Izvjestavanje

[metuzalem]

Nakon povratka u Njemacku i sredjivanja utisaka, vrijeme je da nastavim sa izvjestavanjem, kako je moderator upristojio moj prvobitni naslov koji je glasio:"***** na suncu" a trebao je parafrazirati nekadsnji naslov topica "***** na kisi".

Ovoga puta, moderatorima moram priznati svojevrsno vizionarstvo, jer od "***** na suncu" nije preostalo nista, buduci da ga je isprala kisa koja je tvrdoglavo padala vise od deset dana a sunce granulo tek na dan povratka.

Svejedno, iako je kisa padala, nijesam oklijevao da prodjem Crnom Gorom i njenu politicku i inu stvarnost upoznam takoreci iz "prve ruke".

Jednoga dana zadesih se u kotoru, koristeci veoma udoban kombi firme "Papovic", koji me je dovezao na autobusku stanicu na kojoj sam zadnji put bio sept/okt. 2002 godine i tom prilikom koristio "usluge" razvaljenog taksiste u razvaljenom taksiju, da bih naknadno shvatio koliko me kosta cinjenica da voznju nijesam unaprijed pogodio iako je taksi imao firmu i ispravan taksimetar jer, kako rece ovaj poslovan covjek (taksista):

Voznja (na lokalnoj relaciji, ma sta se pod tim podrazumijevalo) kosta 5 (i slovima 5 Eura) i predstavlja jedinstvenu dogovorenu cijenu...

Sjecajuci se ove epizode, podjoh do gomile taksija koji su se - prazni - izmedju dva pljuska pekli na suncu i u jednom od njih zatekoh bradatog vozaca u najboljem zivotnom dobu, koga upitah koliko kosta voznja do grada udaljenog jedva dvije stotine metara.

Cijena za lokalnu voznju je 5 Eura, jer je tako dogovorena. veoma ozbiljno i znacajno me obavijesti ovaj moderan poslovan covjek, na sto mu ucinjeh jednu, za moje godine i izgled, vrlo neozbiljnu i bezobraznu primjedbu:


- E bas ti fala - rekoh uvijajuci se od hinjene ljubaznosti - jer se nijesam nadao e cu, zahvaljujuci tebi i ostalima, imati iznenadnu priliku da u ovome divnom gradu "zaradim" 5 eura i to nicim drugim do jednom prijatnom setnjom u trajanju od deset minuta, sto cini satnicu od 30 (i slovima trideset eura!). E bas ti hvala...


Nakon toga, s velikim zadovoljstvom odsetah do glavne gradske kapije pred kojom zatekoh gomilu limuzina oblijepljenih cvijecem i svatovski zakicenih trakama od tila, koje me potsjetise da je nedjelja i da su ponovo u modi crkvena vjencanja,

- M -

[englezovic]

Znate li vi da je taj Jevrem nekad dok je ziveo u Beogradu,bio poznat po uzrecici 'kako smo mi Srbi danas'!?
Ali vremena se menjaju pa i pamet.Jedan prijatelj mi je rekao da od kako mu je mali unuk otisao za Srbiju,ne moze nas ni pomenut!

P.S.Unuk mu ima neko keltsko ime ili vec crnokeltsko -Bryan?!

P.P.S.Eeee, dobra ona stara:Zlo govece dovijeka june!!!

Da pojasnim Jefremovicima sta sam hteo reci:

Bivsi Srbin,Crnogorac-keltskog pedigrea,ciji se unuk zove Bryan-od majke Srpkinje,pretenduje da bude 'najveci' Crnogorski prosvetitelj koji ce vas na kraju ubediti da ste ipak Hrvati!!?

P.S.Treba sve to progutati,ali vidim da imate 'nadarenih' gutaca!!! :shock:

P.P.S.Mozda je crnogorski jezik nastao od keltskog,samo se strpite jos malo,ima tu mesta za razne kombinacije!?

[veliki majstor]

deder da promijenimo i Durmitor u neki velikosrpski naziv, evo npr.: Haskitor. Serbendim. Muratov Vrh...

Trifunovicu, ti me uvek prenerazis kada me podsetis koliko si glup. Murata je Obilic zaklao. Na Kosovu, 15. juna po starom kalendaru, 1389. godine. Murat je skvicao kao krmak. Posle, da obelezimo praznik, Vidovdan, Gavrilo Princip je utepao onu svinju Franca na isti dan. Drao se ko osuren a nedoklan krmak.
Durmitor da postane Muratov vrh? Mnogo si glup.

