Page 1 of 2 12 LastLast
Results 1 to 25 of 32

Thread: Film "Otmica" u RealVideo formatu

  1. #1
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Svemir & okolina
    Posts
    686
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default Film "Otmica" u RealVideo formatu

    Dokumentarni film »Otmica«
    Režija: Ivan Markov


    Dokumentarni film »Otmica« reditelja Ivana Markova govori o otmici 16 Muslimana iz Sjeverina i predstavlja jedan mogući odgovor na pitanje o sudbini nestalih radnika pribojskih preduzeća koji su ujutro, 22. oktobra 1992., godine pošli na posao.

    »Otmica« je potresna priča o komšijama, o rađanju mržnje i dubokoj patnji koju je izazvala. »Otmica« je priča o prvom masovnom ratnom zločinu nad građanima SRJ, koji su počinili pripadnici takozvane paravojne formacije pod komandom Milana Lukića iz Višegrada. Zločinu o kojem u »Otmici« svedoči slucajno preživeli svedok ovog događaja. Zločinu koji je mogao da bude sprečen, za koji niko do sada nije odgovarao, i pred kojim je naša država prvi put pala na ispitu odgovornosti.

    Film Ivana Markova «Otmica» je deo projekta Verana Matića «Nezavisni za istinu». U okviru ovog projekta RTV B92 nalaze se emisije «Istina, odgovornost, pomirenje», «Srpska strana rata» i «Katarza», dok su, u fazi snimanja, projekti «Zapadna Slavonija» o zločinima nad srpskim stanovništvom u Hrvatskoj, «Ekonomija destrukcije» o ekonomskim dešavanjima u periodu od 1989. do 1999, «Dobri ljudi u vremenima zla» serijal o pozitivnim primerima uzajamnog pomaganja ljudi u Bosni i Hercegovini, «Suva reka» u koprodukciji sa Koha Vision o masakru nad Albancima, serijal o završenim procesima u Tribunalu o kojima javnost nije dovoljno obaveštena i serijal «Netrpeljivost» o netoleranciji.

    Film (ako imate instalisan Real Player) mozete vidjeti u djelovima:

    28.8-128kbps stream (slabija internet conekcija) :

    1.Deo 2.Deo 3.Deo 4.Deo 5.Deo

    Cijeli Film


    Broadband stream 320 kb/s (dobra internet konekcija) :

    1.Deo 2.Deo 3.Deo 4.Deo 5.Deo

    Cijeli film


    Ako nemate [size=6]Real Player[/size] Mozete ga besplatno "skinuti" ovdje :


    Waterman

  2. #2
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Svemir & okolina
    Posts
    686
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    [size=6]«Oni su pošli na posao»[/size]



    22. oktobra 1992. godine, u Sjeverinu, oteti su građani SRJ:

    Medo Hodžic, 37 godina. Oženjen. Troje dece.

    Mevlida Koldžić–Hodžić, 30 godina. Samohrana majka jednog deteta.

    Ramahudin Ćatović, 24 godine. Oženjen. Otac jednog deteta.

    Medredin Hodžić, 30 godina. Neoženjen.

    Mustafa Bajramović, 44 godine. Oženjen, dvoje dece.

    Mehmed Šebo, 30 godina. Neoženjen.

    Idriz Gibovic, 50 godina. Oženjen, dvoje dece.

    Hajrudin Sajtarević, 37 godina. Oženjen, dvoje dece.

    Mithad Softić, 42 godine. Neoženjen.

    Derviš Softić, 39 godina. Neoženjen.

    Sead Pecikoza, 30 godina. Oženjen, jedno dete.

    Mujo Alihodžić, 42 godine. Oženjen, dvoje dece.

    Alija Mandal, 38 godina. Oženjen, troje dece.

    Muzafer Hadžić, 36 godina. Oženjen, dvoje dece.

    Ramiz Begović, 59 godina. Udovac. Troje dece.

    Esad Džihić, 24 godine. Neoženjen.



    Gde je Sjeverin?



    Sjeverin se nalazi na jugozapadu Srbije, na samoj granici s Bosnom i Hercegovinom. Udaljen je 5 kilometara od gradića Rudo koji se nalazi u istočnoj Bosni. Život stanovnika Sjeverina bio je okrenut ka Rudom. Tamo su išli u školu, imali prijatelje, odlazili na utakmice.

    Priboj je udaljen 15 kilometara od Sjeverina. Većina stanovnika Sjeverina radila je u Priboju jer je on od pedesetih godina postao industrijski centar ovog dela Srbije.

    Dvadesetdevetogodišnji Behudin Hodžic svakodnevno putuje u Priboj. Istim putem kojim je njegov otac Medo Hodžic pre deset godina odlazio na posao. Medo Hodžic jedan je od 16 žitelja Sjeverina koji su 22. oktobra 1992. godine oteti iz radničkog autobusa u mestu Mioče, na teritoriji Republike Srpske. Tada je iz autobusa oteto jos 15 putnika, radnika pribojskih preduzeća. Njihova sudbina do danas nije rasvetljena.

    Za ovaj zločin optuženi su Milan Lukić iz Višegrada i još devet pripadnika tzv. paravojnih formacija.

    Sjeverin je po tome postao poznat. Ušao je u istoriju ratnih zločina počinjenih na teritoriji bivše Jugoslavije.

    Bio je to prvi ratni zločin u proteklom ratu nad gradjanima SRJ - žiteljima Sjeverina. To nije bio divlji rat komšija. Bila je to, ispostaviće se, dobro organizovana operacija, koja je, da su vlasti odgovarajuće reagovale i kaznile počinioce, mogla da spreči svaki sledeci zločin nad nevinim ljudima.
    Waterman

  3. #3
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Svemir & okolina
    Posts
    686
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    [size=6]Granica[/size]

    Najstariji sin Meda Hodžića Mevludin zivi na Ilidži, u predgradju Sarajeva. Radi kao bravar u privatnoj zanatskoj radnji, gde zarađuje za stan i hranu.

    Govoreći o granici izmedju Srbije i Bosne - što je do rata bio samo pojam iz udžbenika geografije - Mevludin podseća na to da je prvi punkt postavljen kod Rudog. Pošto ne mogu da odlaze u Rudo, Muslimani iz Sjeverina okreću se Priboju.

    Prva iseljavanja iz sela pribojske opštine započinju u junu 1992. godine, kada srpske vojne i paravojne grupe iz Bosne, povezane sa lokalnim militantnim grupama, upadaju u pogranični pojas izmedju Srbije i Bosne. Sjeverin je prvi na meti - tu je, odmah pored granice. Republička policija i pripadnici Vojske Jugoslavije ne ometaju prolazak naoružanih vojnika bosanskih Srba i paravojnih formacija. Život u Sjeverinu ipak zadržava privid normalnosti.

    Ubistvo Rama Berba u centru Sjeverina 26. avgusta 1992. godine bilo je više od ozbiljnog upozorenja da etničko čišćenje - vec završeno u susednom Rudom - zahvata teritoriju Srbije.

    Pod optužbom da je počinio ubistvo, policija 11. septembra 1992. godine lišava slobode Dragana Savića iz Višegrada. Pošto niko od svedoka nije prepoznao Savića kao počinioca ubistva, on je pušten na slobodu.

    Mesecima posle ovog događaja, na putu od Sjeverina do Priboja bezbednost putnika i dalje je ugrožavalo prisustvo naoružanih formacija.
    Waterman

  4. #4
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Svemir & okolina
    Posts
    686
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    [size=6]Jagnje na ražnju[/size]

    Jedina saobraćajna komunikacija iz Sjeverina ka Priboju vodi preko bosanske teritorije. Bosanske punktove kontrolišu naoružani vojnici Vojske Republike Srpske. Da bi svojim radnicima Muslimanima omogućili prolazak, pribojska preduzeća im izdaju specijalne potvrde.

    Sve do pred kraj oktobra 1992, ove potvrde su bile privid sigurnosti.

    Petar Golubović, komandant Teritorijalne odbrane u to ratno vreme, poriče da su građani Sjeverina bili legitimisani na punktovima.

    Kafana ''Amfora'' u selu Mioče, vlasnistvo Muslimana, zapaljena je dan uoči otmice. Dvadeset prvog oktobra ispred nje se u popodnevnim časovima, kako kazu očevici, okretalo jagnje na ražnju.

    Dvadeset dvogodišnji Sabahudin Ćatović iste večeri izlazi iz kuće koja se nalazi na kraju sela. Mladiću se od tada gubi svaki trag. Njegov brat Ramahudin, ne znajući da mu je brat otet, ujutro kreće na posao.
    Waterman

  5. #5
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    608
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Kako sad ovo utice na buducnost, sad bi ja trebo da kopiram sta su sve muslimani radili srbima/crnogorcima za 500 godina okupacije? pa I svetski pa II Svetski, kad bi sve te ratove stavili na kantar, ne znam sta hoces sa ovim kopiranim tekstovima....

  6. #6
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Svemir & okolina
    Posts
    686
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    [size=6]Upad u radnički autobus[/size]

    Stanovnici Sjeverina zaposleni u Priboju ulaze u radnički autobus pribojske Rakete koji je saobraćao na relaciji Rudo - Priboj. Neki od njih na posao nisu išli poslednja tri meseca. Tog dana pozvani su da prime platu.

    Trinaestogodišnji Admir Džihić odlazi u školu. On će biti jedini preživeli Musliman koji je svedok ovog zločina. Strah od onoga što je video pre deset godina prisutan je i danas. Potiskuje ga željom da kaze istinu o nestanku svog strica i svojih komšija.

    Danas živi u Sarajevu, a od 1992. godine nije bio u Srbiji.

    Oko 6 časova i 30 minuta, devet naoružanih muškaraca u maskirnim uniformama, nagaravljenih lica, zaustavlja autobus kod kafane ''Amfora''.

    Četvorica vojnika legitimišu putnike. Oni pokazuju lične karte i potvrde da rade u Priboju.

    Pod pretnjom oružjem, vojnici izvode 15 muškaraca i jednu ženu.

    Admir Džihic ostaje u autobusu jer su otmičari pomislili da je reč o mlađem sinu Ilije i Dese Kitić pored kojih je stajao.

    Autobus stiže u Priboj. Iz autobusa izlaze putnici - svedoci otmice. Admir odlazi u skolu.
    Waterman

  7. #7
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Svemir & okolina
    Posts
    686
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    [size=6]Vest se širi[/size]

    Vozač autobusa Vojislav Stojkanović obavestava nadređene u preduzeću ''Raketa'' o tome šta se dogodilo. Pribojem se širi vest. Policija ne reaguje, niti to čine lokalni funkcioneri.

    Krećući se u pravcu Višegrada, otmičari su prošli dva kontrolna punkta na kojima su bili pripadnici Vojske Jugoslavije i saveznog MUP-a.

    Tog četvrtka žitelji Sjeverina nisu se u sedam časova pojavili na svojim radnim mestima. Ona ostaju prazna.

    U ''Dekorplastu'' radili su Ramahudin Ćatović i Mevlida Hodžić.

    U pogonu ''Poliestera'' u Priboju radili su Esad Džihić, Medredin Hodžić i Mustafa Bajramović.

    U ''Poliuretanu'' - Mehmed Sebo i Medo Hodžić.

    U preduzeću Mlin 12. januar radio je Idriz Gibović.

    U Elektrodistribuciji Uzice Mithad Softić i Hajrudin Sajtarević.

    U preduzecu ''Bratstvo i jedinstvo'' Derviš Softić.

    U FAP-u su radili Alija Mandal, Sead Pecikoza i Mujo Alihodzić.

    Muzafer Hadzić radio je u samoposluzi.

    Ramiz Begović bio je matičar u pribojskoj opštini.
    Waterman

  8. #8
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Svemir & okolina
    Posts
    686
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    [size=6]Ljudi u kamionu[/size]

    Kamion marke ''Zastava'' sa otetim putnicima pokvario se u blizini mesta Uvac.

    Iz pravca Priboja naišao je drugi kamion kojim je upravljao Miloje Udovičić. Naoružani vojnici zaustavljaju kamion. Udovičić kaže da je bio primoran da ih šlepuje do Bijelih Brda.

    Miloje Udovičić, kao i drugi svedoci otmice, medju kojima je i vozač radničkog autobusa Vojislav Stojkanović, i danas, deset godina posle otmice, nerado govore o ovom zlocinu. Svoje ćutanje pravdaju strahom od osvete zločinaca.

    Šlepujući kamion u pravcu Višegrada, Udovičić shvata da su u njemu ljudi. Tvrdi da nije znao ko su.

    Vest o otmici rodbinu otetih zatiče u različitim situacijama.

    Po povratku iz škole, oko 13 časova, Admir obaveštava komšije šta se dogodilo. On će rodbini otetih saopštiti tragičnu vest koja će potom u nedostatku pravih informacija i istrage početi da živi svojim životom.

    Radio Priboj obaveštava javnost o otmici tek u vestima u 13 časova, šest sati nakon kidnapovanja putnika.

    Kamion sa otetim putnicma Udovičić šlepuje do Bijelih Brda. Pošto uspevaju da osposobe kamion, otmičari puštaju Udovičića da nastavi put ka Užicu.

    Prema pričama meštana, to se dogodilo pored motela na Bijelim Brdima.

    Behudin Hodžić nalazi se na odsluženju vojnog roka, gde saznaje za nestanak oca.
    Waterman

  9. #9
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Svemir & okolina
    Posts
    686
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    [size=6]“Osvetnici”[/size]

    U prepodnevnim časovima, ispred zgrade policije u Višegradu primećen je kamion u kojem se, prema proceni svedoka, nalazila grupa muškaraca i jedna žena. Svi u civilnim odelima. Pored kamiona su tom prilikom uočeni Milan Lukić, Oliver Krsmanović i izvesni borac iz Goražda poznat po nadimku Kokošar - svi oni bili su pripadnici paravojne formacije Osvetnici.

    Kamion je u pratnji putničkog vozila krenuo ka Višegradskoj banji.

    Zaustavlja se kod hotela ''Vilina Vlas'', na oko 7 kilometara od Višegrada. Vojnici izvode iz kamiona otete putnike i uvode ih u hotel.

    Ovaj hotel je pre rata bio odmaralište. Pored njega je banja. U ovim objektima, tokom rata u Bosni zarobljeni vojnici i civili su mučeni i seksualno zlostavljani.



    [size=6]Komisija zaseda[/size]

    Dva dana nakon otmice, u Priboj su stigli savezni ministar za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Momčilo Grubač i članovi Državne komisije koju je formirao predsednik SRJ Dobrica Ćosić.

    Istog dana u Priboj je došao i Ratko Mladić, tada ministar odbrane Republike Srpske. U zgradi pribojske opštine sastaju se sa predstavnicima lokalnih vlasti. Sastanku je prisustvovao i Zoran Ćirkovic, tada republički poslanik SPO-a iz Priboja.

    Na sastanku u Priboju predstavnici savezne vlade, komande Vojske Republike Srpske i opštine Priboj formiraju komisiju. Ona odlazi u Sjeverin, gde su se ponovo okupile porodice otetih i njihove komšije.

    Dogovori i obećanja predstavnika vlasti meštanima Sjeverina nisu uspeli da pomognu. Ratko Mladić se vraća u Republiku Srpsku, gde ubrzo postaje unapređen u komandanta Vojske Republike Srpske, a delegacija Savezne vlade vraća se u Beograd.

    Po povratku Državne komisije u Beograd, održana je serija sastanaka savezne vlade posvećenih otmici 16 građana Jugoslavije iz Sjeverina. Zapisnici sa ovih sastanaka nalaze se u Arhivu Jugoslavije.

    Za sve ovo vreme, predsednik Srbije Slobodan Milošević odbija da primi rodbinu nestalih u Sjeverinu, a predsednik Jugoslavije Dobrica Ćosić svoje napore okončava formiranjem komisije. Ni jedan ni drugi nikada se nisu obratili meštanima Sjeverina.
    Waterman

  10. #10
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Svemir & okolina
    Posts
    686
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    [size=6]Prikrivanje zločina[/size]

    Dolazak specijalnih jedinica Vojske Jugoslavije u Sjeverin nije mogao meštanima dovoljno da garantuje da su bezbedni i da ne treba da se iseljavaju.

    Posto više nisu smeli da se kreću putem Sjeverin–Priboj, kreću se dužim, ali sigurnijm pravcem. Preko teritorije Srbije, on je vodio samo preko šuma i brda.

    Vest o otmici 16 građana Jugoslavije novinari državne televizije saopštavaju tek 26. oktobra, četiri dana posle otmice.

    Državna televizija u danima posle otmice emituje saopštenja kojima pokušava da prikrije zločin.



    [size=6]Hapšenje i puštanje[/size]

    Republički MUP zaustavlja automobil u Sjeverinu u kojem su se nalazili Milan Lukić i Dragutin Dragićević. Prilikom legitimisanja, Lukić je upotrebio falsifikovanu ličnu kartu i vozačku dozvolu, koje je izdao višegradski SUP. Prilikom pretresa vozila pronađene su veće količine oružja i municije.

    Lukić i Dragićević su sprovedeni u užički zatvor. Određen im je pritvor od mesec dana za krivično delo posedovanja oružja bez dozvole i falsifikovanja isprava, za koja je zakon predvideo kaznu od deset godina zatvora i više.

    Odlukom sudskog veća, kome je predsedavao Petar Vladisavljević, Lukić je, zajedno sa Dragićevićem, iz pritvora pušten nakon samo devet dana - uz čudno objašnjenje da je državljanin druge države, da nije koristio falsifikovanu ličnu kartu i da se nalazio na izvršenju konkretno postavljenog zadatka.

    Dva dana pre puštanja Lukića i Dragićevića na slobodu, 31.novembra, u Užicu i u Priboju boravio je Radmilo Bogdanović, predsednik Odbora za odbranu i bezbednost u Veću republika Skupštine Jugoslavije – siva eminencija u srpskoj policiji.
    Waterman

  11. #11
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Svemir & okolina
    Posts
    686
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    [size=6]Mrtvi[/size]

    I dok, u dogovoru sa višegradskim vojnim komandantima, Lukićevi zaštitnici iz državnog vrha puštaju zločince na slobodu, porodica otetog Alije Mandala dobija rešenje o otkazu jer se, kako piše u rešenju FAP-a, on nije pojavio na poslu pet dana.

    Da bi ostvarile svoja prava na egzistenciju, neke porodice odlučuju se da otete proglase mrtvima.

    Admir Džihic posle otmice odlazi sa roditeljima u Priboj. Žive u hotelu, kao izbeglice u sopstvenoj opštini.

    Da bi zaštitili Admira Džihića od moguće osvete počinilaca zločina, njegovi roditelji ga uz pomoć nevladinih organizacija odvode u Novi Pazar, a kasnije u Tursku.

    Posle deset godina provedenih u Turskoj, porodica Džihić dolazi u Sarajevo. Admir nikada više nije bio u Sjeverinu.

    Beli se vraća u Priboj na odsustvo, posle pet meseci boravka u Vojsci Jugoslavije.

    Prema navodima Fonda za humanitarno pravo, u Sjeverinu je do 20. januara 1993. godine opljačkano oko 50 kuca a nekoliko ih je spaljeno. U nekoliko slučajeva pljačke lokalna policija uhapsila je počinioce. Porodice otetih i dalje žive u neizvesnosti, a za državu - oni kao da ne postoje.

    Zbog toga što istraga nije sprovedena do porodica stižu različite, ispostaviće se lažne informacije.

    Ćerki otetog Alije Mandala telefonom se nekoliko puta javlja nepoznati muškarac. Trazi 25.000 nemačkih maraka da bi joj doveo oca iz zarobljeništva. Posle nekoliko kontakata pozivi prestaju.

    Sukobi Srba i Muslimana u Višegradu počeli su u aprilu 1992. godine. Situacija se smirila kada je u ovaj grad ušao Užički korpus JNA.

    JNA u maju napušta ovo značajno strateško mesto, a lokalni Srbi osnivaju Srpsku opštinu Višegrad. Posle zauzimanja grada, počinje nasilje nad Muslimanima. Civili su ubijani na čuvenom mostu na Drini, a njihova tela bacana su u reku.
    Waterman

  12. #12
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Svemir & okolina
    Posts
    686
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    [size=6]Bez razmene[/size]

    Prema saznanjima Helsinškog odbora za Sandžak, Muslimani iz Sjeverina oteti su da bi bili razmenjeni za 28 srpskih boraca i civila koje je prethodnih dana zarobila bosanska vojska.

    Kada su ovi to odbili, jer se radilo o civilima i građanima koji nisu državljani Bosne i Hercegovine, oteti iz Sjeverina ubijeni su u Višegradskoj banji. Postoji i svedočenje da su nakon ubistva zakopani nizvodno od mosta, na levoj obali Drine.

    Cilj ovog zločina bio je i plansko zastrašivanje sandžačkih Muslimana, kako bi se etnički očistio ovaj pogranični pojas sa Republikom Srpskom.

    Prema navodima republičke policije iz 2001. godine, oteta lica, u pratnji dvadesetak pripadnika Lukićeve grupe, napustila su ''Vilinu Vlas'' krećući se u pravcu Višegrada.

    Na oko dva kilometra od hotela, u blizini reke Drine, nedugo zatim, začulo se najpre nekoliko rafala, a potom i više pojedinačnih pucnjeva.

    Mevlida Hodžic, jedina žena medju otetim putnicima, još ispred hotela izdvojena je iz grupe. Smeštena je u putničko vozilo crvene boje i odvedena u nepoznatom pravcu.
    Waterman

  13. #13
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Svemir & okolina
    Posts
    686
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    [size=6]Drugo i treće hapšenje[/size]

    Milana Lukića policija ponovo hapsi aprila 1993. godine zbog sumnje da je na teritoriji Srbije u Mokroj Gori ubio Stanimira Pecikozu, uspesnog biznismena iz Višegrada. U njega je ispaljeno osam rafala iz automatskog oružja. Automobil sa Pecikozinim telom gurnut je u potok pored puta.

    Razlog za ovo ubistvo, prema pričama stanovnika Višegrada, jeste to sto je Pecikoza pomagao višegradskim Muslimanima. Istraga se prekida 29. juna iste godine, kada je Lukić pušten.

    Treći put, Lukić je pritvoren 1994. godine zbog sumnje da je komandovao vojnicima koji su oteli 20 putnika iz voza u Štrpcima. Ubrzo je pušten iz zatvora.

    Haški tribunal je 26. avgusta 1998. godine podigao optužnicu protiv Milana Lukića.

    Lukić je optužen za zločin protiv čovečnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. Optužnica se odnosi na ratne zločine u Višegradu i drugde na teritoriji BiH, u periodu od aprila 1992. do oktobra 1994. godine.

    [size=6]Ko je Milan Lukić[/size]

    Milan Lukić je pripadao paravojnoj jedinici za specijalne operacije - “Beli orlovi'.

    Milan Lukic rođen je 6. septembra 1967. godine u selu Rujište u višegradskoj opštini. U Višegradu je završio srednju tehničku školu. Pre povratka u ovaj grad, 1992. godine, živeo je u Nemačkoj, Švajcarskoj i u Obrenovcu pored Beograda.

    Oni koji su imali priliku da čuju i vide Lukića pred istražnim sudijom govore o neverovatnoj mirnoći njegovog lica i staloženosti u izlaganju, ali ne zaboravljaju, kako kazu, njegove oči.

    Milan Lukić i danas ima prijavu boravka i stan u Beogradu, u neposrednoj blizini Palate pravde. Protiv njega je izdat nalog za hapšenje, ali on do danas nije uhapšen. Pretpostavlja se da se krije negde u okolini Višegrada.

    Bosanski Srbin Dragutin Dragićević, saborac Milana Lukića, uhapšen je 4. juna 2002. godine, prilikom prelaska granice Republike Srpske i Srbije. Optužen je za ratni zločin nad sjeverinskim Muslimanima.



    [size=6]Zveri sa plenom[/size]

    U intervjuu beogradskom magazinu''Duga'', novembra 1992, Lukić poriče da je u vreme otmice bio na području Sjeverina.

    ``U to vreme bavio sam se drugim Muslimanima``, rekao je. A na pitanje da li je tačno da na duši ima sigurno preko tri hiljade Muslimana, Lukić odgovara:

    ``Nadam se da je više od tri hiljade. Ali nikoga od njih ne nosim na duši. Nikada nisam pucao u ženu, dijete, starca, čovjeka bez oružja. Nikada.''

    Lukić i njegovi “Osvetnici” slikali su se sa otetima iz Sjeverina u hotelu u Višegradu.

    Kao zveri sa svojim plenom.
    Waterman

  14. #14
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Svemir & okolina
    Posts
    686
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    [size=6]Informacija o optužnici u slučaju Sjeverin[/size]



    Beograd, 24.oktobar (B92)- Okruzno javno tužilaštvo u Beogradu dostavilo je 23. oktobra Okružnom sudu u Beogradu optužnicu protiv više lica, među kojima su Milan Lukić, Oliver Krsmanović i Dragutin Dragićević, zbog krivičnog dela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 142. Krivičnog zakona SRJ.

    Optužnica ovim licima stavlja na teret da su 22.10 1992. godine oteli 16 lica bošnjačke nacionalnosti,državljana Republike Srbije, sa prebivalištem u mestu Sjeverin, opština Priboj, a koji su tog dana putovali na posao ili u školu u Priboj.

    Optuženi su otete u Mioču, Republika Srpska, prebacili teretnim vozilom u Višegrad u motel Vilina Vlas, gde su ih brutalno fizički zlostavljali, a nakon toga odveli na obalu reke Drine gde su ih ubili iz automatskog oružja.

    Lica koja su preživela streljanje ubijena su noževima. Njihova tela bačena su u Drinu.Protiv svih lica određen je pritvor.

    U istražnom zatvoru Okružnog suda u Beogradu nalaze se Dragutin Dragićević, uhapšen 4. juna 2002. godine i Đorđe Šević, uhapšen 24. oktobra u Rumi. Ostalih sedam optuženih nisu dostupni organima gonjenja.
    Zelim ovom prilikom da se zahvalim svim ljudima koji su digli glas protiv zlocina i time pokazali svoju velicinu.

    Waterman

  15. #15
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    734
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Не музу за џабе један те исти догађај (Сјеверин и отмицу 16-оро људи). У Србији и Црној Гори није било Олује, није било Медачког џепа, није било другог муслиманског града који је испражњен од 150.000 муслимана. Није било организованог злочина, етничког чишћења а још мање геноцида над Србима, а што се тиче судбине Срба у БиХ о томе се не може снимити филм, о томе би се могао снимити најдужи серијал хорор филмова у историји I кроз MMM, од Бихаћа до Горажда, од Тузле до Коњица.



    Списак логора за Србе

    Злочини над Србима
    Brzi Oct 14, 2004 10:50 am
    Pa imas sada veci izbor! SRBIJA ILI ALBANIJA, u C.Goru nema mjesta vise za Srbomrzce/ dosoje kraj.

  16. #16
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    1,754
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Savindan


    Želim da se zahvalim svim ljudima koji su digli glas protiv ovih zločina i time pokazali svoju velicinu.

  17. #17
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Svemir & okolina
    Posts
    686
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Savindan
    Не музу за џабе један те исти догађај (Сјеверин и отмицу 16-оро људи). У Србији и Црној Гори није било Олује, није било Медачког џепа, није било другог муслиманског града који је испражњен од 150.000 муслимана. Није било организованог злочина, етничког чишћења а још мање геноцида над Србима, а што се тиче судбине Срба у БиХ о томе се не може снимити филм, о томе би се могао снимити најдужи серијал хорор филмова у историји I кроз MMM, од Бихаћа до Горажда, од Тузле до Коњица.
    Jaramaze
    Uz postovanje svih nevinih zrtava i moju zalost nad njima bez obzira na stranu uz osudu svih koji su pocinili zlocine, nemogu da ne dodam:
    Prethodnica ovom dogadjaju nije bilo protjerivanje i ubijanje svega nemuslimanskog u Priboju sto je bio slucaj u tvojem primjeru. Izvor "bivsi predsjednici SA Oblasti Babic i Plavsicka". Iako se ni sa ovim nemoze opravdati zlocin nad Srbima, jer zlocin nema i nemoze imati opravdanje, ipak je razlika drasticna. Sustina ovog zlocina obzirom na vrijeme i mjesto pokazuje bestidnost i ponasanje tadasnje srpske vlasti i njihovo poimanje pravde i zakona. U Srbiji i Crnoj Gori nije bilo balvana, proglasenja MAO ili BAO Sandzaka i njegovog prisajedinjenja Bosni. Ovdje se radi o lojalnim gradjanima koje je tadasnja vlast "poklonila" koljacima civilizacije. I nije "jedan dogadjaj" u pitanju, ali jeste jedini u toj mjeri rasvijetljen da se o njemu moze govoriti. Sta su tek radili oni koji su bili u SAO-ima u tom periodu lako je zakljuciti i bez navedenih priznanja. Svi ostali zlocini su rezultat, upravo ovih i ovakvih zlocina, tako da najvecu odgovornost za sve zlocine nose, pored pocinioca i oni koji su ove prve zlocine precutali, odobravali i podrzavali. Svakom normalnom covjeku je lako izvesti taj zakljucak, a ljudi koji i dan danasnji podrzavaju kasapine tipa Karadzica i Mladica su nenormalno glupi (ima mnogo takvih) ili otpad ljudska da o njima ne vrijedi trositi rijeci vec samo metke.

    Waterman

  18. #18
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    1,754
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Waterman
    ... ljudi koji i dan danasnji podrzavaju kasapine tipa Karadzica i Mladica su nenormalno glupi (ima mnogo takvih) ili otpad ljudska da o njima ne vrijedi trositi rijeci vec samo metke.
    Srećom te si ti tu da im otvoriš oči.

    Ostalo mi još negde oko 250 metaka. Treba li ti koji. :?:


    :wink:

  19. #19
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Svemir & okolina
    Posts
    686
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Za tebe ne treba jer ti :oops: dokazano spadas u ove prve. Zbog takvih se i ovo desavalo:



    Waterman

  20. #20
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Svemir & okolina
    Posts
    686
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    [size=6]RSK - Filmovi[/size]

    Evo i ovdje dokumentacije o gadovima rata i smradovima svih boja. Iako su filmovi radjeni u svrhu propagande ipak normalan covjek moze vidjeti da je svaki zlocin zlocin ma ko da ga je uradio.

    Waterman

  21. #21
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    1,754
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    ...a zbog takvih kao ti koji se služe govorom mržnje opet će se dešavati ovakve stvari: :?


  22. #22
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Svemir & okolina
    Posts
    686
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Moj govor mrznje je usmjeren samo >>>> PREMA ZLOCINCIMA bez obzira na to kojem narodu pripadaju. Mislim da o njihovim nedjelima ne treba cutati, naprotiv treba javno reci sta su radili i odreci se takvih govana. Niko nemoze u ime naroda ubijati i klati bez obzira na njegove razloge.


    Watrman

  23. #23
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    sweden
    Posts
    212
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    A dje im je #golman#
    Crna Gora je vjecna a i mi s njom rodjeni vijenac !



    http://se.msnusers.com/IndependentMo...o/shoebox.msnw

  24. #24
    Join Date
    Jan 2004
    Posts
    1,754
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Quote Originally Posted by Waterman
    Moj govor mrznje je usmjeren samo PREMA ZLOCINCIMA bez obzira na to kojem narodu pripadaju. Mislim da o njihovim nedjelima ne treba cutati...
    Pa priključi se onima u Hagu. Odmah su ti tu iza ugla. Šta si nas spopao?
    A što se ćutanja tiče... Slobodno bi mogao da im budeš portparol.


    :shock:

  25. #25
    Join Date
    Jan 2004
    Location
    Svemir & okolina
    Posts
    686
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    DESET GODINA NAKON ZLOČINA
    Danas suđenje za otmicu u Sjeverinu

    BEOGRAD: Pred Okružnim sudom u Beogradu danas počinje suđenje četvorici optuženih za otmicu i ubistvo 17 Muslimana iz Sjeverina oktobra 1992.
    Optuženi su Milan Lukić (36), Oliver Krsmanović (40) iz Višegrada, Dragutin Dragičević (33) iz Srebrenice i Đorđe Šević (30) iz Sremske Mitrovice.
    Grupa od 17 Muslimana oteta je iz autobusa na liniji Sjeverin-Priboj 22. oktobra 1992. Oni su nakon otmice prebačeni na teritoriju Republike Srpske u višegradski motel Vilina vlas, gde su brutalno fizički zlostavljani, navodi se u optužnici.
    Posle toga, oteti su odvedeni na obalu reke Drine, gde su neki od njih ubijeni iz automatskog oružja, a neki noževima. NJihova tela bačena su u Drinu, piše u optužnici. Dodaje se da je zločinu prisustvovao veliki broj građana opštine Višegrad.
    Jedan od optuženih za otmicu i likvidaciju ljudi je i Milan Lukić iz Višegrada, koji se ranijih godina u javnosti pominjao kao organizator otmice u Štrpcima iz voza Beograd-Bar 1993.
    U nekim medijima Lukić se pominjao kao vođa raznih paravojnih odreda u RS, od kojih je napoznatiji bio “Osvetnici”.
    Lukić je bio i uhapšen zbog otmice u Štrpcima, ali su ga nadležni organi Republike Srpske pustili iz pritvora zbog nedostatka dokaza.
    Tadašnji predsednik Srbije Slobodan Milošević, prilikom posete Prijepolju i razgovoru sa članovima porodica otetih, čvrsto je obećao da će država preduzeti sve mere kako bi se otmice rasvetlile i razjasnila sudbina otetih ljudi.(Beta)

    DNEVNIK 20-01-2003
    Waterman

Page 1 of 2 12 LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •