Results 1 to 12 of 12

Thread: Ista krv i obicaji kod Albanaca i Crnogoraca

  1. #1
    Admiral Krsto Djurovic Guest

    Default Ista krv i obicaji kod Albanaca i Crnogoraca

    http://www.rastko.org.yu/rastko-al/f...-folklor_l.php


    Savo Orović, Beograd

    Sličnost folklora kod Arbanasa i Crnogoraca

    Саво Оровић
    Сходство фольклора у Албанцев и Черногорцев
    Резюме

    Фольклор народное творчество, к которому принадлежат: народные песни, танцы, рассказы, сказки, пословицы, загадки и разные народные обычаи, — похожи и почти тождественны у албанцев и черногорцев. А это сходство происходит из того, что на основании совместной традиции, они имеют много родственных связей и что живут совместно или в непосредственном соседстве, в формации племен и в одних и тех же условиях жизни.
    Это сходство излагается в сообщении и илюстрируется несколькими конкретными примерами в виде песень, рассказов, пословиц и описаний обичаев.


    I. Plemenska organizacija i srodstvo

    Arbanasi Kosova i Metohije, kao god oni iz severne Arbanije, imaju sa Crnogorcima mnogo istovetnih karakternih osobina, koje potiču iz srodničkih veza i života pod jednakim uslovima, izmešani ili u neposrednom susedstvu.
    Između svih balkanskih naroda pa i u Evropi, plemensku organizaciju su sačuvali jedino Crnogorci i Arbanasi, prvi od svojih slovenskih predaka, a drugi od Ilira od kojih većinom vode poreklo.
    Crna Gora se deli na staru Crnu Goru i Brda. Stara Crna Gora sastoji se iz četiri nahije, koje imaju svoja plemena: Katunska 9, Riječka 5, Lješanska 3 i Crmnička 7. A Brda se sastoje iz ovih sedam plemena: Bjelopavlići, Piperi, Rovca, Morača, Bratonožići, Kuči i Vasojevići.
    U Severnoj Arbaniji žive ova plemena ili fisovi: Klimenti, (arb. Kelmendi), Gruda, Hoti, Kastrati, Boga, Škrelji, Tači, (Thaci), Koplik, Pulati, Šalje, Šoši, Dušmani, Gemali, Šlaku, Puka, Miriditi (Mirldita) i dr.
    Arbanasi na Kosovu i Metohiji dele se na ovih deset plemena:
    1. Nikaj — na levoj strani reke Ljumi — Merturit i graniči se sa plemenima Šalja i Šoši.
    2. Merturi — na desnoj strani pomenute reke do ušća Valbone u Drin.
    3. Krasnići — na obali reke Valbone sve do njenog ušća u Drin.
    4. Tropoja — ovo pleme stanuje u planini pri samom vrelu r. Valbone.
    5. Gaši — između reka Valbone i Bistrice.
    6. Bitući — između r. Bistrice i planine Morine.
    7. Hasi — oko planine Paštrik, između Prizrena i Đakovice.
    8. Beriše — oko potoka Travait i Erenika, više Đakovice.
    9. Ljuma — naseljava obronke planine Šare i Gjalice.
    10. Rugovo — u gornjem delu reke Bistrice.
    Crnogorska plemena i arbanaški fisovi su po tradiciji u mnogome srodni, kao što pokazuju ovi primeri:
