Zanimljivosti iz nauke

[dadic]

BLH's tour of Chernobyl

tek sam sad vidjeo tvoj post..svaka cast.
odlicne slike...
"Apartment blocks in Pripyat still bear all the signs of being a former soviet state, the hammer and sickle is everywhere."

[Ćipur]

Na tragu Kleopatrine grobnice


ARHEOLOGIJA: EGIPATSKI ARHEOLOG ZAHI HAVAS NAJAVLJUJE SENZACIONALNO OTKRIĆE


Aleksandrija (Rojters) - Visoko na brdu s pogledom na Sredozemlje, duboko ispod obrađenih slojeva vapnenca u hramu egipatskog boga Ozirisa, možda se nalaze tijela egipatske kraljice Kleopatre i njenog ljubavnika Marka Antonija, smatraju arheolozi.
Kleopatrin grob nikada nije pronađen, a arheolozi sada otkrivaju sve više i više dokaza da su Kleopatrini sveštenici prenijeli njeno tijelo u Ozirisov hram u Abusiru, 50 kilometara zapadno od Aleksandrije.
- To bi moglo biti najvažnije otkriće XXI vijeka - rekao je glavni egipatski arheolog Zahi Havas u nedjelju stranim novinarima vodeći ih u obilazak hrama.
- Ovo je savršeno mjesto za skrivanje - dodao je on.
Arheolozi iz Egipta i Dominikanske Republike planiraju ove jeseni da počnu sa iskopavanjem u potrazi za grobom. Zasad su pomoću radara locirali tri komore otprilike 20 metara ispod površine hrama. Istoričari vjeruju, temeljeno na pisanju grčkog hroničara Plutarha, da su Kleopatra i Marko Antonije bili pokopani zajedno. Arheolozi su nedavno u blizini hrama pronašli groblje s nekoliko pozlaćenih mumija što znači da se u blizini nalaze grobovi kraljevske porodice. Prethodno su našli novčiće s Kleopatrinim likom i neke stvari koje su mogle pripadati Marku Antoniju. Međutim, iskopavanja ne mogu da počnu prije jeseni iz sigurnosnih razloga, jer se u blizini nalazi ljetnjikovac egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka. U slučaju da stvarno pronađu grobove, arheolozi očekuju da će Kleopatrino tijelo biti balzamovano, ali ne i tijelo Marka Antonija jer nije bio ni Egipćanin ni kralj. Stručnjaci su do sada pretpostavljali da je Kleopatra pokopana u Aleksandriji, na lokaciji koja se danas nalazi duboko pod morem. Kleopatra je bila egipatska kraljica, a samoubistvo je počinila 31. godine prije nove ere nakon što je rimski car Oktavijan porazio njenog ljubavnika i saveznika, bivšeg rimskog generala Marka Antonija, i nakon toga okupirao Egipat.

http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=302444

[edin1]

Reklama italijanske firmeCasaKyoto koja se bavi energetskom efikasnošću kuća:

[Ćipur]

Došljaci iz Afrike


REKONSTRUISAN IZGLED PRVOG MODERNOG EVROPSKOG ČOVJEKA


Nakon dugotrajnog i mukotrpnog rada na fosilnim ostacima konačno je rekonstruisan izgled ranih evropskih ljudi. Ovaj čovjek, kojem još uvijek nije određen pol, živio je prije 35 milenijuma u području Karpata u Rumuniji. Lice sa slike rekonstruisano je prema ostacima ljudske lobanje, pronađenim u jednoj tamošnjoj pećini, i predstavlja rekonstrukciju prvog anatomski modernog čovjeka koji je živio u Evropi. Pronađena lobanja djeluje vrlo savremeno s nekim tragovima starijih vrsta ljudi poput velikih zuba.
Lice prvog evropskog čovjeka rekonstruisao je Ričard Niv (Nieve), na osnovu znanja i iskustva o tome kako meko tkivo prekriva lobanju. Niv se bavi sličnim rekonstrukcijama u forenzici koje pomažu u kriminalističkim istragama. Za rekonstrukciju je upotrijebio glinu, a poduhvat je zasnovan na nepotpunoj lobanji i vilici. Niv je prethodno napravio precizna mjerenja fragmenata lobanje. Djelovi lobanje, koja je mogla, kao i rekonstruisano lice, pripadati bilo kojem od dva pola, pronađeni su unutar pećine u kojoj su često medvjedi znali da hiberniraju tokom zime. Crte rekonstruisanog lica uveliko nalikuju crtama njihovih afričkih predaka.

Rekonstrukcija je napravljena za potrebe BBC-jevog serijskog dokumentarca \"The Incredible Human Journey\", koji će govoriti o ljudskom porijeklu i evoluciji, od afričke kolijevke do dugih migracionih puteva, koji su naše pretke raštrkali po čitavoj planeti.
Antropološkinja Alis Roberts, koja će predstaviti BBC-jevu seriju, kaže da se čudno osjeća kada posmatra glavu.
- Bože, ja zapravo gledam u lice nekoga ko je živio prije 40.000 godina. Ričard stvara glave mnogo recentnijih ljudi i navikao je da uočava razlike među populacijama, objasnila je Roberts.
- Rekao je da lobanja ne izgleda ni kao Evropljanin, ni Azijat, niti Afrikanac. Izgleda kao mješavina svih njih. To se i očekuje od osobe koja je bila među prvim stanovnicima koji su stigli u Evropu“.
Kosti su pronađene 2002. u Rumuniji. Radiokarbonska analiza pokazala je da su stare između 34.000 i 36.000 godina. U to vrijeme Evropu su nastanjivali neandertalci i anatomski savremeni ljudi homo sapiensi koji su u Evropu stigli iz Afrike.

http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=304167

[makach]

Na Mjesecu nađen kip anđela!

