Ucilo dijete osnovnu skolu, bilo odlican djak, tek jednog dana, tu negdje 7-8 razred, padne mu na pamet pitanje: Sta je smisao zivota?
Zbuni se on, ali ne dozna odgovor pa ode kod razredne: Razredna, pitam se pitam, koji je smisao zivota?
Dijete, pa mlad si ti za to, kad odrastes, naucis jos ponesto kasce ti se samo..
A, OK
Upise dijete srednju skolu, gimaziju. Uci, odlican djak. Ali opet, tu negdje pred kraj, pred maturu, pade njemu na pamet: Sta je smisao zivota?
Ode on kod direktora: Direktore, ucim svasta u ovoj skoli, ali jos ne znam sta je smisao zivota?
A sine, pa mlad si ti za to, ne znas jos sve da bi saznao; kad odrastes, zavrsis jos skola, kasce ti se samo.
A OK
Upise momak fakultet, filozofiju. Uci, rastura se, sve same desetke. Diplomirao, drzi dipomu u ruci, tek: Sta je smisao zivota?
ode kod dekana: Profesore, ja evo diplomirao, mnogo sam naucio, ali jos me muci sta je smisao zivota?
Momce, pa nije to lako pitanje, treba tu jos dosta da se uci, da se odraste i pozivi.
A OK
Upisao postdiplomske, magistrirao, doktorirao, izucio filosofiju, istoriju, umjetnost, sve i svasta. Ali eto negdje u pedesetoj, jedne noci: sta je smisao zivota?
Naljuti se covek i rijesi da ode na Tibet da pita monahe. Pa pitao jednog: ucio sam, mnogo i puno, ali jos ne znam sta je smisao zivota?
To je tesko pitanje na koje ti ja ne mogu dati odgovor; idi pitaj naseg dalaj-lamu, on je cio zivot proveo meditirajuci o tome.
A OK
I krene on, kao i svi hodocasnici. U ritama, bos, po kamenju. Cas puzi, cas kleci, cas se moli. I stize pred velikog dalaj-lamu: O dalaj-lamo, veliki sam put prosao, puno prozivio i puno naucio; 54 su mi godine ali jos ne znam sta je smisao zivota?
Na to ga dalaj-lama blago pogleda i rece: Smisao zivota, to je rijeka.
Zamisli se covjek ali mu se ne dopadne: cekaj bre, kako to mislis rijeka ?????
Na to se zacudi dalaj-lama: Sta, nije rijeka?
Bookmarks