[monitor]

Drao se ko osuren a nedoklan krmak.

To je to. Odavno trazim adekvatan opis tvog glaskanja ovuda...

[Savindan]

P.S.Unuk mu ima neko keltsko ime ili vec crnokeltsko -Bryan?!

Da, Bryan, staro keltsko kraljevsko ime. Nego, ako smo vec protiv keltskih imena deder da promijenimo i Durmitor u neki velikosrpski naziv, evo npr.: Haskitor. Serbendim. Muratov Vrh...

Шта значи Дурмитор на келтском о врли експерту? :roll: 8)

[Perjanica]

Jeste li navratili splacinari, jeste.
Inace ako vas bas interesuje, Brajan je crnogorko ime, dako vam to olaksa misteriju zivotnu, e vidim okupira vas jako. Na pogresni ste topic dosli o tome da raspravljate, ajd sad svojim putem strucnjaci,

[Beranac]

Veki, opet histerises. Kobilic je bio sve samo ne Srbin. Nego, asocirao sam na Muratov vrh jer ste vi Sorbi vise bile pod njihovom zastavom no pod svojom (a posto vec asociras na svinje, vi ste jedini na Balkanu imali svinjsku glavu na zastavi). Pa rekoh da ocuvamo tradiciju. Kada smo vec kod tradicija, mi kosovski mit ne priznajemo kao tradiciju e nijesmo ucestvovali. Zato, da li ste pukli 15. juna po novom, starom ili nekom buducem kalendaru - uopste me ne zanima.

Djelosaj, gdje ti vidje da ja pomenu Durmitor kao keltsko ime? Tara je naprimjer keltsko; nju cemo prepravit u Taraba, stari goloruki srpski naziv, jelte.

[metuzalem]

Vidim da su ovi Zombiji coporativno navalili da razvodnjavaju tematiku koja prelazi domete njihovih suknenih i glatko ispeglanih..., pardon uvaljanih umova, te ne smijem odlagati da je obnovim novim opservacijama.

Dakle...

... nakon sto sam tri nedjelje proveo u vise nego mucnoj CG-stvarnosti, uzeo sam rent-a-car i u momentu vinuo iznad kaljuge u kojoj zivi obicni CG-podanik marksisticke vlasti, koju je sam birao i koju ce i dalje birati i dalje... Sad tek znam kako se osjeca kauboj koji je ostao, a onda opet dosao do konja bez koga nije nista drugo do goveceta u izgubljenom krdu.

Medjutim, ni to sto ima konja, kauboja ne moze potpuno da zastiti od mnogo toga sto vreba iz siblja prerije nase ekoloske domovine. Tako se dogodilo, da sam svojim vozilom krenuo za Kotor, sve pazeci da ga ne razvalim preko rupa ostrih ivica, rasporedjenih cijelom duzinom puta od Lastve do Radanovica, gdje me doceka i zaustavi policija, spremno deklamujuci da sam prekoracio brzinu (koju? kad nema vidljivoga znaka) od, pretpostavljam 60kmh, jer sam vozio vise od 71 kmh.

Skocio sam kao oparen, protestujuci da to nije tacno jer mi ispadose oci buljeci u taho, jer sam znao da me posigurno nedje cekaju kako bi sa mene zaradili dnevnicu.



- Izvolte, pogledajte radarski snimak! - ljubazno me opomenu policajac.

- E ne moze biti - zainatih se ja - posto nijesam skidao pogled sa kazaljke koja ni jednom nije prijesla brzinu koju navodite...

- Izvolite i uvjerite se sami - bio je uporan policajac - nas aparat je kontrolisan i izbazdaren...

- Ma znam ja to jos od prosle godine, jer je i tada bio bazdaren na istu brzinu, te se pitam sto ponekad ne promijenite..."

Malo zatecen ovom mojom pricom, policajac se poce pravdati da je htio da snimi onoga "Titogradjanina" koji je nasrtljivo i ne drzeci otstojanje vozio iza, ali je, nazalost snimio mene, dodajuci pomirljivo da je, doduse, kazna za ovu brzinu 23 eura ali oni kao najmanju za prekoracenje brzine naplacuju - 15 eura.

Kako se sve svede na jedno mucno i ljigavo pogadjanje, odlucih se da kaznu platim kako bih sacuvao obraz i meni i njemu...

Osim ove finansijske, u jos zescu busiju sam upao, kad sam nakon jalovog trazenja telefonske govornice po centru Podgorice, usao u slavni hotel "Crna Gora" i obratio portiru koji mi je spremno ustupio svoj telefon i izgubio se negdje, tako da sam na miru mogao telefonirati. Kad sam bio gotov, na displeju je bila cijena od 6,60 eura iako sam telefonirao jedva minut, na sto je portir primijetio da mu je jako zao ali da je minut razgvora sa mobilnim telefonom 6 eura a on nije mogao znati da se javljam bas na njega inace bi me upozorio.

Izabrao sam prigodan komentar i mudro izjavio, da:

"E, sto cemo sad..., kad poslije jebanja nema kajanja..."

i veoma uljudno se zahvalio na (podmukloj) usluzi.

- M -

[metuzalem]

Isto kao povodom biltena o apoteci, nametnu mi se odluka da ovaj topic o tzv. "izvjestavanju..." zakljucim osvrtom na pedagoski uticaj internet igraonica na omladinu. Kad sam, po obicaju, svrnuo u internet cafe, zacudih se tisini u kojoj zatekoh grupu djetica zagledanih u jedan od monitora. Privucen njihovom paznjom, provirih da vidim kakva ih je igra privukla da se tako zadube u nju i nadjoh zatecen zestokom jebacinom koja se odvijala na ekranu.

Ubrzo mi objasnise da se radi o seksualnom okrsaju lijepe Severine sa jednim mladim, uspjesnim! poslovnim covjekom, inace ozenjenim ocem porodice i novokomponovanim i uspjesnim tajkunom Nase Lijepe...

Ono, jes da sam navikao da me sudbina neumitno vodi prostorima stvarnosti (cyber i opste) na kojima se uvijek nesto dogadja i u tu cinjenicu se i ovoga puta moradoh uvjeriti, te se smjerno prepustih njenoj volji, sa dosta kriticnosti nastavljajuci da posmatram slucajem nametnuti snimak...


Ovaj pridjev - nametnuti - uopste nije slucajan, jer mi se neodoljivo nametao utisak da je ova znacajna jebacina bila snimljena sa odredjenom namjerom, bila ona svjesna ili ne, jer je vise bila nalik na cin seksualne atletike nego na cin duboke i neposredne intime dvoje mladih ljudi.

Najteze je padao napregnuti amaterizam i grceviti egzibicionizam, upucujuci na to da se radi o ljudima nesigurnim u svoje licne vrijednosti koji ovim nespretnim cinom zele da se nametnu tzv. obcinstu...

Da bih umanjio nelagodu koju smo, medjusobno, dijelili djecaci i ja, izadjoh izvana da sacekam kraj predstave, nakon cega zacuh jednu veoma vaspitnu zapovijed:

- A sad na kolektivno drkanje...! Ajde, britva!

Potpuno u skladu sa ionako posuvrnutom stvarnoscu...

- M -

[Grad Heroja]

Drao se ko osuren a nedoklan krmak.

To je to. Odavno trazim adekvatan opis tvog glaskanja ovuda...

:lolblue: :lolblue: :lolblue: :lolblue: :lolblue: :lolblue: :lolblue:

[Savindan]

Kobilic je bio sve samo ne Srbin.

Шта је био Дукљанин, не Црвени Хрват? Просвети нас, знамо да си попио сву памет из Брковићевих и Ротковићевих књижица, хоћемо и ми мало да се насмејемо како рецитујеш.

gdje ti vidje da ja pomenu Durmitor kao keltsko ime?

Колико личности живи у твојој глави? Колико год да их је ипак је промаја.

Da, Bryan, staro keltsko kraljevsko ime. Nego, ako smo vec protiv keltskih imena deder da promijenimo i Durmitor u neki velikosrpski naziv, evo npr.: Haskitor. Serbendim. Muratov Vrh...

Па ми сад реци да ниси шупак? :shock:

[metuzalem]

Narode!

Ne samo sto mog vjernog Savana ne mogu ostaviti bez odgovora, no mi nikako nije milo da moje obavjestavanje iz prve ruke, poput starih novina ode u poljski nuznik opstenarodnog nevaspitanja i zadrigle ravnodusnosti.

Zato navratih da postovano obcinstvo obavijestim o mom pokusaju da stignem na:

[size=6]"Zadnji autobus za Katangu"[/size]

Smatrajuci potpuno ispravnim da on polazi sa cetinjske - AUTOBUSKE STANICE - uputih se tamo i vec poizdalje vidjeh neuobicajeni "vozni park" koji se sastojao iz nekoliko po parkingu razbacanih starovremskih kombija i starinskih taksija, koji su zbog ovako razudjenog rasporeda vise izgledali kao da nekog - vrebaju, no da nekog - cekaju.

Konacno dodjoh na onaj prostrani trijem, sa kojega se tako lijepo vidi Lovcen i ostala ponosna brda Stare Crne Gore i tu zatekoh bucnu gomilu razgacenih i razdrljenih vozaca onog "ojadjelog" voznog parka, koja je gromoglasno, promuklo i zadihano vodila nekakvu vaznu diskusiju.

Ja ne bih bio ja, kad odmah ne bih otisao da se prikljucim tom jedinstvenom "forumu" pa makar to bilo jednim prigodnim pitanjem:

- Kad polazi autobus za Katangu...!

Diskusiju namah prekidose kako bi mi zacudjeno i podsmjesljivo, odgovorili:

- E, bogomi ti on vise ne svrce ovudijen.


- Pa sucim cu onda na put !? - zacudih se onako seljacki...

Jedan skrbavi, grlat, debeo i napadno razdrljen "rukovodioc" odmahnu rukom pokazujuci na pregledan "vozni park" koji se susio na kratkotrajnoj suncevoj svjetlosti.

- Evo zanago dosta...

- A kad krece..? I koji..?

- Koji bilo, ma kad se napuni!

- A kad ce to biti?

- Kad bude putnika!

- Ma sto velis, coce..!? - iscudjavao sam se ja, dok su me ostali podozrivo mjerili.

Smatrajuci da sam dosao da ih zajebajem, nastavise gromoglasnu prepirku, ali meni Djavo nije davao mira te ih prekidoh i priupitah:

- A sto je vas toliko na tako malo putnika ?

- A sto cemo drugo cinjet...!? - grlato se zacudi debeljko.

- A ima, dati sto... Ja, svaki put kad prodjem gradom, vidim sto bi se moglo ucinjeti na svoju korist i polzu ostalome narodu.

- A, sto bi to, zaboga moglo biti ? posprdno ce debeli bradonja.

- E, ti sigurno bolje znas od mene, koliko faljiva struja u Cetinju a nidje sterike da se kupi...

- Ha, ha..., ima kod popova. E bas nadje koju rabotu ces preporuciti... Ha, ha...

- E da je srece i pameti, bas dobra rabota, no ti to ne ms razumjeti jer ti sijalica ne gori... Ti mislis samo na onu jednu steriku koja nedje nadomak stoji na gotovs, ka kubura. A vidi se, izdaleka, da ti nijesi upoznat koliko raznovrsnih primjena postoji za svijecu kao jedan od prvih ljudskih proizvoda. A otkuda bi znao da, osim za pomen u crkvi, postoje svijece za slave, svecanosti, susrete ili cak i za uspjesno uzdizanje - qurca...

- E, bas nam ta svijeca treba..., te si nju nasa da ni odje pominjes... No reci ti nama nesto bolje i sigurnije, kako bi se prezivjelo u ovoj krizi?

- E, vidim da si ti veoma bistar i pametan momak, te sigurno znas koliko je u svijetu koristan savjet i trgovina njim pznata pod pojmom - consulting - te se sad necemo nadmudrivati, no bi o tome mogli tek kad bi to debelo platio...

Zanimljivo! Na ovu moju zadnju primjedbu, zacutao je tako zestoko kao da je - zakocio u mjestu.

Utoliko je dosao nekakav (linijski) kombi, vreovatno kao zamjena za onaj drevni autobus, te spokojno otputovah za - Katangu - koja je, u medjuvremenu postala jedini cilj i pravac i prostirala se..., prostirala(!) svuda okolo, bez kraja i konca...

- M -

[ZuTa_MiNuTa]

Staro mjesto, Pravni Fakultet u 20 sati, sjutra 01/07/2004, otpor protiv opste destrukcije, lazi, manipulacije. Otpor protiv zloupotrebe Crne Gore i njenih gradjana: Hitna ostavka Vlade Mila Đukanovića, stvaranje tehničke (prelazne) vlade bez Đukanovića koja bi pripremila vanredne parlamentarne izbore i uvela Crnu Goru iz mafijaskog sistema u stabilizaciju i prosperitet.

[metuzalem]

-
-
-
Ovoga puta, izvjestavanje cu nastaviti iz sjecanja, jer mi ta mogucnost uz pomoc naknadne pameti, omogucava da u izvjestaj ugradim i - naravoucenije.

Elem, jedno kasno popodne, dok sam bio na puto od "preko Morace" u pravcu grada, uvati me takav pljusak da u hotel "Crna Gora" dodjoh prilicno mokar i uskocih, prvo na terasu a onda udjoh u kafanu, kako bih popio - caj sa rumom.

Opremljen gomilom novina, srkutao sam caj i cekao da mi se ona jakna barem ocijedi ako ne osusi. U jednom trenutku shvatih da me pri citanju novina vise ne smeta onaj poznati (nekadasnji) zagor prepune, vec umnogome skoro jezivi muk potpuno prazne kafane koju sam nekad, zbog njene posjecenosti, smatrao najvecom "Usmenom bibliotekom" u Evropi, jer se u njoj za 24 sata moglo vise saznati no uz pomoc osrednje biblioteke. U stvari, bilo je vise nego tuzno vidjet kako se oko mene, jedinog gosta u toj prilici, mota citava gomila konobara koji ne znaju sto da cine.

Iako se radilo o ocevidnim promjenama, sto se posluge tice bilo je sve potpuno isto, posto se uz onu solju caja mogla vidjeti gomila kesica sa secerom uz njom priklijestenu krishku limuna. Neocekivana praznina ovih poznatih prostora, nacera me da napravim uporedjenje ove "institucije" sa novootvorenim modernim kafanama i terasam "preko Morace" koje sam imapo priliku posjetiti onih zadnjih dana i u kojima, umjesto nekadasnje "brkate" publike, sjedi nekakva nova publika, u prosjeku prilicno mladja, obrijanih; ne samo brkova i brade, vec pocesce i kose, te im se glave cakle ka bilijarske kugle. Umjesto nekadasnjih prica o ljudima i sudbinama, razgovori u ovim novokomponovanim "objektima" vrve visokim brojevima i jos vecim mogucnostima.

Kad mi je dosadilo da sjedim sam ka cuk, pozvah konobara da platim, no posto mi on "usmeno" rece cijenu narudzbe, zbunih ga neocekivanim pitanjem (ne samo njega no i sebe):

- A dje je racun?

On se trze i uz izvinjenje otrca da mi donese racun, sto potraja toliko da su, vjerovatno, morali biti zestoko zateceni ovim neocekivanim zahtjevom. Kad je, i konacno, snebivajuci se donio racun, rekoh mu da moj zahtjev nije imao neke zadnje namjere vec da mi se on nametnuo zbog jedinstvenog renomea ovog hotela koji nosi ime moje domovine "Crne Gore". Izgleda da mu se ovo moje objasnjenje pogodilo sa nekim njegovim pretpostavkama, posto me je ispratio na veoma srdacan nacin.

Posto je kisa nastavila pljustati, podjoh u ulaznu halu da vidim mogu li telefonirati, jer sam racunao da jedan hotel ovakve kategorije treba da ima barem telefon na zidu ako ne i govornicu. Portir mi to potvrdi na prijateljski i ljubazan nacin, uz primjedbu da mogu telefonirati sa portirnice "posto je to isto..."

Nakon minuta razgovora, pozvah ga da platim telefonski racun koji se, na moje veliko iznenadjenje, sa svojih 6.6 EUR-a,
prijedje granicu svakog ocekivanja. Platih, dok mi se drob prevrtao od muke a on izvinjavao da je to zbog mobilnog itd. No, postade mi jasno, da sam jos jednom uletio u jednu od busija novog CG poretka i njegove privrede, te ga umirih prigodnom izjavom da:

- Poslije jebanja, ionako nema kajanja...

... nakon cega izadjoh ka jeben, jer pokisao bjeh ionako, sve razmisljajuci o mom predjasnjem kurcenju sa kafanskim racunom, pri cemu mi se, neodoljivo, nametnu naravoucenije za ovu priliku:

- Kome je sudjeno da bude jeben, gace mu same padaju...

- M -