Chekaj,hocesh da kazhesh kako zhene se odluche da imaju vanbrachno decu,u startu su "roba s' greshkom"?
Niko nece da preuzima tudje dete???
Pa zar se deca "preuzimaju" ? Znam da je mnogo tezhe naci osobu koja ce imati razumevanja sa zhenu sa detetom,ali nije nemoguce. Niti je ta zhena obelezhena ako ima dete,a zamisli nije udata. Malo mi je to shvatanje ogranicheno. Imam i ja drugaricu koja ima dete ,nema muzha,da joj je teshko jeste,ali ne vidim da je ona neshto "oronula" . Tezhe je u smislu shto sama podizhe dete,ali ona se odlichno snalazi. Zar bi bila veca razlika da se udala pa razvela ili shto je odluchila da zadrzhi dete i bude samohrani roditelj?
Meni brak nije merilo ljubavi. Ne mogu da kazem da se necu udati,ali isto tako to mi je samo formalnost koja ne mozhe da utiche da se veza uchvrsti,ljubav poveca itd. Brak nije nikakva garancija.
Ogranicila sam se da je to najgori moguci slucaj, i da je to ona licno tesko podnijela a neka druga bi lakse. I ne pricam o mom stavu o zeni sa djetetom bez muza, nego stavu sredine. Mada kad nesto razmislim, ne bih bila presrecna da mi buduci muz u brak donese pride jos dvoje troje djece Sta da radim ja sam sebicnjak, sve treba da ide meni i mojoj decici
A ja licno ako ne nadjem nikog s kim bih dijelila cio zivot, rodicu dijete i sama ga podizat, imala muza ili ne, ali to ce bit moja odluka a ne nekog sebicnog muskarca.
Ma neee nisam rekla da ne bih dozvolila da mi se to desi, mislim ako se desi desi... ali bih radje da nema djecu Valjda me shvatas. A prihvatila bih ih kao dio covjeka kojeg volim i njegovog zivota.
Ja samo preferiram da nema djecu(tacno cu dozvat nekog sa 3 braka i 7 djece fino se vidim)
kokaina...to mi lichi na onu prichu...ako izadjem danas,da li ce me ubiti grom,auto,pregazit kamion...ma,bolje ja da ne izlazim danas.pa sjutra o5 ista pricha....
zivot je rizik,sa svakim potezom koji povuchesh mijenjash buducnost na loshe ili gore ili oboje.svaki dan ti sebi pravish neku buducnost a odbacujesh hiljade drugih jer si se u tom trenu odluchila bash za tu koja ti se svidjela.i opet reskirala neshto,bilo shta...ako bi svako razmishljao sa "shta ako" ispred te misli koja mu je trenutno na pameti,niko nikad ne bi uspio bilo shta u zivotu...neko dobije,neko izgubi.bash kao ta tvoja prijateljica.nesrece drugih nisu obavezno stvari koje ce se i tebi desiti.niti treba da razmishljash,e vidi shta se njoj desilo...sama gradish SVOJU buducnost tj svojim akcijama stimulishesh reakcije drugih ljudi...dobre ili loshe...i time dobijash svoj zivot...sa svim usponima i padovima za koje si ti zasluzna velikih 90% ..a one 10% znaju itekako da zabole i zagorchaju zivot ma kako bile male,jer su to u stvari karakteri ,ona jedna stvar koju nikad ne mozesh promijeniti kod drugih ljudi.a tvoj uspjeh ili pad zavisi od procjene mozesh li se ili ne nositi sa tim karakterom/ima...vuk dlaku mijenja ali cud nikada....
chisto jedan savjet...uvijek idi do kraja ali ne onog stvarnog vec onog do kojeg mislish da tebi ne moze da nashkodi u vecem smislu.zrtvuj sve shto mozesh a shto nece na eventualnom kraju uticati u vecoj mjeri na tvoj zivot posle...padni 1nom,2 put,3,5...slushaj sebe i svoje misli i grijeshi iznova i iznova...jer jednom cesh ubosti pravo u centar i naci sve shto si trazila
Kad bi sve stvari u vezi(braku...nebitno) bile super ili uopshte u zivotu,nikad ne bi mogla da cijenish neshto shto ti se desilo na pravi nachin...toliko... pozZz
Last edited by DeViLiSh|Je$$uS; 30-01-07 at 18:22.