    Bili su pet brata: Ozro, Pipo, Vaso, Hoto i Kraso, koji su odnekud došli preko Hercegovine u Crnu Goru da traže naselje. Ozro, koji je bio hrom, ostao je u Katunskoj nahiji i od njega su Vukotići i drugi Ozrinići. Pipo se nastanio u Pipere i od njega su Piperi. Vaso se naselio u Lijevoj Rijeci i od njega su Vasojevići. A ostala dva brata Hoto i Kraso su prešli u Arbaniju i od njih su dva arbanaska plemena katoličke vere Hoti i Krasnići, koja se sa pomenutim crnogorskim plemenima rođakaju i sve dosad održavaju prijateljske veze. Tako, na primer, poglavica Krasnića Binjak Alija obraćao se vasojevićkom vojvodi Miljanu Vukovu pismom (koje i sad postoji) kao rođaku ovim rečima: "Gospodine i brate naš vojvoda Miljane". Krasnići, Hoti i Vasojevići su osim po mentalitetu slični i po stasu i obrazu, jer kako narod kaže, "Krv nije voda". (Vidi fotografije 1 i 2).
    — Tri arbanaška katolička plemena: Kastrati, Šaljani i Beriša (kod Đakovice) smatraju se srodnici sa Kučima. Praotac Kastrata zvao se Krsto, a Šaljana Šako. A sami Kuči su do 17. veka bili polovina pravoslavne a polovina katoličke vere, dok su sada skoro svi pravoslavni. Tako isto su Ljumljani do 18. veka govorili srpski, a danas su svi muslimani i govore arbanaški.
    Braća Bijeli Pavle i Gašo, potomci su vojvode Leke Dukađina, pa je Gašo ostao na starevinu i od njega je muslimansko pleme Gaši istočno od Krasnića, a Bijeli Pavle se preselio u Crnu Goru i od njega su Bjelopavlići, veliko pleme pravoslavne vere pored reke Zete.
    — Tako isto se svoje Ceklinjani i Klimenti.
    — I veći deo Moračana vodi poreklo od arbanaškog plemena Hoti. Naime Bogić Moračanin je bio vojvoda Hotski, pa pošto se zavadio s Grudima i njihovim vojvodom oko planine Hotskog Huma, preselio se u Moraču i za uspomenu na staru postojbinu, nazvao je jednu dotičnu planinu "Hotska Gora", koja se i sad tako naziva,
    Analogno tome, više miriditskog sela Flet, uzdiže se brdo Kunora Dardes (Dardhis) i pod njim je vrelo koje se zove Kroni škjaut, što znači: Slovensko vrelo.
    Uticaj arbanaške krvi kod crnogorskih plemena pokazuju i imena kao što su: Mataguži kod današnjeg Titograda, Maine uz Primorje, Malonšići u dolini reke Zete, Mataruge (izumrli), Sotonići u Crmnici i Paštrovići pored mora. Ovo je pojmljivo, kada su Arbanci imali svoje naseobine čak kod Zadra (Selo Arbanasi) i u Vojvodini (sela Hrtkovci i Nikinci).
    Ta srodnost i međusobne veze odražavaju se u jeziku, tj. u mnogobrojnim istim rečima u oba jezika, arbanaškom i srpskom, mahom turcizmi, kao što su ove: (h)alat, amanet, atar, baba, trnokop, bunar, višnja, vlača, galama, dilber, musafir, (h)ise, ćar, drvar, dud, dukat, đerđef, (h)esap, žljeb, zapara, zid, jarina, korito, koš, krastavac, krompir, mačor, vodeničar, cigarluk, obor, oluk, os, pasulj, pelin, oriz, pobratim, prag, perda, pendžer, puška, ropkinja, rub, salata, samardžije, samokres, sapun, sarač, sarma, sač, sloboda, soj, sofra, sokak, som, sočivo, srma, sunđer, siv, talir, temelj, tocilo, tutkalo, ćaba, ćemer, ćilibar, ćeremida, ćerpič, ćoso, ćup, fenjer, fes, fitilj, fišek, halal, (h)aps, čador, čekić, čaj, čađ, čekrk, čelik, ćemer, čep, čoban, džeferdar, dželat, džilit, šarov, šegrt, šećer, šapka itd.
    A naročito je kod Arbanasa i Crnogoraca sličan folklor ili narodno stvaralaštvo, kao što su: pesme, igre, priče, bajke, zagonetke, poslovice i razni narodni običaji: pobratimstvo, kumstvo, krsna slava, pevanje uz gusle, mobe, pokajnice, sujeverje itd., od čega se usled nedostatka prostora ovde može podati samo mali deo...

