Dragi Milo
Dragi Milo,
svi smo mi zajedno sa tobom švercovali duhan, drogu i sve sto si švercovao ti, švercovali smo i mi, neko manje neko više, neko direktno neko indirektno, danas ka se ispostavilo da si ti švercovao duhan, drogu i slično, oni kažu da si švercovao ti - bez njih.
Ti na neki način i jesi to radio, oni nisu istina, čak ni švercovali, no su gledali kako ti švercuješ i maštali da su na tvoje mjesto, oni pošteniji, a oni nepošteniji, navodno nešto gunđali protiv tebe, ljeti ispred komšijske garaže ka se baci partija preferansa..
Dakle - ipak su švercovali.
Ti si Milo možda bar švercovao, a oni su u svojoj hipokriziji, kukavičluku i karakternom odronjavanju, pričali, kako si ti eto, nešto švercovao, a ni sami nisu vjerovali da jesi. Iako jesi...
Da ti dragi Milo nisi imao našu de jure i de fakto podršku, u vidu glasova i sitnoburžoaskog vlažnog erotskog sanjarenja, ti i ne bi švercovao, procijenio si da ćemo stati iza tebe, pa si to, na neki način, (u)radio zbog nas..
Nama, dragi Milo i ne smeta sto si ti švercovao, nešto, nama smeta tvoj galaktički spokoj indiferentnosti - tražeći nešto od života, sto ni sami ne znamo šta je, ali je navodno, bolje od ovoga sad, i bolje od onoga sto će biti sjutra..
Ti si dragi Milo odveć švercovao mnogo i dugo, da bi se to moglo nazvati švercom, to je bio jedan dugogodišnji naučnoistraživački pothvat tebe i ljudi oko tebe, multidisciplinarna multinaučna studijska agenda iz raznih oblasti sociologije, antropologije, psihoanalitike, geopolitike, ekonomije, bezbijednosti...
Koji je rekao sve, baš sve, samo ne to da si ti nešto, švercovao. Kako danas vele oni. Ovi. Svi..
Njihov karakter lignji i nije podrazumijevao baš ništa, nego da sad kad su (smo) pali svi - da ispadne da si pao samo ti, i da sva krivica padne na tebe, krijući se iza tvoje tj. naše (autodestruktivne mazohistiške) propasti.
Njima smeta sto si ti švercovao duhan - a oni ispušili. A dok su pušili nisu razmišljali nikad da će ispušiti, jer i najveći cigar ima svoj kraj..
Kao kolektivni svjedoci saradnici oni pokušavaju sprat svoje potsvjesne grijehe, smatrajući da si ti švercovao nešto. Iako nisi..
Da nije bilo nas, ti baš nikad ne bi ni pomislio na to, a samo si nas tražio, ne bi li nas našao svud, pa čak i na dnu piramidalno-kokainskog brijega, pa nas ni tamo nisi našao, a dozivao si nas, tražeći u nama posljednje tragove ljudskosti..
Danas ti vječni nepronađenici, ne žele čak ni neku imaginarnu relativnu pravdu, oni su prosto u vječnom raskoraku krajnosti ekstremne dosade i ekstremne zanimljivosti svjetlnosno brzinskih instant prežderavanja i terorisanja čulnosti - novim.
Ti si bar, potencijalno, švercovao neke opijate i duhanske proizvode, a oni su (pro)švercovali život, najelementarniji karakter, dostojanstvo, integritet, imetak, prosperitet, institucije, kad su prodali i prošvercovali sebe, napravili su i evlad, da švercuju i p(r)odaju njega.
I p(r)odali su.
Jer nisu umjeli drugačije, da su bar umjeli - a nisu - možda bi šćeli - sad...
Elem...
Ono sto je najvažnije da bude - jeste da nešto bude. A nešto mora biti, jer nešto kod nas bar - uvijek biva.
Nešto mora biti, to nam je u biti. Nešto mora da bude, to nas drži (vesele) i budne.
Ili što bi rekla Anica Dobra u "Kako je propao rokenrol": - "Ja samo želim da mi se nešto desi.."
Ili (konkretnije) kako bi ipak rekao Emir H.:
"Je*em ja nas!"
...
Last edited by Platinum; 02-07-23 at 09:15.
Drzava univerzalnog normativnog morala i obrazovanja
Bookmarks