Jedna posjeta Njujorku - Ljudi bez kompleksa

[Ćipur]

Jedna posjeta Njujorku - Ljudi bez kompleksa

Svijetla fascinantnog grada


Varate se ako mislite da je Njujork samo skup nebodera koji se takmiče u visini. Dolje, na asfaltu, živi se jedan za Ameriku sasvim neobičan život - raznolik, kosmopolitski. Ljudi su veoma prijatni i nemaju komplekse zemlje, nacije, boje i slično. To vam pomaže da se osjećate ugodnije

U Americi sam već dva mjeseca, živim u Nju Džersiju, u neposrednoj blizini Njujorka. U ovoj velikoj zemlji neposrednom blizinom smatra se i udaljenost od 60 milja. Nju Džersi je jedna od najnaseljenijih američkih država. Živim ovdje privremeno, motivisana posebnim, za mene veoma važnim razlozima... u jednom od gradića kakvi se nižu na relaciji do Njujorka bez prekida, vezujući se jedan za drugi.
Veoma frekventan put 80 vodi nas u Njujork, prolazi kroz tri države i završava se u ovom čarobnom gradu.
Varate se ako mislite da je Njujork samo skup nebodera koji se takmiče u visini. Dolje, na asfaltu, živi se jedan za Ameriku sasvim neobičan život - raznolik, kosmopolitski. Ljudi su veoma prijatni i nemaju komplekse zemlje, nacije, boje i slično. To vam pomaže da se osjećate ugodnije. Čak ni jezik nije problem. Ako prepoznaju da vam je engleski skroman, trude se da vas razumiju i pomognu.
Ulazimo na Menhetn, istočnom stranom uz rijeku Ist River, susrijećući se s bezbroj mostova: Vašington, Kvinsboro, Viliamsburg, Menhetn i, na kraju, Bruklin.
- Pada mrak - kaže sanjivo moj unuk sa zadnjeg sjedišta automobila.
I zaista, počinje da se spušta mrak i počinje borba svjetlosti i tame, prirode i čovjeka... tako uočljiva i fascinantna u ovom gradu. Pojavljuju se ispred nas viseće blještave ogrlice, bez vidljive vode ili neba. Pale se svijetla na mostovima. Osjećam da počinje bajka. Taj osjećaj se prekida na ulasku u finansijski centar, na samom dnu Menhetna, poznata slika blještavih nebodera. Penjemo se prema Midtaunu - srednjem dijelu Menhetna.
Cijelo poluostrvo podijeljeno je na 12 avenija i 180 četiri ulice. Prve ulice u Dauntaunu (donji dio grada) nose specifične nazive. Tu prolazimo Čajnataun, Soho, Litl Itali: djelove, komadiće zemalja čiji stanovnici tu rade i prenose duh svojih nikad zaboravljenih domova... svoj temperament, jezik... nude svoju robu, često na tezgama, ili oni koji su tu već dugo, u pravim "fiksnim" prodavnicama. Ako zalutate, ljubazni su i pomažu vam, na teško prepoznatljivom, samo njihovom engleskom jeziku.
Naš cilj je nijemo pozorište, smješteno na ukrštanju Druge avenije i Četvrte ulice. Nalazimo ga. Tu počinje evropski Njujork, boemski šarmantan. Ispred pozorišta dug red onih koji čekaju kartu više. Dolazimo u posljednjem trenutku.
Pozorište je mali amfiteatar koji može da primi oko 100 ljudi. Podsjetila sam se na Kamerni teatar u Sarajevu, dalekih sedamdesetih godina. Pored mene sjedi crnac, s kosom vezanom u rep i bezbroj minđuša u ušima. On i ja smo najstariji gledaoci, svi ostali su mladi ljudi. MLADI LJUDI, to je ono što je jednako s obje strane "bare"... neopterećeni, aktivni učesnici života.
Atmosfera je veoma prijatna. Gase se svjetla u sali i pale na pozornici. A tamo, skup mladih ljudi s maskama. U jednom od njih prepoznajem dobro poznati glas, otkrivam i lik. Čarolija počinje.
Oni, na pozornici, gestovnim govorom pričaju priču o životu Lulu, žene iz boemskog društva tridesetih godina prošlog vijeka u Berlinu i Londonu. Mi, u publici, dešifrujemo govor tijela i lica, pa smo učesnici te čarolije. Neke stvari se kroz vrijeme prenose i ponavljaju, uvijek aktuelne. To je poruka. Predstava traje jedan sat i završava se ovacijama publike, bez zviždanja. Ne mogu da ne primijetim da me to dodatno oduševljava.
Nakon predstave sjedimo u kafeu ispred pozorišta. Njujork živi. Jedan gost i njegov pas dobili su poručenu večeru i čašu vina za stolom kafea na ulici. Konobarice, ljubazne i nasmijane, pričaju nam, radeći, na engleskom i španskom. Sjedimo i pričamo, svi istovremeno, glasno, svako svoju priču, a svi se čujemo. Kelnerice se smiju.
Tri generacije za istim stolom... najstariji pričaju i žive svoj bivši život, prekinut nasilno i nastavljen ovdje, tek da bi se preživjelo. Srednja generacija, oni čija je mladost prekinuta, pokušavaju da počnu ovdje novi život, silno se trudeći da zaborave traume i da "uspiju".
I onda oni usnuli, rođeni ovdje, ne znaju o čemu se radi, ali upijaju mirise i slike fascinantnog grada. O domovini svojih predaka znaće iz priča i sve rjeđih posjeta.
Susret traje kratko, glumca čekaju; i mi se rastajemo, sretni što smo na trenutak vratili najljepše dane bivšeg života. Glumac odlazi u Los Anđeles, da polaže najteži glumački ispit, bivši profesor odlazi u svoj mali život u Astoriji, spremajući se za rad u fabrici, a mi, gostujući, vraćamo se u svoj gradić, da skupljamo uspomene. Najmlađi već spava. Ostavljamo iza sebe blještavi Njujork - utjehu i vječnu nadu za sve emigrante.

