Crnogorski jezik

[Flippy]

Ljudi, meni jedna stvar nije jasna. Ako je istina to sto Hari kaze, da se postojece stanje sa padezima nece mijenjati, kakva onda vajda od svega ovoga? Mislim, svi oni koji govore krivim crnogorskim su se ponadali da ce ovom standardizacijom naprasno postati knjizevnici, tj pricace knjizevnim crnogorskim jezikom... ali su im samo medvedju uslugu ucinjeli. Ako to sto su oni opet bili u Podgoricu, tj. na Cetinje i dalje bude nepravilno, sta cemo onda s njima, greote?

[irfan]

Kad sam zavrshio fakultet doshao sam kod moje majke u PodgoricU i par puta je ispravio u prichi govoreci da ne pricha pravilno. Rekla mi je "Sine, mi odje prichamo ovako i svi se razumijemo, a vi Naucheni uchite da prichate da vas niko ne bi razumio".

Zamislila me je dobro tad, pa sam poceo da slusam starije sa uzivanjem, i stvarno sam ih razumio. Sad kad chitam ove Naucene, koliko god razumijem rjechnik koji koriste, fraze su im nerazumljive dalje od osjetne zajedljivosti.

Znam da bi se neki rado trsili starih ljudi i omladine koja je odrasla uz njih i uz takav zivi govor.
Da ne bude ona: "moj je jezik bezrep, pa sto da se s repom hvale oni koji ga imaju."

Sa onim pitanjem "sta cemo onda s njima,greote", neki bi rado skinuli tu frustrirajucu proshlost koja svojim jezickim sposobnostima para ushi gospostini koja je veca i od svog oca, djeda...jer, kome bi oni takvi veliki i mocni mogli prodavati za bubrege, te, svoje, tako gramaticki pravilno izrecene ili napisane rijechi?

Nek su zivi i zdravi, a da smo upola pravilnosti od njih nauchili, ne bi se sad objasnjavali umishljenima i pravdali bilo kome da li postoji CG jezik, da li treba da bude 1. po Ustavu Nase Drzave CG, i jel gramatika u sluzbi jezika ili jezik u sluzbi gramatike.

[simm]

Da je moglo BOLJE -moglo je!
Ali svakako je ucinhjeno dosta i to SVAKI, BAS SVAKI STRANAC PRIMJECUJE...A ljudi sa strane bolje vide.Ali nije demagogija ako gledam oko sebe i sjecam se kako je bilo prije 10 god. Pitanje koliko je jos moglo i trebalo je druga tema.
Pozdrav,

Da je bolje nego prije 10 godina, to smo davno skuvali. Da je moglo bolje i da je moralo bolje - i to smo isto svarili.

Razlika izmedju nas dva je u tome sto ti pod razvojem podrazumijevas razvoj institucija, a ja podrazumijevam razvoj pojedinca. Razvoj drustva i razvoj pojedinca su procesi koji teku uporedo, a ne odvojeno.

A ti vidi kakav ti je pojedinac - u moralnom, materijalnom, kulturnom, zdravstvenom, obrazovnom, ... pogledu. Kakvo je pojedincovo dijete? Zabave za siroke mase ne fali uopste, kladionica imas pun qurac, a knjizara samo dvije. To nije razvoj, to je regres.

Dok god se crnogorski intelektualci javno mire sa tom cinjenicom i peru proslost stvarnog drustvenog razvoja nema. Ipak, detergent im je slabog dejstva, zablista samo povrsinu.

Pozdrav!

p.s. Sto se stranaca tice i njihovih komentara - dok god podsticajni impuls dolazi od njih kao prinuda za uskladjivanje, tu nema razvoja.

[Ćipur]

SARAJEVSKI REDITELj SULEJMAN KUPUSOVIĆ ZA "DAN"


Svi govorimo istim jezikom


~Neko može jezik zvati crnogorskim, srpskim, hrvatskim, bosanskim i tako dalje, ali nama ne treba prevodilac, i to je mnogo manji problem nego, na primjer Kinezima, koji se iz regije u regiju, uopšte ne razumiju jer imaju stotinu jezika