"There is a difference between constructive criticism and acting like u have a di*k up your ass"
Ono sto me iritira,je kad neko brak poredi sa "papirom" i onda mi filozofira kako,eto,"brak ne cini taj vjencani list".. Obicno se takvi ljudi boje,Bog zna cega...
Vjerujem u brak,zato sto sam citav zivot okruzena stabilnim brakovima i naucena da je u dvoje mnogo toga lakse podnijeti. Brak je zaista neka vrsta krunisanja dotadasnje ljubavi(ah,jos jedna fraza ) i onaj najveci korak-da zaista vjerujes nekome koga volis,da ce te (se) usreciti..
Vambracna zajedinica - postujem,treba da postoji kao izbor,dodatna opcija.. Izlazak iz takve zajednice je isto toliko stresan kao i razvod,ne vidim bas neku veliku razliku. Vambracna zajednica kao "period privikavanja" je pozeljna,to je stvarno pozitivna strana takve zajednice.. A sto se djece tice, nekako nisam bas za to da se djeca radjaju u vambracnoj zajednici,nemam neki jak argument,jednostavno osjecaj nelagodnosti.
Ovo me podsjeca na klasicni strah od toga "necu da budem domacica " .. poof Prvo ves mu necesh ti prati nego masina,tebi ostaje da ga rashiris,10 min posla i eventualno opeglas,ako bas moras.. Nije tesko je l' da.. Kuvanje,eh.. ko kaze da uvijek moras da kuvas,telefon u ruke i narucis,naravno ostaje ti samo da prespes u svoje serpe,sitna prevara-on nikad ne sazna..jos 10 min. posla..a sredjivanje kuce..hm..i kad zivis sama, moras da je sredjujes,tako da ti je svejedno.. Salim se,ali sve to moras da radis i kad zivis sama,onako mozes i da "dijelis" poslove... ponekad.. Sem ako ne namjeravas da citav zivot zivis kod mame,ondaK mama sve radi,naravno.
Last edited by Tammy; 30-01-07 at 19:56.
It' doesn't matter how powerful you are. You need soul... and one with a good act.
odavno se sa tobom nisam slozila, ali u ovome se apslolutno slazemo!
zrelo razmisljanje.
dodala bih samo da ni djecaci vise nisu sto su nekad bili, svi poslovise dijele shodno slobodnom vremenu i raspolozenju!
ovaj moj i kuva i pegla i pere samo ima masinu za susenje pa ne siri
mirisnih mi latica, biti ce very nice!
DOLJE VLADA!!!!
VRATITE NAM JAGNJECE BRIGADE!!!!
Ja sve na neke utripovane muskarcine nailazim, pa slusam vas i pitam se dje sam se djela
Hm, sve ovo kad cujem vas dvije mi uli nadu da nije sve izgubljeno
Ne brini kokaina,te "utripovane mushkarchine" se pretvaraju u umiljate mace kad ih ljubav zgrabi svojim kandzama!
Sto da ti kazem,moj zivotni saputnik je jedinac,bez brace i sestara,shto samo po sebi govori da je u zivotu uzivao ogromnu paznju i brigu od svojih najblizih,nije znao nishta da radi lishe svoga osnovnoga zanimanja,bebu nije na blizu vidio dok svoje dijete (tek rodjeno) nije vidio,pa da vidish kako se lijepo snashao i nauchio svemu shto je neophodno.
Kad sam odsutna (poslovno) ne postoji bolje "dadilje" kojoj bih povjerila dijete ,nego shto je on!
Da vidish kako se pere guza i hrani dijete,kao da chitavog zivota nishta drugo nije radio!
Uostalom ni mi nijesmo nauchene rodjene i ako smo sposobne da se uhvatimo u koshtac sa svakodnevnim poslovima shto ne bi i mushki svijet?
Mislim da nijednoj zeni nije ideal bracnog i uopshte zivota da pere,cisti,kuva i pegla ali to je danas poprilichno olakshano pa treba se malo prilagodit i pokadkad uraditi i ono sto se ne voli,u svakom sluchaju,shto neko reche,u dvoje je lakshe!
Brak bi trebalo da je svetinja i znak vjecne ljubavi, i zato ne treba nepromisljeno hrliti u njega...
Ja sam za to da partnera najprije dobro upoznas, pa kad shvatis da ga toliko volis da zelis da zivis sa njim vjecno iako mu znas sve mane (kao i obrnuto), e onda ste zreli za vjencanje...
Conditioning is what makes us feel ignorant, and our apathy feeds our hate.
Ja sam za vanbracnu zajednicu, sve do trenutka dok djevojka ne ostane trudna. Smatram da je brak korak ka stvaranju porodice, a posto porodica podrazumijeva djecu, na vidim zasto bih ulazio u brak ako djeca nisu na putu.
Specificna situacija kad ljudi ne mogu da imaju djecu, onda moze brak, mada ni to ne smatramam nekom porodicom.
Bogami se i ja slazem sa Bono-m da je svrha zasnivanja braka upravo radjanje djece sa osobom koju volish i u sluchaju da ne zelim da imam djecu mislim da se nikada ne bih vjenchala jer sa covjekom kojeg volim mogu sasvim lijepo zivjeti i u vanbrachnoj zajednici.
E,sad, porodica koja nema djece,to i nije prava porodica- mislim da nije valjana konstatacija ali ipak bih rekla da je takva porodica malo "nepotpuna" ,ali neko nema djecu jer ne zeli,vishe njih jer ne mogu da ih imaju,u svakom sluchaju jesu porodica!
Pa kad se svoj gospodi daš,
zadnji ples je valjda naš...
hm sto znam svaka veza je vanbracna zajednica.. nekad je bilo kako je bilo znamo svi vremena se mijenjaju, a mi jedino mozemo sacuvati nas od promjene upravo putem promjena. sve je stvar izbora i kako kome odgovara. vanbracna sto da ne ako to ljude cini srecnijima od bracne.. inace brak kao institucija komplexan pojam i sirok.. no dobro sta je svrha braka da pise vjencani... da si jednom rekao/la da ... da dijete zna da ste to oposlili.. mislim..
hmmm..
sve po nahodjenju i po osjecaju u datom trenu uradi pravu stvar..
a kad se radi o ovome uvijek se mozes predomislit lakse je potpisat nego pocijepat ugovor dva druga koji su odlucili da zive sqpa i da je to zvanicno
oh darling who needs love?
Who needs a heaven up above?
Who needs the clouds, in the sky, not I
Oh darling who needs the rain?
Who needs somebody that can feel your pain?
Who needs the disappointment, of a telephone call, not I
ne bih bash nazvala to debilizmom,kao shto ne bih nazvala odluku nekoga ko misli suprotno od mene (kao ti u ovom luchaju) debilnom odlukom!
Rekao si zenidba/udaja radi djece!
Ako mislish na situaciju u kojoj se dvoje neobavezno zabavljaju ,radi sexa,provoda,bez osjecanja,pa se desi da ona ostane u drugom stanu i vjencaju sa zbog toga,onda se slazem da je to vrlo glupa odluka koja teshko da ce izaci na dobro.
Ja nijesam na to mislila,nego na normalnu vezu ,punu ljubavi, gdje dvoje ljudi u jednom trenutku odluche da treba da imaju djecu,e u toj situaciji mislim da je dobar potez vjenchati se.
Ne zbog toga shto ce se vishe voljeti ako potpishu taj dokument,nego shto je djeci iz legalnog braka lakshe (tehnichki) da ostvare mnoga prava u sistemu gdje vlada birokratija.
Konkretno,moje dijete rodjeno u braku (iako sam ga ja recimo podmetnula svom muzu i ono nije njegovo,a on to ne zna) automatski postaje njegov legalan naslednik a ono (koje je on priznao) a nije rodjeno u braku,treba da povadi milijardu papira da bi dokazao svoje porijeklo i da bi to pravo dokazao,josh ako se neko zali,nagrabusio je.(banalan primjer a ima ih josh milion)
Naravno da ce dobiti sve kao i ovo prvo ali je poenta u tome shto ce se dobrano namuchiti i nasetati dok to zavrshi!
Voljela bih da mi nabrojish ostala 4 ljudska "debilizma" od tih 5 koje pomenu i na kojem mjestu je vjenchanje ljudi koji se vole i koji zele djecu?
(vjerovatno na prvom kao najveci debilizam svih vremena)
Upravo sam na to mislio, jer je to danas najcesci razlog zasto se ljudi zene/udaju. Jer, sto ce selo reci!?
Ako, dakle, eliminiramo djecu kao razlog za udaju, zenidbu, cemu onda sve to? Da mozes reci da imas papir?
Inace, meni pod pojam obitelji spadaju i vanbracna zajednica u kojoj ima djece, obitelji gdje, recimo, imas brata i sestru koji zive s mamom i njenim deckom/muzem (a njihovim ocuhom), ali redovito posjecuju polubracu i polusestre kod oca koji zivi sa drugom zenom. I sve slicne varijacije. Klasican pojam obitelji za mene vise ne postoji.
Imam frendicu koja se udala, makar ni sama ne zna cemu joj je to trebalo, jer dobro joj je s muzem, bili oni u braku ili ne. Dogovorili su se da nce imati djece, barem za sad, ali ja njih ipak smatram obitelji.
And so on...
I da... ukoliko su djeca priznata od strane oceva, birokraciji uopce nije vazno jesu li roditelji te djece u braku ili ne. Istina je da to i nije previse uobicajena situacija, ali koliko sam imao prilike vidjeti i cuti - funkcionira. Birokracija im ne radi nikakve probleme.
Last edited by Argonaut; 05-02-07 at 17:35.
Pa kad se svoj gospodi daš,
zadnji ples je valjda naš...
Sta kazete na ovo?
Najbolje je izbjeci brak. Ljubav je prolazna (tako vecina misli), pa ne vidim razlog da se tu neko veze za bilo koga. Imas partnera, sa njim si koliko ti odgovara, na kraju neko nekog sutne jer misli da to vise nije TO. Nadjes novog partnera, pa tako ponovo u krug. Tu i tamo dobijes dijete, napravis malo frke oko starateljstva (zakines mu majcin ili ocev uticaj na odrastanje, prepustis to svom partneru jer bivs-u/eg vise ne mozes gledat ocima). Vaspitas dijete na svoj nacin pa sto bude. Npr. kazes mu da je vezivanje za nekog bljak i da ne mora da trpi takva sr'nja. Neka prozivi tako sa nekim 5-10 godina ili vise pa neka prekine jer dalje nema smisla. Fino izbrise svoj zivot i krene nanovo. Kad napuni 60 godina sve ce to skopcat na svoj nacin. Bitno je da se nije potrudi-o/la je ne mora da trpi sva ta sr'nja. Da pravi kompromis, da nauci sta znaci povjerenje, postovanje. Da napravi nesto u svom zivotu. Da ima porodicu koja ce biti uz njega/nju kad mu/joj bude doslo vrijeme za penziju. Da, sta ce to bilo kome?! Zasto da se veze za nekog i da mora da trpi. Obaveze su sr'nje. Neobavezno je zakon. Lutas citav zivot od jednog do drugog partnera dok ne ostaris. Pa sto ostavis za sobom nije bitno... I to je zivot.
Najvaznije je barem jednom stupiti u brak tek da se prozivi taj sveti cin. Kad i to dosadi boli te uvo za sve...
Dakle, bitno je da je samo tebi dobro a za ostale... ko ih j'be!
Valjda sam pretjerao sa cinizmom ali se nadam da je poruka jasna!!!
Ma ok je to sa djecom. To se nekako i regulise ako su oba roditelja zrele osobe.
Ne razumijem cemu tolika promocija vanbracne zajednice. Nisam protiv toga ali mi je degutantno da se trazi nacin za njeno obravdanje. Svako ima pravo izbora. Vremena se mjenjaju, sistem vrijednosti se mijenja pa se vremenom vrati sve sto je pogresno i sve sto je dobro uradjeno.
U redu je da dvoje zive zajedno par godina(neka bude i vise jer ponekad ni toliko nije dovoljno da se upozna ono drugo) pa tek onda da idu na brak. Zasto? Jer su naucili da budu zajedno. Uzajamno postovanje, razumijevanje itd.
Ako nakon toliko vremena odustanu ili je jedno od njih ili oboje nezrelo. Razumijem da svako zeli nesto bolje za sebe (licno za sebe) ali ici toliko eksremno...fuj
On, koji zali sto se ozenio jer je jos privlacan pa moze i dalje da uziva u carima 'mladosti'. Tamo mu se ukazala prilika kod neke koleginice sa posla.
Ona, koja zali sto se udala jer joj se dopao drugi muskarac pa zasto da ne?
Nisu svi ovakvi ali zaboga! Nema takvih malo.
Takve osobe su NEZRELE I SEBICNE. Takve osobe vide od danas do sjutra.
Takve osobe nisu dovoljno jake da urade nesto zajedno na sto ce gledati sa ponosom kad ostare.
Oni slijepo vjeruju u ljubav do smrti i tako jurcaju u zivotu. Za sobom ostavljaju pustos (tugu i zalost).
Jesam staromodan. Ne zelim da mi zena pere gace i kuva rucak svakog dana kad se slomljena vrati sa posla. Ne zelim da ostanemo zajedno ako brak ne funkcionise kako treba. Ne zelim da provedem zivot prolazeci iz jedne vanbracne veze u drugu. Ne zelim da se zenim po 3-4 puta. To bi mi reklo da sam jeb'ni luzer!!!
Ja moram jako pazljivo pisati na ovu temu jer ce Miruna odma' pozuriti da napise kako mi se razlikovala praksa od teorija, a onda puce bruka i sramota
Kad bi' se ja pitao (kao sto se ne pitam) probni brak ili taj zajednicki zivot prije braka bih uveo kao obavezno i time ustedio mnoge peripetije kasnije i drzavne troskove sto se dvoje nedozrelih za ozbiljan zivot upustaju u nesto po principu "vidjela zaba dje se konji kuju". Zabavljanje i ono "cile mile" na par sati dnevno razlikuje se drasticno kad se pocne zivjeti zajedno.
Jednostavno se jedno jutro vidi da se ta osoba cese dje se nije ranije
nije cesala, pa zaglavi u kupatilo dvije ure, a tebe stisne, pa zijeva i treba dvije ure da profunkcionise, pa problem ko ce pokupiti razbacane carape, gace i ostale artikle "vecernjih susreta bliske vrste"....
Kad se sve sabere onih idealnih par sati na sastancima nekako gube sjaj jer se rastegnu na svih 24 i poznajemo se sa svim manama i vrlinama koje se nekako moraju zajednicki korigovati.
Za one prijatne igrice i slatke uzdisaje se stase puno ranije nego se
zrene za brak i odgovornost pa ipak bolje i probati
Posmatrajuci ono sto Argo kaze Nekad se zbilja i je smatralo da obitelj cine: mama, tata, djeca. No, u zadnjih nekoliko godina je doslo do redefrinicije tog pojma moze se reci da je sad moderno u obitelj ubaciti i ljubavnicu ili ljubavnika jer to je bas proizvod sto se u brak ulazi prerano, olako ili bilo kako.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks