Kad sam zavrshio fakultet doshao sam kod moje majke u PodgoricU i par puta je ispravio u prichi govoreci da ne pricha pravilno. Rekla mi je "Sine, mi odje prichamo ovako i svi se razumijemo, a vi Naucheni uchite da prichate da vas niko ne bi razumio".
Zamislila me je dobro tad, pa sam poceo da slusam starije sa uzivanjem, i stvarno sam ih razumio. Sad kad chitam ove Naucene, koliko god razumijem rjechnik koji koriste, fraze su im nerazumljive dalje od osjetne zajedljivosti.
Znam da bi se neki rado trsili starih ljudi i omladine koja je odrasla uz njih i uz takav zivi govor.
Da ne bude ona: "moj je jezik bezrep, pa sto da se s repom hvale oni koji ga imaju."
Sa onim pitanjem "sta cemo onda s njima,greote", neki bi rado skinuli tu frustrirajucu proshlost koja svojim jezickim sposobnostima para ushi gospostini koja je veca i od svog oca, djeda...jer, kome bi oni takvi veliki i mocni mogli prodavati za bubrege, te, svoje, tako gramaticki pravilno izrecene ili napisane rijechi?
Nek su zivi i zdravi, a da smo upola pravilnosti od njih nauchili, ne bi se sad objasnjavali umishljenima i pravdali bilo kome da li postoji CG jezik, da li treba da bude 1. po Ustavu Nase Drzave CG, i jel gramatika u sluzbi jezika ili jezik u sluzbi gramatike.
Bookmarks