(B92)

Ljubinka Duronjić

[Nikollaki]

Samo se nadam da cu bar jedno po godine proves u New York prije no sto umrem - eto tolko...

[shrek]

Talibanac, prijetis li to ponovo Americi???!

[Desert Eagle]

Nije to bash tako kako je opisano. Mislim jes dosta toga al ima tu mnogo vishe stvari koje nijesu spomenute. Najlakshe i najljepshe je bit turista u Njujorku.

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Nije to bash tako kako je opisano. Mislim jes dosta toga al ima tu mnogo vishe stvari koje nijesu spomenute. Najlakshe i najljepshe je bit turista u Njujorku.

svuda je najlakshe biti turista... /me understands!!!!

[Nikolina]

svuda je najlakshe biti turista... /me understands!!!!

Slazhem se.

[shrek]

Najlakshe i najljepshe je bit turista u Njujorku.

Jook, jos lakse i ljepse je bit gradjanin NYC ali imati nekoliko desetina miliona $ na racunu i kulirati...

[zvoncica]

lijepo je vidjeti NY ali ja nisam luda za tako ooogromnim gradovima!
debes to kad ne mozes kad ti sa svrsne poc da popijes kafu kod drugarive,komsinice jer ili svi stalno rade ili je predaleko!
Drugarica mi zivi na Menhetnu i kaze da sestru svog muza vidja jednom-dva puta godisnje!sestra zivi u Nju Dzersiju,kaze da je dosta daleko,bar 30 km
Nas covjece vidja vise jer je sad bila citav jul i avgust ovdje i svaki dan smo se zezale i tako svake godine
Istina je da velegrad nudi mogucnosti raznorazne but yebi ga!

[gemma_mn]

Drugarica mi zivi na Menhetnu i kaze da sestru svog muza vidja jednom-dva puta godisnje!

josh jedna od prednosti ovog divnog grada

[^Tijana^]

Ja sam juce posla da prosetam malo gradom i gle cuda- vidjela sam 2-3 druga sasvim slucajno na ulici. Jedan je izasao da nesto vecera, drugi je otisao da pere ves a treci je bio na "date".

Ipak, Manhattan nije toliko velik- 4milje sirok i 20 milja dugacak. A u njemu zivi 3miliona ljudi a dnevno ga posjete 9 miliona (sto poslovno, sto turisticki).

Prelijep grad koji nudi sve sto pozelite.

Ali, NJUJORK Citi nije za sve!

Opet, ne mozete da racunate NYC(a.k.a. Manhattan) i ostatak Njujorka (drzave)-

Ja pricam iz licnog iskustva i evo dvije godine ne zelim nidje da se selim.




Svaki grad ima svojih losih strana... A jedna losa strana njujorka je sto svi trce za parama i najmanje vremena ostaje za druzenje. Opet i za to se nadje vremena samo ako ste raspolozeni.
Isto tako jedna stvar koju ne mozete naci u NYC je ljubav. Premnogo izbora, ljudi su zauzeti i niko se ne zamara da te upozna malo bolje. Ali opet, to je problem svakog veceg grada...Nista novo.

Do sjutra bih mogla pricati o ovom gradu i da mi nije dosadno...a ovdje sam samo 2 godine...

[-The_Cl|mber-]

Nije to bash tako kako je opisano. Mislim jes dosta toga al ima tu mnogo vishe stvari koje nijesu spomenute. Najlakshe i najljepshe je bit turista u Njujorku.

bravo desert najlakshe je biti turista a za zivot mora da se radi puno...i dosta je teshko pri pochetku bash dosta

[zvoncica]

josh jedna od prednosti ovog divnog grada

mmm,ponekad da... zavisi od osobe
ali ja zelim da vidjam ljude koje volim bar jedanput nedeljno,ali ako radite ,studirate,podizete dijete,ta razdaljina od 20 km je problem.

Kao sto rece Tijana,takav velegrad nije za svakoga i ja spadam u tu grupu.Pustilla sam korijenje,kao prastari hrast tako da mi sve teze pada da odem iz Pg na par dana

[Desert Eagle]

bravo desert najlakshe je biti turista a za zivot mora da se radi puno...i dosta je teshko pri pochetku bash dosta

Svakome je teshko u pochetku jebiga... Na nama je da se prilagodjavamo

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Svakome je teshko u pochetku jebiga... Na nama je da se prilagodjavamo

hahahhaa...boga mi ti je owa ka njegoshewa...dje si uchio ti shkolu nana???:mrgreen: ...na nama jes da se "prilagodimo" i obrnemo svijest za 720 stepeni da bi funkcionisali u tom svijetu.../me odbija da se prilagodi.../me ostaje ono shto je weazda bila...8) :mrgreen: ...pokushawam da zhivotarim...ma nema nishta bez doma mogaaaaaa!!!:mrgreen: 8)

[Arion]

Prije neku noc gledam reportazu o NYC i intervjuisu taksiste.Zar je moguce da dozvola kosta i do 400.000 dolara!?U pitanju je metalni znak, koji kasnije mozes preprodat ili angazovat vise vozaca koji nemaju taj znak.Valda je pitanju licitacija pa dodje to takve cijene jer se broj taxija ne mjenja godinama.

[sh0cker]

Ada svaki grad je jedno za zivot a drugo za 10dana..

[laciale]

nemojte ljudi vise...rastuzih se

[Avetinjak]

Prije neku noc gledam reportazu o NYC i intervjuisu taksiste.Zar je moguce da dozvola kosta i do 400.000 dolara!?U pitanju je metalni znak, koji kasnije mozes preprodat ili angazovat vise vozaca koji nemaju taj znak.Valda je pitanju licitacija pa dodje to takve cijene jer se broj taxija ne mjenja godinama.

U Atini da dobijesh taxi dozvolu ti treba od 60.000 do 100.000 eura. Rachunaj na to josh i nova auta koja kupuju za taxi od 35.000 do chak 70.000 i vishe, jer tamo ne mozesh vozit Opel Rekord na taxi ka kod nas pa izrachunaj. I to samo za tebe, ne mozesh ti organizacije pravit i chuda

[Sandman]

Prije neku noc gledam reportazu o NYC i intervjuisu taksiste.Zar je moguce da dozvola kosta i do 400.000 dolara!?U pitanju je metalni znak, koji kasnije mozes preprodat ili angazovat vise vozaca koji nemaju taj znak.Valda je pitanju licitacija pa dodje to takve cijene jer se broj taxija ne mjenja godinama.

Ljetos,kad sam bio u New York-u pokusavao sam da uhvatim taxi ispred hotela (3 avenija) najmanje 45 minuta.Ulica od 5,6 traka a zuti se od taxija!Strasno!!Tako da ovu cifru i ne prihvacam sa nekim cudjenjem.
Takodje je interesantan podatak da kelneri u nekim restoranima placaju da rade tamo jer zaradjuju vise na baksisu nego sto je neka plata u nekom drugom gradu tipa D.C.-ja,Baltimora...

[^Tijana^]

Licenca za taksiste u NYC kosta oko $500,000 i to je vrlo tesko doci do nje...a svaki kola moraju da je imaju...

zvoncice, voljela sam PG najvise na svijetu. Posla sam u Americi u posjetu da bih mogla da pricam drugaricama o NY. 7 godine mi je trebalo da se pomirim sa cinjenicom da vise ne pripadam PG drustvu.

I mislim da cu se vrlo tesko odluciti da napustim ovaj grad i pocnem sve iz pocetka u nekom drugom...

Ali opet... Podgorica je moj rodni grad...i pun lijepog sjecanja.

a Manhattan je grad u kojem sam naucila da zivim svoj zivot i cijenim ga.

Opet, grad nije za svakog. I vise volim sto ZIVIM u ovom gradu nego da sam TURISTA...

[robi]

a kada si ti to poshla u "Americi" molim te?!

[^Tijana^]

a kada si ti to poshla u "Americi" molim te?!

Posle 9 godina lagano pocnes i da se nagadjes padezima...

[^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^]

Posle 9 godina lagano pocnes i da se nagadjes padezima...

hahahahahahaha...a zaebaesh li se????:mrgreen: :twisted: a kako mozesh molim te zaborwit deklinacije???? ok, da mijeshash rijechi da umetjesh ali...ne ide nikako...posebno shto u engleskom deklinacija nemash i kao romanski jezik nema nikakvu mogutjnost uticaja na tvoje poznavanje deklinacija u nashem jeziku...no da ne polemishemo...zalazim u svoju bivshu expertizu...a to je loshe jer tju potj predaleko:mrgreen:

[Nikolina]

:twisted: a kako mozesh molim te zaborwit deklinacije???? ok, da mijeshash rijechi da umetjesh ali...ne ide nikako...

Ne bi nikoga da kritikujem niti da se sprdam ikome (nikad ne znash shto te mozhe snac` u zhivotu), ali ni meni nije jasno kako chovjek mozhe da zaboravi padezhe svog sopstvenog jezika (ako ih je nekad uopshte znao, naravno!)...

[zvoncica]

Licenca za taksiste u NYC kosta oko $500,000 i to je vrlo tesko doci do nje...a svaki kola moraju da je imaju...

zvoncice, voljela sam PG najvise na svijetu. Posla sam u Americi u posjetu da bih mogla da pricam drugaricama o NY. 7 godine mi je trebalo da se pomirim sa cinjenicom da vise ne pripadam PG drustvu.

I mislim da cu se vrlo tesko odluciti da napustim ovaj grad i pocnem sve iz pocetka u nekom drugom...

Ali opet... Podgorica je moj rodni grad...i pun lijepog sjecanja.

a Manhattan je grad u kojem sam naucila da zivim svoj zivot i cijenim ga.

Opet, grad nije za svakog. I vise volim sto ZIVIM u ovom gradu nego da sam TURISTA...

vjerujem da je tako i istina je da se na dobro lako navic.mozda godine malo nose sa sobom tu nepokretljivost i pustanje korijenja a mladosti sve nekako pristaje