  2. #2
    Admiral Krsto Djurovic Guest

    Default

    II. Narodne pesme

    Narodne epske i lirske pesme imaju oba naroda, većinom sa istim motivima. Ovo važi naročito za epske narodne pesme koje i Crnogorci i Arbanasi pevaju uz gusle. Da navedemo samo nekoliko, kao što su: Zidanje Skadra na Bojani, Đerđelez Alija, Omer i Merima, Bolani Dojčin, Boj na Kosovu, zatim pesme o Muju i Halilu, Zuku Bajraktaru, o Marku Kraljeviću, o Marku Miljanovu itd.
    Kod Arbanasa i Crnogoraca osobito je razvijeno osećanje časti i ponosa i najviše se slavi junaštvo, što se vidi iz sledećih narodnih pesama:
    (1) Marko Kraljević i Musa Kesedžija

    Kad su se ova dva div-junaka sreli u Kačaniku:

    "Reče Marko Musi Kesedžiji:
    "Deli Musa, uklon mi se s puta,
    Il' s' ukloni il' mi se pokloni".
    Al' govori Musa Kesedžija:
    "Prođi, Marko, ne zameći kavge,
    A ja ti se ukloniti neću
    Ako t' i jest rodila Kraljica
    Na čardaku na meku dušeku,
    U čistu še svilu zavijala,
    A zlaćenom žicom povijala,
    Odhranila medom i šećerom;
    A mene je ljuta Arnautka
    Kod ovaca na ploči studenoj,
    U crnu me struku zavijala
    A kupinom lozom povijala,
    Odhranila skrobom ovsenijem;
    I još me je često zaklinjala,
    Da se nikom ne uklonim s puta".

    (2) Crnogorski odgovor bosanskom veziru

    Kad je bosanski vezir tražio od crnogorskog gospodara harač, dvanaest mladih devojaka i čuvenu lepoticu Belu Stanišića, pod pretnjom da će inače Crnu Goru poharati i porobit' malo i veliko, dobio je ovaj prkosni odgovor:
    "Čudim ti se, bosanski šljivaru,
    Što budališ i u knjigu pišeš,
    Da ti pošljem Harač Crne Gore
    I dvanaest mladih djevojaka!
    Poslaću ti za djevojke mlade
    Od veprova dvanaest repova,
    Od ovnova dvanaest rogova,
    Da ih nosiš na turbanu tvome,
    I suviše dvanaest kamena
    Da ih pošljem caru za Harača,
    Neka znadeš što je Gora Crna,
    Da za Turke ne rađa djevojke,
    No za svoju djecu Crnogorce".
    A kao primer junačke pesme evo jedna iz Miridita i jedna iz Crne Gore, obe u originalu i u prevodu:
    (3) Meriditski junak Đin Leka

    Krisi gjama neper dhe
    Zana e malit duel mi Le
    Kah ka ra, medet! kjo rrfe
    N'at Saraj, nder zotni t'randë,
    Janë përpjekun Turk e Fandë
    Twk e Fandë, po, nie tri zemra:
    Njaj Gjin Leka edhe Adem Shema
    U ngatërruenë për dy dema.
    Në shkallë t'Sarajtë si pasken shkue
    Njaj Gjin Leka na u betue;
    — Kot, Adem, ti m'je shkarkue.
    Nuk t'kam hak, Adem, per qe
    Por gabon ti që m'prekë n'Fe —
    S'kam bajt marre kurr të sfipija,
    Si t'kallxon njitash alltija.
    Krisi pushka e mori gjamë,
    U dridh toka për nën kambë
    Adem Shema ra nën shkallë
    Njaj Gjin Leka han kryq n'ballë,
    Del polici me e zanë gjallë.
    — Largo' Turk, nuk lidhet Gjini,
    Pa u Ishue Reka e Dukagjini.
    Jam Mirditas, nuk bie n'dore,
    Kam pasë t'parin shpatë mizore.
    Amanet ai na ka lan'e
    Armët e mbushme mos me i dhanë
    Me m'qillue për ngat martina,
    Qe t'a binde Shkodra e Cetina.
    Por thuej Pashës edhe Allaj-Begut,
    S'iidhen bijt'e Skenderbegut!
    Kerset pushka, Saraji dridhet!
    Njaj Gjin Leka nuk po lidhet!
    Tanë taboret çohen n'kambë
    Kah kërcnon Gjini me dhambë.
    Kur fushekët i ka mbarue
    Atëherë Gjini, por u rrzue,
    Lypi Priftin me u ligjue
    Edhe Prifti i ka qëllue,
    Mbasi u rrfye, mbasi u vojue,
    Diq i kshtenë e trim drangue.
    U dha zani Shqyptarisë
    Mbet Gjin Leka n'odë t'Valisë,
    Mbet Gjin Leka trim — rrfe
    N'Saraj jetën dha per Fe.
    Kuku! bani Zana e malit
    Ke ka mbetun ai far djalit,
    U dynd deti prej tallazit
    Vojti gjama n'Cetinë knjazit:
    —Kth vjen dielli e ka merr hana
    Si Gjin Lekën s'e ban nana,
    As n'Beglerë, as n'Kapitana!

    (4) Miriditski junak Đin Leka

    Grom zagrmi povrh ove zemlje,
    Šeta vila po planini Leje.
    Otkle grmi, dje li pada strgla?
    U Saroju medj' gospodom veljom
    Sukobi se Turčin sa Fanderom,
    Taj Đin Leka sa Ademom Šemom;
    A oni su obadva junaci;
    Svadiše se zbog dva vola tovna,
    Baš na vrata carskoga Saraja,
    Dje su došli da pravicu traže.
    Đin Leka se ovako zakleo:
    "Ti, Ademe, zlobno me potvori,
    Za volove kriv ši ja nijesam,
    Falio si, što m' pogrdi vjeru,
    Od mladosti sramote ne trpim
    Niti istu kad kući donesoh;
    To kubara neka posvjedoči!"
    Puče puška, baš kao grom pusta,
    A zemlja se pod nogama strese.
    Pade Adem na zemljicu crnu,
    A Đin Leka ondi se prekrsti.
    Stražar trči, da Đin Leku veže.
    "Odmakni se neoprano Ture,
    Ne veže se Đini Leka lako:
    Pa da skoči Dukađin i Reka.
    Miridit sam u ruke se ne dam,
    I đed mi je mejdan dijelio.
    Potomcima đed amanet dade
    S punom puškom da se ne predaju,
    I da mi je tu Martinka blizu,
    Bi s' čudio Skadar i Cetinje,
    Alajbegu pa i paši kaži
    Ne veže se Skenderbegov nećak!"
    Puca puška, Saraji se tresu,
    A Đin Leka živ se ne predaje,
    I vojnici na noge ustaju,
    A Đin Leka zub'ma škriti kleti,
    Jer fišeka za pojasom nema.
    Tada istom junak zemlji pade,
    Pa ti bolan svećenika pita,
    A svećenik pokraj njega stoji,
    Grijeh kaže, sveto ulje prima,
    I oprašta podušice svima.
    Albanija kad razumlja glasa,
    Da Đin Leka mrtav skrhao se
    Baš u sobi skadarskog valije,
    Za amanet svete vjere svoje,
    Ispovjeđen i proviđen ode,
    Kuku lele zakukala vila,
    Zar pogibe junačina Đini?
    I more se na taj glas uzmuti,
    Na Cetinje i knjaza on smuši,
    Od istoka do zapada sunca
    Nek se znade da majka ne rađa,
    Međ vojvode i serdare bojne
    Ko što bješe junak Đini Leka,
    Miridite svoga roda dika.
    (5) Ranjeni Smiljanić Ilija
    Vuk zavija pod jelu zelenu,
    Vran zagrakta na jelovu granu.
    To ne vije pod jelikom vuče,
    No šo ječi ranjeni Hajduče,
    Silan hajduk Smiljanić Ilija.
    Ilija je rane zadobio
    U Kuneru zelenoj planini,
    Pa se spušta gavran ptica crna,
    Te on gleda Smiljanić Iliju,
    A ne može gavran da isčeka
    Dok Iliji ne ispane duša,
    Da s' napije krvi od junaka
    I najede junačkoga mesa.
    Progovara Smiljanić Ilija:
    "Hajd otale gavran ptico crna,
    Što se spuštaš niz jelovo granje;
    Iako sam dopanuo rana
    Puna mi je puška džefredana,
    Zdrava mi je u mišici ruka,
    Hoću na te pušku okrenuti,
    Na nišan te dobro uhvatiti,
    Ubiću še prevarit te neću!
    Smilaniq llija i plagosun

