Autobuska stanica postmoderne u Cetinju...

[metuzalem]

Nekadašnja cetinjska autobuska stanica, svojom visokom simbolikom, na veoma izvjestan način postaje pozornica svega onog što se, u Cetinju, više naslućuje nego li što bi se, čak i na drugi pogled, moglo zapaziti pri dolasku u ovaj jedinstveni grad, koji potvrđuje nepisano pravilo da onamo, đe te dočeka gomila raspojasanih i razdraganih (vazda pjanih) avetinja, sigurno ima posebno mudrih i pametnih ljudi...

Sjećam se kad sam jednoj od njih dao savjet da počne trgovinu šterikama, pa me on uputio u manastir koji se time odvajkada bavi, čime me nagna da se sjetim legendarnog Diogena koji je, sigurno, u Atinu otisao sa Cetinja, u (duhovnu) pečalbu, pa da bi uštedio da kupi kuću na primorju, stanovao u bačvi, iz koje mnozina Cetinjana i ne izlaze... Neki izgledaju ka da ih je ona i rodila.., no necemo sad o tome!

Ne samo na ovome forumu već i u CG medijima, ova stanica se dosta često pominje, po čemu se da zaključiti da i oni uveliko naslućuju značaj njene simbolike u kojoj se odslikava ne samo cetinjska već i opšta svakidašnjica tzv. tranzicije, koju neki bezobrazni kafanski filosofi tumače kao; ugon u pizdu materinu...

Ono što rijetki vide, jer ne da ne mogu nego neće iz inata, jeste činjenica da umjesto muzejske (13. Julske) autobuske stanice, na nekadašnjem igralištu „Lovćena“ a ispod ruševina Manastira Ivanovog, nastaje nova postmoderna autobuska stanica, u potpunosti nalik na neku od PG-samoposluga; sa rampom, parkingom, pišarnikom i ostalom infrastrukturom, dok potrošače ocekuju regali prepuni istorije i kulturnih dobara ali prašnjavi i, onako antikvarski, prekriveni debelim slojem prašine.

Međutim, samo onima koji su na Cetinju odrasli, vidno je da su muzeji već odavno postali – ustanove socijalnog staranja – prepune mrgodnih, nedojebanih ženetina, koje ne sjede za pisaćim stolovima - no po njima, pijući kafu i preko ramena dočekuju dosadne i bezočne posjetioce koji vazda dođu u nevrijeme. U muzeju „Vladin Dom“ ih najviše ima, i dosta zgodnih među njima, no ako se čoek drzne da ih zamole užditi ono svijetlo objeseno o plafone, prvo ga upozore da je neonsko, pa prema tome nema dovoljan umjetnički odraz a ako bezobraznik ostane pri zahtjevu, okrenu šalter ali umjesto svijetla nastane tako „odbranbeno“ nepodnošljiva buka i lomljava, da se čovjek prepane i naprasno potraži izlaz, dok ga one ljepotice prate zluradim pogledom da bi se, kod sljedeće kafe, slatko iskikotale... Ko ne vjeruje, neka sam posjeti ovu kulturnu ustanovu...

Svaki put kad posjetim Cetinje i jegove institucije, čudom se čudim na koji način su na upravne pozicije došli ljudi bez ikakve mašte i ideja, toliko ćoravi da ne vide ono mnoštvo autobusa iz Dubrovnika i pri tome – odgovorno – ne zapitaju; zbog čega taj bjelosvjetski narod, iz ovog bogatog i bajkovitog grada (Dubrovnika), dolazi na razvaljeno, brdsko-brzinsko - Cetinje...?

No o tome u sljedećem postu ako ga bude, jer znam da će vec i ovaj početak mnozinu (duhovno) opučiti..., pa ne bi htio da me stramote... Ni u sebi a kamo li đe drugo...

- M -