Prof dr Sima Ćirković: Pad Bosne pod tursku vlast

[Ćipur]

Iz knjige koju je potpisalo 12 srpskih doktora istorijskih nauka, izašla u Beogradu 1994. godine

ISTORIJA SRPSKOG NARODA, II KNJIGA, Doba borbi za obnovu i očuvanje Države (1371 - 1537)

Poglavlje Pad Bosne, tekst napisao Sima Ćirković

Sima Ćirković i 12 srpskih doktora istorijskih nauka koji su potpisali ovu knjigu, pojma nemaju za ikakvo pravoslavlje u Bosni prije Turaka, a samim tim ne znaju ni za bilo kakve Srbe u Bosni prije Turaka.

Za nas je interesantno to što se takozvana Hercegovina u kasnom srednjem vijeku potpuno nalazila u sastavu bosanske države, pa tako i naša crnogorska plemena: Banjani, Pivljani, Drobnjaci. Treba znati da su Plemena Banjani, Piva i Drobnjaci STARIJA od naziva Hercegovina. Pravoslavlje se na sjeverozapadu Crne Gore počinje širiti u 16. vijeku, za vrijeme Turaka, kada su izgrađeni pivski manastir i još neki manastiri na sjeveru Crne Gore.

.

[getaway blues]

Cipure, ovo si vec jednom postavljao, ne kontam poentu Mozda bi bilo bolje preimenovati topic u "Istorija Bosne u periodu od dolaska Slovena do islamizacije", ili tako nesto... Pa da nastavimo onu raspravu o vezi krstjani-pravoslavni-katolici-bogumili na tim prostorima, koju jednom zapocesmo

[Ćipur]

Cipure, ovo si vec jednom postavljao, ne kontam poentu Mozda bi bilo bolje preimenovati topic u "Istorija Bosne u periodu od dolaska Slovena do islamizacije", ili tako nesto... Pa da nastavimo onu raspravu o vezi krstjani-pravoslavni-katolici-bogumili na tim prostorima, koju jednom zapocesmo

Isuviše je značajno da ne bi imalo posebnu temu.
Znači pravoslavlja nema ni u Bosni ni u Pivi, Drobnjacima, Nikšiću, Banjanima prije Turaka.
Tek pod pokroviteljstvom Turaka pravoslavlje se počinje širiti među tim plemenima.

[getaway blues]

I sad ja opet stavljam onaj znak "priblizno jednako" izmedju pravoslavnih i krstjana, da razlike medju obicajima i ispovijedanju vjere gotovo da nije bilo, i za narod bilo kakva razlika nije ni postojala - jedino sto kod krstjana (koji su opet bili ogromna vecina naroda na prostoru danasnje Bosne, izuzev u krajevima dje je katolicko stanovnistvo i danas vecinsko) nije bilo gotovo nikakve organizovane hijerarhije (zbog nepristupacnosti i pasivnosti krajeva, zato se i veliki broj paganskih obicaja ovdje zadrzao), i ti manastiri nijesu bili dio ni Savine arhiepiskopije ni Dushanove patrijarshije... Da su bili jeres, Nemanjici bi ih progonili, kao sto su progonili bogumile krajem 12og i pocetkom 13og vijeka.

I jos jednom, kao osnov za dalju raspravu, sta Fine i narocito Lavrinovic kao neko ko je i potpuno neutralan i jako aktuelan govore o svemu ovome:
https://forum.cdm.me/showpost.php?p=...&postcount=425

[getaway blues]

Naravno, ovo je zadnjih godina jako aktuelna tema u intelektualnim krugovima u BiH:

http://www.nwbih.com/news.cgi?ref1=256

Dalje, pogledaj i ovo:

http://www.ceeol.com/aspx/getdocumen...0-f1cff9a3be30
http://www.iis.unsa.ba/posebna/mitovi/index.html

[getaway blues]

Jos nesto:
http://www.ceeol.com/aspx/getdocumen...A-7BDEA2631306

I obavezno, pogledaj kako Pejo Coshkovic, profesor na Filozofskom u Sarajevu, definishe odnos Crkva Bosanska - pravoslavlje-katolicanstvo, znacajno mijenjajuci svoj stav u odnosu na svoju doktorsku disertaciju na Filozofskom u Beogradu iz 88e, kada ih jeste smatrao "izdankom katolika za primjesama narodnih vjerovanja":

http://www.iis.unsa.ba/prilozi/32/32_coskovic.htm

"Čini se razložnim pretpostaviti da su u Bosni intenzivnije djelatnost razvili bazi-lijanci, redovnici istočnog obreda i cenobitskog načina života, koji su živjeli po Pravilima sv. Bazilija Velikog, što su uz određene razlike već zastupali neki povjesničari Crkve bosanske26. Na tragu tih razmišljanja ustvrdio je A. Hoffer daje Crkva bosanska bila katolička zajednica s istočnim obredom27. Slično je stajalište zastupao i J. Ši-dak koji je istaknuo kako je Crkva bosanska imala puno zajedničkih obilježja s Pravoslavnom crkvom te daje svojim naukom, a vjerojatno i obredima pripadala istočnoj crkvenoj kulturi, ali se od Istočne crkve razlikovala osobitim ustrojstvom i nepriznavanjem carigradskog patrijarha svojim vjerskim poglavarom28. S punim se razlogom može tvrditi da su u drugoj polovici XII. st. u Bosnu i njezino susjedstvo, napose srpsku državu i primorske gradove, stale brže stizati različite ideje i njihovi nosioci s područja istočnog kršćanstva, a proces uključivanja vjernika s područja katoličke Bosanske biskupije (ecclesiae bosnensis) u crkveni život po zahtjevima zapadnog kršćanstva tekao je sporije nego u drugim krajevima. To je bilo toliko uočljivo da su vijesti o širenju dualističkog krivovjerja u zemlji bana Kulina primljene poput uznemirujućeg upozorenja."


Naravno, covjeka mozemo jos i kontaktirati, pa da vidimo sta o svemu misli:mrgreen::
http://195.130.43.8/pls/htmldb/f?p=1...ELECTED_ID:958



Dakle, sa jedne strane imamo: Fajna, Corovica, Hoffera, Dragojlovica, Coshkovica, Petranovica, Glushca, Lavrinovica, Dzaju... dakle sve par excelance istoricare iz razlicitih perioda, razlicitih nacija i miljea - koji svi ukazuj na jasnu vezu izmedju krstjana i pravoslavnih, prije svega u ispovijedanju vjere, nacinu na koji je narod slavio Hrista, tu nije bilo nikakvih razlika, naravno nigdje niko ne negirajuci da je hijerarhijski organizovana odvajanjem od katolicke arhiepiskopije, u ranom periodu posle raskola.

A sa druge strane imamo Rachkog, par aktuelnih mitomana uglavnom iz dnevnopolitickog zivota BiH, Cirkovica koji ocigledno nije bio dovoljno upucen u pitanje bogumila i krstjana... Koga josh?

I oprosti mi na silnim editovima na ovom postu, jes ih bilo sigurno 5-6, odatle i konfuzija sa prethodnim...

[Shmasjer]

Ma, Sima Cirkovic je dobar, napisao knjigu o historiji srednjovjekovne Bosne a presutio Bosnjake.
Ali tu je u pravu pravoslavlja u Bosni prakticno nije ni bilo osim u Humu prije dolaska Turaka.
Sto se bogumila tice, odmah mogu da vam kazem da su oni mit, mnogi Bosnjacki historicari vjeruju u njihovo postojanje. Bogumilski mit je efektivno pobio legendarni historicar John. V.A Fine jr. u svojoj zaista impresivnoj knjizi "Bosnian church a new interpretation" iz 1975, medutim ostavlja mogucnost da ih je bio mali broj na prostoru Bosne.
Bosanska crkva je bila u osnovi katolicka sa primjesama lokalnog vjerovanja, Madzarima je bilo u interesu da je okarakterisu kao manihejsku ili hereticku zbog uspostave kontrole nad Bosnom, dakle iskljucivo iz politickih razloga.
Nagovarali su papu da sprovede krstaske napade na Bosnu, to im je i uspjelo, probili su se do Vrhbosne(danasnjeg Sarajeva) i tu su dobili po usima od Bosnjana.

[Shmasjer]

"Postanak Bosaske crkve", skenirano iz knjige
The Bosnian Church: A New Interpretation.

stranice 148-155 (nije ovdje Cipur jedini sa skenerom)

http://i28.photobucket.com/albums/c2...do/148-149.jpg

http://i28.photobucket.com/albums/c2...do/150-151.jpg

http://i28.photobucket.com/albums/c2...do/152-153.jpg

http://s28.photobucket.com/albums/c2...nt=154-155.jpg

[Ćipur]

Osnivaču Sarajeva ne zna se ni za grob

Priča o Gazi Isa-begu Ishakoviću dokaz je da nekada ni dobra djela učinjena za života nisu dovoljna da se čovjeka potpuno ne zaboravi kada umre.

Piše: Elma Duvnjak

Bosna i Herecegovina imala je mnogo dobročinitelja koji su iza sebe ostavljali biblioteke, škole, vjerske objekte, mostove od kojih i danas imamo koristi. I Ishaković je bio jedan od njih. Nažalost, iako je zaslužan i za osnivanje grada Sarajeva - danas je nepoznato i kada je rođen i gdje je ukopan.

Prije nego je došao na poziciju sandžakbega Bosanskog sandžaka, 1463. godine, Isa-beg Ishaković još kao bosanski krajišnik započinje podizanje objekata koji će činiti urbani kostur buduće kasabe Saraj.

"Pojavio se u Bosni sredinom 15. stoljeća kao krajišnik skopskog krajišta kojem je pripadalo i bosansko krajište. Godinu nakon osnivanja Bosanskog sandžaka postao je njegov sandžakbeg gdje je bio sedam godina i tu je ostao poznat. Na lijevoj obali Miljacke je podigao prvu džamiju 1457. godine u Sarajevu, koju je poklonio sultanu Mehmedu Fatihu i po kojem je dobila ime Careva džamija. Najvjerovatnije je rođen u Skoplju, pošto je njegov djed već mnogo prije došao u Skoplje", kaže Behija Zlatar, direktorica Orijentalnog instituta u Sarajevu.

Nakon izgradnje džamije Isa-beg Ishaković finansirao je izgradnju dvora Saraj po kojem je Sarajevo dobilo ime. Saray ovasi u prevodu znači (dvor u polju).

Gradio tekije, dućane, džamije i mlinove

"Izdvojio je sredstva za gradnju tekije na Bentbaši, brojnih dućana, mlinova na Miljacki. Samo je u sarajevskoj čaršiji imao 204 dućana. U Skoplju imao je više od 100 dućana, a u tom gradu je izdvojio sredstva za izgradnju prelijepe džamije", priča Zlatareva.

Ishaković je donirao i sredstva za izgradnju i hamama u koji dovodi vodu prvim vodovodom čiju izgradnju je takođe pomogao. Od objekata koje je poklonio ljudima (uvakufio) svakako je najznačajniji karavan-saraj, Kolobara han oko kojeg će se nastaviti razvoj sarajevskih čaršija. Završetkom izgradnje tih objekata zapravo je okončana i prva faza urbanizacije Sarajeva 1462. godine, pa je to i godina osnutka Sarajeva.