Djevojka s krilima je nalik modernom čovjeku, te je ručno izrađena prije 200.000 godina. Morris Charles, bivši NASA-in znanstvenik, vjeruje da je to dokaz da je Mjesec bio naseljen.

Geolog dr. Morris Charles otkrio je javnosti da su djelatnici NASA-e pronašli kipić anđela u kamenu koji su s Mjeseca donijeli astronauti Apolla 11 1969., dok je kemijskom analizom utvrđeno da je predmet star 200.000 godina!

Ručno ispolirana djevojka s krilima i dugom valovitom kosom izrađena je od željezne smjese te je umetnuta u kamen nađen na brdsko-planinskom području Mjeseca.

Charles tvrdi da to isključuje mogućnost da je anđela ostavila rasa s druge planete, već da to dokazuje da je Mjesec svojedobno imao atmosferu poput Zemlje, odnosno da je bio naseljen.

"Ovo je dokaz da je Mjesec imao uvjete za život, te da je bio naseljen duhovnom rasom čija je religija bila slična našem kršćanstvu".

"Čelnici NASA-e su naravno znali sve ove godine za taj artefakt, ali su zabranili da se o njemu govori strahujući od panike koja bi zahvatila čovječanstvo".

"Meni su ga prokrijumčarile osobe čiji identitet nemam namjeru otkriti, a kipić će do daljnjega biti čuvan na tajnoj lokaciji", izjavio je novinarima Charles, koji je pune 23 godine radio za NASA-u, do 1987.


Net.hr

[mAxPoWeR_MNE]

Ovo volim da vidim.Sakrili su ovo a Bog samo zna sta su josh

[edin1]

Na Mjesecu nađen kip anđela!

Djevojka s krilima je nalik modernom čovjeku, te je ručno izrađena prije 200.000 godina. Morris Charles, bivši NASA-in znanstvenik, vjeruje da je to dokaz da je Mjesec bio naseljen.

Geolog dr. Morris Charles otkrio je javnosti da su djelatnici NASA-e pronašli kipić anđela u kamenu koji su s Mjeseca donijeli astronauti Apolla 11 1969., dok je kemijskom analizom utvrđeno da je predmet star 200.000 godina!

Ručno ispolirana djevojka s krilima i dugom valovitom kosom izrađena je od željezne smjese te je umetnuta u kamen nađen na brdsko-planinskom području Mjeseca.

Charles tvrdi da to isključuje mogućnost da je anđela ostavila rasa s druge planete, već da to dokazuje da je Mjesec svojedobno imao atmosferu poput Zemlje, odnosno da je bio naseljen.

"Ovo je dokaz da je Mjesec imao uvjete za život, te da je bio naseljen duhovnom rasom čija je religija bila slična našem kršćanstvu".

"Čelnici NASA-e su naravno znali sve ove godine za taj artefakt, ali su zabranili da se o njemu govori strahujući od panike koja bi zahvatila čovječanstvo".

"Meni su ga prokrijumčarile osobe čiji identitet nemam namjeru otkriti, a kipić će do daljnjega biti čuvan na tajnoj lokaciji", izjavio je novinarima Charles, koji je pune 23 godine radio za NASA-u, do 1987.


Net.hr

Izgleda da je ovo originalni članak:
http://weeklyworldnews.com/alien-ale...found-on-moon/

A ovdje je članak post-ovan pod kategoriju silly .

Naravno, googlanjem za terminom "Geologist Dr. Morris Charles" nalazite samo link do ove vijesti.

Toliko o pouzdanosti. A da ne pominjem neprofesionalni Photoshop-edited look&feel "fotografije".

[Remote]

Tri NLO-a pala u Kazahstanu, pokrenuta istraga



MEDIJI Kazahstana, Rusije i Ukrajine intenzivno prenose vijest o padu tri neidentificirana leteća objekta pokraj sela Razdolne u zapadnom dijelu Kazahstana.
Incident, kojem je svjedočio i jedan od seljana, Vladimir Bijčkov, dogodio se jučer u ranim jutarnjim satima, odnosno oko tri sata ujutro po lokalnom vremenu. Bijčkov je radio u polju kad je na nebu primijetio tri objekta koji padaju s neba i ostavljaju crvene i zelene tragove, prenosi agencija Interfax.
Seljak je uzbunio ostale mještane te su se oni dali u potragu za nepoznatim objektima po poljima. Ono što su pronašli bile su savršeno oblikovane sfere srebrnkaste boje, no kad su ih htjeli dotaknuti shvatili su kako prevruće za dodir. Svaka od njih imala je na sebi po jednu rupu, a seljani su pijukom pokušali odlomiti komad sfera, no osim iskri, nisu nisu ih uspjeli ni ogrebati.
Ubrzo se na mjestu događaja pojavila policija, vatrogasci i Hitna služba, a pokrenuta je i službena istraga oko čitavog događaja. Priču je dosad objavilo pedesetak medija.
Ako se prisjetimo kako su Kazahstanci, na razini vlade, nedavno pokrenuli projekt izgradnje NLO baze i izvanzemaljskog veleposlanstva, ne možemo se ne zapitati imaju li misteriozne sfere s neba bilo kakve veze s tim. Zasad ne postoji neko racionalno ili suvislo objašnjenje događaja.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/t...ga/433839.aspx

[funestis]

Na Mjesecu nađen kip anđela!

Djevojka s krilima je nalik modernom čovjeku, te je ručno izrađena prije 200.000 godina. Morris Charles, bivši NASA-in znanstvenik, vjeruje da je to dokaz da je Mjesec bio naseljen.

Geolog dr. Morris Charles otkrio je javnosti da su djelatnici NASA-e pronašli kipić anđela u kamenu koji su s Mjeseca donijeli astronauti Apolla 11 1969., dok je kemijskom analizom utvrđeno da je predmet star 200.000 godina!

Ručno ispolirana djevojka s krilima i dugom valovitom kosom izrađena je od željezne smjese te je umetnuta u kamen nađen na brdsko-planinskom području Mjeseca.

Charles tvrdi da to isključuje mogućnost da je anđela ostavila rasa s druge planete, već da to dokazuje da je Mjesec svojedobno imao atmosferu poput Zemlje, odnosno da je bio naseljen.

"Ovo je dokaz da je Mjesec imao uvjete za život, te da je bio naseljen duhovnom rasom čija je religija bila slična našem kršćanstvu".

"Čelnici NASA-e su naravno znali sve ove godine za taj artefakt, ali su zabranili da se o njemu govori strahujući od panike koja bi zahvatila čovječanstvo".

"Meni su ga prokrijumčarile osobe čiji identitet nemam namjeru otkriti, a kipić će do daljnjega biti čuvan na tajnoj lokaciji", izjavio je novinarima Charles, koji je pune 23 godine radio za NASA-u, do 1987.


Net.hr

Tri NLO-a pala u Kazahstanu, pokrenuta istraga



MEDIJI Kazahstana, Rusije i Ukrajine intenzivno prenose vijest o padu tri neidentificirana leteća objekta pokraj sela Razdolne u zapadnom dijelu Kazahstana.
Incident, kojem je svjedočio i jedan od seljana, Vladimir Bijčkov, dogodio se jučer u ranim jutarnjim satima, odnosno oko tri sata ujutro po lokalnom vremenu. Bijčkov je radio u polju kad je na nebu primijetio tri objekta koji padaju s neba i ostavljaju crvene i zelene tragove, prenosi agencija Interfax.
Seljak je uzbunio ostale mještane te su se oni dali u potragu za nepoznatim objektima po poljima. Ono što su pronašli bile su savršeno oblikovane sfere srebrnkaste boje, no kad su ih htjeli dotaknuti shvatili su kako prevruće za dodir. Svaka od njih imala je na sebi po jednu rupu, a seljani su pijukom pokušali odlomiti komad sfera, no osim iskri, nisu nisu ih uspjeli ni ogrebati.
Ubrzo se na mjestu događaja pojavila policija, vatrogasci i Hitna služba, a pokrenuta je i službena istraga oko čitavog događaja. Priču je dosad objavilo pedesetak medija.
Ako se prisjetimo kako su Kazahstanci, na razini vlade, nedavno pokrenuli projekt izgradnje NLO baze i izvanzemaljskog veleposlanstva, ne možemo se ne zapitati imaju li misteriozne sfere s neba bilo kakve veze s tim. Zasad ne postoji neko racionalno ili suvislo objašnjenje događaja.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/t...ga/433839.aspx

Ovo ne da su limunade no limunade.

Ovo je ipak forum nauka, dajte nesto sto makar lici na vijerodostojnu vijest.

[Starkelja]

Procitah da su izmislili nekakvu tabletu za brainwash, moze li to bit

[edin1]

[funestis]

;

[funestis]

Za one koji žele da ubače video u svoj post postoji php kod

[youtube]ime vida na youtube[/youtube]

primjer

[youtube]jwywMP4Sxgo[/youtube] 

[edin1]

[Ćipur]

Ljudi iz vremena Trojanskog rata


ARHEOLOGIJA: NOVO OTKRIĆE U TURSKOJ, SIRIJSKA KRALJEVSKA PALATA U KATNI, OSTACI ŽRTVOVANE VOJSKE U DANSKOJ


LJUDI IZ DOBA TROJANSKOG RATA:
Na poznatoj lokaciji drevne Troje u Turskoj koju je prije sto četrdeset godina otkrio njemački arheolog-amater Hajnrih Šliman, njemački arheološki tim pronašao je ostatke muškarca i žene za koje se smatra da su umrli oko 1.200 godine prije nove ere, u periodu u kome se prema pretpostavkama odigrao legendarni Trojanski rat, a čiji je dio u Ilijadi opjevao Homer.
Vođa istraživanja, profesor univerziteta u Tibingenu Ernst Pernika, izjavio je da su tijela pronađena u blizini odbrambene linije u Troji, što bi moglo ići u prilog tezi da je donje područje Troje bilo veće krajem bronzanog doba nego što se mislilo.
- Ukoliko se potvrdi da tijela potiču iz 1200 godine stare ere, to znači da su ti ljudi živjeli u doba Trojanskog rata - rekao je Pernika. On je dodao da su arheolozi pored tijela pronašli grnčariju kojoj su nedostajali donji djelovi, a potvrđeno je da je ta grnčarija iz 1200 godine prije nove ere.
Pernika je takođe istakao da je par mogao biti sahranjen i 400 godina kasnije, na lokaciji koju arheolozi zovu Troja VI ili Troja VII, što se odnosi na različite slojeve ruševina grada.
Inače u nauci se pretpostavlja da je Trojanski rat mogao biti vođen u 13. ili 12. vijeku stare ere, što je u saglasnosti sa onim što se smatralo u antičko doba. Tako, primjerice Herodot u svojoj Istoriji koju je napisao između 455. i 445. godine stare ere, kaže na jednom mjestu da je od Trojanskog rata do njegovog doba prošlo otprilike 800 godina, što bi značilo da je rat vođen oko 1250. godine stare ere.
U nauci se takođe pouzdano zna da su mjesta koja je Homer opjevao u Ilijadi, poput Troje, bila razrušena najkasnije do 1125. godine stare ere.

NOVO OTKRIĆE U SIRIJSKOJ KRALJEVSKOJ PALATI U KATNI:
Njemački arheolozi sa Univerziteta u Tibingenu. su u staroj kraljevskoj palači u Siriji otkrili grobnicu sa stotinama kostiju i blagom, a starost grobnice procjenjuju na tri i po hiljade godina.
"Grobnica sadrži ostatke najmanje trideset osoba, a otkriće se smatra spektakularnim jer je do sada nisu otkrili pljačkaši grobova", kaže arheolog Peter Felcner (Phalzner), dodajući da je "moguće je da su to ostaci članova kraljevske porodice". Grobnica iz Bronzanog doba otkrivena je u Katni (Qatna), jednom od najvažnijih kraljevstva drevne Sirije. Pored kostiju arheolozi su pronašli i keramičke posude i kutijice od alabastera i granita, koje potiču iz Egipta. Nađen je i zlatni nakit i kip majmuna. Drevni grad Katna otkriven je 1920-ih, ali je ostao zaboravljen sve do 1999. kad je međunarodni arheološki tim počeo iskopavanja. Impresivni grad, koji je vrhunac dosegao u 2. vijeku stare ere još uvijek dominira okolnim područjem, a 20 metara visoki bedemi okružuju gotovo pravilno četvrtasto područje površine od oko 110 hektara. Iskopavanje kraljevske palate postalo je svjetska senzacija 2002. godine, kad je otkriven 40 metara dugački hodnik koji je iz svečane dvorane vodio u kraljevsku grobnicu, u kojoj je otkriveno više od 2000 komada oružja, opreme, ukrasa za namještaj i zlatnog nakita s dragim kamenjem, cilindričnih pečata i drugih dragocjenosti.

OTKRIĆE U ILERUP ADALU SVJEDIOČI O SUROVOSTI GERMANSKIH PLEMENA:
Danski studenti arheologije otkrili su nedavno pod livadama doline Ilerup Adala blizu hiljadu kostura nekadašnje vojske koju je lokalno germansko pleme nakon zarobljavanja, skupa sa oružjem, žrtvovalo bogovima. Radi se o najvećem otkriću te vrste u zapadnoj Evropi. Poznato je da su za vrijeme rimskog doba, u prvom vijeku nove ere, domaća germanska plemena poražene suparnike žrtvovala bogovima. Arheolozi su 70-ih i 80-ih godina na tom mjestu pronašli oko 15.000 hiljada komada oružja. Svo oružje je poticalo od stranih vojski i bilo je uništeno prije nego što je predato bogovima.
PH vrijednost močvare se pobrinula za to da je oružje sačuvano u dobrom stanju. Tokom pređašnjih iskopavanja niko nije mogao pretpostavljati da se ostaci vojnika nalaze samo dva kilometra dalje u obližnjem jezeru. Rimski istoričar Tacit je u svojim analima pisao o Germanima, koji su nakon Varusove bitke rimske tribune i centurione žrtvovali na oltarima. "Jednostavno nije bilo zarobljenih, nego samo žrtava", prenosi Dojče Vele. Ali u Ilerup Adalu nisu žrtvovani Rimljani. Ostaci upućuju na to da se radilo o ratnicima s norveške obale. Nisu sve žrtve ubijene u jednoj te istoj bici. Po oružju su arheolozi zaključili da se radilo o četiri velike bitke. Prva i najveća odigrala se oko 200. godine, a posljednja negdje 450. godine nove ere. Nakon što su stigli laboratorijski nalazi iznenađenje je bilo veliko. Skoro sve kosti su puno starije, negdje između 50. i 70. godine nove ere. Jedan fragment je još stariji. Mačevi i štitovi su slomljeni i iskrivljeni prije nego što su prineseni na žrtvu bogovima. Ni s kostima Germani nisu bili nježni. Noge i ruke su redom polomljene, možda u bici, a možda i za vrijeme rituala. Lobanje su većinom razbijene sjekirama ili mačevima. Arheolozi su svjesni da su takve povrede mogle nastati i u borbi, ali činjenica je da nije pronađen nijedan jedini kompletni kostur ukazuje na suprotno. Utvrđivanje porijekla mrtvih sprovešće se testiranjem zuba odnosno koncentracijom izotopa stroncijuma u zubnoj gleđi.

