U BUDIMPEŠTI JUČE UMRO FERENC PUŠKAŠ, LEGENDA MAĐARSKOG I SVJETSKOG FUDBALA
Odlazak majora “lake konjice”
Ferenc Puškaš, najpoznatiji član “lake konjice”, magične mađarske generacije fudbalera 50-ih godina prošlog vijeka, preminuo je juče u Budimpešti u 79-oj godini života
Uz Alfreda di Stefana, legendarni “galopirajući major” bio je prva fudbalska ikona, čovjek koji prvi pokorio Engleze u njihovom hramu fudbala, napadač koji je postigao impresivna 83 gola na 84 meča za reprezentaciju Mađarske, jedan od najboljih ali i najduhovitijih fudbalera koje je svijet ikada imao... Krajem prošlog vijeka, u izboru međunarodne federacije za fudbalsku istoriju i statistiku, Ferenc Puškaš je proglašen za šestog najboljeg fudbalera svih vremena.
Rođen je aprila 1927. godine, a tek što je prohodao počeo je da trči za loptom po prašnjavim predgrađima Budimpešte. Još sa 15 godina, kada je počeo da igra fudbal u domaćem prvenstvu, bilo je jasno da je rođen veliki igrač i veliki - buntovnik. U doba kada su fudbaleri bili i boemi, najveći mađarski fudbalski sin danju je vedrio i oblačio na terenu, a jutra dočekivao za šankom. Oni koji su ga poznavali kažu da je epitet “gospodin” savršeno pristajao uz njegovo ime.
Ostaće zapamćeno da je nastupao za dva kluba (Honved i Real Madrid), ali i za - dvije reprezentacije (Mađarsku i Španiju). Krajem 1956. godine, kada su Sovjeti u Mađarskoj počeli da sprovode komunističku diktaturu, otišao je u egzil, a karijeru nastavio tek dvije godine kasnije. Na Pirinejskom poluostrvu ispisao je drugo poglavlje u svojoj nezaboravnoj karijeri.
Puškaš i Mađari prvi put su skrenuli pažnju na sebe na Olimpijadi u Helsinkiju 1952, a prvi put oduševili svijet 1953. godine - grupa vojnika, koju su činili i Đula Grošič, Jožef Božik, Nando Hidekhuti, Šandor Kočiš i Zoltan Cibor (svi su bili članovi Honveda), i ostali asovi “konjice”, nanijela je prvi poraz Englezima i to na njihovom “Vembliju”. Bobi Robson, jedan od 100 hiljada Engleza koji su uživo posmatrali kako vojnici drže lekcije fudbalerima koji su na Ostrvu imali status božanstva, ovako je prokomentarisao taj 25. novembar 1953. godine:
- Prije utakmice mislili smo da smo profesori, a da su Mađari učenici. Na kraju smo shvatili koliko još moramo da učimo. Ta utakmica je promijenila fudbal!
Još na zagrijavanju, Puškaš je izvodio majstorije kakve Engleska do tada nije vidjela.
- Nijesmo znali ništa o Puškašu. On je, međutim, tako kontrolisao loptu da sam pomislio: “odakle je ovaj čovjek, možda sa Marsa?” Kasnije sam čuo da je vojnik i da ga zovu “galopirajući major”. Zapitao sam se - kako je moguće da nas jedan vojnik tako nadigra - sjeća se Robson.
Pred Svjetsko prvenstvo u Švajcarskoj 1954. godine, bilo je jasno da je Mađarska najveća evropska velesila. Tokom Mundijala od “lake konjice” padali su Njemci, Brazilci, Urugvajci... Kao vođa ove blistave ali premorene ekipe (protivnici su bili brutalni prema Mađarima) Puškaš je u finalu igrao povrijeđen, praktično na jednoj nozi. Njemci su slavili sa 3:2, iako su na početku prvenstva isprašeni od te iste Mađarske sa 8:3. I danas, poraz “lake konjice” u finalu smatra se najvećom nepravdom u istoriji fudbala.
I Puškašev učinak u Honvedu bio je za divljenje - na 354 utakmice postigao je 357 golova. Razornu “ljevicu” demostrirao je od 1958. godine u Realu, gdje sa Alfredom di Stefanom činio ubitačan tandem. Ta ekipa osvojila je šest španskih titula i tri pehara Kupa šampiona. U legendarnom finalu protiv Ajntrahta na “Hempden parku” u Glazgovu, pred 130 hiljada gledalaca, Puškaš je postigao četiri a Di Stefano tri gola za pobjedu od 7:3. U Realu, “galopirajući major” je postigao 154 gola na 179 nastupa.
U igračku penziju otišao je 1967. godine, nakon čega je trenirao nekoliko klubova u više država, uključujući i grčki Panatinaikos. Na bolničkoj njezi nalazio se od 2000-godine, kada je primljen zbog arteriskleroze, a kasnije mu je dijagnosticirana i Alzhajmerova bolest. Bitku je izgubio juče. Fudbal je izgubio jednog od najvećih, ali će legenda trajati vječno...
Bookmarks