Ugledni sarajevki reditelj Sulejman Kupusović dobro je znan pozorišnim sladokuscima nekdašnje jugoslovenske teatarske scene. Poslije diplome stečene na Akademiji u Zagrebu, sredinim `70-ih, režirao je sa uspjehom gotovo na svim jugoslovenskim scenama. Pozorišnu režiju je usavršio u varšavi i Krakovu, a oprobao se i na televiziji kao reditelj mnogih dokumentarnih ostvarenja. I sada se mnogi sa nostalgijom sjećaju njegove televizijske serije "Tale". Iako posljednjih godina insistira na domaćim piscima, stasalim u Bosni i Hercegovini, tokom karijere je potpisao režije i klasika poput "Kralja Lira", "Braće Karamazovih", "Romana o Londonu", a za sarajevsko Narodno pozorište režirao je i dvije opere - "Nabuko" i "Hasanaginica". Kupusoviću ovo nije prvi put da posjećuje Crnu Goru, jer se ljubitelji pozorišta sjećaju da je ovdje bio i prije šest godina, kada je njegov teatar ostvario prvo poratno gostovanje u našem narodnom teatru. Ove godine, najavio je Sulejman Kupusović, publika će pored preksine izvedbe predstave "Prvi put s ocem na izbore" uskoro vidjeti i njegovu "Legendu o Ali-paši".

~S obzirom na iskustvo, i životno i rediteljsko, ima li još nešto od nekadašnjeg jugoslovenskog kulturnog prostora?
- Mislim da je živ. Ponešto je preživjelo godine za nama. Doduše, od se pojavljuje u različitim vidovima, donekle i kroz postojanje festivala MESS, koji okuplja bukvalno sva pozorišta iz nekadašnje Jugoslavije. Ima i drugih festivala u ostalim nekadašnjim republikama koji njeguju kulturu sa zajedničkog prostora. Prijateljstva koja su postojala još postoje. Polako, ali opet su počeli da kruže reditelji, pisci, glumci. Pa Mirjana Karanović je u našem pozorištu igrala već tri puta. I čuvena Eva Ras. Film je već poodavno uspostavio nekadašnje veze. Već pravimo koprodukcije diljem nekadašnje Jugoslavije, sa glumcima iz svih mogućih republika. Tipičan primjer je "Turneja" Gorana Markovića koja se snima u Bosni, sa glumcima iz bivše SFRJ - ekipom od Triglava do Đevđelije.

~Šta nas to, uprkos svemu, tako čvrsto veže?
- Jezik. To je ključna stvar. Neko može to zvati crnogorskim, srpskim, hrvatskim, bosanskim i tako dalje, ali nama ne treba prevodilac jer je riječ o istom jeziku. Nama je to mnogo manji problem nego, na primjer Kinezima, koji se, iz regije u regiju, uopšte ne razumiju. Imaju stotinu jezika, a svi su Kinezi. Mi imamo isti jezik, a imamo toliko nacija. Ko malo duže puši, zna da može sa jednom paklicom cigareta da pređe tri-četiri granice. Utoliko žalosnije djeluje ono što smo napravili. Ali, bože moj. Naćićemo se opet u Evropi i biti u istim granicama. Htjeli to ili ne.

~Da li pratite pozorišnu produkciju eks-jugoslovenskih prostora?
- Bio sam svjedok prvog gostovanja CNP-a u Sarajevu i tada sam za zanimanjem odgledao sve predstave baš sa namjerom da saznam šta se događa u jednom od teatara sa nekad zajedničkih prostora. "Noru" sam gledao tri puta. Takođe, znam dosta ovdašnjih glumaca, jer je dobra većina njih završila sarajevsku akademiju. Mladen Nelević je debitovao kod mene u predstavi "Hrvatski Faust". Poznajem i Mirka Vlahovića, Branimira Popovića, Oliveru Vuković, koja je radila u zeničkom pozorištu. Dobro poznajem i reditelja Blagotu Erakovića, pa čuvenu Dragicu Tomas. Znate, mi smo veoma dugo pripadali istoj državi i normalno je da se interesujemo za ono što se dešava preko granice. Manje-više, znamo se dobro!

~Da li kod mladih koji su stasali u toku ili poslije rata postoji svijest da smo nekad dijelili istu državu?
- Apsolutno. Mislim da mlada generacija ipak gleda na sve što dolazi iza granica kao nešto blisko. Vjerovali ili ne, sada u Sarajevu imate klince koji se zaklinju `Tita mi`. Čitavo Sarajevo je ispisano parolama `Živio Tito`. To je nevjerovatno! S obzirom da je 27 godina prošlo od njegove smrti, a to piše klinac koji ima 12-13 godina. Predstava "Prvi put s ocem na izbore" upravo govori o tim zajedničkim iskustvima. Inače, namjerno smo je premijerno izveli dva dana prije bosanskohercegovačkih opštih izbora. I tada sam rekao da će ti izbori mnogo prije pasti u zaborav nego ovi iz Sidranove predstave koji su se dogodili `66. godine. I pogodio sam. Predstava ima odličan odnos sa publikom, igra se često, na repertoaru je sarajevskog Narodnog već dvije godine, dobila je mnogo nagrada, često se igra na scenama širom eks-Ju.

~Šta dominira bosansko-hercegovačkim pozorištem danas?
- Naša scena nije homogena. Ima tu različitih stvari. Imam par kolega, uvaženih reditelja, koji rade isključivo strane tekstove, do kojih dolaze preko Interneta. Po meni pravo pozorište i danas ima antički obrazac. Znate, u antičkoj Grčkoj pozorište je imalo 30 hiljada sjedišta, dakle bilo je totalno narodno i za narod. U Rimu je došlo do krize, pa je broj mjesta pao na pet-šest, a u Šekspirovom "Globu" broj sjedišta iznosio je 800. Sveli smo se na savremeni teatar u kojem reditelj kaže `imam samo jednog gledaoca, ali je pravi`. Čista laž! Živimo u ovom vremenu i pozorište je dio ovog vremena. I samo to je istina. Bez publike nema pozorišta. Druge umjetnosti su zadužene da prave arhivu. Pozorište je živa stvara, za živog čovjeka, o živom čovjeku, u živom čovjeku. To je moj koncept od kojih ne odustajem.

~Ima li li Bosna dramske pisce koji će naše vrijeme i život u njemu "prevesti" na papir?
- Što se toga tiče, imamo velikih problema. Ovo vrijeme nije porodilo, nažalost Bosne neke pisce. Iako imamo već 11 godina odsjek dramaturgije, nismo izrodili dramske pisce vrijedne pažnje. Čujem i da Crna Gora ima sa tim probleme. Srbija je u drugoj pozociji. No, ona ima tradiciju, jer se mladi pisci oslanjaju na nevjerovatno dobre Dušana Kovačevića, Sinišu Kovačevića, pa je jedna Biljana Srbljanović ima na što da dođe. I Hrvatska je u boljoj pozociji od nas, a Slovenci su uvjek imali dramske pisace. Zato ja prerađujem i adaptiram naše starije pisce za pozorište i tako će biti sve dok se mlađi ne pojave. Inače, pripadam naciji koja sagori u pjesmi. Iako se maksimalno dramatično ponašamo, teže nam ide da tu dramu prenesemo na papir. No, nadam se da će doći bolje vrijeme.

Bosančeros varijanta

Veoma sam tvrdoglav i guram samo domaće tekstove i pisce, jer mislim da dok nemaš svog pisca ne znaš po čemu te drugi prepoznaju. Raditi Hamleta, koji je ili u fraku ili kupaćim gaćama, koji je homoseksualac, nije ništa novo u odnosu na svijet, nego je, naprotiv, dosadno. Volim da radim domaćeg pisca, a i kad radim nekog stranca, totalno ga napravim u "bosančeros" varijanti, jer mislim da je glavna uloga pozorišta da odgovori na vrijeme koje živimo. Ta želja da se bude pošto-poto moderan je rastjerala publiku iz pozorišta. Što se tiče publike, ne mogu da se požalim, jer su moje predstave rasprodate po pet-šest mjeseci unaprijed.


S. ĆETKOVIĆ

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=133217

[Don_Sharky]

Kad sam zavrshio fakultet doshao sam kod moje majke u PodgoricU i par puta je ispravio u prichi govoreci da ne pricha pravilno. Rekla mi je "Sine, mi odje prichamo ovako i svi se razumijemo, a vi Naucheni uchite da prichate da vas niko ne bi razumio".

Zamislila me je dobro tad, pa sam poceo da slusam starije sa uzivanjem, i stvarno sam ih razumio. Sad kad chitam ove Naucene, koliko god razumijem rjechnik koji koriste, fraze su im nerazumljive dalje od osjetne zajedljivosti.

Znam da bi se neki rado trsili starih ljudi i omladine koja je odrasla uz njih i uz takav zivi govor.
Da ne bude ona: "moj je jezik bezrep, pa sto da se s repom hvale oni koji ga imaju."

u potpunosti ispravno...
ali se mora standardizovati jedan jezik koji bi objadinjavao iz svih narjecja i lokalizama po nesto (ono najbolje) kako bi ipak postojala neka pravila po kojima bi se ucio jezik...

[NSX]

Suljo je u pravu i to u sustini svi znamo

[milovan]

MAJMUN GLEDA SEBE U ZRCALO, Njegosh.
U OGLEDALU . RTCG svakog chetvrtka,
ja se ogledam u OGLEDALO I ZRCALO,
a "namucheni" u OGLEDALU,
hebala ih gramatika, kad nije DOMACA.