K.V.

http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=317264

[edin1]

[makach]

NASA otkrila tajnu ruba Sunčevog sustava

Istraživači su godinama pretpostavljali da je Sunčev sustav okružen golemim magnetskim prstenom
NASA

Zvan "heliosfera" izvirao je iz Sunca i protezao se daleko iza Plutonove orbite, osiguravajući prvu crtu obrane od kozmičkog zračenja te međugalaktičkih oblaka koji pokušavaju uči u naš sustav. I premda je heliosfera ogromna te doslovce ispunjava svemirski prostor, ne emitira nikakvo svjetlo i nitko je nikad nije vidio. Sve do sada.
Nasa-ina svemirska letjelica IBEX načinila je prve mape heliosfere i rezultati su bili iznenađujući. Mape su bile odjeljenje svijetlom vrpcom nepoznatog porijekla. "Ovo je doista zapanjujuće otkriće" izjavio je Dave McComas, voditelj projekta IBEX. "Nismo imali nikakvih saznanja o postojanju vrpce niti što ju je stvorilo. Naše spoznaje o heliosferi morat će se promijeniti."
I premda vrpca na IBEX-ovoj mapi izgleda kao da sjaji, zapravo ne emitira svjetlo. Vrpca nije izvor svjetla već izvor čestica, tj. energetski neutralnih atoma. Osim toga ima finu strukturu, koja je zapravo veća misterija od same vrpce.
Vrpca se nalazi okomito na smjer galaktičkog magnetskog polja izvan heliosfere. "To ne može biti slučajnost" kaže McComas te dodaje: "Još uvijek ne znamo zašto. Nedostaju nam neke fundamentalne spoznaje o aspektima interakcije između heliosfere i ostatka galaksije. Trenutno radimo na tome."
Razumijevanje fizike vanjske heliosfere važno je zbog uloge koju igra u zaštiti Sunčevog sustava od kozmičkog zračenja. Njezina veličina i oblik ključni su faktori u određivanju zaštitne snage te količine zračenja koje dolazi na Zemlju.

[edin1]

Open Yale Courses: ASTR 160: Frontiers and Controversies in Astrophysics

[makach]

Divovska pukotina u Africi postat će novi ocean

Pukotina u pustinji, u Etiopiji, dugačka 56 km postat će novi ocean ili more, potvrdili su znanstvenici
Fox News

Pukotina, koja je na nekim mjestima široka i do 6 metara, nastala je 2005. Neki geolozi pretpostavljali su kako će se pretvoriti u ocean, no takve tvrdnje zvučale su kontroverzno i nisu detaljno razmatrane.
Ipak, nova studija na kojoj je radio međunarodni tim znanstvenika, otkrila je da su procesi stvaranja pukotine identični onima koji se odvijaju na dnu oceana, što indicira na to da bi se u budućnosti tu moglo pojaviti novo more ili ocean. Slična aktivnost polako razdvaja Crveno more.
Koristeći seizmičke podatke iz 2005., istraživači su rekonstruirali događaj, kako bi pokazali da se pukotina otvorila cijelom svojom dužinom u samo par dana. Vulkan Dabbahu na sjevernom kraju pukotine prvo je eruptirao, a zatim je magma probila kroz sredinu napukline što je dovelo do otvaranja u oba smjera.
˝Znali smo da se pukotine na dnu oceana stvaraju na sličan način, no nikada nismo mogli pretpostaviti da bi tako velike pukotine mogle nastati tako brzo˝, dodala je Cindy Ebinger, koautorica studije. Rezultati pokazuju da jaka vulkanska aktivnost na rubovima tektonskih ploča može iznenada izbiti u velikim razmjerima, umjesto postepeno, kako se do sada smatralo.
Afrička i Arapska ploča susreću se u pustinji Afar u sjevernoj Etiopiji, te se razdvajaju brzinom od 2,5 cm godišnje zadnjih 30 milijuna godina. To razdvajanje formiralo je 300 km dugačku afarsku depresiju i Crveno more. Vjeruje se kako će se Crveno more preliti u novo more za oko milijun godina. Novo more povezat će Crveno s Adenskim zaljevom.

[Ćipur]

Drevni Pavlopetri iz predtrojanskog doba

ARHEOLOGIJA:
OSTACI GRADA POD MOREM NA JUGU PELOPONEZA, ANTIČKA ULJANICA U OBLIKU PRIJAPA


DREVNI GRAD POD MOREM NA JUGU PELOPONEZA:
Zahvaljujući savremenoj tehnologiji nedavno je započeto istraživanje drevnog potopljenog grada Pavlopetrija na jugu Peloponeza, nedaleko od Neapolisa. Naselje je prema procjeni arheologa staro oko 5000 godina i dobro je sačuvano, tako da se iz njegovih ostataka može puno saznati o drevnom načinu života. Inače, ostatke ovog grada pronašli su još prije četiri decenije britanski okeanografi, ali ga je tek ove godine bilo moguće istražiti zahvaljujući modernoj digitalnoj tehnologiji.
– Nema sumnje da je riječ o jednom od najstarijih potonulih gradova na svijetu – izjavio je dr Jon Henderson, profesor podvodne arheologije na Univerzitetu u Notingemu. Podvodni grad bio je u funkciji od 2800. do 1200. godine p.n.e. Postoje i stariji potopljeni gradovi, ali nijedan nije tako detaljno planiran kao novootkriveni grad. Stručnjaci pretpostavljaju da je potopljen oko 1000. godine p.n.e. Grad ima sve karakteristike kasnijih grčkih gradova. Jasno se razaznaju glavne i sporedne ulice, kameni spomenici kao i religiozni objekti. Otkrivene su i hiljade komada keramičkog posuđa.– Otkrili smo, takođe, puno novih građevina. Našli smo i neke monumentalne građevine koje nam sugerišu da je u gradu živjela elita, što dovoljno govori o njegovom statusu – ističe dr Henderson.
Geolozi još uvijek nisu odgonetnuli zašto je grad potonuo. Prema jednoj teoriji riječ je o iznenadnom povećanju nivoa mora. Ali stručnjaci ostavljaju mogućnost da je potopljen usljed zemljotresa ili cunamija.
– Velika je vjerovatnoća da je riječ o kombinaciji promjene nivoa mora i potresa – kaže Dimitris Sakelariu iz Grčkog instituta za okeanografiju, dodajući da potopljeni grad ne svjedoči samo kako se živjelo u drevno doba, već je zanimljiv i istraživačima flore i faune mora, koje je na prostoru oko Neapolisa vrlo plitko. Sakelariu ističe i da je ovo prvi pronađeni potopljeni grad u Grčkoj iz vremena prije nego što je Platon napisao alegoriju o potopljenom kontinentu Atlantidi, na osnovu čega se već pojavila pretpostavka da je Platona mogla inspirisati upravo njegova sudbina.
– Atlantida je mit koji traži nastavak istraživanja. Jer, istraženo je samo jedan odsto svjetskog podmorja i puno toga je pronađeno, ali je još više ostalo za istraživanje, kaže na kraju Sakelariu.

ANTIČKA ULJANICA U OBLIKU PRIJAPA:
Nedaleko od ostrva Krka, kod Senjskih vrata ribar Ivo Barbalić je prošle godine pomoću mreže izvadio sa 30 metara dubine antičku uljanicu u obliku Prijapa sa ogromnim falusom. Uljanica je potom odnesena u Hrvatski restauratorski zavod (HRZ), a o restauraciji ovog neobičnog ulova “Slobodna Dalmacija” objavila je razgovor sa mr Vesnom Zmaić iz Odjela za podvodnu arheologiju na pomenutom zavodu.
Keramička uljanica stara je oko dvije hiljade godina i riječ je o rijetkoj figurici, kakve nema u dostupnoj literaturi, visokoj nešto manje od devetnaest centimetara.
- Lagan je i šupalj kako bi u njega moglo stati ulje koje se ulivalo kroz rupu na leđima. Takođe ima rupe za oči i uši, a u rupi na vrhu falusa bio je laneni fitilj - kaže Zmaić. Ona napominje da su ovakve uljanice bile u svakodnevnoj upotrebi u životu antike i nastavlja: “Najčešće su stavljane u vrtove i polja radi boljeg roda, ali i u javnim kućama, zbog erotike i svog faličnog karaktera. Sličan primjerak uljanice u obliku Prijapa pronađen u Hrvatskoj prije nekoliko godina u podmorju Makarske, datiran je u razdoblje između 2. i 3. vijeka, no ovaj se baščanski čini puno bolje sačuvan. Nedostaju mu samo ruke koje su izvorno vjerovatno bile ispružene u adorantskom stavu”.
Prema stilskim obilježjima i načinu obrade, arheolozi pretpostavljaju da je riječ o rimskom radu, odnosno serijskom proizvodu iz kalupa izrađenom u nekoj antičkoj radionici. Moguće u Maloj Aziji odakle se Prijapov kult tokom 1. vijeka proširio do istočnih obala Jadrana i tu povezao sa srodnim kultom liburnske boginje Anzotike. Poznato je, naime, da je u Ninu pronađen reljef Venere Anzotike s malim Prijapom s početka druge polovine 1. vijeka, izrađen u čuvenom mramoru iz Karare.
- Prijap je bio bog plodnosti, zaštitnik ljubavi, vinograda i vrtova u staroj Grčkoj i Rimu. Premda lice figurice ima obilježja osobe azijatskog porijekla, pretpostavljamo da je u pitanju, ipak, rimski rad. U svakom slučaju, riječ je o vrlo rijetkom nalazu neprocjenjive vrijednosti - kaže mr Zmaić.
Arheolozi iz HRZ-a su odmah istražili mjesto pronalaska, ali bez uspjeha.
- Pronašli su samo dvije amfore iz različitih vremena, pa su zaključili da pravog lokaliteta (brodoloma) zapravo nema, odnosno da je nalaz uljanice sporadičan. U zadarski centar prebačena je koji mjesec poslije, gotovo godinu dana proveo je u bazenima za desalinizaciju, a zatim je dospio u ruke mlade restauratke keramike Martine Ćurković, koja ga je mjesec dana pažljivo čistila skalpelom od okamina, algi i morskih organizama. Ispod naslaga okamina na koncu je izronila figurica sačuvana u odličnom stanju, kaže mr Zmaić.
Uljanica je najprije pažljivo nacrtana, zatim i fotodokumentovana, a za svaki slučaj napravljene su i četiri replike. Original je premazan posebnim sredstvom za zaštitu i vraćen Ivi Barbaliću u Bašku na doživotno čuvanje uz revers HRZ-a. Jer uljanica je, kao i svaki drugi artefakt izvađen iz mora ili zemlje, vlasništvo Republike Hrvatske koju posjednik, kad zatreba, mora ustupiti državnim tijelima na korišćenje, naučnu obradu ili prezentaciju.

http://www.vijesti.me/index.php?id=322200

[Ćipur]

D. D. POPOVIĆ:
SJEĆANJE NA KRSTA PEJOVIĆA, PRIRODNJAKA I SAKUPLJAČA BILJAKA SA NJEGUŠA


Sarađivao je sa mnogim istaknutim evropskim istraživačima, poput Italijana Antonija Baldaćija, te Čeha Jozefa Rohlene i Bohuslava Horaka, koji su ga izuzetno cijenili

Rodonačelnik crnogorske botanike


Neosporne prirodne ljepote koje krase Crnu Goru, naročito istraživanje njene flore, zaokupljale su pažnju brojnih stranih istraživača skoro dva vijeka. Biljni svijet Crne Gore bio je izuzetno zanimljiv prirodnjacima, koji su često dolazili i prosto “opsijedali” njenu teritoriju u potrazi za novim vrstama, opisujući paralelno i običaje ovih prostora. Prvi podaci o istraživanju flore Crne Gore datiraju još iz daleke 1827. godine. Tada je botaničar Mucio Tomasini sakupljao herbarski materijal na području Orjena, Dragalja i Grahova, kao i padinama Lovćena.
Svi istraživači koji su dolazili u Crnu Goru ostavljali su zanimljivu putopisnu građu, koja je objavljivana u najprestižnijim stručnim i naučnim časopisima tadašnje Evrope. Ipak, samo oni hrabriji istraživači-prirodnjaci usuđivali su se da zađu dublje u unutrašnjost, na područje moračkih i prokletijskih planina Durmitora, Komova, Bjelasice, Lukavice, Sinjavine i drugih. Uz strance, biljni svijet Crne Gore interesovao je i domaće, poznate i one manje poznate istraživače, pa se u plejadi najpoznatijih evropskih botaničara nalaze i imena male, ali izabrane čete istraživača i sakupljača biljaka iz Crne Gore. Među njima vodeće mjesto zauzima Krsto Popov Pejović, sa Njeguša, koji se smatra pionirom botanike u Crnoj Gori, a koji je ostavio neizbrisiv trag u ovoj nauci.
Krsto Pejović je rođen 1862. godine na Njegušima, u uglednoj svešteničkoj porodici, i kao botaničar sarađivao je sa mnogim istaknutim evropskim istraživačima, poput Italijana Antonija Baldaćija, te Čeha Jozefa Rohlene i Bohuslava Horaka, koji su ga izuzetno cijenili. Poštovanje koje je Pejović izazivao kod istraživača “rođeno” je iz jednostavne činjenice da on nije “pretrčavao” teren, kao mnogi botaničari, već se izuzetno profesionalno bavio sakupljanjem biljaka.
O njegovim susretima sa stranim istraživačima pisane dokaze ostavio je njegov savremenik Božo Marićević iz Kotora, koji je vodio prepisku između Pejovića i istraživača koji su dolazili u Crnu Goru. Marićević ističe da je Pejović dobro govorio italijanski, a nakon upoznavanja sa jednim od najpoznatijih istraživača flore Crne Gore, Jozefom Rohlenom, i češki. Pejovićevo ime kao sakupljača biljaka nalazi se u florističkoj lyteraturi, bilo u predgovorima botaničkih radova ili na mjestima gdje se navode pojedine biljke koje je on sakupljao na Njegušima ili na drugim djelovima Lovćenskog masiva.
Prvi botaničar sa kojim je Pejović stupio u kontakt bio je Antonio Baldaći, koji je ostavio zanimljiv zapis kada je 1881. godine posjetio Crnu Goru. On je impresivno opisao pomoć koju su mu Pejović i Gajo Radunović pružili u terenskom istraživanju, naročito prilikom sušenja i presovanja biljaka. Kako je Baldaći zapisao, na stručnosti koju su pokazali mogli bi im pozavidjeti i najobrazovaniji botaničari. Godine 1899. godine Pejović upoznaje poznatog češkog botaničara Bohuslava Horaka, a kasnije i Rohlenu, sa kojim je i dao najveći doprinos botaničkoj nauci, ali i razvio prijateljstvo koje je trajalo više od 40 godina.
Pejović je sa poznatim istraživačem crnogorske flore često obilazio teren, a kasnije i sam obrađivao biljke i slao ih u Prag. Rohlen je u zabilješkama često pominjao “svog vodiča Krsta Pejovića”, koji mu je pružao pomoć na njegovim putovanjima kroz Crnu Goru i vrijedno sakupljao biljke u okolini svog mjesta. Kao dio Rohleninog herbara koji se danas čuva na katedri za botaniku Karlovog univerziteta u Pragu i Narodnom muzeju u Pruhonjicama kod Praga, smještene su i biljke koje je Krsto Pejović sakupio na Lovćenu. Rohlena i Pejović imali su živu korespodenciju u kojoj mu je češki naučnik davao instrukcije koje biljke treba da sakuplja i kako da ih preparira, te lokalitete koje treba posjetiti.
Kako je Pejović Rohleni u više navrata poslao neke nepoznate biljke, koje su kasnije opisane kao nove vrste, i zbog značajnog doprinosa formiranju i obogaćivanju generalnog herbara flore Crne Gore, koji se nalaze u Pragu, Pejovićevo ime je za sva vremena ušlo u botaničku nauku i literaturu. Najbolji primjer je kapitalna publikacija “Conspectusu florae montenegrinae - Pregledu flore Crne Gore”, koja predstavlja jednu od najbolje urađenih regionalnih flora tadašnje Evrope, koju je Rohlena objavio 1942. godine. Objavljen u prestižnom botaničkom časopisu “Preslia”, u okviru 33 poznata imena sakupljača i istraživača crnogorske flore sa ponosom se nalazi i ime Krsta Pejovića sa Njeguša. Nažalost, Pejović nije dočekao štampanje publikacije jer je umro 1940. godine, ali to nije umanjilo veličinu njegovog lika i doprinosa istraživanju crnogorske flore. Poznati češki naučnik se Krstu Pejoviću odužio i na taj način što je tri nova varijeteta biljaka nazvao po njegovom imenu - “potentilla recta var Pejović”, “dipsacus laciniatus var Pejović” i “scabiosa ochroluca var Pejović”.
O Pejoviću je i u Crnoj Gori napisano više stručnih prikaza, priloga i podsjećanja u Glasniku Republičkog Zavoda za zaštitu prirode povodom 40. godine od njegove smrti, potom dnevnom listu “Pobjeda”, časopisu “Ovdje”, “Titovom pioniru” i drugi, čiji su autori uglavnom bili akademik Vukić Pulević i saradnici.

