Problem je samo što mi ponekad imamo veća očekivanja, pa nas nekad ovako nešto spusti na zemlju.
Fale nam neki bitni igrači, ali smo dobili Jauković, Grbić, Ramusović. Sjutra će igrati Malović i još par cura iz ekipe Maje Savić koja radi zaista sjajan posao. To je zalog za iduća takmičenja.
Sinoć smo mogli ali nekad neće jbg, tako to ide. Šteta jer je Mara igrala fenomenalno u napadu, asitirala i pogađala kada je trebala. Vukla ekipu kao pravi kapiten. Falio je još neko. Kaću su odsjekli, Milena je bila u nekom mračnom tunelu (ponekad joj naiđe takva utakmica, nažalost sinoć je tako bilo), Đina je možda trebala da igra malko više. Sonja nema dovoljan broj jakih utakmica, nešto sam ubijeđen bio da će Hasanić na gol, jer brani u Larviku pa poznaje igračice Norveške.
Cure su nas navikle na uspjeh. Slabi smo na njih da se tako izrazim pa ponekad teško prihvatimo ovakve stvari. Kupile su nas zbog zalaganja, borbe, emocija itd. Najbolji su naš reprezentativni tim. Uvijek se vidi koliko im je stalo da dobiju svakoga i koliko im je teško kada gube. Nisu to fudbaleri koji izgube odlučujući meč za SP pa prave žurku, košarkaši koji piju po lokala a sjutra ih čeka meč kvalifikacija za EP. Možda treba staviti na klupu Bojanu Popović ili Maju Savić.
Vidjćemo sad da li mogu rukometaši nekako do tog mjesta koje vodi na kvalifikacioni turnir za OI.
Bookmarks