ulicom našeg glavnog grada Podgorice, da bi se dobio uvid u ovaj novi trend CG-(ne)kulture, izražen na svjetskim jezicima i pritom pažnju usmjeriti na nazive radnji i ostalih privrednih objekata...


Kao prvo pada u oči da su nazivi ispisani na raznim, uglavnom svjetskim, jezicima tako da se čovjek nenamjerno pripita dje se to iznenada obreo... No tome ne bi bilo zamjerke kad bi ti nazivi bili ispisani kako treba, jer mnogi od njih onakvi kakvi su, malo kome mogu nešto da znače osim njihovim (neobrazovanim) vlasnicima...

Na Cetinju je stvar još gora jer ovaj grad u sezoni posjećuje mnoštvo stranih turista, koji, nakon posjete muzejima svraću u brojne kafiće, od kojih su mnogi u „starom“ gradu ispisani na stranim, dok su oni u „novoj“ varoši ispisani ćirilicom i na našem jeziku...

Neko će možda primijetiti da to uopšte nije važno, po sistemu nije važno koje je mačka boje no kako lovi..., kad se u tim nazivima ne bi naslućivalo svjedočanstvo o opštenarodnom neuspjehu CG-prosvjete...

Počnimo od naziva – PARIZ – koji će nekog Franzuza prije navesti na pomisao da se radi o nekoj selendri Katunske nahije nego što će ga potsjetiti na glavni grad njegove domovine – PARIS... Ništa bolje nije ni sa kafanom prekoputa kome je vlasnik natakario naziv – ANTIB – u kome će rijetko koji francuz prepoznati idilično mjesto na Azurnoj Obali – ANTIBES...!?

Malo dalje, bolji utisak ostavljaju – GAETA i LONDON – koji ne ostavljaju sumnje na koga se nazivi odnose... mnogo kompleksniji su nazivi raznoraznih barova i sličnih ugostiteljskih objekata koje neću pominjati, ali ću zato potsjetiti da su, i u gradu Parizu, medju najpoznatijima baš oni koji imaju neobične nazive kao što su:

- „Le chien que fume“ – (Pas koji puši)
- „Au pied du cochon“ – (Kod noge od prasca)
„Le bateau ivre“ – (Pijani brod) i neki drugi..

Ne samo zbog sjećanja na ove nazive, već i zbog sjećanja na veoma duhovite nazive koje su Cetinjani – privatno - davali raznoraznim objektima kao što su, naprimjer:

- „Milušina Pećina“, „Kod tri mramora...“ i sličnih, ovim postom bih želio u javnost iznijeti nekolika – copyright - prijedloga budućim ugostiteljima, kako da nazovu svoj objekat, pri tome se nudeći za svojevrsnog – KUMA – „krštenog...“

Evo nekoliko tih (copyright) -propozicija, kao što su, naprimjer:

- Diskoteka: „U Maniti Lik“, odnosno: „Pomama“

- Bar: „barAbar“ ili „bar-A-bar“ a može i „Baraba“...

- Restoran kafana: „Upretnjak“, odnosno: „Kod Krapa Neslanoga“ ili: „Pod Kapom Nebskom“

Vjerujem da bi se sličnim nazivima poprilično poboljšao ospšti utisak o tranzicijom uslovljenom prostaštvu, koji mameću navedeni nazivi privrednih objekata...

- M -