Iskreno i vjerno prijateljstvo

O položaju koji Pejović ima u svijetu botaničke nauke najbolje svjedoči i skup koji je održan 1987. godine povodom 110 godina rođenja i 40 od smrti poznatog botaničara Jozefa Rohlene. Tada je na referatima ili u slobodnim razgovorima, uz Rohlenino najčešće spominjano upravo ime Krsta Pejovića. Tom prilikom je i Rohlenina kćerka Ružena Krčalova, prema sjećanju iz priča svog oca, iznijela nekoliko uspomena na Pejovića, a isto je uradio i poznati češki botaničar Jozef Dostal, najvjerovatnije jedini Rohlenin savremenik koji je doživio duboku starost. On je prisutnima opisao impresije o dočeku i gostoprimstvu u Njegušima kod rodbine Krsta Pejovića, najviše zahvaljujući uspomeni i velikom dijelu Jozefa Rohlene. Na jednoj od fotografija priloženih u publikaciji sa ovog značajnog skupa nalaze se i likovi dva vjerna i iskrena prijetelja Jozefa Rohlene i Krsta Pejovića, što će biti i trajna uspomena na njihovu dugu i uspješnu saradnju, ali i botaničku saradnju Češke i Crne Gore.


D. D. POPOVIĆ

[funestis]

[funestis]

http://www.newgrounds.com/portal/view/525347

[Ćipur]

Tvrđi od dijamanta

U METEORITU IZ FINSKE OTKRIVENA DVA NOVA MINERALA


U meteoritu Havero, koji je 1971. godine pao u Finskoj otkrivene su dvije vrste ugljenikovih kristala koje su odmah izbile na vrh liste najčvršćih prirodnih materijala na Zemlji.
Tristan Feroar (Tristan Ferroir), profesor sa Univerziteta u Lionu, u časopisu Earth and Planetary Science Letters izvijestio je o otkriću svog tima, koji je pronašao novi materijal čvršći od dijamanta. Otkriće je uslijedilo u momentu kada dijamantska brusilica nije uspjela da izbrusi materijal koji se nalazio unutar meteorita.

Francuski stručnjak izjavio je da je već viđao ugljenikova jedinjenja koje je dodatno očvrsla visoka temperatura i pritisak koji nastaju pri ulasku meteorita u Zemljinu atmosferu i kojima ni dijamantska brusilica nije mogla ništa, ali samo – “u jednom smjeru”. Novootkriveni minerali su prvi koji ostaju ravnomjerno imuni na brušenje iz bilo kojeg smjera.
Od dva otkrivena minerala, jedan pripada vrsti dijamanta čije su postojanje naučnici predvidjeli još prije nekoliko decenija, ali koja do sada nikada nije nađena u prirodi. Drugi mineral je potpuna nepoznanica, a prve analize pokazuju da je nastao sljubljivanjem slojeva grafita i to na način sličan onom na koji se proizvode vještački dijamanti.

- Otkriće je bilo potpuno slučajno, kaže Feroar, te dodaje da je “siguran da će proučavanje sličnih meteorita dovesti do novih otkrića u ugljenikovom sistemu”. Zbog malih količina otkrivenih minerala, Feroar nije mogao da sprovede detaljne analize koje bi pokazale koliko je taj materijal zaista čvrst pa priznaje da se o krajnjoj granici čvrstoće dijamanta iz finskog meteorita može samo – nagađati. Ali, proučavanjem i tako malih količina može se doći do saznanja koja će pomoći pri proizvodnji čvršćih vještačkih dijamanata.

[Drug Tito]

Atlas V rocket exceeded the speed of sound while going through a layer of ice crystals, making the shock wave visible from the ground. The announcer can be heard in the video saying, “The vehicle is now supersonic.”