Ponavljam se k'o papagaj - prava ljubav vjecno traje...
evo da malo prosirimo prichu sa topica o vezama na daLjinu.
koliko mislite da moze trajati ---aj da izgovorim-------- ljubav koliko mozete voljeti neku osobu a da ona nije pored vas, da jednostavno niste u vezi ili kontaktu. da je to neko iz proslosti ili mladosti ili sto znam ja koga ste voljeli ali zivot i neke situacije su vas razdvojila, pa ipak vam je cesto na pameti.
ako mozete da se ogranichite na lichna iskustva, a ne na teoriju, bila bih zahvalna.
"Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon the stage, and then is heard no more; it is a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".
Ponavljam se k'o papagaj - prava ljubav vjecno traje...
Conditioning is what makes us feel ignorant, and our apathy feeds our hate.
a znala sam da ces ti to rec...
brate, aj prochitj jos jednom temu pa odgovori. mojne mi to Ana Karenjina, Skarlet o hara, i romani s trafike "prava ljubav vjecno traje".
kakav je intezitet u pitanju, kako zivite s tim, da li zaboravljate na duze staze ili selektivno...
"Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon the stage, and then is heard no more; it is a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".
meni dragi rece "Moja ponuda ima rok trajanja" i dan danas ga maltretiram sa tim da proklinje svaku sekundu kad je te rijeci izgovorio-
Ok.... Iz zivota, iskreno...Originally Posted by GAGA
Ne mogu stvarno da skapiram da neko prica da je nekoga volio, pa ga onda kao vise ne voli... Iz mog iskustva kazem da to onda nije ni bila ljubav, jer "ljubav nikad ne prestaje" (PRAVA! Ako nakon veze ostane osjecaj koji nije ljubav, onda tvrdim da takva osoba ne zna sto je ljubav jer je jos uvijek djetinje sebicna... (nemojte me sad isprebijati lol)).... A znamo da hvala bogu mozemo (i trebamo) da volimo mnogo ljudi u zivotu... Sto se tice musko-zenskih ljubavnih odnosa, ja molim Boga da dodje dan kada ce svi biti toliko srecni da zauvijek zive sa svojom prvom ljubavlju... Ali nekom sudbinom se to ne desava uvijek, sto znaci da mnogo ljudi ima vise ljubavnih veza u zivotu... Ja dakle odgovorno tvrdim da jos uvijek volim sve koje sam ikada voljela...
Intenzitet... Hmm.... Sta je intenzitet ljubavi, da li se uopste moze pricati o intenzitetu u ljubavi to je veliko pitanje, ili se rijec intenzitet ipak vise odnosi na strast, mozda... U svakom slucaju, jos uvijek isto volim i momka s kojim sam osjecala najvecu strast, kao i svoje platonske prijatelje.... Istina je da sam najvecu povezanost dusa dozivjela s jednim momkom s kojim uopste nisam bila u seksualnoj vezi... to je bio stvarno neopisivo divine feeling... ko u kraljevstvu nebeskom kad smo zajedno... predivno... ljubav svakako.. godinama se s njim nisam cula, kao ni sa ovim strastvenim lol (s kojim sam bogme isto imala i daleko natprosjecan duhovni link), ali volim ih i dalje... Zauvijek! ...
Najiskrenije, najteze je bilo poslije raskida sa onim s kojim je postojala i najveca fizicka strast... Ali nakon nekog vremena, taj fizicki link je nestao, a ostala je samo ljubav, koja, ponavljam, po mom iskustvu ne prestaje...
Zaboravljanje... hm dakle.... Ne sjetim ih se svaki dan, ali ne zelim da to proglasim zaboravom...
Conditioning is what makes us feel ignorant, and our apathy feeds our hate.
nisam pametna
po mojoj logici,tamo negdje kad ostaras i cekas da se preselis u carstvo nebesko,mozes uporedjivati sve znacajne ljubavi u svom zivotu i eventualno odluciti koja je bila najveca ili mozda vjecna.
meni se cini da postoji mnogo ljudi koji jednostavnu nijesu upoznali kolika je moc i snaga njihove ljubavi,jer nijesu sreli pravu osobu.
poznajem ljude koji su komentarisali da su mislili da je ono sto su osjecali prema bivsim ljubavima vrhunac ljubavi a tek kad su upoznali neke sledece,shvatili su koliko su grijesili.
ja ne znam dal ljubav moze imati rok trajanja,valjda svako koga sam voljela ostavi neki trag i sa radoscu se sjecam zajednickih trenutaka (samo lijepih) mada ne mogu reci da volim, da bih sve za njega ucinila itd.
mozda bi se takve ljubavi (koje ostave lijepa sjecanja i uspomene) pod izvjesnim okolnostima mogle lakse obnoviti i ponovo planuti,ko zna...
nijesam citala sta ste tamo pisali ali evo ipak...
logicno je da ako vise nijesi s nekim u vezi da ga volis manje i manje... ne kazem da ce ga skroz zaboraviti, mislim to je nemoguce, pogotovo ako ti je dosta znacio, ali ne moze to biti ni priblizno kao recimo prije par godina dok ste bili zajedno.. mozda ti je jos uvijek stalo do tih ljudi i sve je to normlano ali ne mozes ih voljeti kao onda.
Ljubav nije nesto bogom dano, nesto sto dobijes kad upoznas nekog i to te nikad ne napusta do kraja zivota. ona se gradi i dogradjuje i ako se nista ne desava na tom polju, logicno je da postepeno iscezava. Treba pothranjivanja, desavanja a po pomenutoj logici bismo voljeli sve ljude sa kojima smo bili istim intezitetom... a to je nemoguce.
Naravno da mi je stalo do ljudi sa kojima sam bila i da ih se često sjetim ali to nikako nije isto osjecanje kao kada smo bili zajedno...
Mislim, kakva je ovo prica uopste?? volis sve na isti nacin do kraja zivota e ne volis casti mi
Kako Vaša bolest ?
Hmm... Kapiram ovo sto pricas o izgradjivanju ljubavi i slazem se s tim da ljubav jaca dogradjivanjem...
Ali ja se ipak ne slazem s tim da covjeka volis manje i manje ako nisi s njim... Veza i ljubav nije jedno te isto; neke veze mogu da oslabe i isceznu, ali ljubav je posebna kategorija koja je iznad tih nekih prizemnijih linkova... (seksualnih, materijalnih, cak mentalnih...) Dakle, ok, vjerovatno se moze reci da se snaga veze vremenom smanjuje, ali ako bi se reklo da se ljubav smanjuje, to bi znacilo da ce nestati u nekom trenutku, a to zaista nije moje iskustvo... Najozbiljnije, ne mogu da kazem da se moja ljubav prema ljudima koje ne vidjam smanjuje pa ha... to naprosto nije istina kod mene..
Uostalom, i ova prica se vjerovatno svodi na to da je sve to individualno...
Conditioning is what makes us feel ignorant, and our apathy feeds our hate.
ljubav na daljinu moze da traje...
mrzim rijech zauvijek i ne vjerujem u nju,
ali moze da traje jako, jako dugo...
a veza na daljinu--pishi propalo...
Sway Me, Take Me
Thrill Me, Hold Me
Bend Me, Ease Me
You Have A Way With Me
e wala ako se ko odje mozhe na iskustvo ogranishiti po owom pitanju to sam ja...
iskreno...mnogo je teshko..posebno ako nekoga istinski volish....a bash zbog toga- zbog tih nazovi poteshkotja hocesh da istrajesh josh vishe, 000de ti to kao neki izazov, iskushenje i samo josh vishe potvrdish koliko datu osob00 volish...vetj skoro dvije godine nema problema sa tim...priznajem...nisu to bili neki rastanci...po mjesec dana 3 , 4 puta, pa po 4 mjeseca dva puta...kad se sve sabere od te dvije mi smo praktichki godinu proveli zajedno ali ZAJEDNO da ja nisam nedje daleko...pa eto...prezhivjeli...shta tje tek bit sad kad ja doma dodjem...i b00dem daleko na vetji period...ne znma nisam pametna...ALI NETJU DA ODUSTANEM!VRIJEDNO JE SVAKE ZHRTVE!
Pa kad se svoj gospodi daš,
zadnji ples je valjda naš...
Ljubav na daljinu moze da traje vjecno, tj dokle god volimo nekoga
A veza, well moja je trajala 8 mjeseci ... mada moze i duze, Ne vidim razlog zasto bi daljina igrala ulogu. Ako se vasa ljubav svodi na prisutnost, onda bih prije rekao da se radi o navici.
U svakoj zeni lezi djavo. Ili ga ubijes radjanjem, ili poslom, ili i jednim i drugim.
uh odli...
jeste sve individualno ali stvarno mi je nevjerovatno da ljude koje si nekad voljela volis i sad na isti nacin i da ces ih voljeti isto za 50 godina. a jos pri tom nijesi sa njima.
Nema sanse da me bilo ko moze ubijediti da je to moguce
Drugo nista ne mogu da ti kazem, jer je svako "ubjedjivanje" s tobom po ovom pitanju ne vodi nidje i ocigledno je Sizifov posao
Kako Vaša bolest ?
Takva "ljubav"(hm..radije osjecanje naklonosti prema nekome ) moze trajati-dugo! (da ne kazem uvijek,poshto ni mi toliko ne trajemo..) Zato shto je mnogo lakshe voljeti nekoga ko nije konstantno tu,s kim ne provodish svaki sekund, chije sve mane ne mozesh da upoznash,upravo zbog daljine.. Teze je voljeti nekoga koga vidjash svaki dan,chije sve navike znash napamet toliko da chak pozlelish da ga mlatnesh od zid kad ga vidish.. "Na daljinu" je mnogo lakshe zivjeti u tim nekim sitnim iluzijama,da i ako postoji problem,on je u daljini a ne u vama npr..
Inache vazda se slatko nasmijem ovoj filozofiji o ljubavi bez granica,zrtvovanju zarad ljubavi,crkavanju zbog ljubavi..
It' doesn't matter how powerful you are. You need soul... and one with a good act.
S vremenom blijede sjecanja na osjecanja. Rjedje se sjecamo toga sta osjecamo, odnosno sta smo nekada osjetili i osjecali. Kada neko nije s nama dugo vremena rjedje cemo se sjecati njega a time i osjecanja koja vezujemo za njega. No, bez obzira sto se rjedje sjecamo vazno je sta osjetimo kada se sjetimo? Da li smo ravnodusni ili uvijek osjetimo ono "nesto" kad se sjetimo toga "nekoga"? Sigurno je da nam to s godinama izgleda drugacije, ali ipak stalno osjetimo to "nesto", nismo ravnodusni. ...
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
Potpuno tako....Originally Posted by Argonaut
Nije da mislim, a niti zato sto sam negdje procitala (premda je jos u bibliji zapisano "ljubav nikad ne prestaje.."), nego znam iz iskustva.Originally Posted by Argonaut
Nije stvar u "treba biti", nego "jeste"... Ne vrijedi pricati o tome, ko zna -zna. ..
Conditioning is what makes us feel ignorant, and our apathy feeds our hate.
pretpostavljam da si mlada i zakljucujem da je tvoje srce jako,jako veliko,kad planiras da u njemu zadrzis sve osobe koje ces u zivotu voljeti a ako pozivis prosjecnih 70-tak godina to je mnogo
milo mi je cuti tako optimisticna i romanticna a iznad svega neobicna razmisljanja
voljela bih cuti sta je sa razocarenjima koja ti mogu prirediti osobe koje volis,jer ne prekidaju se veze tako cesto "iz ljubavi" nego,cini mi se, cesce zbog problema, pa da li oprostis i dalje volis bez obzira na to?
E Zvonce, pa zar i ti? Zar ja stvarno toliko mlado zvucim? Hvala, hvala, no nisam ja klinka vec odavno, i nadam se da ce ovim saznanjem moje rijeci dobiti na tezini...
Razocaranja... e pa bilo ih je naravno, i to jako bolnih; poznato je da te nabolnije mogu povrijediti oni koje najvise volis, je li tako... Neke veze koje su se prekinule zbog preglupih nerazumijevanja i problema jos uvijek nisu zacijeljene u mom zivotu... I kad se sjetim toga, ne mogu da kazem da me ne boli...
Ali oprostiti mogu, jer kapiram da svi grijese/grijesimo, a i istina je da te mnogi povrijede i nenamjerno, iz neznanja, svoje trenutne muke ili ko zna cega (a bogme je moguce da nekoga povrijedis i iz cistog nesporazuma... ti mislis nesto dobro, on krivo shvati i nadje se uvrijedjen potpuno nepotrebno, ili obrnuto... ) Nazalost svi smo mi nekad nekoga tako povrijedili, ne hoteci...
Najbolje je kad se takve stvari mogu odmah rijesiti- odmah popricati o problemu i izgladiti stvar; tesko je kad je to nemoguce, pa covjek ostane cijeli zivot da se grize zbog toga... Elem, kad se nesporazum izgladi, lako je dalje voljeti, mozda jos i vise nego prije; ako se problem ne izgladi pa te ostane muciti, onda je veca sansa da se na ljubav zaboravi, ali eto ja kao evropski coek sirokih svatanja lol, kapiram da ni takve situacije nisu zapravo razlog da bih zaboravila i zatvorila tu dragocjenu i sto bi rekao jedan drug, svijetlu emociju ljubavi, jer se uvijek ostajem nadati da se nesporazum moze kad tad rijesiti, ili ga barem ja mogu rijesiti sama sa sobom u svojoj glavi i dusi... blah...