    Uluron ujku nën bredhin e that'
    N'degën e tij korbi po krrokat
    Ujku përfundi bredhit s'uluron,
    Por hajduti i plagosun gjimon,
    Hajduti trim, Smilaniq Ilija,
    Plagë të randa na ka marrë,
    N'malin me bredha, n'malin Kunar,
    Dtie shpendi i zi, korbi, degëve zbret,
    Smilaniq Ilis' synin ia vret,
    Se korbi s'po mundet me durue,
    Ilija shpirtin me lëshue,
    Gjakun trimit s'mundet pa ia pi,
    Me Mtshin e trimit me u ngi.
    Por, ia pret Smilaniq Ilija: —
    O korb i mallkuem, prej meje ik!
    Pse degëve t'ë bredhit lëshohesh vrik?
    Edhe pse kam marre plagë të randa,
    Plot e kam pushkën me xhefërdana,
    Shëndosh e kam dorën, s'e kam thye,
    Kah ti pushkën jam tue kthye,
    E mirë n'shej me t'marrë po due,
    Kam me t'vra e jo me t'mashtruet

  3. #3
    Admiral Krsto Djurovic Guest

    Default

    III. Krsna slava

    Arbanasi slave s prijateljima svoje krsno ime kao i Crnogorci i u vezi sa slavom u Šalji ima ova anegdota:
    Svi su seljaci slavili, samo se jedan našao koji nije slavio. Zato su mu prigovarali zbog škrtosti, a on se branio da nije kriv, što su mu dali ime koje nema u kalendaru. Jednoga dana ode on svome župniku (popu) s molbom da mu ime promeni i dade ma kog sveca. Župnik mu udovolji želju i reče da sam izabere sveca, i on izabere sv. Ivana Krstitelja, te će odsad i on slaviti slavu.
    Na dan sv. Ivana dođu mu susedi i prijatelji u goste i pade u šali reč, kako bi trebalo da namiri sve propuštene slave, pa tako ostanu koji dan sve dok pojedu i zadnjega ovna. Videći on šta se učini od njega zbog jednog krsnog imena, ode svome župniku i zamoli da mu pokaže sliku njegovog sveca. Ovaj ga uvede u crkvu i pokaza na platnu veliku sliku sv. Ivana. Kad ga je seljak ugledao onako golotrba s ovčom kožom na leđima, povika iz glasa: "A jadni moj sveče, da sam te pre video, ne bih tvoje ime na se uzeo, jer videći te tako gola, znao bih da si i ti morao slaviti imendane s prijateljima, koji su te do gole kože doterali kao i mene; na tebi je ostala samo koža zadnjega ovna kao i na meni!" Po izlasku iz crkve ostavio je ime Ivan i preuzeo svoje staro bezime.
    Sličnu anegdotu oko slave imaju i Crnogorci:
    Crnogorske slave su trajale po čitavu nedelju dana, upravo dok je u kući trajalo jela i pića, tako da posle slave domaćin ostane u praznoj kući. Zbog toga su sve više padali u siromaštinu. A pored toga na tim slavama su se svađe najviše događale i odatle ubistva i krvne osvete. Kad im to dosadi skupe se glavari sviju plemena i dođu vladici Svetom Petru:
    "Aman, sveti vladiko, propadosmo slaveći krsno ime: iskrvismo se i iskopasmo na slavama. Nego prokuni ko god od sada ovako slavi!"
    Vladika se nećkao, govoreći: "Neću, Crnogorci, da se grešim! Ja ću prokleti, a vi me nećete poslušati, pa kad vas kakvo zlo na slavi zadesi, odmah ćete reći: "Evo, stiže nas vladičina kletva!" Ali je najposle uvažio molbe i rekao: "Čujte me, Crnogorci, i neka me čuje Bog i ove planine: Ko god krsno ime slavio kao do sad, da bogda ga s krvlju svojom slavio !" Usto je izdao naređenje da se ne sme duže nego jedan dan slaviti, niti u slavljenikovoj kući prenoćiti.
    Ova svečana kletva i zabrana učinili su da se više nije slavilo duže od jednog dana, što je imalo dobre posledice: blagostanje je raslo, a krvna osveta se znatno smanjila.

  4. #4
    Admiral Krsto Djurovic Guest

    Default

    IV. Pokajnice

    I Crnogorci i Arbanasi glasno i po tradicionalnom ceremonijalu ispraćaju svoje umrle, ističući pri tom njihove vrline, i žalost za njima.
    U Crnoj Gori pri dolasku kući pokojnika, iz grupe pokajnica jedan prodornim glasom lelekne, na primer, ovako: "Lele mene, Petre, za tvojom dičnom glavom, krilati sokole i bane ljudski, diko i ponosu svakoga tvoga — lele, lele!" i tome slično, a ostali to proprate sa "lele!" A tužbalice opširno ističu bol za pokojnikom i nabrajaju njegove osobine i zasluge. Na primer:

    "Kuda si mi uletio — moj sokole!
    Od divnoga jata tvoga — brate rano!...
    Što ne čuva mladu glavu — ljudska vilo!
    No krvnika njom nasledi — bratska diko!...
    Ko će čete sakupljati — četovođo!
    Ko l' krajini branit krilo — bratsko krilo!"...
    ili:

    "Na kuću ti gavran pade.
    Kljunom šljeme prelomio,
    Suzom vatru ugasio,
    Krilom vrata zatvorio".
    A kakvi su pogrebni običaji kod Arbanasa vidi se iz ovog lepog opisa od strane češkog pisca Holečeka, kada su došli na pokajanje ili na "plač" kući vojvode Marka Miljanova, kad mu je umro jedinac sinčić Savo:
    "Iznenada je odjeknuo pred kućom jezovit lelek iz muških grla, tako jezovit, da je probo srce kao mač i sledio krv u žilama, tako divalj kao kad bi lavica u pustinji zavijala za svojim izgubljenim mladunčetom.
    Otvorila se kapija i u dvorište je ušlo jedanaest ljudi. Jedan je išao na čelu sam, a ostali dva i dva. Gologlavi su i sa otkrivenih glava se spuštaju raščupani perčini, koje vetrić leprša. Rukama su se podbočili, glave su im pognute i stupaju korak po korak, nogu pred nogu, ljuljajući se i tresući, da bi im hod bio nesiguran. Izgled im je očajnički. Vođa se osvrne i vikne jakim glasom: "Gde je Savo?" Ljudi za njim odgovaraju jecanjem. A predvodnik opet: "Gde je Savo?" Je li istina što pričaju vuci po gorama, lisice po pećinama i orlovi po visokim liticama, da je došla smrt u dom Marka Miljanova i iščupala sivome sokolu zlatno pero, sa drveta obrala zlatnu jabuku? Dajte mi najbržeg konja da stignem krvnicu ! Avaj, konj mi ne treba, jer sam izgubio očni vid, koji mi je ispila teška tuga. Ko će me utješiti? Ko će na moje rane priviti lekoviti melem. Na celom svetu nema bilja koje bi moglo izlečiti moju tugu. A ja sam došao da tebe tešim, Marmiljane? Jezik mi je zanemeo, ruke i noge mi se oduzimaju. Tuga mi je srce razglodala kao crv topolu nad vodom.Ne treba ja tebi, Marmiljane, već ti meni da kaneš u moje ljute rane rosu utehe, jer ti si ognjilo, a ja trud..."

  5. #5
    Admiral Krsto Djurovic Guest

    Default

    V. Narodne poslovice

    "Narodne poslovice izgledaju beznačajne kad se uzmu odelito, a najednom dobijaju značaj duboke mudrosti kad se kažu na zgodnom mestu" — kaže Tolstoj.
    Ove "duboke mudrosti", koja je osveštana vekovnim iskustvom, imaju i Šiptari i Crnogorci veliki broj, od kojih se ovde donosi samo desetak na dohvat uzetih, koje su identične kod oba naroda. Na primer:
    Kod Arbanasa:
    Ai që dan, qan
    A djegë plaka n'qumesht e i fryn kosit
    A që s' ka mend, ka kambë
    Borxhi i vonë, gëzon t' zon'
    Ka has rasa vekshin
    Ku a za, nuk a pa gja
    Qafën e pervrujtënuk e pret shpata
    Kau për brina e burri per fjalë
    lidhet
    Nji gur nuk ban mur
    Nji përpjet e nji të posht
    Ma mir dek se rob
    Shka millet, korret
    Kod Crnogoraca:
    Ko deli, brzo prosi
    Žežen kašu hladi
    Ko nema u glavi, ima u nogama
    Stari dug, nova plaća
    Našla vreća zakrpu
    Gde god što šuška, ima nešto
    živo
    Pokornu glavu sablja ne seče
    Konop veže kolje i volove,
    a poštena riječ vitezove
    Jedna lasta ne čini proleće
    Jedan u klinac, drugi u ploču
    Bolje grob, nego rob
    Što ko posije, to će i požnjeti