"Bilo je i dosta dilema u ranijem periodu o tome odakle potiče porodica Ishaković, da li iz Turske ili nekih srednjovjekovnih porodica sa ovog tla. Utvrdilo se da su oni porijeklom iz Saruhana, iz Turske. Prvi skopski krajišnik bio je paša Jigit-beg od 1392. do 1414. godine, a njegov sin Ishak-beg se može smatrati rodonačelnikom čuvene porodice Ishakovića. Oni su u prvoj polovini 15. stoljeća igrali značajnu ulogu u Makedoniji, Srbiji i Bosni", objašnjava Behija Zlatar.

Dubrovčani ga smatrali gospodarom Bosne

Kaže da su Ishak-bega Ishakovića na položaju skopskog krajišnika zamijenili njegovi sinovi Barak, a zatim i Isa-beg, utemeljitelj Sarajeva.

"Mnogi od nas bi željeli da znaju kako je izgledao utemeljitelj Sarajeva. Kakve je naravi bio, da li je osluškivao probleme 'običnog' čovjeka? O tome nisu ostali sačuvani podaci. Znamo da je bio u jako dobrim odnosima sa Dubrovčanima, koji su ga smatrali pravim gospodarom Bosne", napominje direktorica Orijentalnog instituta u Sarajevu Behija Zlatar.

Navodi da su Dubrovačni Ishakoviću često slali poklone, a on bi njima za njihove praznike slao svoje svirače.

"Ostalo je i zapisano da je, kada se razbolio 1467. godine, njegov sin Mehmed Čelebi tražio ljekare iz Dubrovnika. Došli su i liječili ga u maju i septembru te godine, dok je izvjesni ljekar Andrija, ostao cijele te godine na dvoru Gazi Isha-bega", priča Zlatareva.

Gazi Isa-beg Ishaković bio je izuzetno bogat i zbog toga je mogao podići veliki broj zadužbina. Njegov has (imetak) u vrijeme kada je bio bosanski sandžakbeg 1468. godine iznosio je 1.092.619 akči, što je odgovaralo imetku beglerbega (velikog vezira) u osmanskoj državi.

Nakon 1470. godine "nestaje" iz Bosne

Gazi Isa-beg je, koliko se do sada zna na osnovu raspoloživih izvora, imao četiri sina i to Mehmeda Čelebiju, Ali-bega, Ahmed-bega i Hasan-bega.

"U Dubrovačkom arhivu postoje dokumenti u kojima se posljednji put spominje Gazi Isa-beg i to 1470. godine. Te godine već dolazi novi sandžakbeg u Bosnu i to 26. aprila iste godine Ajas-beg. Od tada Isa-begu Ishakoviću nema spomena u Bosni. Ni do danas ne znamo gdje se nalazi njegov mezar", ističe Behija Zlatareva.

Kaže da je Komisija za utvrđivanje lokacije ukopa osnivača grada Sarajeva i njegovog sina Mehmed-bega, čiji je i sama član, kontaktirala Skoplje.

"Rekli su nam da tamo postoji mezar jednog njegovog sina i unuka, ali nema njegovog mezara. Moram kazati da iza mihraba u haremu Careve džamije ima jedan visoki nišan za kojeg tradicija veže da je tu ukopan Isa-beg Ishaković. A da li je tako ne zna se, jer nema natpisa. Moguće je, jer u jednoj od njegovih vakufnama se kaže da je Sarajevo cvijet među gradovima", kazala je Behija Zlatar, direktorica Orijentalnog instituta u Sarajevu.

Nezavisne Novine

http://www.pcnen.com/detail.php?module=2&news_id=29177

[Slavic]

Pa to ne znači da ga nije bilo - već da nije bilo značajno, kao i uostalom u većini jugoslovenskih zemalja.

[max95]

to samo jos jednom pokazuje, da je bosna,hercegovina pa sve do niksica bila zemlja porfigentovih Hrvata..(koji naselise dalamciju,panoniju i ilirik).

a i svi nose ista Hrvatska prezimena,narodne obicaje i isti "jezik",IKAVICU.

[Jokan9231]

Cipur,Jesi li ti ikad bio u Hercegovinu?Prvo njima da kazes da su Bosanci je isto da tebi neko kaze da si Srbijanac?Moj brat je Ozenio Hercegovku a majka mi je iz Komane(Radulovic) ma tu nema ni jedna razliku!!!Mi smo svatovi posli po mladu iz Podgorice do Nevesinje ma isto kao da smo posli do Niksic,Pive . obicaji ,kultura, jezik,trpeza,ma cak i Zdvavice..

[FORMICA]

Cipur,Jesi li ti ikad bio u Hercegovinu?Prvo njima da kazes da su Bosanci je isto da tebi neko kaze da si Srbijanac?Moj brat je Ozenio Hercegovku a majka mi je iz Komane(Radulovic) ma tu nema ni jedna razliku!!!Mi smo svatovi posli po mladu iz Podgorice do Nevesinje ma isto kao da smo posli do Niksic,Pive . obicaji ,kultura, jezik,trpeza,ma cak i Zdvavice..

Pjesme su im malo drugačije, isto kao i običaji i nošnja. To ipak ne znači da su potpuno različiti od nas. Svi smo mi Dinarci, za razliku od svih onih śevernije koji su Panonci.

[Jokan9231]

Tolko sela tolko obicaja,Za nosnje iste Crveno,plavo,Bijelo...Sve do Neretve Mostar,Nevesinje,Gacko,Bileca,Trebinje,Foca to su sve Crnogorci?Djed od nevjeste mi je pricao kako je njegov Djed dosao sa Cetinje a ne samo on nego celo selo prije sto i nesto godina?Josh jedan stvar sam primetijo Bosanke,Srbijanke,Krajsikne ne kukaja...A od Plava sve do Neretve (Mostar) Pravoslavkinje Kukaju za pokojnu dusu?Znaci samo Crnogorke mi smo jedan...

[Ćipur]

Tolko sela tolko obicaja,Za nosnje iste Crveno,plavo,Bijelo...Sve do Neretve Mostar,Nevesinje,Gacko,Bileca,Trebinje,Foca to su sve Crnogorci?Djed od nevjeste mi je pricao kako je njegov Djed dosao sa Cetinje a ne samo on nego celo selo prije sto i nesto godina?

Josh jedan stvar sam primetijo Bosanke,Srbijanke,Krajsikne ne kukaja...

A od Plava sve do Neretve (Mostar) Pravoslavkinje Kukaju za pokojnu dusu?Znaci samo Crnogorke mi smo jedan...

Jokane, nijesi ti tako glup, a pošto si odrastao u demokratskoj zemlji, teško da te svetosavski mitomani mogu prisiliti da razmišljaš kako ti oni narede...

[Hrvat/Croat]

Svi kraljevi bosanski su bili katolici. Zadnja bosanska kraljica Katarina Kotromanić je pokopana u Vatikanu.

Pravoslavni dio bosne je od davnine istočna Hercegovina, do pada Bosne 1463. većina stanovništva je bilo katoličko, manji dio "bogumilsko". Najpoznatiji bogumil je bio Hrvoje Vukčić - Hrvatinić.

[Ćipur]

9. juna 1462.

- Posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević, uzdajući se u pomoć hrišćanske koalicije, otkazao harač turskom sultanu Mehmedu II i priznao vrhovnu vlast ugarskog kralja Matije I Korvina.

[CAKI]

to samo jos jednom pokazuje, da je bosna,hercegovina pa sve do niksica bila zemlja porfigentovih Hrvata..(koji naselise dalamciju,panoniju i ilirik).

a i svi nose ista Hrvatska prezimena,narodne obicaje i isti "jezik",IKAVICU.

Ma o cemu ti pricas coveceAj mi samo reci da mislis na CRVENU HRVATSKU i da mogu da pocnem da se smejem
To ne samo sto nije nikad postojalo,nego niko osim vas ne priznaje!I Srbi imaju tako neke bubice,da su nebeski narod i slicno...Manite se corava posla,ne poricem da ste imali kakvu takvu istoriju,kao i Srbi,svoje uspone i padove,al tako umete nekad da me zasmejete....:yipiiii:
Moju su iz Pive,i ja nisam Hrvat!!!!!!!!!!

[Ćipur]

Potoci mlijeka za vladarku


U PIVI JE U SREDNJEM VIJEKU HERCEG STJEPAN NAPRAVIO MLJEKOVOD, JEDINI U SVIJETU


Nikšić/Plužine - U srednjem vijeku u Pivi se nalazio mljekovod, jedini takve vrste u svijetu, koji je napravio Stjepan Vukčić Kosač, poznatiji kao Herceg Stjepan.



„Mljekovod je vodio iznad planine Unač do Hercegova grada, koji se nalazio iznad Šćepan polja. Herceg Šćepan je tu imao kolibe, brojna stada, pa su mljekarice svako jutro muzle ovce i krave i mlijeko sipale u taj mljekovod kojim je ono veoma brzo stizalo do Šćepan grada“, ispričao je za „Vijesti“ književnik iz Pive Dobrilo Pavić.
Mljekovod, čiji ostaci nažalost ne postoje, bio je dug oko devet kilometara.
„Žena Herceg Šćepana voljela je da svako jutro ima svježe mlijeko. Mlijeko se koristilo i za izradu sira i kajmaka, ali i kao dio smjese za poseban kreč“, kaže Pavić.
Do pojave kreča, mlijeko je, zajedno sa medom, jajima i kamenim prahom, korišćeno u građevinarstvu. Zidovi Pivskog manastira, prema riječima Pavića, takođe su pravljeni od jedne takve smješe koja je bila dobra podloga preko koje su slikane freske.
Mlijeko, koje je transportovano iz planine Unač, stizalo je do Šćepan ili Soko grada, u narodu poznatijeg kao Gradina, najpoznatijeg srednjovjekovnog grada u Pivi. Grad se nalazio na 700 metara nadmorske visine, iznad Šćepan polja i zaseoka Zagrađa, a njegovo podnožje zapljuskivale su Tara i Piva. Odatle je Herceg Stjepan vladao ogromnom teritorijom, koja danas nosi naziv, prema tituli koju je 1448. godine dobio od imperatora svetog Rimskog carstva Fridriha III, Hercegovina.
„Sa sigurnošću se ne zna koliko je gradova u Pivi Herceg Šćepan imao. Međutim, zna se da je, osim Šćepan grada, imao i utvrđenje Taban grad, koje se smatra najvećim i najznačajnijim utvrđenjem srednjovjekovne Hercegovine.
Grad mu je, uglavnom, služio kao odstupnica pred najezdom Turaka“, ispričao je Pavić.
Grad je zidan u obliku stope – tabana, po čemu je vjerovatno i dobio ime. U Stabnima, selu iznad koga se nalazio Taban grad, nalaze se Ercegovi vinogradi gdje se i danas može naći divlja vinova loza, koja svjedoči o tom vremenu.
Za život Herceg Stjepana, ličnosti poznate po raznim spletkama i sukobima, zainteresovao se bio i nobelovac Ivo Andrić, koji je između ostaloga napisao:
„Odavno me zanima Herceg Stjepan. Teško je u bosanskoj istoriji pronaći čudniju ličnost. Vladari su u pričama dobri za one kojima su nečemu valjali, a zli za one kojima su pokazali jaku ruku. Međutim, izgleda da niko ništa nije imao dobro da kaže za Herceg Stjepana... On je u ličnom životu bio nepostojan i prevrtljiv. Na dvor je dovodio kurtizane iz Italije i prevjenčavao ih. Sinovi su ga napadali i napustili. Kada je umirao u Herceg Novom našla su se tri sveštenika kraj njegove postelje – bogumilski, katolički i pravoslavni. Svaki je računao da polaže pravo na njegovu dušu“.

Veliki ljubavnik

Herceg Stjepan, sin Vukca Hranića, brata moćnog Sandalja Hranića, rođen je 1404. godine, a umro je u Herceg Novom, gradu koji nosi njegovo ime, 22. maja 1466. godine.
Legenda kaže da je Herceg Stjepan bio sklon brakolomstvu, o čemu svjedoče i njegova tri braka. Prva žena mu je bila Jelena Balšić, kćerka zetskog vladara Balše III. Nakon nje, oženio se Barbarom, kćerkom protjeranog napuljskog kralja Alfonsa, da bi samo pola godine nakon njene smrti oženio Ceciliju.
Pored mnogobrojnih ljubavnica imao je i jednu stalnu, lijepu Firentinku Jelisavetu.
Prema legendi, jednoj od ljubavnica sagradio je grad, kako bi se sa njom mogao sastajati. Grad je, legenda kaže, dobio njeno ime Ljubuški.


Sv. MANDIĆ


http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=276721

[FORMICA]

Da tačno je da mlijeko sa krečom pravi kazein koji je vezivo neprevaziđenih kvaliteta. Ni danas, i pored sve hemije, nema boljeg ljepila za drvo.

[Ćipur]

Piše: Kosta Radović: PIVA ZEMLJA POTOPA


Najlakše je vladati vodozemcima


Poslije prvog potopa Pivi je najavljen drugi, da zajedno sa sestrom Tarom konačno izdahne pod teretom mrtve vode. Te, 1975. godine u zemlji potopnici odjednom je umrlo pet rijeka: Sinjac, sa najljepšim izvorom u Evropi. Okom, najljepši dio nezaboravnog kanjona Komarnice. Piva, Vrbnica, Bukovica, Mratinjska rijeka. Nije to mala žrtva za cijelu Evropu. Šta njih briga. Najlakše je vladati vodozemcima!
Posljednjeg ljeta prije potopa, od raka je umrlo petnaest staraca i mladih ljudi, gdje su ranije rijetko umirali od te bolesti. Ubila ih tuga za rijekom. A sa njima je nanovo umrlo oko tri hiljade grobova starohercegovačkih, među njima velike skupine stećaka na desetak mjesta, zajedno sa Kaluđerskim grobljem.
U dubini mrtve vode umrli su stari mostovi: Carev, most na Krscu, kao i neispitani srednjovjekovni srpski gradovi – Novi, Gradac, Gusići sa podgrađima – Vranjača, Kruševo, Mioča, Luka zajedno sa neispitanim arheološkim nalazištima od praistorije do potopa.
Tako je Piva postala prostrana grobnica savremenih gusara, prirode, arheologije i desetovjekovnog pamćenja. O tome sam i pisao često, a posebno i sa bolom, a u knjigama "Piva- potop" i "Seoba manastira Pive". Stoga ću ovdje aktuelizirati pitanja u vezi sa potopom Šćepan Polja, o kome niko ne piše kao najvećem arheološkom i sakralnom nalazištu i prestonom mjestu Stare Hercegovine.
Šćepan Polje ima desetovjekovnu istoriju, počev od prve srpske države nastale između Tare, Pive i Lima do vremena vladavine Sandalja Hranića i Stefana Vukčića Kosača, pa dalje.
U periodu vladavine Hercegovinom (1370 do 1466), kojoj je pripadala i Piva, ova dva vladara ostavili su ovdje gradove: Soko, Novi, Taban grad, Sinjac, Gradac i podgrađa od kojih je najznačajnije Šćepan Polje, na koje kreće potop.
U periodu prve srpske države Šćepan Polje se zvalo Međurečje. Dobilo je ime po velikomučeniku Stefanu, kasnije, vjerovatno u 12. vijeku kada je tu bio monumentalni hram, čiji ostaci su i danas vidni, poslije istraživanja akademika Vojislava Đurića, sa kojim sam tada sarađivao.
O Šćepan polju, kao Međurječju, svjedoči i znameniti prepisivač svetih knjiga kaluđer Gavrilo Trojičanin koji je ostavio zapis, da je "roždestvo sa Stipan polja ježe jest Međureja tarskoga i picskoga". Ovo potvrđuje ješ ranije Porfirogenit, a onda Jireček. Ovaj posljednji izričito kaže: "U desetom vijeku se Sokol (grad iznad Šćepan Polja) jednostavno zvao Međrečje". To potvrđuje i povelja Sandalja Hranića iz 1419. – izdate na Stopan Polju pod Sokolom. On je, kao i njegov naslednik, tu imao dvorac i glavni mu je grad bio Soko", na sastavcima Pive i Tare. Akademik Đurić, takođe, mi je rekao, da je od četrdeset gradova, koliko ih je imao, Herceg Stefanu najvažniji bio upravo Soko.
Na Sokolu gradu, vrijedni i bogoljubivi Pivljani, prije desetak godina, obnovili su manastir ovog vladara Stare Hercegovine, posvećen Sv. Jovanu Krstitelju, sa blagoslovom mitropolita Amfilohija. Tako je nastavljena velika tradicija Šćepan Polja i Sokola. To se mjesto sada zove Zagrađe.
Pošto se Šćepan Polju proriče potop, zanimljivo je zapisati predanje, da je manastir na Zagrađu završen taman kad je bio boj na Kosovu sa Turcima, a prije odlaska u boj Hercegovci :lolblue: vojvode Vlatka Vukovića pričestili su se u manastiru, crkvi koju narod i danas zove Šćepanica, na Šćepan Polju.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...8&clanak=16771

[Ljuban]

Tolko sela tolko obicaja,Za nosnje iste Crveno,plavo,Bijelo...Sve do Neretve Mostar,Nevesinje,Gacko,Bileca,Trebinje,Foca to su sve Crnogorci?Djed od nevjeste mi je pricao kako je njegov Djed dosao sa Cetinje a ne samo on nego celo selo prije sto i nesto godina?Josh jedan stvar sam primetijo Bosanke,Srbijanke,Krajsikne ne kukaja...A od Plava sve do Neretve (Mostar) Pravoslavkinje Kukaju za pokojnu dusu?Znaci samo Crnogorke mi smo jedan...

Sličnosti su manifestacione ,vještačke (stvorene političkim uticajem u 19 vijeku ) a razlike imaju suštinski karakter.Stanovništvo je različitog porijekla i mentaliteta,rasno se razlikuje.U užoj Crnoj Gori i Brdima,arbanaški element je izgleda dominantan.

[CAKI]

Sličnosti su manifestacione ,vještačke (stvorene političkim uticajem u 19 vijeku ) a razlike imaju suštinski karakter.Stanovništvo je različitog porijekla i mentaliteta,rasno se razlikuje.U užoj Crnoj Gori i Brdima,arbanaški element je izgleda dominantan.

Na sta mislis pod "Arbanaski elemenat"?

[Ljuban]

Carleton Stevens Coon
RACES OF EUROPE

The Montenegrins, who are the tallest people in Europe, live on a barren limestone mountain upland, where they, for centuries, succeeded in maintainingnheir Christianity and their freedom while surrounded by the Turks. They, like the northern Albanians, preserve their old exogamous clan organization, and their clan loyalties and feuds. They are linguistically Serbs, but there can be no question that they are to a large extent Slavicized Albanians; the cultural continuity between the two peoples is striking, the only real differences being those of language and religion.

[Ćipur]

To što je taj Coon napisao je netačno.