[Old Bone]

Da je bolje nego prije 10 godina, to smo davno skuvali. Da je moglo bolje i da je moralo bolje - i to smo isto svarili.

Razlika izmedju nas dva je u tome sto ti pod razvojem podrazumijevas razvoj institucija, a ja podrazumijevam razvoj pojedinca. Razvoj drustva i razvoj pojedinca su procesi koji teku uporedo, a ne odvojeno.

A ti vidi kakav ti je pojedinac - u moralnom, materijalnom, kulturnom, zdravstvenom, obrazovnom, ... pogledu. Kakvo je pojedincovo dijete? Zabave za siroke mase ne fali uopste, kladionica imas pun qurac, a knjizara samo dvije. To nije razvoj, to je regres.

Dok god se crnogorski intelektualci javno mire sa tom cinjenicom i peru proslost stvarnog drustvenog razvoja nema. Ipak, detergent im je slabog dejstva, zablista samo povrsinu.

Pozdrav!

p.s. Sto se stranaca tice i njihovih komentara - dok god podsticajni impuls dolazi od njih kao prinuda za uskladjivanje, tu nema razvoja.

Ako gledas na eroziju morala, na neku nedovrsenu u razvoju srednju klasu, na sve poroke koji su sada nasa svakodnevnica a nekada su bili zastidje-U PRAVU SI!
Nemam komentara, osim da je to VALJDA masovna pojava u svim zemljama koje su posli ovim putem....a da se ja sa blagom tugom sjetim Crnogoraca koji su mi u sjecanju, ONIH LJUDURINA kojih je bilo recimo 20% odraslih uspjesnih ljudi....a to je veliki broj....1.000 osoba visokih moralnih i svih ljudskih standarda, kakvih danas slabo da ima-tacno je, na zalost! Kad se na sahrani nekog uglednika skupe-milina ti je bila slusat price i stavove....I PONOS STO PRIPADAS ISTOME RODU! Doduse, fukare je vazda bilo 80 %, i spijuna i zavidljivaca, taman kao i danas.
ALI IDEMO NAPRIJED....NISTA NEMA OD NOSTALGIJE!
Zato necu da se sjecam na nacin kako Sulejman Kupusovic cini i da gledam *Prvi put na izbore*...znam i koja su oni bili ekipa...daleko im lijepa kuca , licemjerna!!!
Pozdrav,

[irfan]

Zanimljive su te "note" klerofasizma kod pojedinih, narocito kad nemaju obraza ni kulture Crnogorske da odgovore na pitanje. Kod Crnogorca zbog vaspitanja ovo se nikad ne bi moglo desiti.
Medjutim, oni koji svoje nacionalno religijske frustracije donesose u CG, oni da. Zalud im "finoca" i stil izbjegavanja.
Bitno da oni mogu da daju inpute sta i kako treba sa Crnogorskim jezikom, a mrznja i prezir im se osjeca u svakoj recenici i bez boldovanja.

Crna Gora nije imala nerasciscenih racuna u svojoj drzavi. Svaki dug je vracen, do onog iz 1918 pa nadalje, za razliku od Krajishnika i njihovog straha sa Hrvatima, Bosanci sa svih strana josh od Austrugarske takodje, a za Srbijance i ove sa Kosova da ne pricamo.
No dobro, ja mogu razmijeniti misljenje sa mojim Crnogorcima a sa onim klerofasistima i politickim fanaticima koji na ovom forumu "Buducnost Crne Gore" i josh temi "Crnogorski jezik" toliko drsko sa licemjerstvom sole pamet Crnogorcima sve isplivavajuci sa strahovima koje su dovukli u CG iz njihovih "voljenih drzava, gradova i sela", nemam sto ni pricat.
Pozdrav Crnogorci i U Pamet se.

[Ćipur]