  6. #6
    Admiral Krsto Djurovic Guest

    Default

    VI. Zaključak

    Iz ovog kratkog izlaganja može se videti koliko je folklor Arbanasa i Crnogoraca sličan i skoro istovetan. Isto tako je nepobitno krvno srodstvo između naroda Crne Gore i Kosmeta i cele severne Arbanije. Zato tamo nema verske netrpeljivosti i nacionalnog šovinizma, kao što je bilo nazad 60—80 godina, kada je ispevana ova poučna pesma:

    "Vi Albanci, vas dele na dvadeset sekta,
    Hoće da vas zavade.
    Jedan veli imam veru, drugi din,
    Jedan veli Turčin sam, drugi Latin,
    Neki se zovu Slovenima, drugi Grcima,
    Međutim ste svi braća, bre sirotinjo".
    A ova pouka važi i sad, naročito za stanovništvo Kosova i Metohije.

    Literatura

    1. Pleme Vasojevići, od R. Veševića
    2. Po Albaniji — dojmovi s puta, od L. Mihačevića
    3. Glasnik muzeja Kosova i Metohije IV i V
    4. Srpske narodne pesme, od V. Karadžića
    5. Naš narodni život, od T. Đorđevića
    6. Srpsko-arnautski rečnik, od Lj. Kujundžića
    7. Srbija i Albanija, od D. Tucovića
    8. Narodne pesme zbirka Novice Šaulića.

  7. #7
    Admiral Krsto Djurovic Guest

    Default


  8. #8
    Join Date
    Mar 2006
    Location
    Everywhere I hope..
    Posts
    4,890
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Nije nikakva istorijska tajna da se mnogo Srba i Crnogoraca albaniziralo, kao sto ih se i "pohrvatilo" itd... Navedene slicnosti to jasno pokazuju...
    Conditioning is what makes us feel ignorant, and our apathy feeds our hate.

  9. #9
    Admiral Krsto Djurovic Guest

    Default Do dolaska Ataturka i stvaranja sekularne Turske Albanci nisu definisali nacionalnost


  10. #10
    Admiral Krsto Djurovic Guest

    Default


  11. #11
    Join Date
    Jun 2006
    Posts
    2,063
    Thanks Thanks Given 
    46
    Thanks Thanks Received 
    42
    Thanked in
    14 Posts

    Default

    Odličan topic.

    Krvno je narod Crne Gore, Kosova i severne Albanije vrlo vrlo sličan, nema sumnje u to.
    Last edited by ssin; 03-02-07 at 12:07.

  12. #12
    Join Date
    Sep 2006
    Location
    Crna Gora
    Posts
    10,418
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    11
    Thanked in
    11 Posts

    Default Gavrilo Princip nije bio Srbin, a ovi ođe oće da su Srbi ?!!

    Quote Originally Posted by odli View Post
    Nije nikakva istorijska tajna da se mnogo Srba i Crnogoraca albaniziralo, kao sto ih se i "pohrvatilo" itd... Navedene slicnosti to jasno pokazuju...
    odli, to zaista nije istorijska tajna, to je svetosavsska bajka.

    Jes, svi su od Srba odvajali, cak su i Paragvajci i Belgijanci nastali od Srba, o Rumunima, Madjarima i Fincima ne treba trositi ni rijeci,

    Ipak skoro niko se do prije 100 godina zapadno od Drine nije izjasnjavao Srbinom!
    Poslije slatke svetosavske bajke koju nam je prenijela odli, dokumenta kazu da su Tesle, Martići, Raškovići, sami sebe smatrali Hrvatima, pa su posrbljeni dekretom kralja Ace 1918. godine

    Gavrilo Princip sam sebe nije smatrao Srbinom, a ovi ovđe su Srbi ?!! :lolblue:
    Last edited by Ćipur; 03-02-07 at 20:03.

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Similar Threads

  1. Vladika Vasilije izjednacava srpstvo Albanaca i Crnogoraca
    By Petar Mrvaljevic in forum Istorija
    Replies: 9
    Last Post: 10-07-10, 23:43
  2. Replies: 7
    Last Post: 13-02-10, 23:05
  3. Replies: 4
    Last Post: 06-05-09, 00:09
  4. Eurosong ~2005~ finale
    By Koma[MFHN] in forum Muzika
    Replies: 61
    Last Post: 25-05-05, 04:08
  5. Replies: 0
    Last Post: 18-01-05, 10:04

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •