Vitomir Nikolic

[wulfy]

ne znam...kad vidim da Vitovoj poeziji neki ne daju vise znacaja od 'ok',pomislim..."pa,nisu Niksicani"...it`s O.K.
Tako drag,topao,dubok i mio.Tako prost i srcu blizak.Vito Nikolic.Sjecam se dana kad je u NKu odjeknula vijest o njegovom 'vjecnom odlasku'.U mojoj redakciji,svi smo mu,kao po dogovoru,odrzali 'minut cutanja'.Bili smo zateceni.Sokirani.To je bio osjecaj gubitka pravog autenticnog pjesnika,naseg Niksicanina,dakle,lika koji je i za zivota bio ikona naseg lirskog obiljezja.Njegova 'bolovanja i drumovanja',uvijek ce zivjeti u nama,koji smo ga 'citali'.

DRUMOVI

Pjevaju u meni drumovi snazni,
drumovi dobri ko dlan ocin,
Moram danas otic nekud,da potrzim
malo odmora za umorne oci.

Idem bez pozdrava,bez poruka,
ovako lijepo pomucenog uma,
da trazim okuka,okuka,
i iza svake-samo parce druma.

Pustite me,pustite da odem,
bez pitanja kako i zasto i dokle,
drumovi uvijek nekud vode,
a ja sam nomadskom gladju proklet.

(ipak,nikad necu razumjet,kako neko nakon njegovih stihova moze ostati ravnodusan...(?))

Drumovi, gadja pravo u srce