Nego, da se vratimo Nemanjicima.
Bogumil monah, Savin
savremenik i
saradnik opisuje dobijanje krune Stefana Prvovjencanog i autokefalnosti SPC:
"Po smrti Strezovoj, Boril (bugarski kralj) dobi zemlju makedonsku, Latini solunski uzese Prosek, a Skoplje Grci iz Epira. Opasnost od severa, od Hajnriha i ugarskog Andrije, ostade i nadalje, pa Stefan, prestrasen i brizan, resi sa Mlecima u savez da udje. Tako uze sebi trecu zenu, Anu Dandolo, unuku duzda dubrovackoga Enrika. Pa preko tih Mlecica opet (!) zatrazi od Rima kraljevsku krunu koju oduvek zeljovase. I tu izbi velika svadja izmedju Save i Stefana (!), a Domentijan (Savin zitijopisac) je lukavo u zitiju precuta. I svadja ova grdna zbog rimske krune, ubrza povratak nas u Svetu Goru, no i sade nesto dumam za sebe i opet ne mogu da dokucim: zastro Sava toliko protivan rimskoj kruni bese? Kao da otadzbina nasa mnogu polzu sa istoka vide...
Te tako, ne stigosmo cestito u Hilandar, a za nama stize vest da Stefan primi krunu iz Rima i tamo pokornost obeca. Kad to cu, Sava ostavi Hilandar, pa ode u Kareju, u svoju keliju monasku. Tu ga zamolih da ostam malko u bratstvu hilandarskom, pa cu kasnije u Kareju. No, ne ostadoh mnogo u Hilandar; tolikoa bese zavist i zloba Domentijana i njegovih, sto Sava mene uza sebe zadrza, a njih, onako, otpremi iz Raske nazad u Svetu Goru, odmah po prenosu mostiju Nemanjinih."
No, Savo nije bio zadovoljan, jer je njemu bilo potrebno drugo, istocno, krunisanje, jer bez toga nije mogao da dobije samostalnost svoje Crkve! Toliko o hriscanstvu i.
Monah nastavlja:
"Koliko Sava zudno iscekivase glas od brata Stefana neka svedoci i to sto izadje iz Kareje pred nas i susrete nas u krsu svetogorskom, pa razmota bratovljevu poslanicu molbenu i citase naglas kako ovaj se miri da primi kraljevsku krunu i sa Istoka. Tu se Savi oci zasijase jer arhimandrit moj imase za sebe drugu nameru, a to je da iz Nikeje i zezslo arhiepiskopsko ne mogase primiti dok mu brat kralj istocni ne postane. Toliku radost kod Save ne videh odkako ga znam..."
Toliko o Savinoj brizi o bratu, Srbiji i svome narodu. Biti arhiepiskop je mnogo vise znacilo za njegovu skromnu, svetu dusu.
"Sava resi da se okrene nikejskom caru... i od njega da iste zlatnu krunu, a od njegovog patrijarha... arhijersku odezdu za sebe. Jer Sava dumase: samodrsci nikejski voljni ce da budu krune i zezla da dele, e da tako i njihovo carstvo nikejsko na snazi i slavi dobiva. A koja je, ondak, dobit od takve avtokefalnosti, e, to ne razbrah za zivota.
Ovde cu da skratim dne putesestvija tegobnog pa cu odma da opisujem sta se zbi na nikejskom carskom dvoru za koji Sava golemo zlato nosase. Te tako Sava brzo kupi krunu istocnu za Stefana i onda pocese blagoglagoljivo da se caste sas cara. Sava poce pricu kako jos otac mu Nemanja, bozjom voljom, izagna zlovernu jeres babunsku iz otacastva serbskog, a i staru veru (pagansku - nb. Beranac) dobro satre. (Dobro nije procitao zitije svoga oca gdje kaze da je grcko ime istrijebio, ne bi izlazio sa glavom na ramenima iz Nikeje
)
Pa tako dodje na ono sto ga muci i kaza ga: 'Vasu carsku milost molimo da pored ove kraljevske krune sto dobismo, da Carstvo Vase zapovedi svetome patrijarhu vaseljenskom, da jednoga od nas sto smo ovde za arhiepiskopa proizvede, a mi cemo carstvu istocnom doveka dug taj da placamo'."
Zatim, uslijedilo je Carevo pitanje: koga da proizvede za arhiepiskopa? Sava se necka, jer ne moze sam da predlaze sebe, ali Car prekracuje gubljenje vremena oko toga i veli srdito da se Sava spremi za arhiepiskopa, nasta Sava 'popusta'.
"...pa u svom lukavstvu izmoli jos episkopi serbski nadalje sami sebe arhiepiskopa da biraju, te da ne dolaze ovde u Nikeju... Nego, od ove avtokefalnosti najvise zadobi Sava, a Srblji, monasi, jal mirjani, nista".
Eto, tako sv. Sava, onaj koji je moga stapom (ka Mojsije) da proizvodi vodu i slicne mirakulozne stvari, bratu i sebi
kupi vjecnu slavu.
Bookmarks