KULTURNI POJAVNIK

Bogovi

Gledam Crnogorce i ne mogu da vjerujem. Gledam kako su potrčali da propadnu. Poletjeli ko na pogibiju. A misle da lete pod lovorov vijenac. Ne smiju ni za tren da zastanu, da promisle, da se osvijeste. Upropastili bi trku! Izgubili bi dah iz pluća, i vatru iz glave, i zamišljeni cilj ispred očiju. Lovorov vijenc se već usukuje oko glave, ili nešto niže? Svaki, i najmanji razmišljanjem stropoštali bi se u prašinu. Cilj je na dohvat ruke, nazire mo ga, sokole sebe. Samo još treba nekoliko odlučnih koraka. Ko onaj paša na Grahovcu, što je skočio u maglu, niz litice Ilinog brda. Sa svojim bataljonom. A mislio je ide u pobjedu. Tako jama nekad povuče. Posebno kad se nešto visoko zamisli. A bez ikakavog temelja.
Govorio sam vam – ne tamo Crnogorci! Ne da jadni nijeste. Ne za tim barjaktarima. Ti sami ne znaju gdje su, ni ko su. I od tuđina će uzeti barjak, samo da barjače.A vi potrčali za njima ko bez glave. Najlakše je trčati bez glave Onim kojima više do trke nego do misli. Nijesu spremani da poginu, nipošto, ali su spremni da trče u pogibiju, misleći da to nije to. A „to nije to", samo za to što neće da vidi gdje su, ni ko su, ni šta rade. Jest mišljenje duboka jama, ali se mišljenjem može naći temelj. Pa iz jame izaći. A nemišljenjem trčiš nad jamom. A to što je još ne vidiš, ne znači da je nema. Nego da si u sve goroj poziciji. A jama u boljoj.
Na istom jeziku se može različito misliti, ali se teškoće pojave kad se počne na istom jeziku služiti različitim bogovima. Jer svaki bog hoće svoje ucijelo, pa neka je i najgori. Tim prije.
Crnogorci su na velikoj muci, jer donekle se može prepisivati od Hrvata i Bošnjaka, povodom jezika, - kvareći svoj srpski, spanuti na crnogorski. Ali crnogorskom jeziku treba neki bog, da bi mu pravdao postojanje. Samo pod patronatom nekog drugog boga, mogao se praviti i neki drugi jezik, od srpskog. Crnogorski jezik sam po sebi ne može da opstane, jer je krivac, nastajući na zločinu prema srpskom. A takav uljez može samo smisliti krivog boga da mu pravda krivicu takvog postojanja. Jer pravog Boga imaju pravoslavni, koji se zovu Srbi-Crnogorci. Oni, stojeći u svom pamćenju, mogu da stoje i pred Bogom. Ako žive pravoslovljem. Ako ih izgrađuju slova svog rođenog jezika. Drugog pravoslavlja nema. Jedini izlaz za "samocrnogorce" je krivi bog, da im oprašta krivicu preimenovanja, što samo uvećava apsurd postojanja i privid identiteta Ali ambicija njihova ne posustaje, iako se samo prokopava jama pod nogama. Zato su osnovali prividnu crkvu, i doveli prividne sveštenike koji čine prividna bogosluženja, nadajući se u boga koga nema. Ali, ako se na ovim prostorima može smisliti novi jezik, (preimenovati) srpski, nemoguće je doći do novog boga. Na ovom prostoru bogovi su davno uspostavili svoje nadležnosti i tvrdo drže vlast u rukama. Uz pomoć svojih vjernika. Koji često svoje bogove pretvore u demone. To se odmah desi gdje se zagubi pravoslovlje. A onda nastaje propisni kramluk, karamrak, karadag, azija, afrika, jasenovac, prebilovac, grlo za proždiralo, ćeranje majčine majke, očinog oca i, i oca kroz oca. Preoravanje grobova i prevrtanje temelja..
Na obnevidjelom crnogorskom jeziku mogao bi se napisati scenario, za uspostavljanje Crne Gore, pod pokroviteljstvom crnogorskih demona. Koji su se ovdje jako uželjeli vlasti. A i prilike im idu na ruku. Uslovi su već skoro fanatastični. Mnogo ambicioznih scenarista sjedi u državnim kabinetima. To bi već mogla biti crnogorska škola. Nikad u Crnoj Gori neki kulturološki pokret nije mogao da dobije staus „škole", ali ovaj ima takvu ambiciju. Državne institucije daju ogromu podršku, da bi se ova „ školaĆ, kanonizovala. To je skoro postao državni pokret za kanonizaciju po svaku cijenu. Neka košta koliko košta. Jer ne može se kanonizovati ni crnogorski jezik, ni crnogorska država, ako nema „crnogorske školeĆ. Za početak se može vježbati na nekoj hrvatskoj ili bosanskoj katedri, ali mora se napraviti i crnogorska verzija da bi bilo Crne Gore. Mora se napraviti crnogorska škola, makar ona bila u suštini hrvatska ili bosanska, ali ima da se zove crnogorska, pa makar potrošila i same Crnogorce. Šta će Crnogorci Crnogorcima, ako nemaju uslove da se ćeraju do istrage svoje, ili naše.


PiŠe: Milutin MIĆOVIĆ

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...&clanak=133880

[Zvek_Zivi]

To su izdevzijale avetinje koje umiru u svome bolu izazvanome sedmijem organom zavanim " S I C I J A " !!!!!!!!!!!!!!