(hm, nadam se da sam bila koliko toliko jasna u ove sitne pospane sate...)
p.s. Interpol - da, tu i tamo iskoristim po koju stilsku figuru.
Last edited by odli; 25-10-06 at 02:17.
Conditioning is what makes us feel ignorant, and our apathy feeds our hate.
nijesam zakljucila da si mlada po tome sto i kako pises,nego prosto vidim da su nam forumasi mahom mladi ljudi (ja ti ga dodjem ko dinosaurus ili tetka kad vam pogledam profile)
daklem,svidja mi se tvoje razmisljanje,negdje nalazim da jako slicno razmisljamo mada sam ja mozda malo realnija,valjda zbog godina,i naucila u zivotu da ne vrijedi previse idealizovati ljude, ali mladalacki duh i ljubav prema ljudima uopste,sagledavanje zivotnih situacija sa svih aspekata i pokusaj da za svakoga nadjem opravdanje i shvatim koje "zato" je odgovor na neko "zasto" je,cini mi se, zajednicka osobina
Potpuno si bila jasna i nemoj nikad da izgubis taj entuzijazam i optimizam u odnosu prema ljudima
Vezu na daljinu nikad nisam imala, niti bih mogla da funkcionisem u istoj. Jednostavno ne nalazim sebe u ljubavi koju moram da ispoljim opreko poruka, poziva, e-mailova i sl... Svaka cast onima koji mogu, uvijek sam se takvima divila. Moja licna iskustva mi odavno kazuju da se najbolje osloniti na samog sebe. Tada barem imam na koga da se oslonim. Sto se ljubavi tice, nikad na zalos, nisam imala nekoga ko me je bezrezervno volio i postovao, tako da cesto pomislim koja bi moja reakcija bila kad bi mi neko predlozio da *ga cekam* ili sl. A ima, nije da nema, ljudi koji su Vas u nekom smislu razocarali, a ipak nesto znace u zivotu, i cesto pomislite na njih. To je zdravo neko razmisljanje, ako imate pored sebe nekoga do koga vam je stalo, onda to ne predstavlja neku opasnost. Uvijek sam za to da se stvari razjasne, da se nebi cesto makar u mislim vracali na njih, ali ima ih i koji i ne vole bas ta rjesavanja problema. I tek se onda ne sjekiram, sto bi mene nerviralo sto neko nema prsta obraza da objasni ili isprica. uprkos tome, ne dajem se cesto svojim mislima, toliko da me bas bace u neku depresiju. Vise volim da se sjetim nekih lijepih situacija. Ali to sjecanje ne bih nazvala *ljubavlju*, jednostavno je to neka emocija koja postoji u svima nama. Sluzi za top da ti pokaze koliko ti je stalo do nekoga, i koliko uopste mozda nije.
A u ulici Slobode i Hercegovackoj sad rastu iz Berana dEca. Neki novi klinci, neki novi klinci..
upravo tako. dje prestaje ljubav i pocinje lijepo sjecanje?
da li biste se mogli vratiti takvim 'ljubavima' i da li "sjecanjima" da vas neka zivotna situacija navede?
i da, ne govori se o vezama, ni o ljubavi intezivnoj, jakoj,beskompromisnoj, nego o...pa nazovimo to bezgranicnoj naklonosti prema nekoj osobi.
"Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon the stage, and then is heard no more; it is a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".
Jedno je sjecanje a drugo osjecanje. Ako se sa sjecanjem na nekoga javlja ono neko posebno osjecanje koje prepoznajemo kao ljubav onda se ne radi o pukom sjecanju.
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
ali ni o ljubavi potpuno zar ne?
"Life's but a walking shadow, a poor player, that struts and frets his hour upon the stage, and then is heard no more; it is a tale told by an idiot, full of sound and fury, signifying nothing".
Ako potpunu ljubav shvatimo kao spoj osjecanja i zajednickog zivota, onda naravno da samo osjecanja nisu potpuna ljubav. No, govorio sam samo o osjecanju koje prezivljava djelimicne amnezije koje donosi vrijeme. Dok god sjecajuci se nekoga makar malo, osjecamo ono "nesto" sto nazivamo ljubavlju ljubav traje. Prakticno ispada da dok god traje sjecanje traje i ljubav.
*O svemu je govorio, bio je u stanju da kaze sve, pa i najmucnije, sve se moglo reci, sve pokazati, o svemu pricati.*
(H. Hese, Sidarta)
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks