Dan osvanu,a ja Skadar...
Dan osvanu,a ja Skadar...
Dan svice, a ja Amerika.
If I had a world of mine, everything would be non-sense. Nothing would it be what it is, because everything would be what it isnt, and contrary-wise, what it is, it wouldn be, and what it wouldnt be, IT WOULD... - You see?
Alice In WonderLand.
ПЈЕСНИК
Буде понекад тешко човјеку
кад га некаква патња сколи,
па оде да тражи ријеч неку
ко траву од које мање боли.
И не врати се никад више
из своје душе ко из горе,
остане тамо, свијета лишен,
тражећи траве чудотворе.
Пребира смиље и ковиље
иако добро зна тај патник
да је немоћно све то биље,
да га је мање него патњи.
А када једном оде с кишом,
кад свене као август, ко љето,
осјетиш како је с њим отишло
нешто лијепо и свијетло.
Noc sa Dubrovnikom
Svi smo u opsadi ovih crnih dana,
sve nas podjednako tuku,moj Gosparu,
i s kopna,i s mora i sa svih strana
samo grmi,barut,barut,barut.
Ne poznajem nikog sred dima i tmushe,
ali ipak cutim ovu mrzhnju staru
koju nikogovic sipa,obezdushen,
na sve shto smo bili,moj dichni Gosparu.
Njegovo je ovo vrijeme,i meci,
a nasha je patnja u suzi skrivenoj,
shto je svojoj mrtvoj dugujemo djeci
kad budemo,nekad,smjeli da plachemo.
Zashto li se sjetih tragichnog Solina,
onog velegrada krasnih sarkofaga
shto ga,nakon dvije hiljade godina,
zatrpashe zemljom pa ode bez traga.
Nije onda bilo ni rata,ni flote
ni PIJANE RULJE njihove i nashe,
mogao se Solin spasiti strahote,
mogao je,ali ipak nije spashen.
A shta tebe cheka,gospodine grade,
u ovoj noci bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?
Ne daj Boze,da se steknu moje slutnje....
G O S P O D I N
Slazem se.
Oslušni, ponekad, tako krišom,
i čućeš kako kisnu naše kosti
pod tamo nekom tamnom kišom
u toj svijetloj budućnosti.
You're so special. Why aren't you dead?
Ne vjerujem ovoj noći,
izdaće me.
Ako samo sklopim oči,
ako trepnem,
prikrašće se,
zaklaće me,
ili ćeš me udaviti omčom mraka.
Ne vjerujem ovoj noći,
crnoj,
gluvoj,
bez koraka.
You're so special. Why aren't you dead?
je l mi moze neko "izroniti" jednu Vitovu pjesmu dje opisuje ulicu "novaka ramova" prepunu lijepih zena... o tome je rijec. hvala.
K'o i uvijek gas do daske (necu urbano, ja sam ljakse)
Random ce, sad ce on U medjuvremenu...
Jos mogu poneki osmijeh da slazhem,
poneku srecu da odglumim,
jos mogu poneshto lijepo da kazhem
svakom osim sebi.
Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.
Inace...
Miladin Sobic.. Vito Nikolic.. i Tiho Vujovic.. 3 brata od razlicitih majki?
Kakva je to tajna veza Nk-Ct, i obrnuto?
Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.
Mile i Tiho....? Hajde objasni mi tu povezavu, ja je ne vidim... please... Vito i Mile moze.
To je otprilike... veza gradova cije su gimnazije izbacivale sjajne klince, klince kojima je bilo stalo svog kamena, i koji su odlazili, uglavnom bili underachieveri, ali su stvarali... i koje je drmala zesca nostalgija. I tako generacijama.
Just to slip the skin...
Ni dodat, ni oduzet. Je li nam ovo prvi put, getaway?
Za ovu drugu dvojicu, te me zelis , cu sacekati Randoma... dozvoli
Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.
Ulica Novaka Ramova, lipe, djevojke, jun,
Nikšić je svuda čaroban, ali je najljepši tu...
Slazem se.
Ko god je citao Nikolica ne moze prokomentarisati - Ok mi je. Uz Antica mozda i najtopliji pjesnik sa ovih prostora . Vito je zivio, a njegova smrt je obicna zemaljska prevara. Zivi Vito u svakom koji je makar malo 'ostetio' korice njegovih knjiga.
Pjesma meni posebno draga :
Drumovi će poželjet' ludaka,
a ludaka više biti neće,
vjekovima za njima će plakat'
ojađeno nebo i drveće.
Na gradove udariće trava
i zavesti svoju strahovladu,
svi cvjetovi ostaće bez glava
da bi bili sa travom u skladu.
Neće biti toga ko će smjeti
da posumnja u sve ko do sada,
poput teške omorine ljeti
svijetom će vladati dosada.
I ljudi će poći u povratak,
opčinjeni minulim stoljećem...
Drumovi će poželjet' ludaka,
a ludaka više biti neće
Izmedju nas i plavog neba
uvijek nesto sto ne treba:
krov, kisobran, sesir, kacketa
uvijek nesto sto nam smeta
da gledamo taj prostor cisti
i postanemo takvi ISTI.
"Abrazame para que piense alguna vez en ti..."
Treba takodje reci da je Vito izuzetno cvrsto vjerovao u zivot poslije smrti i reinkarnaciju, o cemu je cesto raspravljao sa svojim prijateljima u kafani i dje god bi se otvorila prica o tome. Sa tim se nimalo nije slagao profesor Slobo Boskovic i znali su dugo da razglabaju i iznose svaki svoje dokaze. Vito je cesto i kroz svoje stihove provlacio tu temu i nagovjestavao svoja ubjedjenja, imamo npr:
"Možda tu ljepotu
kojom živim sada
u nekom životu
prosanjah nekada,
sad i ona mi stize
u mimogredu
u ovom zivotu
ko zna kom po redu", A evo i jos: " Polako ulazim zaboravu u trag,
prepoznajem taj kamen, to drvo, tu travu,
i sve mi se cini da sam davnog jutra
pronio ovuda Cengicevu glavu."
Naici cete jos mnogo puta i procitati izmedju redova da je Vito nekad nedje zivio neki prosli zivot... Bio je genije.
Toliko jednostavnosti, da nema mjesta razmisljanju "sto je pjesnik htio da kaze", a toliko ostrine i tezine u njegovim stihovima da je to nevjerovatno....i sto god rekli o Vitu, malo ste rekli
- Smrt fasizmu baba
- I tebi sinko, i tebi
Jednom
Kad bude veče
Kad budeš sama
I bude neka kiša lila,
Jednom
Kad oko tvojih usana
Nađeš tuđi osmijeh, mila,
Znam,
Biće ti teško, a mene neće biti
Da ti u tom času štogod kažem.
Biće jedno veče, jedna kiša i ti
Koju sam divno umio da lažem...
" čini se da iz rana raste cvijeće... "
Last edited by Random; 23-02-12 at 23:27.
If I had a world of mine, everything would be non-sense. Nothing would it be what it is, because everything would be what it isnt, and contrary-wise, what it is, it wouldn be, and what it wouldnt be, IT WOULD... - You see?
Alice In WonderLand.
Onaj ko ne mora da laze.
Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.
Još mogu poneki osmijeh da slažem,
poneku sreću da odglumim,
još mogu ponešto lijepo da kažem
svakom, osim sebi.
Ne daju mi bolnice: Brezovici,
Bežanijske kose, Kasidoli…
Uzalud se vraćam nekoj dragoj slici:
ptici, nebu, lišću…boli, boli, boli...
I krijem se tako krvav, unakažen
u zavjese svoje crne strašne kiše...
Još mogu poneki osmijeh da slažem,
ali sve tiše, tiše, tiše...
" čini se da iz rana raste cvijeće... "
If I had a world of mine, everything would be non-sense. Nothing would it be what it is, because everything would be what it isnt, and contrary-wise, what it is, it wouldn be, and what it wouldnt be, IT WOULD... - You see?
Alice In WonderLand.
Pjesma se zove - Još mogu poneki osmijeh da slažem.
I opet jesen
I opet jesen
opet tutnje beskrajne kise po Niksicu,
i opet stare, crne slutnje,
i opet sam si, Nikolicu.
I opet neka pisma duga,
ocajna pisma bez adrese,
a nigdje drage, nigdje druga,
samo ta jesen, opet jesen.
A sta ako prosviram taj metak
kroz ovo celo neveselo,
pa onda pocne sve iz pocetka,
zivot, stradanja, pa opet celo,
a sta ako nema zaborava,
ako je to vjecna igra kruga,
a sta ako tamo ispod trava
boli ova ista ljudska tuga.
" čini se da iz rana raste cvijeće... "
Neka me ne bude kad budem prestao da volim,
jer tada od mene ne bi ostalo nista...
-mozda samo ugarak neki goli
od citavog ovog velikog ognjista
"Neka me ne bude"
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks