9. septembar 1966.
U ''Kekecu'' objavljena pjesma ''Pismo mojoj uciteljici''. Lose! Poekavstena, skracena, prilagodjena socijalistickom tretmanu uciteljice.
MOJE UCITELJICE
''Otkad je pocela ova nasa tuga jugoslovenska, nekako mi je sve milija moja pjesma ''Pismo mojoj uciteljici'', jer vidim da smo mi imali stvarno ucitelje koji su umjeli da nas upute u zivotne vrijednosti i onda kada su te zivotne vrijednosti dovedene bile u pitanje.
Ja nijesam covjek od velike skole. Malo sam zavrsio od skole, ali kako mi je skolovanje pocelo, dosta sam i to zavrsio. Prvi razred sam, naime, poceo u Niksicu sa svojom generacijom 1941. godine. Medjtim, poginu mi brat, i otac, da ne bih i ja poginuo zadrzi me kuci, da bi me poslije upisao u skolu kad bude mirnije vrijeme.
Rat se oduzi, otac mi pogine 1943. godine i ja odem da zivim kod jedne tetke koja me (ponovo) upise u prvi razred. Ali bas kad smo zavrsavali taj razred, pocnu bombardovanja u kojima je srusena, najprije, ona skola gdje je danas posta u Niksicu, pa ona druga gdje je restoran Zeljezare; jedna po jedna skola nam je rusena i mi ne zavrsismo taj prvi razred.
Ova moja pjesma je jos jedan pokusaj da savladam taj uzas. SVih tih godina ja sam promijenio nekliko uciteljica i nepravedno bi bilo da sam je posvetio nekoj od njih. Ona pripada svim mojim uciteljicama.
Inace, nekoliko mojih pjesama je uslo u citanke, ali ova nije. Iako joj je bilo mjesto tamo. Da bi je uvrstili, predlagali su mi samo da promjeniom ono ''draga gospodjo uciteljice'' u ''drag drugarice uciteljice'', na sto ja, normalno, nijesam pristao.''
Bookmarks